Poslovni broj: Usž-3330/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IF iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-122/24-5 od 29. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-122/24-5 od 29. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba podnesena radi šutnje uprave kao prijevremena na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., – dalje: ZUS), (točka I, izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijanog rješenja zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da među strankama nije sporno da je tužiteljica uložila prigovor na prvostupanjsko rješenje, koji je ujedno predala odnosno dostavila neposredno. Nije sporna ni činjenica da je tuženik konačno nakon podnošenja predmetne tužbe riješio predmetni prigovor tužiteljice pozivanjem na članak 10. stavak 2. Odluke („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22., - dalje u tekstu: Odluka), ali nakon što je protekao najmanje dvostruko dulji rok od 8 dana po zaprimanju prigovora na koji upućuje tužitelj, a koji je rok sadržan u članku 122. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., - dalje u tekstu: ZUP). Prema mišljenju tužiteljice, predmet spora je isključivo pravno pitanje. Konkretno, je li tuženik temeljem članka 10. stavka 2. Odluke zaprimljeni prigovor na prvostupanjsko rješenje trebao riješiti u roku od 8 dana po zaprimanju prigovora sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a, kojeg u konkretnom slučaju prema mišljenju tužiteljice valja primijeniti, ili je isti prigovor trebao riješiti u roku od 60 dana sukladno članku 121. ZUP-a po pravilima za žalbu. Smatra da prvostupanjsko rješenje proturječi i obvezujućem shvaćanju ovog Suda sadržanom u presudi i rješenju poslovi broj Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. kojom je ocijenjena zakonitost upravo članka 10. Odluke. Poziva se na rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: UsI-257/2024 od 1. veljače 2024., kojim je odlučeno da se obustavlja spor, a ne da se odbacuje tužba, u činjenično u bitnome istovjetnoj situaciji kao u ovome sporu. Upućuje se nadalje i na praksu prvostupanjskog suda sadržanu u rješenjima poslovni broj: UsI-5018/23-10, te UsI-5016/23-8, te UsI- 5006/23-8., kojima je suđeno da je rok za riješiti prigovor 8 dana te da je isti propisan u članku 122. stavku 3. ZUP-a. Tom prilikom je Sud jasno utvrdio postojanje razlike između roka za postupanje po pravnim lijekovima, odnosno utvrdio da je rok za rješavanje prigovora propisanog člankom 122. stavkom 3. ZUP-a unatoč protivljenju tuženika koji je predložio odbaciti tužbu, kao i u ovom sporu. Sud je donoseći nezakonito rješenje propustio postupiti sukladno prijedlogu tužiteljice i obustaviti spor pokrenut njezinom tužbom radi šutnje uprave po ZUS-u, iako nije sporno da je tuženik nakon višestrukog proteka zakonskog roka propisanog u članku 122. stavku 3. ZUP-a i sporne tužbe naposljetku donio rješenje kojim je konačno riješio prigovor, pozivanjem upravo na članak 10. stavak 2. Odluke. Vrijedi dodati, a vezano za čl. 121. ZUP-a koji Sud primjenjuje, da je akt na koji je tužiteljica uložila prigovor donio gradski upravni ured Grada Zagreba pa drugostupanjsko tijelo može biti isključivo tijelo uprave. Zato nije tuženik drugostupanjsko tijelo iz članka 121. ZUP-a jer je isti izvršno tijelo, a ne upravno tijelo. Da je tomu tako potvrđuje upravo i za sve obvezujuće pravno shvaćanje VUS-a od dana 19. prosinca 2023. kad je suđeno da je člankom 10. Odluke zakonita odredba općeg akta jer je prigovor zakonit pravni lijek, a da se strankama osigurava pravo pristupiti sudu zahvaljujući združenom učinku članka 10. Odluke s ZUP-om. Logično s člankom 122. ZUP-a, a ne s člankom 121. ZUP-a, jer upravo članak 122. ZUP-a uređuje postupanje po prigovoru. VUS je isto sudio očito svjestan da bi inače na apstraktnom nivou nezakonito zadirao u ovlast jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, određujući im izbor pravnog lijeka (žalbe) i kontrolu ministarstva odnosno središnje državne vlasti. Smatra da prvostupanjski sud odbacivanjem tužbe bez da ulazi u meritum spora, onemogućava tužiteljicu u pravu na pristup sudu unatoč tomu što je izjavila prigovor odnosno pravni lijek po ZUP-u, a koji nije pak riješen u roku propisanom u članku 122. stavku 3. ZUP-a za rješavanje (bilo kojeg) prigovora u upravnoj stvari. Posljedično nezakonitom rješavanju t. I. izreke rješenja, nezakonito je Sud riješio u t. II. rješenja te odbio zahtjev tužiteljice za naknadnom troškova spora. Sve to unatoč činjenici što je u slučaju donošenja zakonitog rješenja odnosno usvajanja prijedloga tužiteljice sadržanome u podnesku kojim je iznijeto očitovanje tužiteljice na odgovor na tužbu tuženika, sud zakonitom primjenom ZUS-a trebao usvojiti specificirani zahtjev za naknadu troškova postupka odnosno iste dosuditi tužiteljici. Predlaže usvojiti ovu žalbu, te sukladno tomu u skladu s odredbama ZUS-a poništiti pobijano rješenje u cijelosti i vratiti predmet na ponovno postupanje, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova upravnog spora koji je prethodio ovoj žalbi, a podredno se predlaže, usvojiti ovu žalbu te preinačiti pobijano rješenje na način da upravni spor obustavi i da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1., u svezi članka 67. stavka 3. i 79. ZUS-a, koji je primjenjuje u skladu s odredbom članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), ovaj Sud nalazi da je tužba pravilno odbačena, te da je pravilna odluka o trošku upravnog spora.

6. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica 4. siječnja 2024. podnijela tužbu radi šutnje uprave sukladno članku 22. stavka 2. točke 2. i članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a, navodeći da tuženik nije odlučio o njenom prigovoru izjavljenom 29. studenog 2023. na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/3069, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-3 od 31. listopada 2023., a koji je podnijela prema uputi o pravnom lijeku. Tužbom je zahtijevala da sud naloži tuženiku donošenje odluke o prigovoru izjavljenom na naprijed navedeno rješenje od 31. listopada 2023. godine.

7. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju nisu postojale pretpostavke za vođenje spora sukladno mjerodavnim propisima, te da je tužba podnesena prijevremeno.

8. Prema članku 24. stavku 2. ZUS-a, pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.

9. Odredbom članka 10. stavka 1. Odluke propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnoga gradskog upravnog tijela.

10. Mjerodavnom Odlukom nije propisan rok za donošenje odluke o izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) pa u konkretnom slučaju valja odgovarajuće primijeniti odredbu članka 121. ZUP-a, prema kojoj je drugostupanjsko tijelo, u ovom slučaju čelnik tijela, rješenje o pravnom lijeku - prigovoru Sui generis izjavljenom protiv rješenja, dužno donijeti i dostaviti stranci što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje pravnog lijeka, ako zakonom nije propisan kraći rok.

11. U konkretnoj upravnoj stvari uređenoj općim aktom (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. (kao i presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., potvrđenom u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023.), smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom), čija se zakonitost preispituje prigovorom čelniku, a potom pred nadležnim upravnim sudom.

12. Stoga se ovdje ne radi niti o jednoj od situacija u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor, odnosno ne radi se o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), iz članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), iz članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti članka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).

13. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, imajući pri tome u vidu i članak 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene odredaba članka 122. ZUP-a.

14. Naime, prema članku 12. stavku 1. ZUP-a protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano, dok prema stavku 3. istog članka ZUP-a stranka pravo na prigovor ima protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga.

15. Slijedom naprijed iznesenog te s obzirom da zakonom nije drukčije propisano, u konkretnom slučaju tijelo kojem se, prema općem aktu, podnosi prigovor, (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom pravnom lijeku odlučiti u roku od osam dana od dana njegovog izjavljivanja sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a.

16. Stoga, ovaj Sud nalazi da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njeno podnošenje jer nije protekao rok propisan odredbom članka 121. ZUP-a, u kojem javnopravno tijelo mora odlučiti o pravnom lijeku. Konkretni prigovor tužiteljice podnesen je 29. studenog 2023., pa je predmetna tužba zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o pravnom lijeku podnesena prije isteka roka iz odredbe članka 24. stavka 2. ZUS-a.

17. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora te je tužbu zakonito odbacio na temelju članka 30. stavka 1. točke 1. ZUS-a kao prijevremeno podnesenu, pri čemu je za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge.

18. Odluke prvostupanjskog suda sadržane u rješenjima poslovni broj: UsI- 5018/23-10, te UsI-5016/23-8, te UsI-5006/23-8, na koje se poziva tužiteljica, donesene su u predmetima drukčije pravne i činjenične naravi u kojima su tužitelji podnijeli prigovor iz članka 122. ZUP-a zbog nepostupanja po njihovom zahtjevu za izdavanje potvrde izvršnosti. Nadalje, rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: UsI-257/2024 od 1. veljače 2024. poništeno je rješenjem ovog Suda poslovni broj: Usž- 1061/2024-3 od 11. rujna 2024., kojim je ovaj Sud ocijenio da je tužbu trebalo odbaciti jer nisu ostvarene pretpostavke za vođenje upravnog spora iz razloga prijevremenog podnošenja predmetne tužbe.

19. Odluka o trošku temeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako Zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu, nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

20. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 74. stavka 1. i 79. stavka 6. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS- a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska