Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7133/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UF, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi oštećenice AF kao tužiteljice, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 18. prosinca 2023., broj: Pp-8159/2021-32, u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba oštećenice AF kao tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 18. prosinca 2023., broj: Pp-8159/2021-32, okr. ĐF oslobođen je optužbe, da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio šest prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

1.Istom presudom odbijeni su prijedlozi oštećenice AF kao tužiteljice za izricanjem zaštitne mjere zabrane okr. UF da se približava svojoj majci AF na udaljenost manju od 100 metara, na bilo koji način ju uznemirava ili uhodi i s njom održava bilo kakve posredne ili neposredne kontakte, na vrijeme od 60 dana, a žalba da ne odgađa primjenu zaštitne mjere, kao i prijedlog da se naloži UF da u roku od tri dana od zaprime presude i rješenja, iznese sve svoje stvari iz kuće AF, [adresa] i preda tužiteljici ključeve garsonijere u toj kući te da se AF, odredi pravo na policijsku zaštitu i osiguranje, na način pobliže određen u prijedlogu.

2.Istom presudom, na temelju čl. 149. st. 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je da je oštećenica kao tužiteljica dužna naknaditi 603,96 eura troškova prekršajnog postupka, što se odnosi na paušalnu svotu suda od 500,00 eura i putni trošak svjedokinja LF i TF od 103,96 eura.

3.Protiv te presude žalbu je podnijela oštećenica AF kao tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4.Žalba nije osnovana.

5.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6.Oštećenica AF kao tužiteljica u žalbi suštinski navodi kako parnični postupci koji se vode ne opravdavaju okrivljenikovo nasilničko ponašanje prema majci s kojom vodi spor, kako se obrana okrivljenika svodila na dokazivanje da je on vlasnik i posjednik predmetne kuće, kako su ispitani svjedoci koje je predložio svjedok odugovlačili postupak i nisu imali relevantna saznanja, da okrivljenik nije imao pravo na samopomoć nasilno ulazeći u kuću, a da je u postupku dokazano sljedeće: da je okrivljenik majci onemogućio ulazak u njezinu kuću, zastrašio ju, što je kod nje izazvalo zakonom propisanu posljedicu, kako se okrivljenik već ranije nasilnički ponašao te se prilaže presuda u toj pravnoj stvari, kako je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio obranu okrivljenika kako mu je majka usmeno darovala predmetnu kuću, kako su ispitane svjedokinja - oštećenica AF kao tužiteljica i OF teretile okrivljenika, kako imovinskopravne odnose među strankama rješava drugi nadležni sud, tj. da imovinskopravni spor ne bi trebao imati utjecaja na predmetni postupak, kako sud nije prihvatio dokaze pribavljene na zakoniti način - fotodokumentaciju s 15 fotografija, ocijenivši da su na fotografijama osobe koje nisu dale privolu da ih se snima, a da je riječ o zakonitom dokazu, kako se nasilničko ponašanje prosuđuje prema objektivnom kriteriju, a ne prema subjektivnom kriteriju odnosno odnosu okrivljenika prema radnji koju je počinio, da sve činjenice ukazuju na zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret te prilaže praksu (četiri presude) kako okrivljenik prema oštećenici ustrajno i kontinuirano provodi nasilje.

7.Međutim, osnovano je prvostupanjski sud oslobodio okrivljenika optužbe za počinjenje predmetnih prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji. U odnosu na djelo pod t. 1. izreke, okrivljeniku se stavlja na teret da je: „...koristeći električnu bušilicu i druge alate, nasilno ušao u kuću vlasništvo njegove majke AF...dok je ona bila odsutna, promijenio brave na ulaznim vratima garsonijere u prizemlju i stana na katu kuće, unio u kuću svoje stvari i zadržao se u kući s članovima svoje obitelji, a protivno volji njegove majke i bez njezine dozvole, što predstavlja psihičko nasilje nad oštećenom kao žrtvom i što je dovelo do njezine uznemirenosti i straha", u odnosu na djelo pod t. 2. izreke, da je : „...u garsonijeru položenu u prizemlju iste kuće, isključivo vlasništvo i posjed njegove majke AF, a bez njezinog znanja i dozvole, uveo treće osobe, koje su se u tom stanu zadržale, sve do dolaska policije...a kojim ponašanjem je okrivljeni, svojoj majci, kao žrtvi, demonstrirao svoju moć da upravlja njezinom imovinom, bez njezine dozvole, u njezine nekretnine dovodi koga hoće i kada hoće, iako se ona tome protivi, a što predstavlja psihičko nasilje...", a u odnosu na djelo pod t. 4. izreke da je: „...doveo na terasu, ispred ulaznih vrata stana u kojem je bila oštećena, četiri snažna, nepoznata, odrasla muškarca i dvije nepoznate žene, poslužio tim osobama ručak na stolu oštećene, poticao ih da se glasno smiju i viču...demonstrirajući tako oštećenoj svoju moć i silu, provocirajući oštećenu, s ciljem da kod nje izazove strah i osjećaj nemoći da mu se suprotstavi, s namjerom da ju ponizi i omalovaži, a što predstavlja psihičko nasilje...". U odnosu na navedena djela, nije dokazano da je počinjeno psihičko nasilje u obitelji kako mu se to stavlja na teret, uzimajući u obzir kontekst predmetnih događaja.

2.Naime, u postupku nije sporno da je između okrivljenika i oštećenice kao tužiteljice u tijeku postupak radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, a po tužbi ovdje okrivljenika, kao i postupak radi vraćanja u posjed i prestanka uznemiravanja predmetne nekretnine, a po tužbi ovdje tužiteljice, potom nije sporno da je tužiteljica kao oštećenica prije inkriminiranog događaja izbacila stvari okrivljenika i njegove obitelji ispred predmetne nekretnine u dvorište, da je promijenila brave da okrivljenik ne može ući u predmetnu nekretninu i da je prije nesuglasica i inkriminiranog događaja okrivljenik iznajmljivao prizemlje kuće. Također, nije sporno da je okrivljenik, nakon što nije mogao ući u predmetnu nekretninu, nasilno ušao – koristeći bušilicu odnosno da je promijenio brave, međutim, okrivljenik je u postupku isticao da se radilo o samopomoći da vrati posjed nekretnine, a da je cilj tužiteljice da ovim postupkom stekne samostalan posjed nad nekretninom. Ovaj sud također smatra da u odnosu na djela prekršaja pod t. 1. i 2. i 4. izreke nije dokazano da bi se radilo o psihičkom nasilju u obitelji, jer se radi o imovinskopravnom odnosu, bez elemenata psihičkog nasilja u obitelji. Vlasnička i posjedovna prava uživaju zaštitu u drugim granama prava, a ovaj sud također nalazi da je ponašanje okrivljenika usmjereno jedino ka vraćanju u predmetnu nekretninu, koju je prethodno zajednički koristio s oštećenicom kao tužiteljicom, svojom majkom, i to na isti način na koji ju je ranije koristio, uključujući i iznajmljivanje prizemlja kuće odnosno pozivanju trećih osoba u dio kuće koji on koristi.

8.U odnosu na djela prekršaja pod t. 3. i 6. izreke pobijane presude, nije dokazano da je okrivljenik izgovorio inkriminirane riječi, i to u djelu pod t. 3. izreke: „pripiši mi stan u [adresa] i ovu kuću a ti ćeš imati plodouživanje i mi te više nećemo maltretirati", djelu pod t. 6. izreke: „otvori vrata ili ću ih ja probiti" - vičući te ujedno tresući vratima, a da je u djelu pod t. 5. izreke „potakao jednog od muškaraca kojeg je s tim ciljem i doveo, da provuče ruku između škura na prozoru, iza kojeg prozora je stajala oštećena, uhvati oštećenu za ruku i viče: „Evo ĐF, sad ulazi".

3.Naime, za inkriminirano djelo opisano u t. 6. izreke okrivljenika nitko niti ne tereti. Nadalje, oštećenica kao tužiteljica i svjedokinja OF terete okrivljenika za navedene izgovorene riječi u t. 3. i 5. izreke. S druge strane, okrivljenik poriče počinjenje prekršaja, a njegova obrana je suglasna iskazima preostalih ispitanih svjedoka – ŽF, CF, SF, TF i IF. Sud posebno cijeni okolnost da su ispitane svjedokinje TF i IF bile prisutne inkriminiranom događaju, a one nisu u srodstvu s okrivljenikom niti tužiteljicom, nego su gosti apartmana, nemaju razloga lažno svjedočiti te su u tom smislu objektivni svjedoci, a one u svojim iskazima nisu teretile okrivljenika za počinjenje predmetnih prekršaja odnosno nisu čule vrijeđanje niti viku prema njegovoj majci kako ga se tereti. Tako je svjedokinja TF navela da je okrivljenik htio ući u stan na katu jer je njegova majka primijenila bravu, da je okrivljenik bio zabrinut za majku kad joj je pozlilo, da se okrivljenik nije svađao s majkom, nego da je jedino bi zabrinut za nju, i da su to jedine riječi koje je uputio majci, a da je oštećenica kao tužiteljica lupala po podu i udarala po ogradi, dok je svjedokinja LF navela da okrivljenik nije niti znao da mu je majka u gornjem stanu, da one nisu ništa čule, da je okrivljenik zvao hitnu pomoć kad je njegovoj majci pozlilo te da je tada prestao s bušenjem. Za donošenje osuđujuće presude potrebno je nedvojbeno utvrditi počinjenje prekršaja, a ovaj sud, zbog prethodno navedenih razloga, također smatra da nakon provedenog dokaznog postupka nije dokazano da je okrivljenik počinio navedene prekršaje.

9.Iako je u pravu oštećenica kao tužiteljica kada u žalbi navodi da je fotodokumentacija – 15 fotografija predanih u spis, zakonit dokaz, jer su osobe bile obaviještene da ih se snima, predmetne fotografije su irelevantne za ovaj postupak, jer se iz njih nije razvidno je li okrivljenik počinio prekršaj niti iz njih proizlaze saznanja o vjerodostojnosti iskaza okrivljenika ili ispitanih svjedoka.

9.1.U odnosu na presude na koje se oštećenica kao tužiteljica poziva te ih dostavlja u žalbi, treba primarno reći da one nisu dokaz u ovom postupku jer se ne tiču predmetnog događaja, a podredno valja istaknuti da je okrivljenik prekršajno neosuđivana osoba, iz čega proizlazi da se ne radi o pravomoćnim sudskim odlukama.

10. Slijedom svega navedenog, nakon provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da bi okr. ĐF počinio prekršaje za kojega ga se tereti, pa je u nedostatku dokaza, okrivljenik osnovano oslobođen optužbi.

11.Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu kao tužiteljicu i punomoćnicu oštećenice kao tužiteljice.