REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1550/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ćosić, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik RD, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 1029/2021-2 od 25. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj P-1088/2019-23 od 21. travnja 2021., u sjednici održanoj 6. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1029/2021-2 od 25. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj P-1088/2019-23 od 21. travnja 2021.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio procesnopravna i materijalnopravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodeći da u odnosu na ta pitanja postoji praksa revizijskog suda nije jedinstvena.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanja koja je podnositelj naznačio u prijedlogu ne udovoljavaju pretpostavkama dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP, jer se ne radi o pitanjima koja bi bila važna za odluku u sporu, a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Naime, procesnopravna i prva tri materijalnopravna pitanja naznačena u prijedlogu polaze od shvaćanja podnositelja prema kojemu rok zastare za potraživanje naknade štete za oduzetu nekretninu, u konkretnom slučaju, počinje teći završetkom izgradnje prometnice (pri čemu podnositelj ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer smatra da drugostupanjska odluka u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama). Sukladno shvaćanju revizijskog suda, izraženom primjerice u odlukama broj Rev-1032/2022 od 11. listopada 2022. te Rev-807/2016-3 od 6. listopada 2020., kojemu je podudarno i shvaćanje drugostupanjskog suda u ovom predmetu, rok zastare je počeo teći kad je tužitelju zemljište faktički oduzeto bez mogućnosti da se vrati (bez konačnog rješenja o izvlaštenju ili bez valjanog akta o oduzimanju), odnosno kad je tužitelj stekao saznanje da nekretninu ne može vratiti u posjed i takvu je zadržati te kad je raspolagao ili mogao raspolagati svim relevantnim podacima dostatnim za spoznaju o elementima štete i o tuženiku kao osobi odgovornoj za štetu. Početak računanja roka zastare stoga se ne vezuje uz izdavanje uporabne dozvole za izgrađenu prometnicu, već je shvaćanje ovog suda da je rok zastare započeo teći prije nego je autocesta završena, odnosno kada je dovedena u stanje prema kojemu je tužitelj sa sigurnošću mogao zaključiti da mu je nekretnina nepovratno oduzeta - a to je (u situaciji koja je činjenično podudarna konkretnom predmetu) vrijeme sklapanje nagodbe u pogledu naknade za poljoprivredne kulture i građevinske poboljšice na zemljištu tužitelja obuhvaćenom autocestom.

6. Preostala dva materijalnopravna pitanja (kojima tužitelj pita koja je pravna osnova zahtjeva za isplatu tržišne vrijednosti zemljišta oduzetog vlasniku koji nije sudjelovao u postupku izvlaštenja, odnosno tko je pasivno legitimiran u takvom postupku) nisu važna za rješavanja konkretnog spora, niti je tužitelj iznio relevantne razloge zbog kojih ih smatra važnima u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 6. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić