Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-715/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-139/2022-6 od 1. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-139/2022-6 od 1. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju:

- bruto iznos od 4.513,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do 31. srpnja 2015. po stopi iz koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. pa isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30 prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- parnični trošak u iznosu od 1.725,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2022. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30 prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 139/2022-6 od 1. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos preko 4.513,76 eura do 5.529,86 eura (za iznos od 16,10 eura) sa zakonskom zateznom kamatom od 16. travnja 2013. do isplate te isplatiti parnični trošak preko iznosa od 1.725,40 eura do iznosa od 3.007,53 eura (za iznos od 1.281,13 eura), kao i u dijelu u kojem je određen paricijski rok od 8 dana, i sudi:

1. Odbija se zahtjev za paricijskim rokom od 8 do 14 dana, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16,10 eura sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2013. do isplate, kao neosnovan.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 1.281,13 eura sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2022. pa do isplate, kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju, na ime neisplaćenih dodataka na plaću, bruto iznos od 34.130,29 kuna/ 4.529,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinačnih mjesečnih iznosa pa do isplate, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 23.625,00 kuna/ 3.007,53 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 1. prosinca 2022., sve u roku od 8 dana.

Pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I izreke.

U točki III. izreke je odlučeno da se odbija tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva.

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka uz zateznu kamatu koja teče od donošenja presude do isplate, kao i trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj poriče žalbene navode te predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je, prema činjeničnim navodima iz tužbe, zahtjev tužitelja, kao djelatne vojne osobe u spornom razdoblju, za isplatu razlike bruto plaće po osnovi dodataka na plaću za prekovremeni rad na terenu, rad noću, subotom i nedjeljom, u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014., dok konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu za razdoblje od 1. kolovoza 2012. do 28. veljače 2014.

6. U ovoj pravnoj stvari je ovaj drugostupanjski sud donio rješenje poslovni broj Gž R- 1722/2022-2 od 15. srpnja 2022 kojom je ukinuo presudu Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-692/2017-26 od 20. siječnja 2022. pod točkom I. izreke u kojoj je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, na ime neisplaćenih dodataka na plaću, bruto iznos od 34.130,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinačnih mjesečnih iznosa pa do isplate. U uputi ukidne odluke je navedeno da prvostupanjski treba otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano tom odlukom, utvrditi odlučne činjenice u pogledu evidencije radnog vremena i odrađenih prekovremenih sati za koje tužitelj nije iskoristio slobodne dane te dati valjano obrazložene razloge o vjerodostojnosti evidencije radnog vremena koju je tuženik vodio, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, kao i o troškovima postupka

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7.1. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3 ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je tu povredu odlučio otkloniti i donijeti presudu kao u izreci.

8. Među strankama je nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika.

9. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo:

- da je sud prvog stupnja našao za shodno provesti knjigovodstveno vještačenje na okolnosti prekovremenih sati rada, i to kako na temelju dokumentacije priležeće spisu, tako i na temelju iskaza saslušanih svjedoka BH i ŠH te tužitelja, s time da je vještak prilikom vještačenja bio dužan uzeti u obzir i specifične oblike terena, a iskazane prekovremene sate umanjiti za iskorištene slobodne dane, a potom obračunati dodatke na plaću imajući u vidu da je radno vrijeme radnim danom od 06,00 do 21,00 sati, subotom od 06,00 do 19,00 sati te nedjeljom od 06,00 do 12,00 sati,

- da je sukladno zadatku vještak utvrdio da je u utuženom razdoblju, za vrijeme rada na terenu, nakon umanjenja za iskorištene slobodne dane, iskazano ukupno 480,33 prekovremena sata, za koje je potrebno obračunati dodatke na plaću,

- da prekovremeni sati rada, primjenom satnice sukladno nalogu suda, iskazani za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. ukupno iznose 480,33 sata, rad noću 20 sati, rad subotom 146 sata, rad nedjeljom 60 sati i rad blagdanom 10 sati,

- da razlika obračunatih i ostvarenih sati rada te neisplaćenih dodataka na plaću za utuženo razdoblje (od 7.kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014.) iznosi 31.260,92 kn,

- "na osnovu opisanog nalaza u okviru provedenog zadanog vještačenja proizlazi da tužitelju, na ime razlike plaće (za rad na terenu) za tuženi period od 07. kolovoz 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine nije isplaćeno:

a) temeljem dokumentacije u spisu - prekovremeni sati ostvareni radom na terenu nisu umanjeni za korištene slobodne dane

- za ukupno manje evidentiranih 446 prekovremenih sati, 20 sati rada noću, 80 sati rada subotom, 18 sati rada nedjeljom i 10 sati rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 31.219,69 kuna.

b) temeljem svih provedenih dokaza u ovom predmetu - prekovremeni sati ostvareni radom na terenu nisu umanjeni za korištene slobodne dane

- za ukupno manje evidentiranih 872 prekovremena sata, 20 sati rada noću, 146 sati rada subotom, 60 sati rada nedjeljom i 10 sati rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 60.305,92 kune.

c) temeljem dokumentacije u spisu - prekovremeni sati ostvareni radom na terenu umanjeni za korištene slobodne dane

- za ukupno manje evidentiranih 54,33 prekovremena sata, 20 sati rada noću, 80 sati rada subotom, 18 sati rada nedjeljom i 10 sati rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 5.525,36 kuna.

d) temeljem svih provedenih dokaza u ovom predmetu - prekovremeni sati ostvareni radom na terenu umanjeni za korištene slobodne dane

- za ukupno manje evidentiranih 480,33 prekovremena sata, 20 sati rada noću, 146 sati rada subotom, 60 sati rada nedjeljom i 10 sati rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 34.366,20 kuna."

10. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je, premda je tuženik prigovorio varijanti nalaza i mišljenja temeljenoj na iskazima svjedoka, prihvatio varijantu izračuna vještaka utemeljenu na iskazu svjedoka ĆH i ŠH, jer su svjedoci upravo podudarno iskazivali kako o posebnim oblicima rada, tako i o radnom vremenu, i to samo o onim oblicima rada za koje su bili sigurni da je tužitelj u njima sudjelovao, a ne i o onima za koje nisu bili sigurni u kojem opsegu je tužitelj u njima sudjelovao pa u tom smislu sud prvog stupnja „iz iskaza svjedoka ĆH i ŠH sa iskazom tužitelja utvrdio nespornim da tuženik u dnevne evidencije nije upisivao stvarno radno vrijeme, time da je u pojedinim danima terena redno vrijeme trajalo dulje od ovako predloženog prosječnog radnog vremena, a može bitno koji dan i nešto kraće, no zasigurno još uvijek in favorem tuženika, jednako kao i tužbeni zahtjev usklađen s varijantom d) nalaza i mišljenja vještaka RKR d.o.o. od 18. svibnja 2021..

11. Ovdje valja reći da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije uopće naveo što je tužitelj iskazao.

12. Iz zapisnika s ročišta održanog dana 1. listopada 2018. (list 196-197 spisa) vidljivo da je tužitelj u svom iskazu naveo da je u utuženom razdoblju bio stacioniran u vojnoj postrojbi tuženika u Našicama, s time da je bio na pripremama za vojnu misiju u Afganistanu koje su počele u rujnu 2013., a završile u veljači 2014., nakon čega je otišao u misiju; da su pripreme bile u periodima od po tri tjedna neprekidno pa su išli kući; da je radno vrijeme na tim pripremama prvih mjeseca dana bilo od 6 do 21 sat kada su se sa poligona vraćali u vojarnu na poligonu, ali za njega kao zapovjednika desetine to nije bio kraj radnog dana nego su imali sastanke i dogovore za idući dan i planiranje aktivnosti što je trajalo najmanje do 23 sata svaki dan; da je subota bila kao i svaki radni dan, a nedjeljom su radili od 6 do 13 sati sa vojskom, a nakon toga do 18 ili 19 sati su radili na vođenju i sređivanju dokumentacije; da je pored toga, svake godine u siječnju ili veljači imao jednu vježbu na poligonu Slunj koja je trajala tri tjedna; da je tamo radno vrijeme bilo isto kao i na priprema za misiju u Afganistanu; da je sudjelovao u protupoplavnom PPNOS-u, a to je trajalo oko tjedan dana te je bio u blizini Osijeka,a tu nije bilo radnog vremena budući se radilo dan i noć, pa je dnevno imao najmanje 15 sati rada; da je sudjelovao u sahranama hrvatskih branitelja kojih sahrana je prosječno bilo 3-4 mjesečno, a sa sahrana se uglavnom vraćao nakon 16 sati kada je završavalo redovno radno vrijeme, jer su sahrane bile u 16 sati i kasnije, što obuhvaćalo oko 2 prekovremena sata prosječno po svakoj sahrani; da je išao na stražu kojih je imao oko 6 straža godišnje, time da straža traje 7 dana; da je dobivao slobodne dane za prekovremeni radi i to za 5 sati prekovremenog rada 1 slobodan dan, za subotu i nedjelju 1 dan za 1 dan, a za stražu je bilo 3 dana, za poplave je dobio slobodnih dana prema broju upisanih prekovremenih sati; kao i da je u vojarni bio dežuran 5-6 puta godišnje, dežurstvo traje 24 sata, te je za to dobivao 1 slobodni dan za jedno dežurstvo.

13. Nadalje, prvostupanjski sud je vrlo paušalno naveo da je prihvatio varijantu izračuna vještaka utemeljenu na iskazu svjedoka ĆH i ŠH, ali uopće nije obrazložio što je utvrdio na temelju iskaza tih svjedoka. Naime, svjedok ĆH je iskazao da je radno vrijeme prva tri tjedna sigurno bilo od 6,00 h, a kasnije od 7,00 h i službeno je po evidencijama završavalo u 20,00 ili 21,00 h, ali ni to nije bilo ispravno, jer svjedok tvrdi da su on i tužitelj imali zapovjedne uloge, radi čega su nakon završetka vježbe imali pripreme za idući dan, sastanak sa zapovjednicima voda, sastanak sa zapovjednikom satnije i sastanak na razini desetine gdje su se zapovjednici skupina točno pripremali za to što će se sutra raditi, a to nije završavalo nikada prije 24,00 h, dok je svjedok ŠH iskazao da je tužitelj na terenu radio od 5,00 do 18, 19, 20 ili 21 sat ovisno o potrebama pojedinog terena, a to mu je poznato, jer su na tim vježbama na vojnim poligonima bili zajedno, dok je subotom radno vrijeme bilo od 6 do završetka vježbe što je bilo do navečer, a nedjeljom od 6 do 12 sati.

13.1. Dakle, svjedoci nisu sasvim podudarno iskazivali te iz iskaza svjedoka ŠH proizlazi da radno vrijeme svakog dana nije bilo isto, već je trajalo do 18, 19, 20 ili 21 sat ovisno o potrebama pojedinog terena, pa je nejasno zbog čega je prvostupanjski sud odredio vještaku zadatak da obračuna dodatke na plaću imajući u vidu da je radno vrijeme radnim danom od 06,00 do 21,00 sati, subotom od 06,00 do 19,00 sati te nedjeljom od 06,00 do 12,00 sati kad iz iskaza svjedoka ŠH proizlazi da radno vrijeme nije bilo uvijek jednako.

13.2. No, detaljnija analiza iskaza svjedoka i tužitelja dovodi do zaključka da su svjedok ĆH i tužitelj o radnom vremenu od 6 do 21 sat iskazivali za razdoblje od rujna 2013. do veljače 2014. kada su bili zajedno na poligonu Gašinci (u sklopu priprema za misiju u Afganistanu), na kojem terenu svjedok ŠH nije bio, dok u odnosu na radno vrijeme na drugim terenima zapravo nisu ništa konkretno iskazali. Tako je svjedok ĆH vrlo općenito iskazao da je tužitelj obavljao službu dežurstva u vojarni, jedno dežurstvo traje dežurstvo traje 24 sata i on je kao dežurni dočasnik bio dežuran jednom ili dva puta mjesečno te su za osam prekovremenih sati dobivali jedan slobodan dan, prema evidenciji koja nije prikazivala stvarni broj odrađenih sati. Tužitelj je iskazao, kao što je naprijed navedeno, da je svake godine imao u siječnju ili veljači jednu vježbu na poligonu Slunj, koja je trajala tri tjedna te je tamo radno vrijeme bilo isto kao na pripremama za misiju; da je sudjelovao u sahranama hrvatskih branitelja, kojih je bilo prosječno 3-4 mjesečno te se sa sahrana vraćao iza 16 sati kada završava radno vrijeme; da je godišnje imao oko šest straža koje traju po sedam dana te da je dobivao slobodne dane za prekovremeni rad i to za 5 sati prekovremenog rada 1 slobodni dan, za subotu i nedjelju je dobivao 1 za 1 a za stražu 3 dana.

14. S obzirom da iz iskaza svjedoka ŠH i tužitelja ne proizlazi da bi radno vrijeme tužitelja u kolovozu i listopadu 2012. te u siječnju, ožujku i lipnju 2013. (kada nedvojbeno nisu trajale pripreme za misiju u Afganistanu, a očito ni vježbe na poligonu u Slunju jer iz evidencije rada za siječanj 2013. /a imajući u vidu iskaz tužitelja da je su vježbe na tom poligonu bile u siječnju ili veljači/ ne proizlazi da je tužitelj bio na terenu – nema oznake TR) zaista trajalo od 6,00 do 21,00 sat od ponedjeljka do petka, u subotu od 6,00 do 19,00 sati te u nedjelju od 6,00 do 12,00 sati, a kako je to izvještačeno u nalazu i mišljenju vještaka u varijanti d) koju je prvostupanjski sud prihvatio, to je za navedene mjesece valjalo prihvatiti c) varijantu koju je sudski vještak sačinio prema dokumentaciji u spisu s uračunavanjem iskorištenih slobodnih dana.

No, i prema toj c) varijanti (list 232-233 spisa) neisplaćena razlika plaće za kolovoz 2012. iznosi 203,38 kuna, za listopada 2012. 186,43 kn za siječanj 2013. 84,74 kn i za lipanj 2013 je 37,98 kn, dok jedino za ožujak 2013. prema toj varijanti nema razlike neisplaćene plaće, a prvostupanjski sud je tužitelju za taj mjesec dosudio iznos od 121,34 kn.

15. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev za koji navodi da je usklađen s varijantom d) nalaza i mišljenja vještaka. Prema toj varijanti ukupno neisplaćena razlika plaće iznosi 34.366,20 kuna, dok je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 34.130,29 kn, a prvostupanjski sud niti jednom riječju ne spominje razliku od 235,91 kn između ta dva iznosa. No, iz podataka u spisu je vidljivo da je tužitelj u podnesku od 2. lipnja 2021. (list 240-241 spisa) naveo da je prilikom postavljanja konačnog tuženog zahtjeva oduzeo iznose koji su u zastari, odnosno oduzeo je iznos od 235,91 kn.

16. Ovdje treba dodati da je nejasna izreka pobijane presude pod točkom I. u dijelu u kojem prvostupanjski sud odlučuje o tijeku i visini stope zatezne kamate za (neodređeno) razdoblje prije 31. prosinca 2007. pa do 15. rujna 2012. kad tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uopće nije postavio zahtjev za isplatu glavnice koja bi dospjela prije 16. rujna 2012.

17. Nadalje, sud prvog stupnja (ponovo) nije dao jasne i valjano obrazložene razloge zbog čega ne prihvaća evidenciju tuženika kao pravilnu i vjerodostojnu pa je i u tom dijelu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a morao otkloniti ovaj drugostupanjski sud.

17.1. Naime, iz evidencije na listovima 162-171 spisa je vidljivo da za mjesece listopad, studeni i prosinac 2013. te za siječanj i veljaču 2014. postoji dvostruka evidencija – jedna pisana ručno, a druga računalno, s bitno različitim podacima, a na što je tijekom postupka ukazivao i tužitelj (podnesak od 9. listopada 2018., list 198- 200 spisa) te ponovo ističe u odgovoru na žalbu, a koje odlučne činjenice je prvostupanjski sud propustio utvrditi.

Tako je na ručno vođenoj evidenciji za listopad 2013. (list 162 spisa) za sve dane upisano po 8 sati redovnog rada i označen terenski rad (TR), dok je na računalno upisanoj evidenciji za isti mjesec (list 163 spisa)za dane od 1. do 4. listopada upisano radno vrijeme od 8,00 do 18,00; za 5. listopada od 8,00 do 13,00 h, 6. listopada od 9,00 do 11,00 sati; za 7. -10. studenoga od 8,00 do 16,00; za 14. do 18. listopada 2013. od 8,00 do 18,00 sati; za 19. listopada od 8,00 do 13,00 sati; za 21. do 24. listopada od 8,00 do 21,00 sati; za 26. listopada 2013. od 8,00 do 18,00 sati; za 28. i 29. listopada od 8,00 do 21,35 sati; za 20. listopada od 8,00 do 18,00 sati te za 21. listopada od 8,00 do 16,00 sati, odnosno ukupno 176 sati redovnog rada i 79 sati prekovremenog rada (sveukupno 255 sati).

Za mjesec studeni 2013. je na ručno vođenoj evidenciji (list 164 spisa) upisano ukupno 168 sati rada, dok je u računalno vođenoj evidenciji (list 165 spisa) upisano 112 sati redovnog rada i 78 sati prekovremenog rada (ukupno 190 sati), s time da je za dane 4. i 5. te 18. i 19. listopada 2013. upisano radno vrijeme od 8,00 do 22,00 sata; za dane 6. i 8. listopada 2024. od 8,00 do 20,50 sati; za dane 7., 11. - 15. studenoga 2024. od 8,00 do 21,00 sat; 9. studenoga 2013. (subota) od 8,00 do 15,00 sati; 15. studenoga 2013. (subota) od 8,00 do 13,00 sati; za 10. i 17. studenoga 2013. (nedjelje) od 8,00 do 11,00 sati, odnosno ukupno 112 sati redovnog rada i 78 sati prekovremenog rada (sveukupno 190 sati).

Za mjesec prosinac 2013.(list 166 spisa) je u ručno vođenoj evidenciji (u kojoj je čitljiv samo treći stupac) upisano ukupno 176 sati redovnog rada i 67 sati prekovremenog rada, dok je u računalno vođenoj evidenciji (list 167 spisa) upisano ukupno 120 sati redovnog rada i 67 sati prekovremenog rada, odnosno sveukupno 187 sati rada.

U ručno vođenoj evidenciji za mjesec siječanj 2014. (list 168 spisa) je vidljiv samo treći stupac, s time da nije čitljiv ukupan broj evidentiranih sati, dok je u računalno vođenoj evidenciji (list 169 spisa) upisano ukupno 80 sati redovnog rada i 42 sata prekovremenog rada, s time da je za dane 21. -24. siječnja te za 29. i 30. siječnja 2014. upisano radno vrijeme od 8,00 do 21,00 sat; da je za dan 20. siječnja upisano od 8,00 do 16,00 sati; za 25. siječnja 2014. (subota) od 8,00 do 13,00 sati; za 27. i 28. siječnja 2014. 8,00 do 22,00 sati te za 31. siječnja 2014. od 8,00 do 20,00 sati.

Za veljaču 2014. (list 170 spisa) je u ručno vođenoj evidenciji (list 170 spisa) upisano ukupno 160 sati redovnog rada, dok je u računalno vođenoj evidenciji (list 170 spisa) upisano ukupno 40 sati redovnog rada i 2 sata prekovremenog rada.

17.2. Ovdje treba dodati da je iz kartice tužitelja za razdoblje od 1. listopada 2013. do 28. veljače 2014. (list 185-186) vidljivo da tužitelju prilikom isplate plaće za te mjesece nije obračunata ni isplaćena naknada plaće niti jedan jedini sat prekovremenog rada.

17.3. Stoga iz naprijed navedenog jasno proizlazi da evidencija radnog vremena za razdoblje od 1. listopada 2013. do 28. veljače 2014. nije vjerodostojna, zbog čega je tužitelj bio ovlašten dokazivati stvarno odrađeno radno vrijeme.

17.4. Budući da su iskazi svjedoka ĆH i tužitelja u pretežnom dijelu podudarni s računalno vođenom evidencijom rada za razdoblje od 1. listopada 2013. do 28. veljače 2014., a koja pokazuje značajno duže radno vrijeme od ručno vođene evidencije za to razdoblje, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je prihvatio iskaz svjedoka ĆH i tužitelja u odnosu na stvarno radno vrijeme koje su odradili u navedenom razdoblju na terenu Gašinci u sklopu priprema za misiju u Afganistanu pa je za to razdoblje valjalo prihvatiti d) varijantu nalaza i mišljenja vještaka.

18. Nadalje, tuženik u žalbi navodi kako sud prvog stupnja, protivno važećem materijalnom pravu te dokazima u spisu, zaključuje kako nema dokaza da je tužitelj s osnove prekovremenog rada koristio u evidencije navedene slobodne dane, iako to prvostupanjski sud u pobijanom presudi uopće nije zaključio niti je tako nešto naveo u svom obrazloženju.

18.1. Tako je na stranici 7 obrazloženja, 4. odlomak, napisano da je sud prvog stupnja našao za shodno provesti knjigovodstveno vještačenje na okolnosti prekovremenih sati rada, i to kako na temelju dokumentacije priležeće spisu, tako i na temelju iskaza saslušanih svjedoka BH i ŠH te tužitelja, s time da je vještak prilikom vještačenja bio dužan uzeti u obzir i specifične oblike terena, a iskazane prekovremene sate umanjiti za iskorištene slobodne dane.

18.2. Dakle, prvostupanjski sud je dao zadatak vještaku da uračuna slobodne dane, što je vještak i učinio, a na izračun sudskog vještaka te na način obračuna slobodnih dana tuženik nije imao prigovora niti je tražio dopunu vještačenja.

19. S obzirom da je za razdoblje kolovoz i listopad 2012 te siječanj, ožujak i lipanj 2013. valjalo prihvatiti varijantu c) vještačenja, a za razdoblje od 1. listopada 2013. do veljače 2014. varijantu d) nalaza i mišljenja vještaka (kako je to detaljno obrazloženo pod točkama 13.2., 14. i 17 obrazloženja), trebalo je potvrditi prvostupanjsku presudu za iznos od 34.008,95 kn/ 4.513,76 eura, a za iznos od 121,34 kn/ 16,10 eura odluku preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva.

20. Ispitujući po službenoj dužnosti odluku o troškovima postupka, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to iz sljedećih razloga.

20.1. Iz stanja spisa je vidljivo da je u ovoj pravnoj stvari glavna rasprava zaključena na ročištu održanom dana 11. listopada 2022. (list 436-437 spisa) te je do zaključenja glavne rasprave tužitelj postavio zahtjev za naknadu troškova u visini od po 1.250,00 kn (s uključenim PDV-om) za pojedinu radnju (list 440 spisa), da bi podneskom od 8. studenoga 2022. dostavio ispravljeni troškovnik (list 441 spisa) kojim potražuje trošak u visini od 1.875,00 kn po pojedinoj radnji.

20.2. Odredbama čl. 156. st. 1., 2. i 3. ZPP-a je propisano:

(1) O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. (2) Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. (3) Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

20.3. Dakle, tužitelj je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadu troškova u visini od 1.250,00 kn po pojedinoj radnji te je sud prvog stupnja bio dužan i ovlašten odlučivati isključivo o tako postavljenom određenom zahtjevu, u skladu s naprijed citiranim odredbama.

20.4. Stoga je tužitelju, u skladu s odredbama čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a trebalo priznati trošak zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.250,00 kn, za sastav tužbe iznos od 1.250,00 kn, za sastav podneska od 2. lipnja 2021. (kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka) iznos od 1.250,00 kn, za zastupanje na ročištima dana 9. travnja 2018., 1. listopada 2018., 6. prosinca 2021. i 11. listopada 2022. iznose od po 1.250,00 kn, za pristup na ročište za objavu presude dana 20. siječnja 2022. i 1. prosinca 2022. u iznosu od po 625,00 kn te na ime troška za financijsko vještačenje 3.000,00 kn, što ukupno iznosi 13.000,00 kn, odnosno 1.725,40 eura.

Pravilnom primjenom odredaba Tbr 8 . t. 1. Tarife, tužitelju nije trebalo u pobijanoj odluci priznati trošak sastava podnesaka od 9. listopada 2018. i 26. rujna 2022. jer se ne radi o obrazloženim podnescima kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, kao niti trošak sastava odgovora na žalbu jer to nije trošak koji bi bio potreban za vođenje postupak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

21. Na kraju, pazeći na pravilnost primjene materijalnog prava po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), valja reći da je prvostupanjski sud pogrešno odredio rok od osam dana u kojem je tuženica dužna isplatiti tužitelju dosuđenu bruto razliku dodataka na plaću jer je u skladu s odredbom čl. 328. st. 2. ZPP-a trebalo odrediti paricijski rok od 15 dana, a s obzirom na to da je odredbom čl. 88. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", br. 70/19) brisana odredba čl. 436. ZPP-a koja je u radnim sporovima propisivala rok za izvršenje činidbe od osam dana, slijedom čega je odlučeno kao u točki II 1. izreke ove presude.

22. Slijedom navedenog i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a na osnovi odredbe čl. čl. 373. t. 3. ZPP-a u odnosu na odluku o troškovima postupka, odlučeno kao u točkama I i II izreke ove presude.

23. Budući da je tuženik u žalbenom postupku uspio u potpuno neznatnom dijelu (16,10 eura/ 4.529,86 eura = 0,35%) u pogledu glavnog zahtjeva te djelomično u pogledu troškova postupka, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka III izreke).

24. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka IV izreke).

U Zagrebu 5. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac