Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-697/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku SO odvjetniku u [adresa], protiv 1. tuženika ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužene EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku MO odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed ograde, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 24. listopada 2024.. godine u prisutnosti 1. tužitelja DO, 2. tužiteljice HO, punomoćnika 1. i 2. tužitelja SO odvjetnika u [adresa], 1. tuženika ZO, 2. tužene EO, punomoćnika 1. i 2. tuženika MO odvjetnika u [adresa], a objavljene dana 5. studenog 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužitelja DO i 2. tužiteljice GO koji glasi:

"U t v r đ u j e s e da su tužitelji UO OIB [osobni identifikacijski broj] i GO OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] suvlasnici na jednake dijelove ograde koja se nalazi između nekretnine tužitelja i to kč. br. [katastarska čestica] Donje Pokupje od 1076 m2 iz PL broj 256 k.o. Donje Pokupje, a koja nekretnina je identična s gruntovnom kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 14, gospodarska zgrada i dvorište u [adresa] od 299 čhv. iz zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Hrnetičko i nekretnine tuženih ZO OIB [osobni identifikacijski broj] i RO OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] koja nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica] Donje Pokupje od 1038 m2 iz PL broj 752 k.o. Donje Pokupje, a koja nekretnina je identična s gruntovnom kč. br. [katastarska čestica] jednokatna zidana stambena zgrada i dvorište od 288 čhv. iz zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Hrnetičko, a koja ograda je na dopuni skice očevida geodetskog vještaka CADCOM d.o.o. od 1.6.2023.g., a koja skica je sastavni dio ove presude, označena točkama A1-B1, kao i što tužiteljima pripada pravo korištenja dijela nekretnine tuženih koji je na istoj skici očevida označen slovima A1-B1-G-F-A1 površine 81 m2, a u svrhu održavanja navedene ograde, što su tuženici dužni priznati i navedenu ogradu kao i navedeni dio zemljišta potreban za održavanje ograde predati u posjed tužiteljima, a ujedno su dužni tužiteljima solidarno naknaditi ovim postupkom prouzročene parnične troškove, sve navedeno u roku od 15 dana.", radi neosnovanosti.

II.

Nalaže se 1. tužitelju DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljici GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da 1. tuženiku ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženoj EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno nadoknade parnične troškove u iznosu od 1.374,25 eura (jedna tisuća tri sto sedam deset četiri eura i dvadeset pet centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da dolaze upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici na jednake dijelove kč. br. [katastarska čestica] građevinsko neizgrađeno zemljište od 219 čhv. i kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 14, gospodarskazgrada i dvorište u [adresa] od 299 čhv., obje upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Hrnetičko. S nekretninom tužitelja kao desni međaš, međaši nekretnina koja je u suvlasništvu tuženih na jednake dijelove i to kč. br. [katastarska čestica] jednokatna zidana stambena zgrada i dvorište od 288 čhv. iz zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Hrnetičko. Tuženi su kao desni međaši negdje 1996.g. između nekretnina stranaka i to nekretnine tužitelja kč. br. [katastarska čestica] i nekretnine tuženih kč. br. [katastarska čestica] postavili žičanu ogradu kako bi se ove nekretnine, a koje se nastale parcelacijom jedne jedinstvene nekretnine fizički odijelile. Tužitelji su u to vrijeme, a i dana s bili na privremenom radu u Švicarskoj, te su već tada uočili da je žičana ograda postavljena na njihovom zemljištu, a čime su faktički tuženi zauzeli dio zemljišta koji pripada kč. br. [katastarska čestica], dakle nekretnini tužitelja. Od tada, dakle od 1996.g., stranke vode brojne sudske postupke, ali sudovi do sada utvrđuju da su vlasnici sporne međašne površine upravo tuženici. Tužitelji su sačinili novu izmjeru iz koje također proizlazi da je ograda koju su postavili tuženici postavljena na zemljištu tužitelja. Tužitelji su podneskom od dana 3. travnja 2024. (list br. 73-74) specificirali tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi, da je o predmetu tužbenog zahtjeva koji je predmetom raspravljanja u ovom parničnom postupku već ranije pravomoćno odlučeno, pa se o tome tužbenom zahtjevu ne može ponovno raspravljati u ovom parničnom postupku, a ranije pravomoćne sudske odluke koje su u vezi s time donesene predstavljaju negativnu procesnu pretpostavku za ponovno suđenje u ovoj pravnoj stvari ( „ne bis in idem“ ). Sud mora u toku čitavog postupka po službenoj dužnosti paziti da li je o predmetu tužbenog zahtjeva već ranije pravomoćno presuđeno, a ukoliko sud utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kome je već pravomoćno odlučeno tada sud mora odbaciti tužbu, sukladno propisu iz čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku, jer bi u protivnom sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku. Naime, u vanparničnom postupku koji je vođen pri Općinskom sudu u Karlovcu, pod poslovnim brojem toga suda: R1-36/2003, koji su postupak kao predlagatelji pokrenuli u ovoj parnici tužitelji, a protiv u ovoj parnici tuženika kao protustranaka, temeljem pravomoćnog rješenja toga suda od dana 11. prosinca 2003. godine uređena je međa između nekretnine vlasništvo tužitelja, i to kčbr. [katastarska čestica] k.o. Donje Pokupje i nekretnine vlasništvo tuženika, i to kčbr. [katastarska čestica] k.o. Donje Pokupje, prema posljednjem mirnom posjedu, međašnom linijom A1-B uviđajne skice, po kojoj se liniji proteže tada zatečena žičana ograda na metalnim stupovima, postavljena po tuženicima, a radi se upravo o istovjetnoj žičanoj ogradi koja je predmetom tužbenog zahtjeva u ovoj parnici, koja se žičana ograda i sada nalazi postavljena na identičnom pravcu.

2.1. Tuženici su svoju kčbr. [katastarska čestica] k.o. Donje Pokupje kupili upravo od tužitelja, još 1986. godine, te se ranije radilo o jednoj jedinstvenoj parceli, a koja je kod te kupnje parcelirana na kčbr. [katastarska čestica], vlasništvo tužitelja i kčbr. [katastarska čestica], vlasništvo tuženika. Žičanu ogradu koja je predmetom ovog parničnog postupka, a koja žičana ograda, sukladno gore navedenom, predstavlja međašnu liniju između nekretnina stranaka, tuženici su postavili još 1996. godine, te se od tada pa sve do danas ta ograda nalazi postavljena na istoj liniji. Prije gore opisanog vanparničnog postupka uređenja međe, između istih stranaka je vođen postupak radi smetanja posjeda, u vezi postavljanja upravo predmetne žičane ograde, pod poslovnim brojem Općinskog suda u Karlovcu:

P-549/96, po tužbi 1/ tužitelja kao tužitelja, a protiv 1/ tuženika kao tuženika, u kojem je postupku 1/ tužitelj povukao tužbu, da bi potom, pod poslovnim brojem istoga suda:

R1-90/96, tužitelji kao predlagatelji protiv 1/ tuženika kao protustranke pokrenuli postupak radi uređenja međe između istih nekretnina, a koji je postupak obustavljen, jer su tužitelji kao predlagatelji povukli svoj prijedlog Nadalje, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu, od dana 12. ožujka 2001. godine, poslovni broj: P-438/00, tužitelji su odbijeni s tužbom i tužbenim zahtjevom izjavljenim protiv 1/ tuženika, a kojim su tražili predaju u posjed upravo onoga dijela zemljišta koje je predmetom tužbenog zahtjeva u ovoj parnici, uz obrazloženje suda da 1/ tuženik, postavljanjem žičane ograde, nije bespravno prisvojio dio parcele tužitelja, već da posjeduje svoje zemljište do predmetne žičane ograde, a koja predstavlja među, onako kako je kupio i stupio u posjed 1986. godine, pa da stoga 1/ tuženik ne posjeduje utuženi dio zemljišta kao dio zemljišta tužitelja, već kao sastavni dio svoje parcele.

2.2. Potom su tužitelji pokrenuli novi parnični postupak protiv tuženika, pod poslovnim brojem Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ozlju: P-647/04, u kojem su postupku, temeljem pravomoćne presude toga suda od dana 30. studenoga 2009. godine, odbijeni s tužbom i tužbenim zahtjevom kojim su tražili utvrđenje da su tužitelji vlasnici istovjetnog prijepora kao što to zahtijevaju i u ovoj parnici, a ujedno su tražili da se uredi međa upravo po liniji koja je u tužbenom zahtjevu u ovoj parnici opisana na slijedeći način: „…zemljište koje služi redovnom održavanju ograde koje je na istoj skici očevida označeno slovima C-D-E-F…“. Tužitelji u tužbi tvrde da su oni „…sačinili novu izmjeru iz koje …proizlazi da je ograda koju su postavili tuženici postavljena na zemljištu tužitelja“, te se pozivaju na propis iz čl. 102. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ali je takova tvrdnja tužitelja neosnovana, kao što je u konkretnom slučaju i neosnovano pozivanje tužitelja na gore navedeni propis. Naime, nesporna je činjenica da je 1986. godine, kada su tuženici od tužitelja kupili svoju parcelu, izvršena parcelacija, te je iskolčena međa između nekretnina stranaka, i to međašnom linijom A1-B uviđajne skice sačinjene u izvanparničnom postupku pri Općinskom sudu u Karlovcu, poslovni broj: R1-36/03, a po kojoj su međašnoj liniji tuženici postavili žičanu ogradu na metalnim stupovima, i to 1996. godine, te su stranke još 1986. godine tako uvedene u posjed i od tada neprekidno sve do danas tako i posjeduju zemljišta.

2.3. Pri tome sama činjenica nekakve nove geodetske izmjere, koju su navodno, očito privatnim putem, sačinili tužitelji, pa čak niti činjenica eventualno drugačije katastarske međe, ne može biti od odlučne naravi za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, obzirom da je posjed tuženika zakonit, jer se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi za stjecanje vlasništva, i to na kupoprodajnom ugovoru od 1986. godine, te da je taj posjed savjestan, jer su tuženici posjedovali zemljište onako kako su nakon kupoprodaje uvedeni u posjed, te je napokon taj posjed i istinit, jer nije pribavljen ni silom, ni potajno, ni prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, čime su tuženici dokazali svoje pravo vlasništva na spornom dijelu zemljišta, i to još pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu, od dana 12. ožujka 2021. godine, poslovni broj: P-438/00, kao i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ozlju, od dana 30. studenoga 2009. godine, poslovni broj: P-647/04. Također tuženici napominju da je nakon kupoprodaje i izvršene parcelacije 1986. godine protekao rok dosjelosti, kao izvanredne tako i redovne, a u odnosu na sporno zemljište, tijek kojeg roka nije mogao biti prekinut podizanjem tužbe radi smetanja posjeda, poslovni broj Općinskog suda u Karlovcu: P-549/96, jer su tužitelji tužbu u tome postupku povukli, a niti pokretanjem postupka uređenja međe pri Općinskom sudu u Karlovcu, poslovni broj toga suda: R1-90/96, jer je taj postupak obustavljen, obzirom da su tužitelji kao predlagatelji povukli svoj prijedlog.

2.4. Slijedom naprijed navedenog, tuženici predlažu da Naslovljeni sud odbaci tužbu tužitelja kao nedopuštenu, te ujedno naloži tužiteljima da tuženicima solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka, u skladu s troškovnikom kao niže, odnosno da odbije tužitelje s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, te ujedno naloži tužiteljima da tuženicima solidarno naknade troškove ovog postupka. Tuženici su podneskom od dana 18. travnja 2024. (list br. 75-76) se očitovali o specificiranom tužbenom zahtjevu te tvrde, da su tužitelji podneskom od 3. travnja 2024. (list br. 73- 74) izvršili djelomičnu preinaku tužbenog zahtjeva, kojoj se preinaci tuženici protive i ne daju svoj pristanak na tu preinaku tužbe. Naime, u prvo postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelji su, između ostaloga, zahtijevali utvrđenje da su tužitelji „ suvlasnici na jednake dijelove zemljišta koje služi redovnom održavanju ograde“, dok u preinačenom tužbenom zahtjevu sada zahtijevaju da se utvrdi da „tužiteljima pripada pravo korištenja dijela nekretnine tuženih … u svrhu održavanja navedene ograde“. Dakle, umjesto prvotno traženog utvrđenja prava suvlasništva dijela zemljišta vlasništvo tuženika, preinakom tužitelji traže utvrđenje da im pripada pravo korištenja dijela nekretnine tuženika, pa se očigledno radi o preinaci tužbe. Temeljem propisa iz čl. 190. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku, tužitelj može samo do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, s time da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, jer su tužitelji mogli preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, radi čega ne vrijedi iznimka da su mogli preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, odnosno je isključivo krivnja na tužiteljima što tu preinaku nisu učinili do zaključenja prethodnog postupka.

2.5. Podredno, tuženici osporavaju u cijelosti i ovako preinačeni tužbeni zahtjev, iz svih razloga koje su tuženici obrazlagali u dosadašnjem tijeku postupka, a osobito u svojim podnescima od dana: 10. studenoga 2021. godine, 26. rujna 2023. godine, 31. listopada 2023. godine, 24. siječnja 2024. godine, 26. veljače 2024. godine i 11. ožujka 2024. godine, pa se iz razloga ekonomičnosti postupanja ne namjeravaju ponavljati. Kako prvo postavljeni tako i preinačeni tužbeni zahtjev u potpunosti su kontradiktornosti sami sa sobom kao i s tvrdnjom tužitelja iz podneska od dana 21. veljače 2024. godine, gdje navode da je „postojeća ograda sagrađena na zemljištu tužitelja“. Naime, ukoliko tužitelji smatraju da je postojeća ograda sagrađena na zemljištu tužitelja, kao što to tvrde u svome podnesku od dana 21. veljače 2024. godine, tada je tome potpuno kontradiktoran i nerazumljiv dio tužbenog zahtjeva u kojem se navodi da se ista ograda nalazi „između nekretnine tužitelja i nekretnine tuženika“, dakle na međi. Nadalje, tijekom postupka je mjerničkim vještačenjem utvrđeno da se sada postojeća ograda nalazi na međi između nekretnina stranaka, radi čega se radi o zajedničkoj ogradi koja je u suvlasništvu obaju stranaka kao susjeda, radi čega je nerazumljiv i neprihvatljiv i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže da im tuženici predaju u posjed navedenu ogradu. Tužitelj mjerničkom vještačenju nije prigovarao. Tuženici predlažu da Naslovljeni sud zakaže ročište i dovrši glavnu raspravu, te svojom presudom odbije tužitelja s tužbom i tuženim zahtjevom kao neosnovanima u cijelosti, a ujedno naloži tužiteljima da tuženicima solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja DO i GO i saslušanjem tuženika ZO i RO kao stranaka u postupku, dokaz očevidom na licu mjesta i mjerničkim vještačenjem po geodetskom vještaku Andreji Omić iz Cadcom d.o.o. iz Zagreba i građevinskim vještačenjem po građevinskom vještaku ĆO iz Petračić-projekt d.o.o. [adresa], dokaz čitanjem i pregledavanjem izvatka iz zemljišne knjige sa lista br. 6 i 8, prijepisa posjedovnog lista sa lista br. 7 i 9, pismenog nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka sa lita br. 40, skice očevida mjerničkog vještaka sa lista br. 41, pismenog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka sa lista br. 55-56, dopunska skica očevida mjerničkog vještaka sa lista br. 68, te izvršio uvid u spise ovoga suda posl. br. P- 647/2004, posl. br. R1-36/20003, posl. br. P-438/2000, posl. br. P-549/2006.

4. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

5. Dakle, iz izvatka iz zemljišne knjige sa lista br. 6 i 8, prijepisa posjedovnog lista sa lista br. 7 i 9, pismenog nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka sa lita br. 40, skice očevida mjerničkog vještaka sa lista br. 41, pismenog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka sa lista br. 55-56, dopunska skica očevida mjerničkog vještaka sa lista br. 68 proizlazi, da su tužitelji UO i GO suvlasnici svaki u ½ suvlasnička dijela kat. čestice broj [katastarska čestica] Kuća br. 14, gospodarska zgrada i dvorište u [adresa] površine 299 čhv i kčbr. [katastarska čestica] građevinskog neizgrađeno zemljište površine 219 čhv. obje upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Hrnetičko, da su tužitelji suposjednici kčbr. [katastarska čestica] površine 1076 m2 i kčbr. [katastarska čestica] površine 1640 m2 obje k.o. Donje Pokupje, da su tuženici NO i RO vsuvlasnici svaki u ½ suvlasnička dijela kčbr. [katastarska čestica] jednokatna zidana stambena zgrada i dvorište ukupne površine 288 čhv. upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Hrnetičko, da su tuženici upisani kao suposjednici kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica površine 1038 m2 k.o. Donje Pokupje, da su na licu mjesta identificirane su katastarske čestice k. č. br [katastarska čestica] ( tuženih ) i k. č. br [katastarska čestica] (tužitelja ) u k.o Donje Pokupje, da se na licu mjesta između tih dviju nekretnina nalazi žičano betonska ograda, da međe u naravi ne odgovaraju ucrtanoj kopiji katastarskog plana, da je razlika između službene kopije plana i stvarnog stanja u naravi označeno na skici mjerničkog vještaka slovima A-B-C-D-E-A površine P = 99 m2, da je isto tako pravac međe između tih dviju nekretnina utvrđen je u spisu P-438/00-24 ( Gž-747/01-2), da je pregledom tog spisa ustanovljeno je da je presudom odlučeno da je međa između tih nekretnina upravo postavljena ograda. Nadalje je građevinskim vještačenjem utvrđeno (list br. 55) da za redovno održavanje postojeće žičane ili betonske ograde do visini 150 cm, a kakva je upravo predmetna ograda, nije potreban pojas za redovno održavanje ograde sa susjedne strane, odnosno sa zemljišta tuženika.

6. Uvidom u spis ovoga suda posl. br. P-559/96 sud je utvrdio, da je tužitelj UO iz [adresa] podnio protiv tuženika ZO iz [adresa] tužbu radi smetanja posjeda u kojoj navodi da je tuženik NO dana **.**.1996. kao posjednik susjednog zemljišta iskopao šest rupa promjera oko 30 cm, dubine 30 cm, u razmaku od 2. do 2,5 metara na dijelu dvorišta tužitelja, da je tuženik NO priznao da je točno da je iskopao šest rupa za postavljanje ograde u ožujku 1996. godine nakon što je na lice mjesta izišao mjernik D, da je tužitelj povukao tužbu u navedenom predmetu.

7. Uvidom u spis ovoga suda posl. br. R1-36/03 sud je utvrdio, da su predlagatelji GO i UO podnijeli protiv protustranaka ZO i RO NO prijedlog radi uređenja međe između kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] Hrnetićko, da je pravomoćnim rješenjem ovoga suda posl. br. V R1-36/03-12 od 11. prosinca 2003. godine uređena međa između zemljišta predlagatelja i protustranaka prema posljednjem mirnom posjedu koja prolazi međašnom linijom točkama A1-B skice odnosno zatečenom žičanom ogradom na metalnim stupovima između zemljišta stranaka.

8. Uvidom u spis ovoga suda posl. br. P-438/00 sud je utvrdio, da je pravomoćnom presudom ovoga suda posl. br. P-438/00-24 od 12. ožujka 2001. godine odbijen tužbeni zahtjev tužitelja GO i DO kojim se nalaže tuženiku ZO da preda u posjed dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Hrnetičko označne točkama A- A2-B mjerničkog vještaka Čedomira Sekulić odnosno mjernički vještak potvrđuje da je isto tako pravac međe između tih dviju nekretnina utvrđen je u spisu P-438/00-24 ( presuda Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-747/01-2), da je pregledom tog spisa ustanovljeno je da je presudom odlučeno da je međa između tih nekretnina upravo postavljena žičana ograda.

9. Zatim, uvidom u spis ovoga suda posl. br. P-674/04 utvrđeno, je da pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ozlju posl. br. XX P-647/04-48 od 30. studenog 2009. godine odbijen tužbeni zahtjev tužitelja GO i FO protiv tuženika ZO i RO da su oni vlasnici dijela kčbr. [katastarska čestica] k.o. Donje Pokupje prema skici mjerničkog vještaka Mladena Berbera označen slovima A-A1-B u površini 55 me, da se uređuje međa između nekretnine tužitelja kčbr. [katastarska čestica] i nekretnine tuženika kčbr. [katastarska čestica] na način da linije međe ide pravcem A-B navedene skice.

10. Zatim, iz iskaza parničnih stranaka DO, GO, ZO i ŠO te iz navedenih isprava nedvojbeno proizlazi, da predmetna žičana ograda sa ukopanim željeznim stupovima postoji na istom mjestu od ožujka 1996. godine do danas kada ju je izgradio i postavio 1. tuženik NO tj. više od dvadeset godina, da je pravomoćno presuđeno da je linija predmetne ograde pravac međe između nekretnina tužitelja i tuženika.

11. Odredba članka 101. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14 - ZV) glasi:

(1) Ograde između susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice i druge prepreke) kao i stvari koje služe kao međašni znakovi, zajedničke su ograde i u suvlasništvu su susjeda s obje strane međe, osim ako se dokaže (naročito znacima, natpisima, grbovima ili drugim dokazima) da su vlasništvo jednoga susjeda. (2) Suvlasništvo stvari koje služe kao zajedničke ograde ili međašni znakovi nije djeljivo dokle god te stvari ne izgube tu namjenu.

(3) Zajedničku ogradu može svaki od susjeda upotrebljavati sa svoje strane do polovine njezine širine, može do te širine izgraditi slijepa vrata ili smjestiti uzidane ormare i sl. Ali ne smije činiti ništa što bi ogradu dovelo u opasnost ili što bi njegova susjeda sprječavalo da je on upotrebljava sa svoje strane do polovine.

(4) Troškove održavanja zajedničke ograde snose njezini suvlasnici na jednake dijelove i solidarno odgovaraju za štetu koja bi trećima nastala zbog toga što ograda nije održavana u stanju kakvo je uobičajeno s obzirom na namjenu ograde i ograđene nekretnine, te na mjesne prilike.

Odredba članka 102. ZV-u propisuje:

(1) Ograda koja se nalazi isključivo na nekretnini jednoga vlasnika nije u suvlasništvu susjeda, nego u vlasništvu onoga čije je zemljište.

(2) Svaki je vlasnik dužan s desne strane svojega glavnoga ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedova prostora, ako nije drukčije propisano, niti je drugi mjesni običaj.

(3) Vlasnik ograde je dužan održavati u dobrom stanju svoju ogradu ako postoji opasnost da bi nanijela štetu susjedu, no u pravilu nije dužan ponovo graditi svoj srušeni zid, osim ako to od njega traži odredba stavka 2. ovoga članka.

12. Dakle, tužitelji nisu dokazali da u oni izgradili ogradu niti su dokazali da se ograda nalazi na njihovom zemljištu, radi čega oni nisu suvlasnici ograde koja je izgrađena na međi između nekretnine tužitelja i nekretnine tuženika. Naime, nedvojbeno je dokazano da od izgradnje ograde tj. od mjeseca ožujka 1996. godine do danas tužitelji uživaju zemljište do ograde sa jedne strane kao dio dvorišta, da tuženi uživaju zemljište do ograde sa druge strane kao dio dvorišta, radi čega su tuženi kao pošteni posjednici zemljišta do ograde više od 20 godina vlasnici tog dijela zemljišta, a tužitelji vlasnici zemljišta s druge strane žičane ograde, odnosno predmetna ograda između susjednih nekretnina parničnih stranaka koja služi međa i zamjenjuje međašne znakove između njihovih nekretnina, zajednička ograda i u suvlasništvu su susjeda s obje strane međe sukladno članku 101. stavak 1. ZV-u, radi čega je neosnovan zahtjev tužitelja da se utvrdi da su oni suvlasnici predmetne ograde svaki u ½ dijela, odnosno da tuženici nisu suvlasnici ograde zajedno sa tužiteljima. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

13. Zatim, neosnovan je zahtjev tužitelja da se utvrdi, da im pripada pravo korištenja dijela nekretnine tuženih koji je na istoj skici očevida označen slovima A1- B1-G-F-A1 površine 81 m2, a u svrhu održavanja navedene ograde. Ovo iz razloga što za održavanje postojanje žičane ograde sa željeznim stupovima visine do 150 cm prema nalazu vještaka građevinske struke nije potreban pojas za redovno održavanje ograde sa susjedne strane. Naprotiv, prema članku 101. stavak 4. ZV-u troškove održavanja zajedničke ograde snose njezini suvlasnici na jednake dijelove i solidarno odgovaraju za štetu koja bi trećima nastala, odnosno kada to bude nužno tužitelji i tuženi će zajedno popravljati i održavati ogradu, a tijekom postupka nije dokazano da je ograda u takvom stanju da je nužno i hitno da bi se morala popravljati, a niti je dokazano da tuženi ne žele i da se protive popravljanju postojeće ograde. Naprotiv, 1. tužitelj UO je potvrdio da je njegov interes da postavi novu ogradu ali ne zna pravac gdje da izgradi novu ogradu i stoga želi da se utvrdi međa, a da zemljište koje je izgubio će biti nužno za održavanje ograde. Stoga je neosnovan zahtjev tužitelja da se utvrdi, da im pripada pravo korištenja dijela nekretnine tuženih koji je na istoj skici očevida označen slovima A1-B1-G-F-A1 površine 81 m2, a u svrhu održavanja navedene postojeće ograde.

14. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/2023).

15. Tuženima su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/2023) i prema vrijednosti predmeta spora odnosno konačno postavljanom tužbenom zahtjevu u iznosu od 663,61 eura /5.000,00 kn.

16. Naime, tuženima je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od dana 10. studenog 2021. (tbr. 8. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 137,50 eura, zastupanje na pripremnom ročištu od dana 09. rujna 2022. (tbr. 9. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 137,50 eura, zastupanje na ročištu od dana 28. veljače 2023. (tbr. 9. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 137,50 eura, zastupanje na očevidu na licu mjesta od dana 01. lipnja 2023. (tbr. 9. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 137,50 eura, trošak izbivanja iz pisarnice radi putovanja na očevid [adresa] i natrag u ukupnom trajanju od jednog sata (tbr. 39) sa PDV- om u iznosu od 62,50 eura, trošak putovanja na očevid na relaciji [adresa] i natrag (ukupno 11 km) u iznosu od 5,50 eura (tbr. 49), sastav podneska kojim se očituje na nalaz mjerničkog vještaka od dana 26. rujna 2023. (tbr. 8. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 137,50 eura, sastav podneska od dana 31. listopada 2023. (tbr. 8. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 137,50 eura, sastav podneska kojim se očituje na nalaz građevinskog vještaka od dana 24. siječnja 2024. (tbr. 8. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 137,50 eura, sastav podneska kojim se očituje na dopunu nalaza mjerničkog vještaka od dana 11. ožujka 2024. (tbr. 8. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 137,50 eura, zastupanje na ročištu od dana 24. listopada 2024. (tbr. 9. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 137,50 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude dana 5. studenog 2024 (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 68,75 eura.

17. Dakle, tuženima su ukupno priznati i dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 1.374,25 eura.

18. Sud nije priznao tuženima trošak sastava ostalih podnesaka, radi neosnovanosti. Ovo iz razloga što je sud u prvostupanjskom postupku ovlašten sukladno Tar. broju 8. toč. 1. priznati stranci trošak sastava najviše četiri podneska. Obzirom da je sud priznao tuženima trošak sastava ukupno četiri podneska u prvostupanjskom postupku, stoga nije osnovan zahtjev tuženika da se naloži tužiteljima da im nadoknade trošak sastava ostalih podnesaka.

19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 5. studenog 2024.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba na Županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Dostavljeno

1. Davor Popović odvjetnik u Karlovcu

2. Željko Štapek odvjetnik u Karlovcu