Poslovni broj: Usž-3030/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OO, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-271/2024-6 od 14. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-271/2024-6 od 14. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nakandu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba podnesena radi šutnje uprave kao prijevremena na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), koji se primjenjuje u skladu s odredbom članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijanog rješenja zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da među strankama nije sporno da je izjavio prigovor na prvostupanjsko rješenje, te da je tuženik nakon podnošenja predmetne tužbe riješio prigovor pozivom na članak 10. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22., - dalje: Odluka). Međutim, tuženik je odluku donio protekom roka od 8 dana propisanog člankom 122. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP). Prema mišljenju tužitelja u predmetnom sporu je sporno pravno pitanje je li tuženik trebao odlučiti o prigovoru sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a, kako to on tumači ili u roku propisanom odredbom članka 121. ZUP-a kako to zaključuje prvostupanjski sud. Osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda navodeći da je izjavio prigovor protiv odluke gradskog ureda Grada Zagreba, zbog čega smatra da drugostupanjsko tijelo može isključivo biti upravno tijelo, a ne tuženik (gradonačelnik) kao izvršno tijelo. Navodi i interpretira pravno shvaćanje ovog Suda izraženo u presudi i rješenju poslovni broj Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. kojom je ocijenjena zakonitost navedenog članka 10. Odluke. Poziva se na rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: UsI- 5018/23-10, UsI-5016/23-8 i UsI-5006/23-8, u kojima je u činjenično istoj situaciji odlučeno drugačije, odnosno u kojima je odlučeno da je rok za rješavanje po prigovoru 8 dana sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a. Smatra da mu je odbacivanjem tužbe onemogućeno pravo na pristup sudu. Osporava odluku o trošku navodeći da je zbog pogrešne odluke prvostupanjskog suda koji je odbacio tužbu umjesto obustavio spor donesena i pogrešna odluka o troškovima upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno postupanje, podredno usvojiti žalbu i donijeti odluku kojom se upravni spor obustavlja. Potražuje trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR. 3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je pobijano rješenje zakonito, a žalbene navode tužitelja ne nalazi osnovanim.

6. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj 5. siječnja 2024. podnio tužbu radi šutnje uprave sukladno članku 22. stavka 2. točke 2. i članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS- a, navodeći da tuženik nije u roku od 8 dana odlučio o njegovom prigovoru izjavljenom na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23-014/500, urbroj: 251-09-22- 1/003-23-3 od 31. listopada 2023. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda tužba je odbačena uz obrazloženje da nije protekao rok za donošenje odluke propisan odredbom članka 121. ZUP-a, stoga je tužba radi šutnje uprave podnesena prije roka propisanog odredbom članka 24. stavka 2. ZUS-a.

7. Prema članku 24. stavku 2. ZUS-a, pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.

8. Odredbom članka 10. stavka 1. Odluke propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju te odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnoga gradskog upravnog tijela.

9. Navedenom Odlukom nije propisan rok za donošenje odluke o izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) pa u konkretnom slučaju valja odgovarajuće primijeniti odredbu članka 121. ZUP-a, prema kojoj je drugostupanjsko tijelo, u ovom slučaju čelnik tijela, rješenje o pravnom lijeku - prigovoru izjavljenom protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje pravnog lijeka, ako zakonom nije propisan kraći rok.

10. U konkretnoj upravnoj stvari uređenoj općim aktom (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. kao i presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., koja je potvrđena Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom).

11. Stoga se ne radi niti o jednoj od situacija u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor, odnosno o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti članka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).

12. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, imajući pri tome u vidu članak 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, nema mjesta primjeni odredba članka 122. ZUP-a.

13. Prema članku 12. stavku 1. ZUP-a protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano, dok prema stavku 3. istog članka ZUP-a stranka ima pravo izjaviti prigovor protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga.

14. Slijedom naprijed iznesenog, a uzimajući u obzir da zakonom nije drukčije propisano, u konkretnom slučaju, tijelo kojem se, prema općem aktu, podnosi prigovor (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom pravnom lijeku odlučiti u roku od osam dana od dana njegovog izjavljivanja sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a.

15. Stoga, ovaj Sud nalazi da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za njeno podnošenje, jer nije protekao rok propisan odredbom članka 121. ZUP-a, u kojem javnopravno tijelo mora odlučiti o pravnom lijeku. S obzirom na to da je prigovor tužitelj podnio 27. studenog 2023., tužba zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o pravnom lijeku, podnesena je prije isteka roka iz odredbe članka 24. stavka 2. ZUS-a.

16. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u povodu predmetne tužbe te je tužbu zakonito odbacio na temelju članka 30. stavka 1. točke 1. ZUS-a kao prijevremeno podnesenu, pri čemu je za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge. Postupanjem suda tužitelju nije povrijeđeno pravo na sudsku zaštitu, odnosno pravo na pristup sudu. Prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava izraženom u nizu odluka, članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) jamči svakome pravo na podnošenje tužbe u vezi s njegovim građanskim pravima i obvezama pred sudom, međutim, ovo pravo nije apsolutno, već može biti podložno ograničenjima. Propisivanjem zakonskih pretpostavki koje moraju biti ispunjene za podnošenje tužbe ili rokova za izjavljivanje pravnih lijekova nije ograničeno pravo na pristup sudu na takav način ili u tolikoj mjeri da je narušena sama bit prava, već se na propisani način jamči pravna sigurnost i zaštita svih stranaka u postupku. S obzirom na to da u konkretnom slučaju nisu postojale zakonske pretpostavke za pokretanje upravnog spora jer je tužba podnesena prijevremeno, prvostupanjski sud nije imao zakonske osnove za donošenje drugačije odluke.

17. Odluke prvostupanjskog suda sadržane u rješenjima poslovni broj: UsI- 5018/23-10, te UsI-5016/23-8, te UsI-5006/23-8, na koje se poziva tužitelj, donesene su u predmetima drukčije pravne i činjenične naravi u kojima su tužitelji podnijeli prigovor iz članka 122. ZUP-a zbog nepostupanja po njihovom zahtjevu za izdavanje potvrde izvršnosti. Nadalje, rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: UsI-257/2024 od 1. veljače 2024. poništeno je rješenjem ovog Suda poslovni broj: Usž-1061/2024-3 od 11. rujna 2024., u kojem je ovaj Sud ocijenio da je tužbu trebalo odbaciti jer nisu ostvarene pretpostavke za vođenje upravnog spora.

18. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako Zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

19. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

20. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je primjenom odredbe članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 6. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić