Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10124/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ŽG, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020), koju brane odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Matković i Bezjak - Rijeka, odlučujući o žalbi okrivljenice ŽG, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 10. listopada 2023. godine, broj: Pp-3441/2022-5, na sjednici vijeća održanoj dana 06. studenoga 2024. godine,

p r e s u d i o j e :

I) Odbija se žalba okrivljenice ŽG kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenica ŽG je obvezna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) EUR-a u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1.Pobijanom presudom okrivljenica ŽG proglašena je krivom i kažnjena, novčanom kaznom u iznosu od 660,00 EUR-a, zbog djela prekršaja iz članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezana platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pa ukoliko plati u navedenom roku dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2.Istom presudom okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova postupka u iznosu od 15,00 EUR-a.

3.Protiv navedene presude pravodobno je podnijela žalbu okrivljenica zbog svih zakonom predviđenih osnova, posebno upirući na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, navodeći da je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je vlasnik vozila za koje je zatražen podatak o tome tko je upravljao istim kritičnog dana kada je vozilo zatečeno u prekršaju, u ostavljenom roku dostavila traženi podatak, navodeći da je sama upravljala istim, ali da ostavlja mogućnost da je upravljala jedna od dvije osobe, čija imena je navela u odgovoru. Ističe da prvostupanjska presuda u tom smislu nema razloga o odlučnim činjenicama, te nije obrazloženo iz kojih razloga nisu prihvaćeni dokazni prijedlozi okrivljenice, koja nije u postupku saslušana, čime da joj je povrijeđeno i pravo obrane i čime da su počinjene bitne povrede postupka. Također pobija odluku o troškovima.

Žaliteljica predlaže prihvatiti žalbu, osloboditi je od optužbe, odnosno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje, a podredno izreći blažu kaznu.

4.Žalba je nije osnovana.

5.Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka195. stavka1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

6.Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

7.Neosnovani su navodi žalbe okrivljenice istaknuti u smjeru povrede prava obrane, jer se na uredno uručen poziv za ročište nije odazvala, niti je svoj nedolazak argumentirano ispričala, ali je dostavila svoju pisanu obranu, pa je prvostupanjski sud osnovano zaključio da se glavna rasprava može provesti i donijeti odluka bez njezine nazočnosti, na koju mogućnost je bila upozorena još prilikom izdavanja prekršajnog naloga.

U ovom dijelu prvostupanjski je sud svoju odluku obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, jer je s obzirom na priložene materijalne dokaze u spisu predmeta osnovano zaključio da saslušanje okrivljenice nije nužno za utvrđivanje činjeničnog stanja i nije od utjecaja na zakonitost postupka, što je obrazloženo u pobijanoj odluci.

8.Nadalje, imajući u vidu obranu okrivljenice koja nije niti poricala da je podatak dostavila za više osoba i materijalne dokaze koji su detaljno opisani u pobijanoj presudi, prvostupanjski je sud imao dovoljno osnove za donošenje odluke o krivnji žaliteljice.

Odredbom članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, a navedena odredba nije poslije u tom dijelu izmijenjena (Narodne novine broj: 70/2019, 114/2022), je propisano da će se kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, čime je propisana sankcija za postupanje suprotno odredbi stavka 3. tog članka, prema kojoj je vlasnik vozila dužan, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.

9.Žalbenim navodima okrivljenica dakle nije dovela u sumnju pravilnu primjenu materijalnog prava, budući je dokazano da je dostavljen podatak o više osoba, te se dostavljeni podatak ne može smatrati vjerodostojnim.

Stoga su neosnovani navodi žalbe s osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

10.Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počiniteljicu te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini donje propisane granice, primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, te ovaj Sud ne nalazi utemeljenih razloga za njezino daljnje smanjenje i ublažavanje.

Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

11.Troškovi prvostupanjskog postupka određeni su u primjerenom iznosu, sasvim blizu donje granice određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13).

12.S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u konkretnom slučaju po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka, jer u odnosu na svoje materijalne prilike okrivljenica nije dostavila nikakve dokaze.

13.Zbog naprijed izloženih razloga presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 6. studenoga 2024. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Marcela Soljačić Prester v.r

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, branitelja i ovlaštenog tužitelja.