Poslovni broj: Usž-1452/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČD iz [adresa], koju zastupa Barbara Glavaš Štefanac, odvjetnica u Zagrebu, Matije Divkovića 28, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda Zagreb, Savska cesta 64, radi prestanka prava na novčanu naknadu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1984/2023-5 od 14. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 6. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1984/2023-5 od 14. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika klasa: UP/II-102-05/18-01/248, urbroj: 344- 222/3-22-03 od 19. kolovoza 2022. godine kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, bitne povrede pravila sudskog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS).

3. Tužiteljica u žalbi ističe kako prvostupanjski sud prihvaća stav tuženika po kojem je njoj isteklo razdoblje za koje joj je utvrđeno pravo na novčanu naknadu pa je predmetno rješenje zakonito. Tuženik je u rješenju o prestanku prava na novčanu naknadu naveo kako je tužiteljica trebala otići u mirovinu s danom 6. veljače 2015. godine s 55 godina života i 30 godina mirovinskog staža. Do trenutku kada je tužiteljica stekla uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu stupio je na snagu novi Zakon o mirovinskom osiguranju kojim je došlo do izmjene uvjeta za odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu. Tužiteljica drži da je takvo pravo ostvarila u 8. mjesecu 2016. godine pa iz svega navedenog proizlazi da je naslovni sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio činjenično stanje i prema tome pogrešno primijenio materijalno pravo jer tužiteljica smatra kako je tuženik pogrešno utvrdio trenutak ostvarenja prava na prijevremenu starosnu mirovinu i time neosnovano potražuje povrat veće naknade nego što je trebao. Sukladno navedenom, predlaže žalbenom Sudu uvažiti njezinu žalbu uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom ostaje kod navoda datih tijekom postupka te ponavlja da je tužiteljica pravo na novčanu naknadu stekla na temelju Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ("Narodne novine", 32/02.) i u svezi sa Zakonom o mirovinskom osiguranju, a koji propisi su bili na snazi u trenutku podnošenja i rješavanja njezinog zahtjeva za ostvarenje prava na novčanu naknadu. Tuženik je pravilno postupio kada je sukladno članku 41. stavku 1. točki 2. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju u svezi s člankom 13. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ("Narodne novine", 121/10.) utvrdio da je tužiteljici pravo na novčanu naknadu isteklo radi čega predlaže njezinu žalbu kao neosnovanu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je u ovom upravnom sporu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto primijenio pravilno odredbe materijalnog prava i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan, a da pri tom nije počinio bitnih povreda odredaba postupka.

7. Naime, u provedenom postupku je utvrđeno da je tužiteljica na radu provela više od 30 godina te da je 7. veljače 2015. godine navršila 55 godina života. Zakonom o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08. i 40/10.) koji je bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva i rješavanja o zahtjevu za ostvarivanje prava na novčanu naknadu tužiteljice, člankom 31. je propisano da pravo na prijevremenu starosnu mirovinu ima osiguranik (žena kada navrši 55 godina života i 30 godina mirovinskog staža). Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 18. svibnja 2018. godine kojim rješenjem je tužiteljici utvrđen prestanak prava na novčanu naknadu zaključno sa 6. veljače 2015. godine.

8. Sud nije našao da bi tužiteljica žalbenim navodima dovela u sumnju zakonitost prvostupanjske presude radi čega je prigovore istaknute u žalbi kao neosnovane valjalo odbiti.

9. Stoga, kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

10. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom na činjenicu da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku.

U Zagrebu 6. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan