REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3848/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnom postupku ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mateja-Ana Majdak Juranović, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika Telemach Hrvatska d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bradvica, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr- 197/2024-3 od 14. lipnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-901/2024-2 od 3. svibnja 2024., u sjednici održanoj 6. studenoga 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije ovrhovoditelja se odbija.
II. Zahtjev ovršenika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskoga rješenja naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) u vezi s člankom 12. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 130/20, dalje: OZ). U prijedlogu je ustvrdio da o naznačenome pitanju „odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda“, a pozvao se i na određene odluke županijskih sudova.
2. Ovršenik je u odgovoru na prijedlog predložio ovome sudu da ovrhovoditelju ne dopusti reviziju i obveže ga da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.
4.1. Predmetnim drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana ovhovoditeljeva žalba i potvrđeno je rješenje prvostupanjskoga suda kojim je ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu odbačen kao nepravovremen.
4.2. Nižestupanjska rješenja u obzir uzimaju to:
- da je ovrhovoditelj prijedlogom zaprimljenim u sudu 18. travnja 2024. predložio da se odredi ovrha na temelju pravomoćnoga rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-91/2021 od 25. travnja 2023., kojim je prihvaćen zahtjev ovrhovoditelja, u tome predmetu tužitelja, za pružanjem posjedovne zaštite kanalica;
- da je drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, ovršna isprava, ovršeniku dostavljeno 28. veljače 2024., a ovrhovoditelju da je dostavljeno 14. ožujka 2024.;
4.3. Iz navedenoga nižestupanjski sudovi zaključuje da je prijedlog za ovrhu nepravovremen, obrazloživši:
- da je člankom 444. ZPP propisano da tužitelj gubi pravo u ovršnom postupku zahtijevati ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu u roku od trideset dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje,
- da je člankom 25. stavak 1. OZ propisano da je sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, a rok za dobrovoljno ispunjenje da teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drugačije određeno,
- da je stoga 28. veljače 2024. ovršeniku započeo teći rok od osam dana za dobrovoljno ispunjenje, dakle, da je taj rok istekao 9. ožujka 2024. te bi od toga dana ovrhovoditelj mogao zahtijevati ovrhu rješenja,
- da je, ipak, jer je drugostupanjsko rješenje ovrhovoditelju dostavljeno kasnije nego ovršeniku, 14. ožujka 2024., rok iz članka 444. ZPP počeo teći od toga dana,
- da je zato prvi dan roka za zahtijevanje ovrhe bio 15. ožujka 2024., što znači da je posljednji dan tog roka pao u neradni dan, subotu 13. travnja 2024. pa je rok istekao prvoga slijedećeg radnog dana, 15. travnja 2024.,
- da je zato predmetni prijedlog za ovrhu koji je podnesen 18. travnja 2024. nepravovremen.
5.1. Ovrhovoditelj je u prijedlogu naznačio pitanje: „Od kojeg trenutka teče rok iz članka 444. zakona o parničnom postupku u situaciji kada je u ovršnoj ispravi određen rok za ispunjenje obveze?“.
5.2. Iz prijedloga proizlazi da ovrhovoditelj pitanjem problematizira situaciju u kojoj je odluka, u konkretnome slučaju drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, ovršna isprava na temelju koje se zahtijeva ovrha, ovrhovoditelju dostavljeno kasnije no ovršeniku. Ovrhovoditelj u prijedlogu iznosi shvaćanje da mu, s obzirom na to da je drugostupanjsko rješenje primio 14. ožujka 2024., od proteka toga dana počinje teći tridesetodnevni rok za zahtijevanje ovrhe u smislu članka 444. ZPP i članka 25. stavka 1. OZ, ali i da tome roku treba dodati osmodnevni paricijski rok, rok koji je ovršeniku određen za izvršenje radnje.
5.3. Prije svega valja reći da je pogrešno ovrhovoditeljevo shvaćanje da takav odgovor na naznačeno pitanje proizlazi iz odluka ovoga suda na koje se pozvao obrazlažući razlog važnosti toga pitanja (Revd 1088/2023-2 od 21. ožujka 2023. i Rev 1030/2020-2 od 8. prosinca 2020.). U tim je odlukama tek izraženo shvaćanje da rok od trideset dana iz članka 444. ZPP, u kojem ovrhovoditelj gubi pravo u ovršnom postupku zahtijevati ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ne počinje teći prije nego što je to rješenje dostavljeno ovrhovoditelju (tužitelju u parničnom postupku zbog smetanja posjeda). Od takvoga su shvaćanja pošli i nižestupanjski sudovi u predmetnim odlukama, kako je to navedeno u točki 4.3. obrazloženja ovoga rješenja. Nije, međutim, u tim odlukama revizijskoga suda zauzeto shvaćanje da ovrhovoditelj tridesetodnevnome roku, računajući ga od dana kada mu je dostavljeno rješenje, kada mu je ono dostavljeno nakon što je već dostavljeno ovrhovoditelju, ima pravo pribrojiti još i onaj osmodnevni, određen tuženiku za izvršenje radnje, kako to ovrhovoditelj smatra da bi trebalo biti. Neosnovano ovrhovoditelj smatra i da je takvo shvaćanje izraženo u rješenju Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž 294/2013 od 2. rujna 2023. U tom je rješenju također izraženo tek shvaćanje da rok iz članka 444. ZPP tužitelju ne može početi teći prije nego što je primio rješenje kojim je prihvaćen njegov tužbeni zahtjev za pružanje posjedovne zaštite, i to prvostupanjskoga rješenja, jer je u konkretnome slučaju ono postalo pravomoćno istekom roka za podnošenje žalbe, koja nije podnesena, dok je u predmetnome slučaju prvostupanjsko rješenje pravomoćnost steklo donošenjem drugostupanjskoga rješenja kojim je tuženikova žalba odbijena. Shvaćanje koje zastupa ovrhovoditelj ne proizlazi ni iz rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr 116/2023-3 od 9. lipnja 2023., jer se dio obrazloženja toga rješenja na koje se ovrhovoditelj pozvao odnosi na računanje roka u odnosu na tuženika protiv kojega je prihvaćen zahtjev za posjedovnu zaštitu, u tome postupku ovršenika, u kojem je izraženo shvaćanje da ovrhovoditelj može ovrhu zahtijevati u roku od trideset dana koji se računa od isteka paricijskoga roka, te da zato treba voditi računa o tome kada je tuženiku dostavljeno rješenje, ovršna isprava, ali ne i da na pribrajanje paricijskoga roka može računati i tužitelj, kada je njemu ovršna isprava dostavljena nakon što je dostavljena tuženiku.
5.4. Zato pitanje naznačeno u prijedlogu nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP te je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ odlučeno kao u točki I. izreke.
6. Ovršeniku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP i člankom 21. stavkom 1. OZ).
Zagreb, 6. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
