REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6676/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. EO i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 21. ožujka 2024., broj: Pp-9564/2022, u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 21. ožujka 2024., broj: Pp-9564/2022, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođeni su od optužbe okr. EO i okr. LO da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje u cilju da se okrivljenike proglasi krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi tvrdi kako se iz obrana okr. EO i okr. LO, kao i iskaza ispitanih svjedoka SO i HO može zaključiti kako su oni počinili prekršaj fizičkog nasilja u obitelji, da je trebalo saslušati policijske službenike koji su došli na intervenciju i da je trebalo prikupit dokumentaciju od Područnog ureda Hrvatskog centra za socijalnu skrb iz kojih bi se utvrdilo da su odnosi između okrivljenih narušeni.
6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, pravilno prvostupanjski sud smatra da, na temelju provedenih dokaza, nije s potpunom izvjesnošću, a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica koji se zahtijeva za osuđujuću presudu, utvrđeno da bi okr. EO i okr. LO počinili prekršaj za koji ih se optužuje – fizičko nasilje u obitelji.
7. Naime, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku analizirao apsolutno sve provedene dokaze, a iz kojih se ne može utvrditi krivnja okrivljenika, a iz stanja spisa ne proizlazi da postoje drugi dokazi koji bi ukazivali na drugačije utvrđenje činjeničnog stanja. Naime, okr. EO i okr. LO u cijelosti poriču počinjenje prekršaja, dok u svojim obranama terete jedan drugog (okr. EO tereti okr. LO u dijelu optužbe da je njihovo zajedničko dijete pokušala istrgnuti iz njegovih ruku). Nadalje, svjedokinja HO (susjeda okr. LO) navodi kako je čula verbalni sukob, a da nije vidjela da bi se okrivljenici fizički sukobili, dok svjedokinja SO (majka okr. EO) u bitnom iskazuje identično kao i okr. EO – tereti okr. LO u dijelu optužbe da je njihovo zajedničko dijete pokušala istrgnuti iz ruku okr. EO, a ne tereti okr. EO za počinjenje prekršaja. Nadalje, ovaj sud ne smatra da bi relevantna saznanja za utvrđenje prekršaja proizlazila iz neposrednih zapažanja policijskih službenika koji su nakon počinjenja došli na intervenciju, uzimajući u obzir oprečne obrane te oprečne iskaze ispitanih svjedoka. Također, nije sporno da su narušeni odnosi između okrivljenih, stoga dokumentacija Područnog ureda Hrvatskog centra za socijalnu skrb ne bi bila relevantna za utvrđenje počinjenja konkretnog prekršaja fizičkog nasilja u obitelji.
8. S obzirom da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega, u nedostatku drugih relevantnih dokaza, nije mogao s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenici počinili inkriminirani prekršaj to je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, pravilno i osnovano, primjenom načela in dubio pro reo, okrivljenike oslobodio od optužbe. Usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, jer se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 6. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, Područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad i tužitelja.
