Poslovni broj: Usž-1832/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JJ iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3454/22-9 od 21. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3454/22- 9 od 21. ožujka 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/21-01/03197903665, URBROJ: 341-99-05/3-21-009070 od 24. listopada 2022.

III. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/l 140-02/20-01, URBROJ: 341-25-05/3-20-144835 od 19. listopada 2021.

IV. Tužitelju JJ određuje se, počevši od 23. travnja 2009., starosna mirovina, uz obračun isplaćenih svota mirovine i nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku do 30 dana od dana primitka ove presude donese odgovarajuće rješenje o visini starosne mirovine tužitelja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/21-01/03197903665, URBROJ: 341-99-05/3-21-009070 od 24. listopada 2022.

2. Rješenjem tuženika od 24. listopada 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/l 140-02/20-01, URBROJ: 341-25-05/3-20-144835 od 19. listopada 2021., kojim je tužitelju određena, počevši od 1. travnja 2018., starosna mirovina u svoti od 7.137,13 kn mjesečno, uz daljnja usklađenja. Tim rješenjem utvrđeno je da isplata tako određene mirovine tužitelju pripada od 1. travnja 2018. i izmijenjeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 26. studenoga 2009., uz obračun isplaćenih mirovinskih primanja.

3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude navodeći da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da su rješenja tuženika u skladu sa Zakonom o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. - dalje: ZOMO). Ističe da je bio sporan datum uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje i izračun staža za 2004., a da REGOS prikuplja sve potrebne podatke o osiguraniku i šalje ih Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. S tim u vezi navodi da je za pravilan dan uplate doprinosa u 2004. trebalo uzeti u obzir podatke REGOS-a sadržane u obrascu R-S od 30. travnja 2007., a što je jasno opisano u presudi Upravnog suda u Zagrebu od 21. listopada 2019. Navodi da tuženik nije uzeo u obzir podatke o uplati doprinosa, već je tvrdio da je datum uplate doprinosa za 2004. bio u 2007. kada je zaprimio dokument REGOS- a. Naglašava da tuženik od 2009. nema dokument koji bi nedvojbeno ukazivao da je doprinos za mirovinsko osiguranje uplaćen 2007. Ističe da je u ranijem prijedlogu za obnovu postupka od 9. prosinca 2013. priložio novi dokument REGOS-a od 6. prosinca 2013. u kojem se navodi da je uplata doprinosa bila u 2004. i pojašnjeni su razlozi zbog kojih je obrazac R-S poslan tuženiku 2007., a unatoč tome tuženik je zaključio da nije iznio nove činjenice niti priložio nove dokaze koji bi bili od utjecaja na drugačije rješavanje. Ističe da mu je pravo na isplatu starosne mirovine u predmetnom upravnom postupku priznato od 1. srpnja 2018. iako se uz rješenje tuženika nalazi prilog od 18. listopada 2021. u kojem je navedeno da je datum priznavanja prava 23. travnja 2009. te smatra da mu je od tog datuma trebalo priznati pravo na isplatu mirovine. Ukazuje da je na duljinu spora utjecalo više razloga, a uglavnom je to krivnja tuženika. Mišljenja je da je u konkretnom slučaju upitna primjena članka 134. stavka 2. ZOMO-a i da na prihvatljiv način treba obrazložiti primjenu tog članka, a u suprotnom da nema mjesta primjeni tog članka ZOMO-a.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12.,152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanim.

7. Postupak u ovoj upravnoj stvari koji je prethodio upravnom sporu pokrenut je u povodu zahtjeva tužitelja od 26. ožujka 2018. kojim traži obnovu ranije okončanog postupka i određivanje novog iznosa mirovine.

8. Prema podacima spisa tužitelj je, počevši od 23. travnja 2009., korisnik prava na starosnu mirovinu prema rješenju Područne službe u Zagrebu KLASA: UP/II 140- 02/09-01, URBROJ: 341-25-05/3-09-105859 od 26. studenoga 2009.

9. Prvostupanjski sud je ocijenio pravilnim utvrđenje javnopravnog tijela prema kojemu su u konkretnom slučaju na temelju novih dokaza (o uplaćenim doprinosima u 2004. koji imaju utjecaj na visinu određene svote mirovine) ispunjeni uvjeti za obnovu postupka te također pravilnim ocijenio način rješavanja u obnovi postupka prema kojemu tužitelju iznos nove određene svote mirovine pripada od 1. travnja 2018., kao prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka sukladno članku 134. stavku 2. ZOMO-a.

10. Ovaj Sud ne može prihvatiti pravilnom ocjenu suda prvoga stupnja i javnopravnih tijela o utvrđenom početku isplate novog iznosa mirovine.

11. Prvostupanjskim rješenjem od 19. listopada 2021., donesenim u obnovljenom postupku, utvrđeno je da su na primitak ostvaren u 2004. u cijelosti plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje u 2004. te da staž osiguranja po osnovi drugog dohotka za 2004. iznosi 12 mjeseci.

12. Nije sporno da u skladu s mjerodavnim odredbama ZOMO-a visina mirovine tužitelja ovisi o plaćenim doprinosima za mirovinsko osiguranje na ime ostvarenog primitka na temelju drugog dohotka za 2004. Činjenice od utjecaja na određivanje visine mirovine tužitelja prema rješenju od 19. listopada 2021. već su postojale u vrijeme priznavanja prava na starosnu mirovinu, jer je tužitelj 23. travnja 2009. navršio šezdeset i pet godina starosti i plaćena je u cijelosti ekvivalentna vrijednost mirovinskih doprinosa. Unatoč tome, Područna služba u Zagrebu strogo je formalistički primijenila članak 134. stavak 2. ZOMO-a te je tužitelju svotu mirovine na temelju cjelokupno plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje odobrila, počevši od 1. travnja 2018., uzevši datum podnošenja prijedloga za obnovu postupka kao mjerodavan za određivanje datuma isplate tako određene starosne mirovine.

13. Valja reći da je u predmetu usporedivom s ovim predmetom Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci, broj: U-III-1199/2022 od 12. lipnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje da mirovinski doprinosi isplaćeni iz plaće i mirovina utemeljena na njima predstavljaju pravo zaštićeno člankom 48. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14.) i člankom 1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija). Ustavni sud ističe da članak 48. stavak 1. Ustava kao i članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju ne jamče pravo na stjecanje vlasništva. Međutim, ako država ima na snazi zakonodavstvo koje predviđa pravo na isplatu mirovine, bilo da je to pravo uvjetovano prethodnim plaćanjem doprinosa ili nije, mora se smatrati da takvo zakonodavstvo za osobe koje ispunjavaju njegove uvjete stvara vlasnički interes koji spada u doseg članka 48. stavka 1. Ustava i članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Stoga, ako se iznos novčane naknade ili mirovine umanji ili ukine, to može predstavljati miješanje u vlasništvo koje mora biti opravdano općim interesom (predmeti Europskog suda za ljudska prava Marija Božić protiv Hrvatske,br. 50636/09, § 46., presuda od 24. travnja 2014.; Kjartan Ásmundsson protiv Islanda,br. 60669/00, § 39., presuda od 12. listopada 2004.).

14. Slijedom iznesenog, u konkretnom slučaju ovaj Sud ne nalazi da je postignuta pravična ravnoteža između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite prava pojedinca jer je tužitelju uskraćeno pravo na mirno uživanje mirovine u punom iznosu sukladno mjerodavnim propisima koji su bili na snazi u vrijeme priznavanja prava na starosnu mirovinu kada su u cijelosti bili uplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje (članak 27.a Zakona o mirovinskom osiguranju, „Narodne novine", 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 79/07. i 35/08). Stoga je tužitelju visinu mirovine trebalo odrediti na temelju cjelokupno plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje počevši od 23. travnja 2009., kao datuma od kojeg je ispunio uvjete za priznavanje prava na starosnu mirovinu.

15. Stoga ovaj Sud pobijanu presudu, rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela cijeni nezakonitima.

16. Zbog toga je primjenom članka 74. stavka 2. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković