REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3134/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dvorac d.o.o. Valpovo, Matije Antuna Reljkovića 16, OIB 15734642164, kojeg zastupa punomoćnica Margareta Krivić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović iz Osijeka, protiv tuženika Hidrobel d.o.o. Belišće, Radnička 1B, OIB 90047074492, kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Kregar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4198/2023-2 od 26. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu poslovni broj P-257/2022-30 od 24. listopada 2023., u sjednici održanoj 6. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja pod 1. i 2.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje u dijelu koji se odnosi na pitanje postavljeno pod 3. i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4198/2023-2 od 26. ožujka 2024., zbog pitanja koja tuženik smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Mora li sud sukladno čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku u rješenju kojim odbija predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku obavezno naznačiti razloge odbijanja?

2. Mora li drugostupanjski sud kad ispituje prvostupanjsku presudu, istu ispitati u okviru svih žalbenih razloga koje je žalitelj istaknuo u žalbi?

3. Je li isporučitelj vodne usluge, sukladno članku 208. Zakona o vodama (Narodne novine br. 153/2009 s izmjenama i dopunama), ovlašten jednostranom odlukom odrediti cijenu vode koju će isporučivati drugim isporučiteljima vodnih usluga?“.

2. Kao razlog važnosti prvog postavljenog pitanja tuženik navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenom pitanju različito od shvaćanja zauzetog u predmetu Europskog suda za ljudska prava Perić protiv Hrvatske (Zahtjev br. 34499/06) te da o pitanjima naznačenim pod 1. i 3. nema prakse revizijskog suda, dok je pitanje pod 2. važno i radi pravne osnove za podnošenje revizije prema kojoj je zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na učinkovit pravni lijek i pravično suđenje.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže odbaciti prijedlog, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje predlagatelju valja ukazati da je odredbom čl. 492.a ZPP-a propisano da u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu odlučne činjenice utvrđuje na temelju isprava koje su sudu dostavile parnične stranke, dakle, tek ako se određene činjenice ne bi mogle utvrditi uvidom u te isprave odnosno ako sud ocijeni da se slobodnom ocjenom tih dokaza ne bi mogle utvrditi određene činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, tada sud može i drugim dokazima čije su izvođenje stranke predložile utvrđivati sporne činjenice. Stoga, propust prvostupanjskog suda da obrazloži odbijanje dokaznog prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem z.z. stranaka na okolnost utvrđivanja cijene usluge tuženika, nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, s obzirom na okolnosti na koje je taj dokaz trebao biti izveden i rezultate cjelokupnog provedenog dokaznog postupka.

6. Drugo postavljeno pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer je odgovor sadržan u samoj zakonskoj odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a, prema kojoj u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

7. U odnosu na treće postavljeno pitanje tuženik nije iznio razlog važnosti istog, niti u prijedlogu navodi da bi o tom postavljenom pitanju postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Paušalne tvrdnje da o tom pitanju nema prakse revizijskog suda ne može ocijeniti kao navođenje određenih razloga zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

9. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.

10. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.

11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP-a, riješiti kao u izreci.

12. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke.

Zagreb, 6. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa