Poslovni broj: Usž-3824/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GČ iz [adresa]., koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi troška spora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3025/2023-7 od 28. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2024.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3025/2023-7 od 28. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dostave tog rješenja nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, sa zateznom kamatom, koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora preko iznosa iz točke I. izreke tog rješenja.
2. Protiv točke II. izreke pobijanog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica iz svih zakonskih razloga. U žalbi navodi da je točkom II. izreke rješenja sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba upravnog spora te pogrešno utvrdio činjenično stanje, što je dovelo do pogrešne odluke o troškovima, koji se odnose na trošak sastavljanja podneska kojim se očitovala na odgovor tuženika na tužbu. Ističe da sud pogrešno cijeni da taj podnesak nije pridonio rješavanju spora. Tvrdi da pukim donošenjem rješenja kojim prekida šutnju uprave, tuženik nije udovoljio traženju u tužbi, dakle, nije postupio po tužbenom zahtjevu niti je postupak obustavljen radi toga, nego isključivo zahvaljujući činjenici što je tužiteljica predložila obustavu kroz ''sporni'' podnesak. Ukazuje na zaključak ovog Suda br. 6 Su-577/2013-3 od 14. listopada 2013., kojim je zauzeo jednoglasno pravni stav prema kojemu je u sporu pokrenutom radi šutnje uprave moguće proširiti tužbeni zahtjev na osporavanje odluke javnopravnog tijela donesene nakon pokretanja spora radi šutnje uprave, jer se radi o sporu u istoj upravnoj stvari. Smatra da je tuženik isključivo svojim vlastitim ponašanjem izazvao potrebu podnošenja tog podneska jer je u odgovoru na tužbu u cijelosti tužbu osporavao te predlagao da se ista odbije pa da je sud bio dužan tužiteljici dosuditi sve troškove, a posebno jer ih je tuženik prouzročio svojom krivnjom. Poziva se na pravna shvaćanja glede odlučivanja o trošku postupka iz presuda Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ističe da predmetno rješenje proturječi i pravomoćnim rješenjima ovog Suda donesenim u skoro istovjetnim činjeničnim slučajevima. Navodi da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio pravnu osnovu tužbe i tužbeni zahtjev. Slijedom iznijetoga, smatra da je tužiteljica dostavom podneska koji sud nezakonito cijeni kao neopravdani izdatak i kao radnju koja nije doprinijela rješenju, postupala legitimno i opravdano jer se imala pravo obraniti od tvrdnji tuženika te otkloniti opasnost da sud povjeruje tvrdnjama tuženika, ili da se odbije njezina tužba, ili da se odugovlači postupak provođenjem ročišta. Smatra da je sud trebao dosuditi predmetni trošak jer je i specificirala trošak u skladu s novom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.). Poziva se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržano u presudi poslovni broj: Kzz- 4/2021-3, u kojoj je presuđeno da strankama pripada pravo na naknadu troška sastavljanja zahtjeva za naknadu troškova postupka. Nadalje navodi da su povrijeđena načela razmjernosti i proporcionalnosti jer sud nije uzeo u obzir činjenicu da ona i tuženik nisu u istovjetnom položaju, da je tuženik u biti država, a tužiteljica oštećena fizička osoba. Smatra da je suprotno načelu razmjernosti uskratiti u takvim okolnostima tužiteljici pravo na naknadu propisanog troška navedene radnje koju je poduzela u zaštiti svog prava, jer u biti bi se tako dodatno narušila i jednakost oružja stranka. Predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu u cijelosti te preinačiti rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II., na način da usvoji zahtjev za naknadom troška postupka u odnosu na (daljnji) trošak upravnog spora u iznosu od 1.500,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući točku II. izreke rješenja prvostupanjskog upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
6. Člankom 79. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
7. Stavkom 4. istog članka propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
8. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica na temelju članka 22. stavka 2. točke 2. ZUS-a pokrenula upravni spor radi šutnje uprave, jer tuženik nije odlučio o njezinom prigovoru od 20. travnja 2023. koji je podnijela protiv prvostupanjskog rješenja od 16. ožujka 2023. Tuženik je tijekom spora obavijestio sud da je o prigovoru odlučeno rješenjem od 14. lipnja 2023., te je zasebnim rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-3025/2023-6 od 28. lipnja 2024. upravni spor obustavljen na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 43. stavkom 1. ZUS-a. Tužiteljica je protiv rješenja tuženika od 14. lipnja 2023. pokrenula posebni upravni spor, koji se vodi pred Upravnim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: UsI- 3313/23.
9. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio opravdanost dosuđenog troška u konkretnom upravnom sporu. S obzirom da je nakon pokretanja upravnog spora postupljeno u skladu s tužbenim zahtjevom, pravilno je točkom II. izreke osporenog rješenja prvostupanjski sud utvrdio obvezu tuženika da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to za sastav tužbe sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 1.250,00 eura.
10. Nakon što je tuženik prekinuo šutnju uprave za obustavu spora više nisu relevantni navodi tužiteljice u podnesku od 4. siječnja 2024., pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se ne radi o opravdanom izdatku u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a. Pritom je sud imao u vidu da je tužiteljica u tom podnesku predložila obustavu spora, te da se prema Tbr. 27. t. 1. Tarife u prvostupanjskom upravnom sporu nagrađuju samo sastavljanje obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima, a prema članku 79. stavku 1. ZUS-a troškove spora čine samo opravdani izdaci učinjeni tijekom spora. Također, okolnost što je tim podneskom tužiteljica i specificirala zahtjev za naknadu troška sukladno novoj Tarifi, pozivom na praksu koja nije primjenjiva u konkretnom slučaju, i prema ocjeni ovog Suda, ne predstavlja nužan i opravdan trošak u predmetnom upravnom sporu.
11. Stoga žalbeni navodi tužiteljice nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.
12. S obzirom da je žalba odbijena, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a. (točka II. izreke).
13. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a i članka 79. stavka 4. ZUS-a, koji se primjenjuje sukladno članku 169. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24.) odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 6. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
