Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11965/2022.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika Zorana Mitreskog, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 33. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. i 47/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika Zorana Mitreskog, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 13. listopada 2022., broj: 50. Pp-12700/2022, na sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
IOdbija se kao neosnovana žalba okrivljenika Zorana Mitreskog, kao odgovorne osobe, i potvrđuje se pobijana presuda.
IINa temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenik Zoran Mitreski, kao odgovorna osoba, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom okrivljenik Zoran Mitreski, kao odgovorna osoba, proglašen je krivim i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 600,00 kn (šesto kuna) / 79,63 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesettri centa), zbog prekršaja iz članka 42. stavka 2. U svezi stavka 1. točke 33. Prekršajnog zakona, činjenično opisanog u izreci presude.
2.Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) / 26,54 eura (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa).
3.Protiv pobijane presude okrivljenik Zoran Mitreski, kao odgovorna osoba, pravodobno je podnio žalbu zbog, kako navodi, svih žalbenih razloga, tvrdeći da je pri donošenju prvostupanjske presude pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a slijedom čega je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo i time pogrešno proglašen krivim. Smatra da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir njegove navode o tome da su izvješća predana FINA-i, ali sa zakašnjenjem jer se nije željeno dostaviti nepotpuna i netočna financijska izvješća, a na što se nije moglo utjecati jer ju bili pod prevladavajućim utjecajem Agrokora d.d. i bez njegove suglasnosti nisu mogli podnijeti ispravna i postupna izvješća. U tom smislu i nabraja pojedine odluke prvostupanjsko suda u kojima se okrivljenici oslobađaju od optužbe. Ističe kako je mišljenja da ga je prvostupanjski sud neosnovano osudio iako nije kriv za predmetni prekršaj.
4.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5.Žalba nije osnovana.
6.Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7.Naime, prvostupanjski sud je, na temelju provedenog prekršajnog postupka, čitanja pisane obrane okrivljenika, odnosno svih dokaza provedenih na ročištu, osnovano zaključio da je okrivljenik ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret izrekom pobijane presude, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijane presude dao valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8.Stoga, navodi koje žalitelj ističe u žalbi, odnosno da je u predmetnom razdoblju pravna osoba bila pod prevladavajućim utjecajem Agrokora d.d., nisu od utjecaja niti žalitelja ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, jer je u postupku nesporno utvrđeno da okrivljenik do dana 31. kolovoza 2021. godine kao odgovorna osoba poslovnog subjekta PET-PROM Ulaganja d.o.o., nije dostavio FINA-i, u bilo koju poslovnicu FINA-e na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom radi javne objave za poslovnu 2020. Poslovnu godinu, čime je počinio prekršaj kažnjiv po članku 42. stavak 2. u svezi stavka 1. točke 33. Zakona o računovodstvu.
9.Dakle, uvidom u Izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020.g. od dana 5. srpnja 2022.g., nesporno je utvrđeno da okrivljenici do tada nisu dostavili FINA-i godišnji financijski izvještaj i drugu dokumentaciju radi javne objave za 2020.g., niti izjavu o neaktivnosti sukladno članku 30. stavku 9. Zakona o računovodstvu. Stoga, vezano uz žalbeni navod okrivljenika o utjecaju Agrokor d.d., kao i da bez njegove suglasnosti nije bilo moguće podnijeti ispravna i potpuna izvješća, valja navesti da nije od utjecaja na konkretan prekršajni postupak i ne utječe na odgovornost okrivljenika za predmetni prekršaj, stoga što iz Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, proizlazi da dostava predmetnih financijskih izvješća ne spada u dužnost izvanrednog povjerenika, te je okrivljenik bio u obvezi dostaviti predmetna financijska izvješća u skladu o odredbom članka 32. Zakona o računovodstvu, jer dostavljanje predmetnih financijskih izvješća u propisanom roku spada u redovne poslove uprave, a ne u dužnosti izvanrednog povjerenika koje su propisane člankom 13. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku.
10.Nadalje, vezano uz žalbeni navod okrivljenika da je prvostupanjski sud oslobađao okrivljenike od optužbe u istim ili sličnim situacijama, za istaknuti je i to da sudske odluke koje je okrivljenik prezentirao ovom sudu nisu bile predmetom odlučivanja u žalbenom postupku, tako da se konkretne prvostupanjske presude temelje isključivo na stavu prvostupanjskog suda, koji nije bio izložen ocjeni ovog žalbenog suda. Uz to nepravomoćne odluke koje žalitelj navodi nisu izvor prava koji ovaj sud treba cijeniti prilikom odlučivanja o žalbi okrivljenika.
11.Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu vezano uz odluku o kazni, ovaj sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna okrivljeniku pravilna i zakonita i da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 42. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 33. Zakona o računovodstvu je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna za odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 1. siječnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 114/22.), a koji za navedeni prekršaj propisuje novčanu kaznu za odgovornu osobu iznosu od 660 eura do 2.650 eura (što je protuvrijednost od 4.972,77 kuna do 19.966,43 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna).
12.Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna u ublaženom iznosu od 600,00 kuna / 79,63 eura za okrivljenika odgovornu osobu, pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja uzimajući u obzir utvrđenu otegotnu okolnost, odnosno raniju prekršajnu kažnjavanost okrivljenika za ovu vrstu prekršaja, te cijeneći i specifičnost situacije poslovnog subjekta u sporno vrijeme, zbog čega bi ovako izrečena novčana kazna bila izrečena i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.
13.Stoga, prema uvjerenju ovog suda i ovako izrečenom ublaženom novčanom kaznom ostvariti će se svrha prekršajnog postupka, pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
14.Primjena mjere upozorenja – opomene, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju nije dopuštena.
15.Odluka o troškovima također je na zakonu utemeljena.
16.Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u roku od 30 dana od primitka ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.
17.Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
18.Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 6. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
