Poslovni broj: Usž-1386/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu I. tužitelja ĆF iz [adresa] zastupanog po opunomoćeniku Vladimiru-Anti Batarelu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Batarelo Dvojković Vuchetich d.o.o., Zagreb, Ulica kralja Držislava 8 i II. tužitelja Odvjetničko društvo Batarelo Dvojković Vuchetich d.o.o., Zagreb, Ulica kralja Držislava 8, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi prava na očinski dopust, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-1571/2023-8 od 29. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-1571/2023-8 od 29. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poništeno je tuženika, KLASA: UP/II-502-06/23-01/64, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 9. lipnja 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/II-502-06/23-01/133, URBROJ: 338-18-02-23-03 od 31. ožujka 2023. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke I. tužitelju je priznato pravo na očinski dopust u preostalom trajanju od šest radnih dana te je nalaženo prvostupanjskom javnopravnom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude. Točkama IV. i V. izreke nalaže se tuženiku da I. i II. tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.872,14 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima tog upravnog spora, dok se odbija zahtjev za naknadu troškova u preostalom dijelu.
2. Rješenjem tuženika od 9. lipnja 2023. odbijena je žalba I. tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 31. ožujka 2023. kojim je odbijen zahtjev I. tužitelja za priznavanje prava na šest dana očinskog dopusta (od 20. veljače 2023. do 27. veljače 2023.) za dijete IF.
3. Tuženik pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Iako u žabi navodi da istom pobija sve točke presude, iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija točke I., II. i III. izreke presude.
3.1. Ponavljajući utvrđenja i navode iz upravnog postupka ističe da je isti u cijelosti pravilno proveden. Smatra da nije restriktivno tumačio članak 16. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama jer su odredbe članka 16. nedvosmislene i jasne te ih nije potrebno posebno tumačiti. Navodi i da službene osobe nisu ovlaštene donositi diskrecijske odluke u slučajevima kada materijalni propis jasno propisuje pretpostavke za korištenje i prestanak pojedinog prava. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da je odlučujući o žalbi i zahtjevu I. tužitelja postupio suviše formalistički i suprotno načelu pomoći stranci i na taj način povrijedio zakon na njegovu štetu.
3.2. Smatra da prvostupanjski sud ignorira činjenicu da upravno tijelo provodi propise iz svoje nadležnosti te nije realno očekivati da će službene osobe upravnog tijela donositi različite odluke od slučaja do slučaja u istovrsnim predmetima koristeći diskrecijsku ocjenu kao kriterij. Takvo postupanje dovelo bi do neujednačenosti u postupanju i pravne anarhije.
3.3. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu.
4. I. i II. tužitelj nisu dostavili odgovore na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. prosinca 2022. I. tužitelju ĆF priznato je pravo na očinski dopust za novorođeno dijete IF, u trajanju od 10 radnih dana i to za period od 27. prosinca 2022. do 30. prosinca 2022.
8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom I. tužitelja od 21. veljače 2023. kojim traži, u svojstvu roditelja zaposlenog kod II. tužitelja, priznavanje prava na naknadno korištenje očinskog dopusta od šest dana za dijete IF. Prvostupanjsko javnopravno tijelo je odbilo zahtjev I. tužitelja s obrazloženjem da nema zakonske osnove za priznavanje prava jer se očinski dopust koristi u neprekidnom trajanju.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i isprava priloženih tijekom spora te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio članak 16. stavak 1. podstavak 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potpora („Narodne novine“, 152/22.; dalje: Zakon) i članak 7. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) i I. tužitelju priznao pravo na očinski dopust u preostalom trajanju od šest radnih dana.
10. Člankom 16. stavkom 1. podstavkom 1. Zakona propisano je da zaposleni ili samozaposleni otac ima pravo, nakon rođenja djeteta, na očinski dopust u neprekidnom trajanju od deset radnih dana za jedno dijete.
11. Sukladno članku 7. ZUP-a, ovlaštena službena osoba će, kada tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozoriti stranku na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.
12. Iz spisa predmeta proizlazi da je zahtjev u upravnom postupku podnesen na službenom obrascu koji je sastavio tuženik. Sadržaj obrasca ne obavješćuje stranku (oca - podnositelja zahtjeva) da se očinski dopust može koristiti isključivo u neprekinutom trajanju i da u slučaju podnošenja zahtjeva u trajanju kraćem od deset radnih dana stranka neće moći iskoristiti preostale dane očinskog dopusta. O navedenoj okolnosti prvostupanjsko javnopravno tijelo nije obavijestilo I. tužitelja ni tijekom vođenja upravnog postupka u kojem je doneseno ranije rješenje prvostupanjskog tijela od 23. prosinca 2022., kojim rješenjem je usvojen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na očinski dopust od 27. prosinca 2022. do 30. prosinca 2022. Tuženik je u sudski spis dostavio objave obavijesti o očinskom dopustu na službenoj mrežnoj stranici, no ispis objave ne odnosi na konkretno razdoblje te ujedno ovaj Sud smatra da iste ne sadrže obavijest da u slučaju podnošenja zahtjeva u trajanju kraćem od deset radnih dana stranka neće moći iskoristiti preostale dane očinskog dopusta
13. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije razvidno jesu li prvostupanjsko javnopravno tijelo i tuženik upozorili I. tužitelja da u slučaju podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na očinski dopust u trajanju kraćem od deset radnih dana neće moći iskoristiti preostale dane očinskog dopusta, a što je suprotno načelu pomoći stranci. Povreda ovog načela relevantna je i za ocjenu (ne)potpunosti primjene načela dobrog upravljanja.
14. Načelo dobrog upravljanja zahtijeva od nadležnog upravnog tijela postupanje na vrijeme, na prikladan i dosljedan način. U konkretnom slučaju postupanja upravnih tijela nisu bila prikladna jer se ne može utvrditi da je stranka odlučila koristiti svoje pravo u smanjenom opsegu nakon što je bila upozorena da podnosi reducirani zahtjev i nakon što je bila upoznata s posljedicama takvog zahtjeva.
15. Stoga je prvostupanjski sud je pravilno poništio oba rješenja javnopravnih tijela i riješio upravnu stvar. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev. Time je sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.
16. Prvostupanjski sud nije doveo u pitanje pravo i obvezu javnih tijela da postupaju u skladu sa zakonom i u javnom interesu, no ovaj Sud ističe da je ujedno obveza upravnih tijela da propise iz svoje nadležnosti primjenjuju nakon što se utvrde sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari (članak 8. ZUP-a). Upravo će o utvrđenom stanju stvari ovisiti odluka upravnih tijela, a koje se upravo zbog činjenica i okolnosti svakog slučaja mogu razlikovati iako se radi o istovrsnim predmetima.
17. Sud stoga žalbene navode tuženika smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari.
18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 6. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
