Poslovni broj: Gž-2007/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku, OIB 84397956623, Ulica lipa 4, Sisak, protiv tuženika C.I.O.S. SRF d.o.o. za proizvodnju i usluge, OIB 88562088929, Božidara Adžije 19, Sisak, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-117/2019-42 od 23. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 6.studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-117/2019-42 od 23. srpnja 2021., u točki I izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 26.005,05 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II izreke odbijen je djelomično zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu zatezne kamate na iznos dosuđen u točki I izreke za razdoblje od 4. listopada 2019. do 2. studenog 2019. kao neosnovan.

3. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava.

4. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u tome što se presuda ne može ispitati, proturječi sama sebi i razlozima presude, u dijelu odluke nama uopće razloga, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te u odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika u iskazima danim u postupku i samih tih isprava. U žalbi navodi da je učinio sve što je bilo propisano zakonom i podzakonskim aktima u organizaciji rada i zaštite na radu. Tako da je zaposlio stručnjaka zaštite na radu, imenovao ovlaštenika zaštite na radu, obučio radnika za rad na siguran način te im dodijelio osobnu zaštitu opremu. Također, radni stroj je bio redovito ispitan o čemu postoji relevantna dokumentaciju, na istom su postavljene upute za siguran rad, osiguran je dovoljan broj osoba za pružanje pravne pomoći te za sve navedeno tuženik osigurao sredstva i obučio radnike za rad sukladno Zakona o zaštiti na radu. Navodi da je vještak u svom nalazu i mišljenju iznio kako radnici KG i GG nisu postupili u skladu sa pravilima zaštite na radu, iako je utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka kako nije bilo propusta u primijeni pravila zaštite na radu prilikom organizacije rada kod poslodavca. Oba radnika su bili osposobljeni za rad na siguran način te su prilikom štetne radnje postupili protivno upozorenjima i uputi poslodavca tj. tuženika da se djelatnici ne smiju zadržavati u blizini stroja u pogonu odnosno ne smiju upravljati strojem ukoliko se netko nalazi u blizini stroja što su isti i potvrdili u svojim iskazima. Iz navedenih iskaza proizlazi kako su štetnik i oštećenik postupali sa grubom nepažnjom odnosno isti su svjesno postupali protivno pravilima zaštite na radu te protivno uputama poslodavca i olako pretpostavili kako do nastupa štetne posljedice neće doći. Također, osim što svjedok jasno navodi da je radni stroj bio ispravan, navodi da je odmah nakon štetnog događaja stroj pomaknuo unatrag što isto potvrđuje ispravnost stroja, a što je potvrdio i svjedok ZG. Isto tako da je na stroju bila jasno istaknuta naljepnica crvene boje sa bijelim slovima na kojoj je stajalo upozorenje da kada stroj radi da se ne smije zadržavati u krugu stroja na udaljenosti manjoj od 5 metara. Navodi da obveza inspektora rada, da izda rješenje o ponovnom ispitivanju stroja postoji samo u slučaju ozljeđivanja radnika na radnoj opremi, a što se ne odnosi na predmetni događaj. Relevantnim smatra utvrđenje vještaka kako nije bilo nikakvih propusta u primijeni pravila zaštite na radu kod poslodavca, a također u odnosu na radni stroj. Slijedom navedenog da je evidentno kako je do štetnog događaja došlo isključivo zbog grube nepažnje tuženika, štetnika i oštećenika koji su kako konstatira vještak bili svjesni da su u trenutku nezgode postupali protivno pravilima zaštite na radu iako su bili osposobljeni za rad na siguran način. Također navodi kako je predlagao novo vještačenje po vještaku zaštite na radu, obzirom da vještak Dražen Leš nije otklonio prigovore koje je tuženik istaknuo te nije u cijelosti izvršio zadatak vještačenja. Tuženik ponavlja kako je do štetnog događaja došlo unatoč tome što je proveo sve zahtjeve propisane zakonskim i podzakonskim propisima iz područja zaštite na radu i to upravo zbog krivnje odnosno grube nemarnosti štetnika GG i oštećenika KG, a na čije radnje nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći.

5. Predlaže pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženika, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) na koju sadržajno ukazuje žalba jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisu tada da je presudu moguće ispitati.

9. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO) od 10. siječnja 2018. Up/I 141 -06/17-01/03525036841, URBROJ: 341 -15-05/3-17- 19043 utvrđeno da je KG, kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 90%, priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja počevši od 1. listopada 2016. u iznosu od 441,56 kn mjesečno, zatim od 1. siječnja 2017. u iznosu od 444,43 kn mjesečno, te nadalje od 1. srpnja 2017. u iznosu od 453,76 kn mjesečno, s time da je rješenje postalo pravomoćno 23. siječnja 2018.,

- da je rješenjem HZMO od 2. siječnja 2019. Klasa: Up/I 141 -02/1 8- 01/03525036841, URBROJ: 341 -15-05/3-1 8-17581 utvrđeno da je KG, kod kojeg je zbog ozljede na radu 100% nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, određena počevši od 25. srpnja 2018. invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti u iznosu od 1.556,56 kn mjesečno, a koja isplata mu pripada počevši od 1. studenog 2018. s time da je rješenje postalo pravomoćno 29. siječnja 2019.,

- da je tužba u ovom predmetu podnesena 4. listopada 2019. a navedena rješenja su postala pravomoćna 23. siječnja 2018. i 29. siječnja 2019., pa prigovor zastare tuženika nije osnovan,

- da je predmetna šteta nastala na radu i u svezi s radom te da su i oštećenik, ali i štetnik, oba zaposlenici tuženika,

- da je čitanjem Uvjerenja o osposobljenosti od 22. travnja 2014., Zapisnika o osposobljenosti radnika za rad na siguran način, Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika KG od 29. ožujka 2017., Uvjerenja o osposobljenosti za KG od 30. listopada 2014., Zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način, Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika GG od 29. siječnja 2017., utvrđeno da su radnici, a koji su bili sudionici štetnog događaja (GG i KG) bili osposobljeni za rad na siguran način, da su bili osposobljeni za poslove rukovanja viličarom i utovarivačem, što također proizlazi iz Zapisnika inspekcijskog nadzora od 29. lipnja 2016., i nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Dražena Leša,

- da je GG kao radnik tuženika bio osposobljen za obavljanje poslova ovlaštenika za zaštitu na radu,

- da je temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka za zaštitu na radu Dražena Leša te dopune nalaza utvrđeno da KG nije postupio u skladu sa pravilima zaštite na radu a vezano za konkretnu radnu operaciju, da nije bilo propusta u primijeni pravila zaštite na radu prilikom organizacije rada kod poslodavca (tuženika), da radni stroj s kojim je konkretna šteta počinjena nije bio ispravan u skladu sa pravilima zaštite na radu, te da GG nije postupao u skladu sa pravilima zaštite na radu vezanim za konkretnu radnu operaciju,

- da je vještak obrazlažući svoj nalaz i mišljenje naveo da radnik KG nije postupao u skladu s pravilima zaštite na radu jer čišćenje podesta nije trebao započeti dok je radni stroj bio upaljen i u njemu sjedio radnik, odnosno trebao je odbiti postupanje dok se ne steknu uvjeti za rad na siguran način, a nakon čišćenja trebao se odmaknuti od stroja i tada je se stroj tek mogao upaliti i izvršiti radnje koje su slijedile,

- da vještak nastavno navodi da je tuženik kao poslodavac učinio sve što je propisano zakonskim odredbama u organizaciji rada sukladno pravilima zaštite na radu pa je tako zaposlio stručnjaka zaštite na radu, imenovao je ovlaštenike zaštite na radu, obučio radnike za rad na siguran način te im dodijelio osobnu zaštitnu opremu,

- da vještak također navodi da je radni stroj bio redovito ispitan o čemu postoji zapisnik i uvjerenje, na stroju su postavljene upute za siguran rad, osiguran je dovoljan broj osoba za pružanje prve pomoći, međutim, inspektorica rada kako nije tijekom očevida utvrdila nedostatke, propustila je izdati rješenje o ponovnom ispitivanju stroja sukladno čl. 7. st. 1. podstavak 2. i 3. Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme (NN 16/16 ) koji propisuje da se stroj mora ponovno pregledati i ispitati u slučaju iznimnih okolnosti (ozljeda na radnika na radnoj opremi) a temeljem rješenja inspektora rada, a stručnjak zaštite na radu nije savjetovao poslodavca o zakonskim obvezama, pa vještak zaključuje da se ne može utvrditi ispravnost radnog stroja kojim je ozlijeđen KG,

- da je poslodavac u skladu s odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14 – dalje ZZR) obvezan, u skladu s ovim Zakonom, njegovim provedbenim propisima, pravilima zaštite na radu, posebnim propisima, odnosno uputama proizvođača, obavljati preglede, odnosno ispitivanje sredstava rada koja se koriste radi utvrđivanja jesu li na njima primijenjena pravila zaštite na radu i jesu li zbog nastalih promjena tijekom njihove uporabe ugroženi sigurnost i zdravlje radnika, a što je između ostalog propisano i provedbenim propisima i to Pravilnikom o pregledu i ispitivanju radne opreme koji u čl. 7. propisuje da poslodavac koji je korisnik radne opreme navedene u čl. 1. st. 2. tog Pravilnika dužan je na propisan način osigurati preglede i ispitivanje radne opreme,

- da je tuženik bio dužan, a ukoliko to nije bio upućen od strane inspektora rada izvršiti izvanredni pregled radnog stroja jer je upravo ozljeđivanje radnika uzrokovano radnim strojem, pa kako navedeni pregled nije izvršen, i kako to osnovano ističe vještak radni stroj kojim je radnik ozlijeđen u smislu ZZR-a ima se smatrati neispravnim, čime ujedno potvrđuje propust poslodavca u provođenju mjera zaštite na radu,

- da je mišljenje suda da sama eventualna neispravnost stroja nije vezana za predmetnu štetu, jer kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka GG i KG, šteta je nastala zbog propusta u primijeni mjera zaštite na radu radnika GG koji je saslušan kao svjedok iskazao da je do štetnog događaja došlo zbog propusta (greške) samog radnika GG, a koji je umjesto da radni stroj pomakne unatrag pokrenuo isti unaprijed, a time korpom radnog stroja teško ozlijedio radnika KG, čime je ne samo KG tjelesno oštećen, već je i njegova radna sposobnost znatno umanjena,

- da je pravomoćnom presudom istog prvostupanjskog suda na temelju sporazuma stranaka od 21. travnja 2017. utvrđeno da je GG dana **.**.2016. počinio kazneno djelo protiv opće osiguranosti te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a koja temeljem odredbe čl. 55. st. 1. toč. 1. i 2. KZ/11 zamijenjena za rad za opće dobro,

- da je pravomoćnom presudom utvrđena kaznena odgovornost radnika tuženika za nastanak štetnog događaja, a kojom odgovornošću je sud u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a vezan,

- da je svjedok KG iskazao da njemu nitko prije štetnog događaja nije rekao gdje točno treba stajati prilikom čišćenja podesta u odnosu na radni stroj, jer mu nitko nije dao uputu kako se čisti podest, da je takav način rada uobičajan kod tuženika,

- da je svjedok GG bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na rada pa se isti trebao pobrinuti da se sporna radnja čišćenja obavi na siguran način odnosno nije trebao uopće manipulirati sa radnim strojem prije nego li je KG se udaljio od manipulativnog prostora stroja, te ukoliko se sam nije udaljio trebao ga je na isto upozoriti,

- da je KG iskazao da isti nije niti smatrao da se nalazi u manipulativnom prostoru jer je smatrao da je manipulativni prostor stroja kretanje stroja unatrag a ne unaprijed, pa se odgovornost oba radnika ne može odmjeravati na isti način, a obzirom da je GG bio neposredno nađeni samom KG a osim toga bio ovlašten od tuženika za zaštitu na radu, slijedom čega se upravo od njega zahtijevao povećan stupanj pažnje u odnosu na spornu radnu operaciju u odnosu na koju je upravo on trebao upozoriti samog KG da ne može stajati u manipulativnom prostoru stroja te ni sam nije trebao manipulirati strojem prije nego li je KG udaljio na sigurnu udaljenost, a koje je upozorenje bilo navedeno na samom radnom stroju.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, unatoč tome što je vještak naveo da je poslodavac proveo mjere zaštite na radu, između ostalog osposobio radnike za rad na siguran način te proveo i druge mjere zaštite na radu, pa tako imenovao ovlaštenika zaštite na radu, sud prvog stupnja propust poslodavca odnosno konkretno njegovu odgovornost nalazi u kršenju mjera zaštite na radu, a to je upravo činjenica da je ovlaštenik poslodavca zaštite na radu GG zbog kršenja mjera zaštite na radu uzrokovao štetni događaj. Navodi da je sukladno odredbi čl. 82. st. 2. ZZR-a upravo ovlaštenik zaštite na radu bio dužan obavljati poslove u skladu s odredbama zaštite na radu, a ukoliko je obavljao poslove suprotno zaštiti na radu u smislu odredbe čl. 82. st. 6. ZZR-a poslodavac mu je tako ovlaštenje trebao oduzeti. Nastavno, utvrđuje da je poslodavac odgovoran za organizaciju i provođenje zaštite na radu u smislu odredbe čl. 19. st. 3. i 4. ZZR-a neovisno o tome je li u tu svrhu zaposlio jednog ili više stručnjaka zaštite na radu ili je obavljanje poslova zaštite na radu ugovorio s osobom ovlaštenom za obavljanje tih poslova.

12.Dakle, sud prvog stupnja je mišljenja da propust ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu u smislu odredbe čl. 3. i 4. ZZR-a je upravo propust samog poslodavca u provođenju takvih mjera slijedom čega sud smatra da je upravo tuženik odgovoran za nastupanje predmetne štete.

13.Prema pravnom shvaćanju ovog suda neosnovan je žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na pitanje odgovornosti za štetni događaj.

14.Prema odredbi čl. 19. ZZR-a poslodavac je odgovoran za organizaciju i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima (stavak 1.). Poslodavac u skladu sa općim propisima o radu, pravilnikom ili drugim aktom utvrđuje organizaciju provedbe zaštite na radu te prava, obveze i odgovornost njegovih ovlaštenika i radnika, ako ta pitanja nisu uređena tim zakonom i propisima donesenim na temelju njega, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu (stavak 2.). Poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu neovisno o tome je li u tu svrhu zaposlio jednog ili višeg stručnjaka zaštite na radu ili je obavljanje poslova zaštite na radu ugovorio s osobom ovlaštenom za obavljanje tih poslova (stavak 3.). Prenošenja ovlaštenja za provođenje zaštite na radu ne oslobađa poslodavca odgovornosti (stavak 4.). Na odgovornost poslodavca iz stavka 1. ovog članka ne utječu propisane obveze radnika u području zaštite na radu (stavak 5.).

15.Prema odredbi čl. 24. st. 1. toč. 6. i 7. ZZR-a poslodavac koji zaštitu na radu provodi djelovanjem ovlaštenika obvezan je ovlastiti ovlaštenika, osobito za to da nadzire da radnici rade u skladu sa pravilima zaštite na radu, uputama poslodavca, odnosno proizvođača radne opreme, osobne zaštitne opreme, opasnih kemikalija i bioloških štetnosti te da koriste propisanu osobnu zaštitu opremu (točka 6.), i radniku zabrani rad ako ga obavlja suprotno podstavku 6. ovog članka (točka 7).

16.Prema odredbi čl. 25. st. 2. ZZR-a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili njegova odgovornost može se umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedbi zaštite na radu.

17.U vrijeme štetnog događaja GG bio je osposobljen za obavljanje poslova ovlaštenika zaštite na radu u smislu odredbe čl. 24. ZZR-a.

18.S ocjenom suda prvog stupnja da je tuženik dužan tužitelju naknadi štetu koju je pretrpio slaže se i ovaj sud. Tuženik je propustio nadzirati da li radnici rade u skladu s pravilima zaštite na radu i zabraniti rad koji se obavlja suprotno pravilima zaštite na radu.

19.Odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju i ovaj sud nalazi u propustu tuženikova ovlaštenika za zaštitu na radu da kako to propisuje odredba čl. 24. ZZR- a, nadzire da radnici rade u skladu s pravilima zaštite na radu, uputama poslodavca, odnosno proizvođača radne opreme, osobne zaštitne opreme, opasnih kemikalija i bioloških štetnosti te da koriste propisanu osobnu zaštitnu opremu ( točka 6. ), radniku zabrani rad ako ga obavlja suprotno podstavku 6. ovoga stavka ( točka 7. )

20.Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da poslodavac kao organizator procesa rada snosi odgovornost za primjenjivanje mjera zaštite na radu bilo da ih on provodi ili preko ovlaštenika budući da u smislu ZZR-a poslodavac je dužan nadgledati da li zaposlenici rade sukladno odredbama tog Zakona, drugih propisa donesenih na temelju njega, uputi poslodavca te mogu i zabraniti rad ako ga obavljaju suprotno predmetnoj odredbi.

21.Na žalbene navode tuženika treba reći da sud odlučuje koje činjenice će uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka ( čl.8. ZPP-a ). U konkretnom slučaju sud prvog stupnja ocijenio je provedene dokaze sukladno odredbi čl 8. ZPP-a te je za svoje uvjerenje dao logične i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud. Okolnosti na koje se poziva tuženik u žalbi, a koje se svode na njegovu ocjenu nalaza i mišljenja vještaka, nisu odlučne, budući da je sud prvog stupnja utvrdio da je ovlaštenik zaštite na radu kršio mjere zaštite na radu, a da je pri tome KG saslušan kao svjedok iskazao da je kritične zgode obavljao rad na uobičajeni način, da ne zna gdje je trebao biti u trenutku čišćenja podesta u odnosu na radni stroj, jer mu nitko nije to rekao, iako je znao da ne smije biti u blizini stroja dok radi, nije smatrao da se nalazi u manipulativnom prostoru stroja iz razloga što je stroj trebao ići unatrag, s tim da mu ovlaštenik zaštite na radu GG nije zabranio rad na opisani način, suprotan pravilima zaštite na radu.

22.Pored toga iz iskaza svjedoka ZG, referenta zaštite na radu, proizlazi da je znao da se rad obavlja na opisani način, a time i da može doći do nezgode, što je u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem KG koji je nakon što je završio s čišćenjem podesta ostao u manipulativnom prostoru stroja, pa je neosnovana tvrdnja tuženika da nije odgovoran za ozljede koje je zadobio KG.

23.Naime, organizacija procesa rada i provođenje mjera zaštite na radu u svrhu osiguranja radnicima uvjeta za rad na siguran način, nije bila radna obveza KG, već drugih radnika tuženika ( poslovođe i ovlaštenika zaštite na radu ). Pritom nije odlučno da KG nije izvijestio poslodavca o navedenim činjenicama, odnosno da nije odbio rad, jer u postupku je utvrđeno da se rad kod tuženika uobičajeno obavljao na opisani način. Stoga, u situaciji kad je na strani tuženika bilo propusta u kontroli i provođenju mjera zaštite na radu kojima se radniku osigurava rad na siguran način, ne može se tuženik osloboditi objektivne odgovornosti, jer se okolnost da je čišćenje podesta izvršeno dok je radni stroj bio upaljen i u njemu sjedio radnik, a nakon čišćenja nije se odmaknuo od stroja, ne može se smatrati radnjom KG koju tuženik kao poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

24.Slijedom navedenog pravilno je zaključio sud prvog stupnja da u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo krajnjom nepažnjom ili namjerom KG, već radnika tuženika GG. Naime, GG, ovlaštenik zaštite na radu je znao da se rad obavlja na način protivan pravilima zaštite na radu, a time i da može doći do nezgode. KG je obavljao posao na način koji je protivan pravilima zaštite na radu, a da pritom ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu GG, koji je ujedno i nadređeni i poslovođa KG, nije mu zabranio rad na opisani način.

25.Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu, u visini koja među strankama nije sporna.

26.Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja u točki I izreke potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a. Presuda u točki II. izreke je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci, 6. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan