REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3447/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražan Crnković, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženica: 1. ĐH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. SH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-981/2022-6 od 14. ožujka 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 12338/10-52 od 21. ožujka 2011., u sjednici održanoj 6. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatraju da im reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su im, prema njihovu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava iz članka 14. stavka 2. i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.

4. Predmet spora zahtjev je tužitelja da mu tuženice plate komunalnu uslugu, isporučenu vodu.

5.1. Tuženice su u prijedlogu naznačile sljedeća pitanja:

- „Da li se dužnost nižestupanjskog suda da postupi po odluci višeg suda kojom se ukida nižestupanjska odluka iscrpljuje u potrebi raspravljanja spornih pitanja na koja ukaže/upozori viši sud prilikom ukidanja nižestupanjske odluke i to na način koji uključuje cjelovitu ocjenu spornih pravnih pitanja i dokazne građe u spisu iz koje proizlazi činjenično stanje u svezi kojeg je potrebno primijeniti materijalno pravo ili je dovoljno samo spomenuti razloge ukidanja i pritom bez suštinskog obrazloženja ponavljati stavove/shvaćanja koji su već prethodni bili izneseni i radi kojih je odluka nižestupanjskog suda prethodno već i bila ukinuta?“;

- „Da Ii je izvod iz poslovnih knjiga dovoljan dokaz u prilog osnovanosti i visine tražbine, čak i u slučaju kada je osnov i visina tražbine izričito osporen od strane tuženika te da li je u tom slučaju teret dokazivanja na tužitelju ili na tuženiku?“ i

- „Da li je za utvrđenje materijalnopravne sukcesije u slučaju statusne promjene tužitelja u vidu podjele trgovačkog društva odvajanjem s preuzimanjem, potreban uvid u plan podjele odnosno ugovor o podjeli radi utvrđenja da li je i (sporno) potraživanje/pravo u svezi kojeg se vodi parnični postupak sveopćim sljedništvom prešlo na novonaznačenog tužitelja i da li takva eventualna materijalnopravna sukcesija ex lege dovodi i do procesnopravne sukcesije odnosno da li je za stupanje u parnicu novog tužitelja nužno potreban pristanak/suglasnost tuženika?“.

5.2. Prvo u prethodnoj točki obrazloženja ovoga rješenja citirano pitanje nije pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. Prema toj zakonskoj odredbi mora se raditi o pravnome pitanju koje su nižestupanjski sudovi u postupku razmatrali. Drugostupanjski sud obrazlažući odluku o preinaci prvostupanjske presude nije izrazio shvaćanje da je u obrazloženju takve odluke „dovoljno samo spomenuti razloge ukidanja i pritom bez suštinskog obrazloženja ponavljati stavove/shvaćanja koji su već prethodni bili izneseni i radi kojih je odluka nižestupanjskog suda prethodno već i bila ukinuta“. Citirano je pitanje tek prigovor tuženica nedostatnosti razloga za odluku o prihvaćanju tužbenoga zahtjeva u konkretnome slučaju, i to neosnovan, jer je drugostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge za svoju odluku.

5.3. Drugo naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu jer se njime sugerira da drugostupanjski sud smatra kako je tužiteljev izvadak iz poslovnih knjiga dovoljan dokaz činjenice da je tuženicima isporučio vodu u količini i za cijenu koja je predmet tužbenoga zahtjeva. To, međutim, nije tako, jer je drugostupanjski sud obrazložio da tužitelj tražbinu zasniva i na drugim dokazima, konkretno, podacima o uvidu u mjerno mjesto i potrošnji za to mjerno mjesto.

5.4. Treće naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu jer je drugostupanjski sud obrazložio da se ovdje radi o tome da je u uvodu drugostupanjske presude označeni tužitelj kao pravna osoba pravni slijednik u odnosu na predmetnu tražbinu, a na temelju statusne promjene iz članka 550. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 i 34/22), a da sljedništvo tražbine po osnovi isporučene komunalne usluge kakva je predmetna proizlazi iz plana podjele.

5.5. Kako, dakle, niti jedno od naznačenih pitanja nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. toga Zakona kao u točki I. izreke.

6. Već iz prethodno navedenoga u vezi s mišljenjem ovoga suda o naznačenim pitanjima i navodima kojima tuženice ta pitanja obrazlažu, jasno je da ovaj sud smatra kako predmetna drugostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge, kako u vezi s utvrđenjem odlučnih činjenica, tako i u vezi s primjenom materijalnoga prava u odnosu na tužiteljevu legitimaciju i postojanje njegove tražbine. Dakle, ta presuda nije arbitrarna, a donesena je u postupku u kojem je tuženicama omogućeno da u njemu sudjeluju u svakom aspektu. Kako tuženice nisu učinile vjerojatnom tvrdnju o povredi temeljnih ljudskih prava odlučeno je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP kao u točki II. izreke.

Zagreb, 6. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek