REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3864/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Tolj, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ĆŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Keser, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ob-18/2024-2 od 21. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-224/2020-45 od 4. siječnja 2024., u sjednici održanoj 6. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu dva pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu, prema njegovu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava i to: na pravično suđenje, prava na jednakost pred zakonom i prava nasljeđivanja zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pitanja:

„Upućuje li činjenica života neudane žene i neoženjenog muškarca na zajedničkoj adresi na namjeru ostvarenja izvanbračne zajednice u svim njenim segmentima?“ i

„Je li ispravno u sudskom postupku različito vrednovati izostanak neke od sastavnica životne zajednice ovisno o tome radi li se o izvanbračnoj ili bračnoj zajednici?“

4.2. Neosnovano tužitelj smatra kako bi se odgovorom na prvo citirano naznačeno pitanje moglo doći do pravnoga shvaćanja za sve situacije koje obuhvaćaju činjenicu sadržanu u pitanju („život neudane žene i neoženjenog muškarca na zajedničkoj adresi“), odnosno, da bi se, isključivo na temelju te činjenice, moglo zaključiti „na namjeru ostvarenja izvanbračne zajednice“. Osim toga, tužitelj je u ovome postupku, kako bi uspio s tužbenim zahtjevom, trebao dokazati postojanje izvanbračne zajednice, a ne namjeru njena ostvarenja. Tako citirano pitanje nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.

4.3. Drugo citirano naznačeno pitanje prema svome je sadržaju nedovoljno određeno da bi se uopće radilo o pravnome pitanju u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. Naime, postojanje izvanbračne zajednice, a različitim su zakonima propisane pretpostavke koje trebaju biti ispunjene za utvrđenje njenoga postojanja, u postupku za koji je ta činjenica relevantna, valja dokazati, pri čemu ne postoji zatvoren popis „sastavnica“ neke zajednice na temelju kojih automatski treba zaključiti da se radi o izvanbračnoj zajednici. S dokazivanjem postojanja braka je, po naravi stvari, sasvim drukčije.

4.4. Neosnovano tužitelj smatra i da su u odlukama ovoga suda na koje se pozvao izlažući razloge važnosti naznačenih pitanja zauzeta pravna shvaćanja s kojima nisu podudarna shvaćanja iz predmetne drugostupanjske presude, jer su te odluke donesene u činjeničnim situacijama koje se ne mogu izjednačiti s predmetnom.

4.5. Kako, dakle, naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke (čl. 389.b st. 1. ZPP)

5. Tužiteljevo shvaćanje o povredi prava na pravično suđenje i prava na jednakost pred zakonom proizlazi iz njegova neosnovanoga shvaćanja o počinjenoj bitnoj povredi postupka u vezi s odbijanjem izvođenja dokaza predloženoga nakon zaključenja prethodnoga postupka, koja odluka je dostatno obrazložena. Odbijanjem predmetnoga tužbenog zahtjeva za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice između prednika tužitelja i prednice tuženice došlo je do toga da tužitelj ne može naslijediti prednicu tuženice. Samim tim nije došlo do povrede tužiteljeva prava na nasljeđivanje, već on nema prava nasljeđivanja zato što nije nasljednik. Tako tužitelj nije učinio vjerojatnima tvrdnje o povredi temeljnoga ljudskog prava pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 6. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek