Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-314/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić- Vrdoljak & Partneri, protiv tuženika Strabag d.o.o., Petra Hektorovića 2, Zagreb, OIB: 74971361430 te umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska 24, Zagreb, OIB: 5284803362, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Budimir i partneri u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-729/2020-59 od 12. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-729/2020-59 od 12. veljače 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 23.925,58 EUR-a/180.257,28 Kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 23.06.2020. godine do isplate, te koja se zakonska zatezna obračunava do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete za više zatraženi iznos od 17.483,94 Eur-a/131.732,75 Kuna kao neosnovan, te dio potraživanja zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu za razdoblje od 30.08.2019.godine do 23.06.2020.godine kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos od 975,52 Eur-a/7.350,06 Kuna zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) za više zatraženi iznos u iznosu od 1.678,94 Eur-a/12.649,94 Kn kao neosnovan, te za dio potraživanja zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu za razdoblje od 30.08.2019.godine do presuđenja, te se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva imovinske štete koji se odnosu na potraživanje troškova liječenja u iznosu od 663,61 Eur-a/5.000,00 Kn.

V/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 3.993,98 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude žale se obje parnične stranke i umješač na strani tuženika i to tužitelj protiv odbijajućeg dijela pod stavkom II i IV izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik i umješač na strani tuženika protiv dosuđujućeg dijela pod stavkom I i III te odluke o parničnom trošku pod stavkom V izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, i 155/22 - dalje: ZPP) te svi predlažu njihove žalbe usvojiti uz naknadu troškova podnesenih žalbi.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Žalba tuženika je osnovana

5. Žalba umješača na strani tuženika je osnovana

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog ozljede na radu koju je doživio kao radnik prednika tuženika - Poduzeća za ceste d.o.o. na gradilištu u Dubrovniku u Zračnoj Luci na radnom mjestu građevinski radnik dana 30. kolovoza 2019.

7. Odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu tužitelju kao njegovom radniku izvorno se temelji na radno-pravnom statusu tužitelja u vrijeme štetnog događaja i odredbama Zakonu o radu (Narodne novine, broj: 93/14, 127717 i 98/19 - dalje: ZR) te Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) jer je odgovornost i obveza poslodavca da organizira, provodi i nadzire provođenje mjera zaštite na radu svog radnika, vodeći pri tom računa o prevenciji rizika za život i zdravlje radnika kao i o sposobnostima radnika koje mogu utjecati na zaštitu na radu, a obveza je nadređenog ovlaštenika poslodavca da ukoliko se njemu podređeni radnici ne pridržavaju mjera koje on naredi svojim uputama da je dužan tim radnicima zabraniti rad. Dakle, poslodavac je dužan osigurati izvođenje svakog procesa rada za svog radnika na siguran način.

8. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.

9. Prema odredbi čl. 25. st. 1. ZZR ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema stavku 2. istog čl. poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. S tim u svezi valja istaći i pravno shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-794/2016-2 od 30. svibnja 2017.: "Odredba članka 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu o objektivnoj odgovornosti poslodavca za štetu radniku koja ne sadrži cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od odgovornosti, ne isključuje primjenu Zakona o obveznim odnosima kao propisa obveznog prava."

11. Prema odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 63/08, 134709, 125711, 94/13, 78/15 i 60716 - dalje ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dok za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, dakle, propisan je kriterij objektivne odgovornosti. Opasne stvari su stvari koje prema svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavljaju povećanu opasnost za okolinu. Neka djelatnost je opasna djelatnost samo onda kada u njezinom redovnom tijeku, po tehničkoj prirodi, načinu obavljanja, može biti ugroženo zdravlje ljudi ili imovina, tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pažnju osoba koje obavljaju tu djelatnost.

12. Dakle, teret dokaza postojanja razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje od objektivne odgovornosti je na poslodavcu.

13. Tuženik se tijekom prvostupanjskog postupka protivio zahtjevu tužbe isticanjem prigovora isključive krivnje (doprinosa) tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja, osporavao je uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i zdravstvenog stanja tužitelja te je u cijelosti osporio visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

14. Umješač na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb s kojim je, u vrijeme štetnog događaja, tuženik imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti. na ročištu od 11. svibnja 2021. u cijelosti se pridružio navodima tuženika iz odgovoru na tužbu, te je dostavio dokaz da je tužitelju na ime ugovorenog osiguranja povodom predmetnog štetnog događaja, prije utuženja, isplatio iznos od 40.000,00 kuna 28. svibnja 2020. (list 342 spisa).

15. Neosnovano tuženik osporava svoju isključivu odgovornost za predmetni štetni događaj.

16. Naime, prvostupanjski je sud ocjenom svih pregledanih i provedenih dokaza pravilno utvrdio da je tužitelj kao radnik prednika tuženika na radnom mjestu građevinski radnik, zajedno sa NM i GM po nalogu neposredno nadređenog poslovođe KM obavljao poslove čišćenja viška građevinskog materijala i ukrcaja istog pomoću bagera na kamion i da su taj posao obavljali na uobičajen način, odgovorno i sa dužnom pažnjom ne ugrožavajući se međusobno na način da je bagerista IM utovar građevinskog materijala na kamion vršio s lijeve strane, sve do trenutka štetnog događaja do kojeg je došlo kada se bagerom naglo okrenuo na desnu stranu i ispruženom granom bagera - žlicom zahvatio tužitelja koji je u tom trenutku stajao uza zid sa desne strane te ga priklještio uz taj zid, usljed čega je tužitelj zadobio brojne teške tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji.

17. Suprotno žalbenim navodima, iz iskaza tužitelja, kojem je prvostupanjski sud kao logičnom, uvjerljivom i vjerodostojnom u cijelosti poklonio vjeru, utvrđeno je da je ispred tužitelja bio razasut višak građevinskog materijala koji je on kupio i punio kašiku/žlicu bagera, a za vrijeme dok je bagerista dizao kašiku/žlicu i polagao materijal u kamion s lijeve strane tužitelj je stajao s desne strane uz sam zid sve dok se u jednom trenutku bagerista nije naglo okrenuo s kašikom/žlicom bagera s lijeva udesno kada je priklještio tužitelja uza zid i teško ga tjelesno ozlijedio. Također, nedvojbenim je utvrđeno i da je tužitelj tijekom skupljanja građevinskog materijala i stavljanja u kašiku/žlicu bagera postupao na uobičajeni način te ničim nije mogao predvidjeti da će bagerista odjednom promijeniti stranu svoga rada za vrijeme dok je tužitelj stajao uz zid na desnoj strani.

18. Suprotno žalbenim navodima, upravo je svjedok KM, poslovođa, u svom iskazu potvrdio da je on osobno na dan štetnog događaja 30. kolovoza 2019. dao nalog tužitelju i drugoj dvojici radnika da obave poslove čišćenje građevinskog materijala sa gradilišta u Zračnoj luci u Ćilipima, koji su tijekom obavljanja poslove čišćenja, uređivanja i utovara građevinskog materijala bagerom u kamion svaki u okviru poslova svog radnog mjesta postupali na uobičajen način, s time da se zadani posao na konkretnom dijelu mjestu mogao obavljati samo na način na koji su ga i obavljali s obzirom na fizičku ograničenost prostora djelovanja. Naime, iz opisa mjesta rada radnika odnosno mjesta štetnog događaja sadržanog u zapisniku o inspekcijskom nadzoru proizlazi da se radilo o asfaltiranom terenu omeđenom sa dvije strane betonskim ivičnjakom, a sa treće strane kamenim zidom visine cca 100 cm, sa kojeg su radnici trebali ukloniti višak građevinskog materijala.

19. Nadalje, na žalbene navode valja odgovoriti i da utvrđenje da se tužitelj za vrijeme spornog događaja nalazio s desne strane a radnik strojar, koji je upravljao bagerom IM je utovar građevinskog materijala bagerom u kamion vršio sa lijeve strane, sve dok se iznenada okrenuo desno i žlicom bagera zahvatio tužitelja koji je stajao desno uz zid i priklještio ga uz taj zid proizlazi i iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 06.rujna 2019.godine (list 18-24 spisa).

20. Imajući u vidu da je ovoj trojici radnika tuženika, među kojima i tužitelju, bio dan radni nalog obavljati poslove čišćenja i ukrcaja građevinskog materijala u ograničenom, malom prostoru gdje su se nalazili i bager u pogonu i tužitelj – radnik koji je stajao uz zid s desne strane i kamion, tuženik kao poslodavac je uputio svoje radnike na mjesto rada na kojem je bila ugrožena njihova sigurnost.

21.Iznesenim opisom dinamike nastanka štetnog događaja prema suglasnim iskazima tužitelja i svjedoka KM, te zapisnika o inspekcijskom nadzoru jasno proizlazi da upravo strojar – koji je upravljao bagerom, radnik IM nije postupao s dužnom pažnjom budući prilikom upravljanja bagerom nije vodio računa o tome da se u manevarskom prostoru stroja nalazi drugi radnik, ovdje tužitelj, a koje postupanje radnika IM je i inspektor zaštite na radu u navedenom zapisniku o inspekcijskom nadzoru okarakterizirao kao postupanje protivno odredbi čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, jer nije upotrijebio dužnu pažnju i nije vodio računa o sigurnosti i zaštiti zdravlja radnika koji je zajedno s njime radio na zadanim poslovima – u konkretnom slučaju tužitelja jer u suprotnom, da radnik IM nije bez posebnog razloga izveo manevar bagerom sa lijeva na desno tužitelj se uopće ne bi ni zatekao u djelokrugu rada bagera Također, kako to proizlazi i iz sadržaja zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 6. rujna 2019. poslodavac je postupio protivno odredbi čl. 44. st. 3. Zakona o zaštiti na radu jer nije planirao, pripremio i proveo navedeni radni postupak čišćenja viška građevinskog materijala od strane tužitelja i druge dvojice radnika niti je razradio tehnologiju rada na način da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika.

22. Budući da iz iskaza poslovođe svjedoka KM jasno proizlazi da je opisani način rada tužitelja bio uobičajen, a poslodavcu, nisu mogle ostati nepoznate činjenice i okolnosti vezane uz prostorna ograničenja mjesto rada, ali je unatoč tome putem poslovođe KM dao nalog radnicima da obave čišćenje građevinskog materijala na navedenom ograničenom prostoru kao mjestu rada i na način kojim je ugrožena sigurnost i zdravlje radnika, s obzirom na utvrđene činjenice ne postoji doprinos tužitelja nastaloj šteti.

23. Na temelju iznesenog, a vodeći računa o činjenici da je tužitelj ozlijeđen obavljajući redovne poslove u okviru opisa poslova svog radnog mjesta po nalogu poslovođe i da ih je obavljao na uobičajeni način prilikom redovne radne aktivnosti to je i po ocjeni ovog suda tuženik kao poslodavac isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja i štetu koju trpi po principu objektivne odgovornosti, a u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ga oslobodile od odgovornosti u smislu citirane zakonske odredbe niti djelomično jer je nedvojbeno utvrđeno da je sve posljedice predmetnog štetnog događaja mogao izbjeći da je razradio tehnologiju procesa rada ovog konkretnog radnog zadatka zbog specifičnosti i ograničenosti mjesta rada s opasnim strojem-bagerom na način da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, a što je u konkretnom slučaju nedvojbeno izostalo.

24. Drugačija ocjena izvedenih dokaza i drugačija pravna shvaćanja, koja tuženik i umješač na strani tuženika navode u žalbi nisu prihvatljiv, a okolnost da je sud odustao od izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu kao suvišnom nije bila od utjecaja na odluku o isključivoj odgovornosti tuženika u predmetnoj pravnoj stvari. To stoga što sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), a tuženik ni sada u žalbi ne navodi koje bi činjenice sud utvrdio da je izveo navedeno vještačenje, već paušalno navodi da ga je sud onemogućio da dokazuje postojanje ekskulpacijskih razloga iz čl. 25. st. 1. ZZR odnosno iz čl. 1067. ZOO;. Osim toga u smislu odredbe čl. 292. st. 6. ZPP sud nije u daljnjem tijeku parnice vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza. Stoga time što je odustao izvesti očito nepotreban dokaz nije bitno povrijedio odredbu čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 292. st. 4. ZPP dok iz stanja spisa proizlazi da saslušanje svjedoka BM nije provedeno jer je dostava poziva radi saslušanja bila vraćena s napomenom "obaviješten nije podigao pošiljku" a prema saznanju tužitelja svjedok se nalazi u Njemačkoj i nije mu poznato kada će biti u RH.

25. Unatoč iznesenom, ovaj sud nema uvjeta za odluku o visini naknade utužene štete jer je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8., čl. 258. - čl. 261. ZPP-a jer je pobijanu presudu, kako u dosuđujućem tako i odbijajućem dijelu utemeljio na manjkavom i nepotpuno provedenom medicinskom vještačenju po vještacima dr. Miru Jurinović, spec. neurokirurga, dr. HM, spec. ortopeda dr. OM, kirurga te dr. Nikoli Sikirica, psihijatra, s obzirom da svi zajedno nisu objediniti svoje pojedinačne nalaze i mišljenja i dali zajednički usaglašeni nalaz i mišljenje o svim posljedicama višestrukih tjelesnih ozljeda predmetnog štetnog događaja koji su neovisno o dokaznim prijedlozima stranaka trebali dati zbog čega se njihovi pojedinačni nalazi i mišljenja, zbog mogućih preklapanja, kao osnov za odluku o visini naknade štete ne mogu prihvatiti, a niti ispitati jesu li prigovori tuženika i umješača na strani tuženika na nalaze i mišljenja dr. HM i dr. OM doista paušalne naravi. kako je to zaključio prvostupanjski sud, a time je izostala brižljiva i savjesna ocjena izvedenih dokaza medicinskim vještačenjima, a što je moglo biti od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude u ovom predmetu, zbog koje se osnovano žali tuženik i umješač na strani tuženika s time da nisu otklonjen ni ostali izneseni prigovori tijekom postupka na nalaze i mišljenja liječnika viještaka pa tako ni njihov prigovor nedostatka uzročno posljedične veze između štetnog događaja i svih zaostalih trajnih posljedica kod tužitelja, zbog čega odluka suda prvog stupnja nedvojbeno ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

26. Suprotno navodima tuženika prilikom donošenja prvostupanjske presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP time što tuženiku nije dostavljen zdravstveni karton tužitelja. Naime, sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti prava pacijenata (Narodne novine, broj 169/04) pacijent ima pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na njegovo zdravstveno stanje sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti osobnih podataka, pa kako je tuženik aktivno sudjelovao u ovom postupku, dostavljao očitovanja i sudjelovao na ročištima, pa tako i na ročištu na kojem je sud odlučio pribaviti zdravstveni karton tužitelja dana 16. ožujka 2021., tuženik je mogao uvidom u e-spis utvrditi da je isti dostavljen na CD pa ukoliko ga u e-komunikaciji nije mogao preuzeti trebao je o tome izvijestiti sud odnosno izvršiti uvid u isti u sudskoj pisarnici, pa kad tako nije postupio, s obzirom da sud ni prema jednoj odredbi ZPP nije dužan izvještavati stranke da je u spis zaprimljen zdravstveni karton tužitelja na CD i dopis liječnika primarne zdravstvene zaštite tužitelja, to se ne radi o nezakonitom postupanju prvostupanjskog suda, a s obzirom da je tuženiku tijekom postupka bilo omogućeno da se očituje na sve navode i dokaze suprotne stranke, postupajući na taj način prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

27. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o visini dosuđenog iznosa naknade štete tužitelju u potpunosti zanemario između stranaka nespornu činjenicu da je umješač tužitelju prije utuženja isplatio 40.000,00 kn i kako je ona utjecala na visinu dosuđenog iznosa naknade štete.

28. Stoga je na temelju odredbe čl. 369. st. 1 ZPP valjalo usvojiti žalbe stranaka i umješača na strani tuženika i ukinuti pobijanu presudu pod stavkom I,II, III i IV izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je zbog navedenog, neizvjestan konačni uspjeh stranaka u postupku, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka pod stavkom V izreke pobijane presude.

29. U nastavku postupka prvostupanjski sud će imajući u vidu žalbene navode vezano uz medicinsku dokumentaciju dostavljenu nakon zaključenja prethodnog postupka u odnosu na koju je tuženik isticao prigovor prekluzije otkloniti uočene nedostatke i usmeno saslušati vještake na koje se odnose prigovori na nalaze i mišljenja, nakon čega će svi imenovani vještaci iznijeti zajednički usaglašeni nalaz i mišljenje u kojem će objediniti sve posljedice predmetnog ozljeđivanja, a tek nakon toga će sud biti u mogućnosti, ocjenom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP, donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu glede naknade utužene štete, ali i zatražene zakonske zatezne kamate imajući u vidu i žalbene navode vezane uz proturječnost i nejasnoću dosuđene stope zatezne kamate.

30. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, odluka o troškovima postupka nastalih u povodu podnesenih žalbi ostavljena je za konačnu odluku.

U Zagrebu 5. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić