REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Posl. br. P-508/2019.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja FN, vl. obrta za prijevoz i trgovinu [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku iz Imotskog, Ante Starčevića br. 16, protiv tuženika HOK – OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 , zastupan po punomoćniku Iva Pezić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o., iz Zagreba, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 26. rujna 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s danom objave presude dana 5. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. ) “Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.097,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana 25. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana. "

2.) Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.679,05 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28. siječnja 2019. podnio tužbu Općinskom građansko sudu u Zagrebu radi naknade štete protiv tužitelja, koji se sud rješenjem Pn-267/2019. od 30. siječnja 2019. oglasio nenadležnim i predmet je ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnje postupanje. U tužbi je tužitelj naveo da se dana 22. rujna 2017. dogodila prometna nezgoda odnosno štetni događaj na način da je pri vožnji došlo do zapaljenja priključnog vozila-prikolice reg. oz. [registarska oznaka], marke Schmitz u vlasništvu tužitelja, a koje je priključno vozilo bilo priključeno na vozilo reg. oz. [registarska oznaka], marke Iveco također u vlasništvu tužitelja, a u kojem je štetnom događaju u potpunosti uništen teret (hrana za pčele) koju je prevozio tužitelj u navedenom priključnom vozilu koja je vrijednost tereta 13.551,45 EUR odnosno 102.448,00 kn. Tužitelj navodi da s tuženikom ima sklopljenu policu odgovornosti vozara broj 1003-00000645 kojom se tužitelj osigurao od odgovornosti za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu. Tužitelj navodi da se obratio tuženiku da mu on u mirnom postupku nadoknadi štetu no da je tuženik odbio tužitelju isplatiti cjelokupni iznos štete od 102.448,00 kn te mu je priznao samo 70% ukupnog iznosa štete i to u visino od 71.714,27 kn time da je od tog iznosa odbijena ugovorna franšiza u iznosu od 3.780,00 kn te iznos neplaćene premije osiguranja u iznosu od 15.750,00 kn prema čemu je tužitelju isplaćen iznos od 52.184,27 kn uz obrazloženje da je šteta nastala zbog "nedostatka u konstrukciji, lošeg održavanja ili neurednog opsluživanja vozila. Tužitelj navodi kako takav navod tuženika nije osnovan budući je tužitelj uredno servisirao priključno vozilo na kojem su vršeni tehnički pregledi i periodični tehnički pregledi radi čega tužitelj ne prihvaća razloge tuženika vezano uz neisplatu ukupnog iznosa štete te potražuje iznos od 30.734,00 kn na ime neisplaćenog dijela štete nastale na stvarima primljenim na prijevoz. Podneskom od 30. lipnja 2023. tužitelj je definirao svoj zahtjev vezano za valutu važeću u Republici Hrvatskoj kao i u odnosu na tijek kamata koji je podnesak tuženik zaprimio dana 28. kolovoza 2023. i istom se nije protivio.

2. U odgovoru na tužbu od 18. srpnja 2019. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže isti odbiti i u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje nastanak štetnog događaja kao i činjenicu da je s tuženikom imao sklopljenu policu odgovornosti vozara broj 1003-00000645 no tuženik ističe prigovor potpunog namirenja tužitelja i ne poriče navode tužitelja koji se odnose na nesporno isplaćeni iznos tužitelju kao i odbitnu franšizu i prijeboj s neplaćenom premijom osiguranja, odnosno iznos štete od ukupno 71.714,27 kn, no tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva preko tog iznosa te navodi kako drži tužitelja suodgovornim za 30% za nastanak štetnog događaja što proizlazi iz Zapisnika o očevidu koji je dostavio sam tužitelj i iz kojeg proizlazi da su vidljivi tragovi pregrijavanja osovine koji su sivo-plave boje, što ukazuje na centar požara. Tuženik smatra da su radi navedenog ostvareni uvjeti za isključenje njegove obaveze prema čl. 5 st. 1. t. 1 uvjeta za osiguranje odgovornosti za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu budući je šteta nastala zbog nedostatka u konstrukciji, lošeg održavanja ili neurednog opsluživanja vozila te da je do štetnog događaja došlo zbog tehničke neispravnosti sustava za kočenje radi čega je došlo do požara na robi i samom vozilu. Tuženik ujedno ukazuje da se tehnička neispravnost odnosi na dio ili sklop dijelova koji ne obavljaju svoju funkciju po tehničkim karakteristikama, odnosno da kočioni cilindar nije bio ispravan tj. nije dovoljno odvajao kočione pakne koje nasjedaju na tzv. "doboš" koji koči cijeli kotač te da je kao posljedica neispravnosti kočionog cilindra bilo zagrijavanje tog doboša, felge i osovine radi čega se razvila visoka temperatura i do razvijanja požara, a do kojeg ne bi došlo da je cilindar bio ispravan i da je odvajao pakne od doboša, a na što ukazuje i nalaz policije iz kojeg je razvidno da se osjetio intenzivan miris sagorijevanja, a nastavno tuženik je i podneskom od 21. siječnja 2020. istaknuo i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

3. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br,. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan . Nastavno odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju dok je odredbom čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava,

4. Sud je izvršio uvid u spis i to Zapisnik o očevidu PU Karlovačke PP Vojnić od 22. rujna 2017. (list 4 do 6 spisa). Policu odgovornosti vozara br. 1003-00000645 s premijom za razdoblje od 20. lipnja 2017. do 20. lipnja 2018. (list 7 spisa), uvjete za osiguranje odgovornosti prijevoznika za robu primljenu na prijevoz tuženika od 25.5.2015. (u daljnjem tekstu Uvjeti za osiguranje ( list 8 do 13 spisa), prometnu dozvolu za tužitelja za vozilo ST 894SH br. 10194998 (list 14 spisa), Karton izvršenih preventivnih tehničkih pregleda vozila (list 15 spisa), Sporazum o namirenju zaključen između tužitelja i tuženika 26. veljače 2018. (list 16 spisa), Dopis tuženika punomoćniku tužitelja od 4. svibnja 2018. (list 17 spisa), Dokumentaciju – isprave zaprimljene od MUP RH, PU Karlovačka PP Vojnić od 21. listopada 2019. (list 58 spisa) s dopisom ODO u Karlovcu od 29. rujna 2017. s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju (list 59 do 60 spisa) sa Zapisnikom o očevidu od 22. rujna 2017. i službenom zabilješkom za NN i ĆN (list 61 do 65 spisa) s Potvrdom od 13. listopada 2017 (list 68 spisa), dopis tuženika društvu BKV Group d.o.o. od 9. listopada 2017. (list 120 spisa), dopis tuženika tužitelju od 26. veljače 2018. kojim se dostavlja Sporazum o namirenju (list 121 spisa), račun i otpremnica br. 76 i 75/17 od 21. rujna 2017. BKV Group d.o.o. iz Bileće kupcu Medin san d.o.o. s tovarnim listovima 019625 i 019624 (list 122 do 125 spisa), Zapisnik o ponovljenom preventivnom tehničkom pregledu vozila stanice za tehnički pregled vozila u Imotskom (CVH STP Croatia) (list 146 do 147 spisa). Sud je ujedno proveo i dokaz saslušanjem svjedoka ĆN i ZN, a proveo je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Periću , dipl. ing. stroj. za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila na okolnost visine i dinamike nastanka štetnog događaja.

5. U svom iskazu danom na ročištu dana 16. siječnja 2024. svjedok ĆN je naveo kako je predmetnog dana vozio kamion s kolegom NN na relaciji Trebinje-Zagreb, da su u Rakovici su napravili pauzu, prespavali i sutradan krenuli za Zagreb. Nakon otprilike 40 do 45 km nakon polaska s odmorišta pukla je guma na kamionu u kojem je trenutku kamion vozio kolega NN. U iskazu je naveo da je počela vatra, da su on i kolega smo uzeli vatrogasni aparat i počeli gasiti međutim vatra se nije dala ugasiti te da su pozvali vatrogasce i policiju. U iskazu je naveo da je vozilo je bilo ispravno i održavano koje je međutim skroz izgorilo i uništeno je te je naveo da misli da je šteta bila oko 15.000,00 EUR-a. Svjedok je naveo da mu nije poznat uzrok pucanja gume odnosno smatra da je guma "pukla" sama od sebe i to na zadnjoj osovini s lijeve strane, da je vatra počela zbog puknuća gume, da su kod štetnog događaja prevozili hranu za pčele koja je trebala biti dostavljena u Zagreb toga dana kada se desio štetni događaja oko 8,00 sati ujutro, a u iskazu je naveo i da su nakon štetnog događaja zvali HOK osiguranje nakon čega je mjestu događaja pristupila njihova zaposlenica i koja je rekla da je nastupila totalna šteta obzirom da je vozilo u cijelosti uništeno.

6. U svom iskazu danom na ročištu dana 16. siječnja 2020. svjedok NN je naveo da je oko 5,00 sati ujutro s kolegom ĆN krenuo iz Rakovice za Zagreb te da je nakon otprilike 40 minuta vožnje čuo da je nešto puklo. Nakon otprilike 200 metara nalazila se autobusna stanica na kojoj je parkirao kamion, izašao je iz kamiona te vidio plamen odnosno vidio je da na srednjoj osovini nešto gori, te je probudio je kolegu i zajedno su krenuli gasiti požar vatrogasnim aparatima a vatrogasni aparat mu je dao i vozač kamiona koji je stao, no nisu uspjeli ugasiti vatru. U iskazu je naveo da je krenuo voziti kamion za tužitelja otprilike tjedan prije predmetnog štetnog događaja, da svaku večer i ujutro izvrši pregled guma te da je i predmetnog dana ujutro prije kretanja iz Rakovice za Zagreb izvršio pregled te da je sve bilo u redu. Svjedok je u iskazu naveo i da mu nije poznat uzrok zbog kojega je guma pukla odnosno misli da nije kamionom naletio ni na kakav predmet na cesti da je vatra bila s unutarnje strane gume odnosno pretpostavlja da je guma počela pucati s unutarnje strane i da su predmetnog dana u kamionu prevozili hranu za pčele koji su teret trebali dostaviti u Zagreb dana kada se desio predmetni štetni događaj.

7. U svom nalaz u mišljenju danom 29. listopada 22020. sudski vještak Tomislav Perić dipl. ing. stroj. je zaključno naveo : "Do zapaljenja stražnjeg lijevog pneumatika, te posljedično i do zapaljenja poluprikolice marke i tipa Schmitz S01 SCS24/L, broj šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], koja je bila priključena teretnom automobilu Iveco, reg. oznake [registarska oznaka], po svemu sudeći i najvjerojatnije došlo je zbog pregrijavanja – povišene temperature prouzročene kvarom na kočnom sustavu tog kotača. Naime ako se iz bilo kojih razloga, nakon deaktiviranja kočnog sustava – prestanka kočenja, kočne obloge ne vrate u svoj normalan položaj u odnosu na bubanj kočnica, te bez obzira što je proces kočenja prekinut, a pritisak zraka u sistemu smanjen i nadalje ostaju priljubljene uz bubanj, a kotač blokiran ili djelomično blokiran, to nesporno može dovesti do pregrijavanja kotača prijenosom topline i trenjem gaznog sloja pneumatika s podlogom, te posljedično rezultirati zapaljenjem pneumatika. Iz stanja spisa predmeta ne može se zaključivati na period vremena u kojemu bi stražnji lijevi kotač mogao biti zakočen prije no što je vozač, svjedok NN, primijetio kvar. Isti iskazuje da je čuo da je nešto puklo, a što bi bilo tehnički prihvatljivo, naime do pucanja gume zasigurno je moglo doći u trenutku kada je ista već bila pregrijana. U prilog na taj način izazvanog požara upućuju i radijalno oko naplatka, u smjeru okretanja kotača, namotane čelične niti karkase pneumatika. Blokada samo stražnjeg lijevog kotača ne bi nužno morala utjecati na kretanje skupa vozila na način da bi isti destabilizirala i bila trenutno primijećena od strane vozača, a jednako tako ne bi se moralo raditi o nekoj duže prisutnoj već i o trenutnoj pojavi neispravnosti. Visina štete na poluprikolici marke i tipa Schmitz S01 SCS24/L, broj šasije [broj šasije], reg. [registarska oznaka], na dan štetnog događaja jednaka je vrijednosti poluprikolice umanjene za vrijednost ostatka vozila i iznosi 40.947,00 kn sa uključenim PDV, odnosno 32.757,60 kn bez uključenog PDV."

8. Podneskom od 1. veljače 2021. tuženik je osporio je dijelom nalaz i mišljenje sudskog vještaka vezano uz po njemu osnovno pitanje ; da li se u konkretnom slučaju radi o neispravnosti vozila , odnosno nedostatka u konstrukciji vozila; a tuženik je osporio procjenu vrijednosti tereta koje je izgorilo u štetnom događaju budući je predmet postupka naknada štete za uništeni teret a ne šteta na vozilu te je naveo da je teret dokaza o visini štete na tužitelju .

9. Nastavno, u odnosu na iznesene primjedbe sudski je vještak na ročištu dana 11. veljače 2021. ostao u cijelosti pri pisanom Nalazu i mišljenju, a vezano za podnesak tuženika od 1. veljače 2021. je naveo da je u odnosu na stanje dokumentacije spisa te raspoložive materijalne dokaze jedini mogući način za utvrđivanje uzroka zapaljenja poluprikolice je bilo definirati moguće uzroke zapaljenja i metodom eliminacije doći do najvjerojatnijeg uzroka. Iz toga je razloga i navedeno da je do zapaljenja moglo doći usred preopterećenja poluprikolice i uz ispravan pritisak zraka u pneumaticima ili uz ispravno opterećenje poluprikolice, a premali pritisak zraka u pneumaticima, a što je i jedno i drugo odbačeno i obrazloženo na listu 4. Nalaza i mišljenja. Obzirom da je opterećenje poluprikolice iznosilo 19.240 kg, a što je manje od dozvoljenog opterećenja, a jednako tako ispitivanjem opterećenja po osovinama utvrđeno je da bi i premali pritisak zraka u pneumatiku na kojem je došlo do zapaljenoj minimalno utjecao na njegovo zagrijavanje pa je onda i ta mogućnost isključena. Iz svega toga je zaključeno da je do zagrijavanja i zapaljenja tog pneumatika najvjerojatnije došlo zbog kvara na elementima kočnog sistema tog pneumatika. Vještak je u svom iskazu naveo da taj kvar nije mogao trajati neko duže vrijeme već da je do istog najvjerojatnije i po svemu sudeći došlo do neposredno prije samog štetnog događaja. Vještak je u iskazu napomenuo da se navod u podnesku tuženika od 1. veljače 2021. da je razlog kvara na kočnom sistemu neadekvatno održavanje poluprikolice tehnički neprihvatljiv obzirom da nije tehnički prihvatljivo da od 6 kotača na poluprikolici samo jedan od tih bude neadekvatno održavan. U odnosu na visinu vještak je naveo da je u Nalazu i mišljenju izvršen izračun vrijednosti poluprikolice dakle vozila, a ne tereta, a što je bilo i određeno rješenjem o vještačenju dakle teret odnosno vrijednost tereta nije računan. U odnosu na navode iz podneska tužitelja od 15. studenog 2020. vještak je naveo da u odnosu na stanje dokumentacije spisa nije moguće točno i jednoznačno zaključivati na kojem elementu bočnog sistema stražnjeg lijevog kotača poluprikolice je došlo do kvara, dakle to je moglo biti ili na polugama sistema za pomicanje kočionih obloga bilo na samim kočionim oblogama. Jednoznačno i točno ta se činjenica ne bi mogla utvrditi niti da je izvršen pregled neposredno nakon samog zapaljenja obzirom na stanje priključnog vozila nakon što je došlo do njegovog izgaranja. Vještak je u iskazu naveo da do nedostatka u konstrukciji vozila zasigurno nije došlo obzirom da je poluprikolica atestirana i uredno registrirana dakle imala je sve zadovoljavajuće elemente koji ju definiraju kao tehnički ispravnu. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je do kvara došlo zbog "vanjskih ili nekih unutarnjih razloga" vještak je naveo da je najvjerojatnije razlog bio "unutarnji", dakle ili zaglavljenje poluga prijenosa kočionih obloga bilo samo ljepenje kočionih obloga na stijenku bubnja te da se pod ispravnošću vozila podrazumijeva ispravnost svih elementa kočnog sistema pa dakle u trenutku nastanka kvara to vozilo više nije tehnički ispravno. Vještak je u iskazu naveo da da konstrukcija vozila nema nikakve tehničke povezanosti s nastankom kvara na vozilu i da je kočioni sustav dio konstrukcije vozila, da se u konkretnom slučaju ne može se govoriti o kvaru kompletnog kočnog sustava poluprikolice već o kvaru jednog od elemenata kočnog sustava, dakle o kvaru na kočnom sustavu stražnjeg lijevog kotača, dakle 1 od 6 kotača poluprikolice. Vještak je u iskazu naveo da se ne može isključiti da je do samog kvara na kočionom sistemu stražnjeg lijevog kotača došlo neposredno prije nastanka štetnog događaja, dakle da je neposredno prije toga prikolica bila tehnički ispravna, da upravo iz nalaza i mišljenja slijedi da je do zapaljenja došlo po svemu sudeći i najvjerojatnije upravo zbog kvara na elementima kočnog sistema stražnjeg i lijevog kotača poluprikolice, naveo je da nema elemenata da analizira način na koji je teret bio raspoređen na poluprikolici no obzirom da je ukupno opterećenje poluprikolice bilo znatno manje od dozvoljenog opterećenja te obzirom da je do zapaljenja došlo na samo jednom od lijevih kotača poluprikolice, da je mišljenja se preraspodjela opterećenja može isključiti kao razlog obzirom da bi u tome slučaju dakle da je više opterećena lijeva strana poluprikolice do zagrijavanja došlo na svim lijevim kotačima poluprikolice, a ne samo na stražnjem i lijevom dijelu. Kod navedenog sud smatra da navod tuženika kako je iz zapisnika o očevidu od 22. rujna 2017. razvidno ( list 4 do 7 spisa ) da je da u nastali uvjeti iz čl. 5 st. 1. t. 1 Uvjeta za osiguranje u odnosu na isključenje tužitelja kao osiguravatelja budući je u zapisniku naznačeno da su vidljivi tragovi pregrijavanja osovine koji su sivo plave boje, a na osovini se nalazi metalni naplatak promjera 57 cm , sa tragovima pregrijavanja sivo plave boje, što ukazuje na centar požara označen rednim br. 2 , mjernom trakom i strelicom, te fiksiran fotografijom, neosnovanim budući je sudski vještak upravo na temelju te policijske dokumentacije kao i fotografija sačinio svoj Nalaz i mišljenje.

10. Među strankama nije sporno da se štetni događaj dogodio dana 22. rujna 2017. u mjestu Krnjak kojom je prilikom došlo do zapaljenja priključnog vozila - prikolice reg. oz [registarska oznaka] marke Schmitz u vlasništvu tužitelja kao priključnog vozila na vozilo – kamion reg. oz [registarska oznaka], marke Iveco također u vlasništvu tužitelja kojom je prilikom u cijelosti izgorio teret- hrana za pčele u vrijednosti od 13.551,45 eur /102.448,00 kn koji se nalazio na priključnom vozilu , a nije sporno da je tuženik osiguraniku – tužitelju isplatio 70% od ukupnog iznosa štete od 71.714,27 kn ; uz odbijenu ugovornu franšizu od 3.780,00 kn i premiju od 15.750,00 kn prema čemu je tužitelju isplaćen iznos od 52.184,27 kn a on na ime nastanka cjelokupne štete nastale sagorijevanjem tereta potražuje preostali iznos od 30.734,00 kn / 4.097,00 eur s kamatama i troškom postupka. Među strankama je sporan razlog nastanka štetnog događaja vezano po stavu tuženika uz nedostatke u konstrukciji , lošeg i neurednog održavanja opsluživanja vozila, radi čega je ostvaren po stavu tuženika razlog za isključenje obaveze naknade štete, te je spono da li je nastupila zastara potraživanja od strane tužitelja.

11. Uvidom u policu osiguranja vozara br. 1003-00000645 od 20. lipnja 2017. razvidno je da je vozilo tužitelja bilo osigurano kod tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja ( list 7 ) odnosno za period od 20. lipnja 2017. do 20. lipnja 2018. te da sastavni dijelovi Ugovora o osiguranju obuhvaćaju i uvjete za osiguranje od odgovornosti prijevoznika za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu. Uvidom u Uvjete za osiguranje odgovornosti prijevoznika za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu ( list 8-13 spisa ) utvrđuje se da je čl. 2 st. 1. određeno je da predmet osiguranja po navedenim Uvjetima građanskopravna osiguranikova odgovornost kao cestovnog prijevoznika za štetu nastalu zbog dokazanog potpunog ili djelomičnog fizičkog gubitka ili oštećenja stvari stvarno preuzetih na prijevoz u opsegu i uz pokrića određenih Uvjetima dok je t. 4 određeno da vučno i priključno vozilo u smislu navedenih Uvjeta se smatraju jednim vozilom. Nastavno, odredbom čl. 5 st. 1 t. 1 Uvjeta za osiguranje - Isključenje obaveze osiguravatelja - određeno je da su iz pokrića prema Uvjetima isključene štete nastale neposredno ili posredno zbog osiguranikovog namjernog postupka ili grube nepažnje osiguranika ili osoba za čije postupke odgovara osiguranik te zbog nedostataka u konstrukciji i lošeg održavanja ili neurednog opsluživanja vozila.

12. Uvidom u karton izvršenih preventivnih tehničkih pregleda vozila ( list 15 ) za priključno vozilo reg. oz [registarska oznaka] razvidno je da je periodični pregled kočnica za navedeno priključno vozilo izvršen 5. lipnja 2017. i da vrijedi do 30. rujna 2017. a za koji je karton navedeno da vrijedi samo uz prometnu dozvolu br. [broj dozvole] na kojoj je dozvoli ( list 14 ) naznačeno da je ista izdana tužitelju , te prema navedenom kočnice, odnosno kočioni sustav na priključnom vozilu je u vrijeme štetnog događaja 22. rujna 2017. bio ispravan što je potvrđeno po za to nadležnom tijelu koje je obavilo pregled kočnica i u tom smislu izdalo ispravu prema čl. 230 ZPP. Sud je uvidom u Zapisnik o ponovljenom preventivnom tehničkom pregledu vozila ( list 146 -147 ) od 5. lipnja 2017. sačinjenom po Stanici za tehnički pregled vozila CVH STP "Croatia " upravo za to priključno vozilo utvrdio da je naznačeno da je vozilo tehnički ispravno te da na vozilu nisu nađeni nedostaci a što se odnosi i na uređaj za kočenje za koji je za sve pod naznakom "Rezultati tehničkog pregleda " pod 02. Uređaj za kočenje ( Rezultati ispitivanja sustava kočenja ) za naznačenih 8 provjera za Radno kočenje te za 6 provjera za Parkirno kočenje ; naznačeno " dobro".

13. Imajući u vidu odredbu čl. 1. t. 7 Uvjeta za osiguranje odgovornosti prijevoznika za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu a kojom je određeno da je osigurani slučaj - navedenim Uvjetima predviđen , budući , neizvjestan i od volje osiguranika ugovaratelja i korisnika osiguranja neizvjestan događaj koji ima za posljedicu nastajanje štete čiju bi naknadu mogla zahtijevati treća oštećena osoba, sud smatra da u ovom konkretnom slučaju tuženik odgovara za nastalu štetu jer do zapaljenja nije došlo zbog „namjernog postupka, grube nepažnje osiguranika ili osoba za čije postupke odgovora osiguranik te zbog nedostatka u konstrukciji i lošeg održavanja ili neurednog opsluživanja vozila " ( čl. 5 st. 1, t. 1 navedenih Uvjeta vezano za isključenje obaveze osiguravatelja ) . Kako iz priložene dokumentacije ; isprava proizlazi; čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, priključno vozilo koje se zapalilo u štetnom događaju te je radi navedenog došlo do zapaljenja tereta ( hrane za pčele ), proizlazi da je navedeno priključno vozilo uredno održavano i opsluživano što proizlazi iz upravo iz navedenih isprava i nesporne činjenice da su nad navedenim priključnim vozilom periodični tehnički pregledi uredno izvršavani. Sud ujedno smatra da na konstrukciji vozila nije bilo nedostataka već je iz nepoznatog razloga došlo do kvara i zapaljenja kočionog sustava. Da je tome tako proizlazi kako iz iskaza svjedoka ĆN koji je u iskazu naveo da je vozilo ispravno i održavano, dok iz iskaza svjedoka NN proizlazi da on svako večer i jutro izvrši pregled guma te da je takav pregled izvršio ujutro dana kada se štetni događaj dogodio i da je sve bilo u redu.

14. U tom smislu sud je cijenio i Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Tomislava Perića dipl. ing. stroj. u kojem je naznačeno da blokada samo stražnjeg lijevog kotača ne bi nužno morala utjecati na kretanje skupa vozila na način da bi isti destabilizirala i bila trenutno primijećena od strane vozača, a jednako tako ne bi se moralo raditi o nekoj duže prisutnoj već i o trenutnoj pojavi neispravnosti. S tim u vezi sud je cijenio i iskaz navedenog vještaka dan na ročištu 11. veljače 2021, u kojem je naveo da " U odnosu na navode iz podneska tužitelja od 15. studenog 2020. godine navodim da u odnosu na stanje dokumentacije spisa nije moguće točno i jednoznačno zaključivati na kojem elementu bočnog sistema stražnjeg lijevog kotača poluprikolice je došlo do kvara, dakle to je moglo biti ili na polugama sistema za pomicanje kočionih obloga bilo na samim kočionim oblogama. Jednoznačno i točno ta se činjenica ne bi mogla utvrditi niti da je izvršen pregled neposredno nakon samog zapaljenja obzirom na stanje priključnog vozila nakon što je došlo do njegovog izgaranja. Do nedostatka u konstrukciji vozila zasigurno nije došlo obzirom da je poluprikolica atestirana i uredno registrirana dakle imala je sve zadovoljavajuće elemente koji ju definiraju kao tehnički ispravnu. " Jednako tako iz iskaza vještaka proizlazi da da je opterećenje prikolice ( priključnog vozila ) iznosilo 19.240 kn što je manje od dozvoljenog opterećenja, a iz njegovog iskaza proizlazi da je ispitivanjem opterećenja po osovinama utvrđeno da bi i premali pritisak zraka u pneumatiku na kojem je došlo do zapaljenoj minimalno utjecao na njegovo zagrijavanje pa je onda i ta mogućnost isključena, te je vještak zaključio da do zagrijavanja i zapaljenja pneumatika najvjerojatnije došlo zbog kvara na elementima kočnog sistema tog pneumatika, no naveo je i da jednako tako taj kvar nije mogao trajati neko duže vrijeme već da je do istog najvjerojatnije i po svemu sudeći došlo do neposredno prije samog štetnog događaja. Sud smatra da činjenica da je kočioni sustav naknadno postao dijelom neispravan i to po navodima vještaka neposredno prije štetnog događaja, ne znači da su postojali nedostaci u samom kočionom sustavu ranije niti kvar jednog dijela vozila ne predstavlja nedostatak u konstrukciji vozila jer do kvara najčešće i dolazi na inicijalno ispravnim dijelovima vozila. Navedeno proizlazi i iz iskaza vještaka koji je naveo da konstrukcija vozila nema nikakve tehničke povezanosti s nastankom kvara na vozilu. Slijedom navedenog sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 5 st. 1 t. 1 Uvjeta za osiguranje odgovornosti prijevoznika za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu a koji bi u ovom konkretnom slučaju isključili obavezu osiguravatelja za naknadom štete koja je nastala uslijed štetnog događaja koji je prouzročio gubitak i oštećenje stvari preuzetih od strane tužitelja na prijevoz ( čl. 2 st. 1 Uvjeta za osiguranje ). Sud smatra da je tuženik prema navedenoj polici dužan isplatiti preostali dio štete koju je u štetnom događaju pretrpio tužitelj budući se po stavu suda radi o osiguranom slučaju iz čl. 1 st. 2 . t. 7 Uvjeta za osiguranje jer je do štetnog događaja došlo budućim neizvjesnim i od volje osiguranika , ugovaratelja i korisnika osiguranja događajem, koji je za posljedicu imao nastajanje štete čiju bi naknadu mogla zahtijevati i treća osoba, u ovom slučaju društvo Medin san d.o.o. koji je kupac robe od društva BKV group, iz Bileće, Bosna i Hercegovina prema računu otpremnici br. 75 i 76 /17. od 21. rujna 2017. ( list 122 ) . Prema navedenom, sud smatra da tuženik nije dokazao da je do štetnog događaja došlo radi osiguranikovog ( tužiteljevog ) namjernog postupka ili njegove grube nepažnje niti je dokazao da je do štetnog događaja došlo radi takvog postupanja osoba za koje postupke odgovara osiguranik a nije dokazao ni da je do štetnog događaja pa posljedično i do štete na teretu došlo zbog nedostatka u konstrukciji i lošeg održavanja ili neurednog opsluživanja vozila. Upravo suprotno, kako je navedeno , vozilo i priključno vozilo redovno su servisirani i u dijelu kočionog sustava, a vozači ĆN kao i NN prema iskazima kao i ispravama policije koja je provela uviđaj, poduzeli su sve kako bi spriječili i ugasili požar a i poduzeli su i radnje kako bi onemogućili širenje požara na druga vozila ili objekte, pa i osobe, budući su vozilo parkirali na udaljeno ugibalište i nazvali vatrogasce i policiju. Sud ukazuje i na činjenicu da nikakav postupak ni prekršajni ni kazneni nije pokrenut niti vođen protiv navedenih vozača kao ni protiv tužitelja kao vlasnika vozila i priključnog vozila što je razvidno iz dostavljenih isprava od nadležne policijske uprave, a ni tuženik nije dokazao da bi takvi postupci bili vođeni.

15. Sud ujedno smatra da tuženik nije dokazao da vrijednost robe ( hrane za pčele ) u smislu visine štete ne bi bila u po tužitelju zatraženom iznosu .U ovom slučaju nije sporno da je tužitelj tuženiku isplatio iznos od koji predstavlja 70 % ukupne štete te je osnovan navod tužitelja da se jednostavnom matematičkom operacijom lako izračuna razliku do 100 % odnosno ukupnog iznosa štete; ako 70 % štete iznosi 71.714,27 kn onda se 10 % štete lako izračuna dijeljenjem iznosa 71.714,27 s brojem 7 što iznosi 10.244,89 kn. 30% ukupnog iznos štete dobije se množenjem iznosa od 10.244,89 kn(10% štete) s brojem 3 koji umnožak odgovara iznosu iz tužbenog zahtjeva a to je 30.734,00 kn odnosno 4.097,00 eur. Tuženik ujedno nije dokazao da iz međunarodnih tovarnih listova dostavljenih u prilogu podneska tužitelja od dana 10. veljače 2021. ne proizlazi da je tužitelj na prijevoz primio 7440 kg +11850 kg, dakle, 19 290 kg robe te da je vezano za vrijednosti oštećene robe, a nesporno je za oštećenje iste platio 70% njene vrijednost, u osnovi potvrdio navod tužitelja da iznos od 71.714,27 kn predstavlja 70% štete, odnosno da je iznos od 102.448,00 kn iznos vrijednost robe koja je zaprimljena na prijevoz. Ito se utvrđuje iz isprava (računi-otpremnice) dostavljene u prilogu podneska tužitelja od 10. veljače 2021. Tuženik ujedno nije osporio da društvu MEDIN SAN d.o.o. nije isplaćena vrijednost oštećena robe već je ista isplaćena društvu BKV group d.o.o. iz Bileće, koje društvo je bilo obvezno dostaviti robu društvu MEDIN SAN d.o.o., te da je upravo društvu BKV group d.o.o. isplaćen iznos od 52.184,27 kn na ime oštećene robe i to je iznos koji je tuženik isplatio tužitelju nakon odbitka neplaćene premije i ugovorene franšize.

16. U odnosu na prigovor zastare tuženik je u podnesku od 21. siječnja 2020. istaknuo da nije sporno da je u predmetnom štetnom događaju, dakle 22. rujna 2017. teret – hrana za pčele u cijelosti izgorio, odnosno da je šteta nastala na navedeni datum no da s obzirom na sve navedeno, tuženik ističe kako je Uvjetima za osiguranje odgovornosti prijevoznika za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu, dostavljenim uz odgovor na tužbu, a koji su sastavni dio police osiguranja broj [broj police osiguranja]- 00000645 sklopljene između tužitelja i tuženika, predviđena primjena odredaba Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe u cestovnom prometu – CMR ( dalje u tekstu: Konvencija), u slučaju međunarodnog prijevoza ( zadnja stranica Uvjeta, pod „Informacije ugovaratelju osiguranja kod sklapanja ugovora o osiguranju“, pa pod „Uvjeti osiguranja“).

Kako se u konkretnom slučaju nesporno radi o međunarodnom prijevozu robe, tuženik smatra da se ima primijeniti navedena Konvencija, koja u čl. 32. propisuje da u roku od godine dana zastarijevaju prava iz prijevoza robe, pa tako i pravo naknade štete na robi, stoga tuženik ističe prigovor zastare, jer je u konkretnom slučaju došlo do potpunog gubitka robe, koja je trebala biti dostavljena 22. rujna 2017. Tuženik navodi da je čl. 32. st. 1. toč. b. Konvencije predviđen je početak zastarnog roka tridesetog dana po isteku ugovorenog roka ili, ako rok nije ugovoren, šezdesetog dana po preuzimanju robe od prijevoznika a kako je ugovoreni rok 22. rujna 2017., jer je taj dan roba trebala biti isporučena u Zagreb, zastara je počela teći 22. listopada 2017., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 28. siječnja 2019. Kako je roba po logici stvari preuzeta i ranije od dana štetnog događaja i dana kad je teret trebao biti dostavljen, sve i da rok nije ugovoren, i ako se ima u vidu da je u najboljem slučaju roba preuzeta na prijevoz 20. ili 21. rujna 2017., zastarni rok počeo bi teći 19. ili 20. studenog 2017., dakle u oba slučaja predviđena čl. 32. st.1. toč. b. Konvencije po stavu tuženika došlo je do nastupa zastare.

17. U svom podnesku od 10. veljače 2021. tuženik osporava da bi za navedeno potraživanje nastupila zastara vezano uz čl. 32 Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe u cestovnom prometu – CMR navodeći da ako se navedena se Konvencija primjenjuje na ovaj postupak, no da potraživanje tužitelja nije zastarjelo. Tužitelj ukazuje na čl. čl.32. st.1 b) Konvencije oprema kojem zastara počela teći šezdesetog dana nakon što je prijevoznik preuzeo robu, početak tijeka zastarnog roka je, kako a što tuženik i ne spori, 20. studeni 2017., jer ugovoreni rok ne postoji. Tužitelj je robu preuzeo dana 21. rujna 2017. što proizlazi iz međunarodnih tovarnih listova, brojeva: 019624 i 019625 koje tužitelj dostavio kao i račune-otpremnice br: 75/17 i 76/17. Tužitelj navodi da je tuženik dana 09. listopada 2017. zaprimio odštetni zahtjev, dakle, još prije početka zastarnog roka, koji je počeo teći dana 20. studenog 2017. , a što proizlazi iz Obavijesti tuženika o primitku odštetnog zahtjeva od dana 09. listopada 2017. koji tužitelj dostavlja uz podnesak ( list 129 ) iz kojeg je razvidno da je datiran po tuženiku 9. listopada 2017. i kojim tuženik potvrđuje da je zaprimio odštetni zahtjev tužitelja. Prema čl. 32., st. 2. Konvencije propisano je da pisani zahtjev zaustavlja tijek zastare dok se zahtjev ne odbije pisanim putem, a zahtjev tužitelja u spornom dijelu odbijen je najranije dana 26. veljače 2018. ( list 121 spisa ) na koji datum je datiran nacrt Sporazuma o namirenju koji je dostavljen uz tužbu što tuženik i nije osporio, te je u ovom slučaju teret dokaza navedenih činjenica vezanih uz zastaru na tuženiku budući se on njih poziva. Imajući u vidu čl. 32 st. 2 Konvencije a prema kojem pisani zahtjev zaustavlja tijek zastare te činjenicu da je tuženik nesporno najkasnije 9. listopada 20217. zaprimio odštetni zahtjev tužitelja te ga dopisom od 26. veljače 2018. obavijestio u bitnom da priznaje štetni događaj i dostavlja Sporazum o namirenju prema kojem tužitelju i isplaćuje po njemu nesporni dio naknade štete, to sud smatra da nije osnovan prigovor tuženika zastare potraživanja budući je tužitelj podnio tužbu dana 28. siječnja 2019. u roku od godine dana od dana 26. veljače 2018. kada tuženik Sporazumom o namirenju odbija platiti preostali utuženi dio u ovom postupku s naslova naknade štete. Sud pri tome ukazuje i da je pisani zahtjev tužitelja za naknadom koji tuženik ne osporava a što je razvidno iz dopisa tuženika od 9. listopada 2017. ( lit 120 spisa )

prekinuo tijek zastare, a sud ujedno ukazuje i da je tuženik istakao prigovor zastare nakon zaključenja prethodnog postupka u podnesku od dana 21. siječnja 2020., iako je tužitelj već uz tužbu dostavio nacrt Sporazuma o namirenju od dana 26. veljače 2018. ( list 16 spisa ).

18. Odredbom čl. 921 Zakona o obveznim odnosima ( Narodne Novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ; dalje u tekstu ZOO ) određeno je da se Ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja, dok je čl. 922 ZOO određeno da je osigurani slučaj događaj prouzročen osiguranim rizikom. Rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika. Nastavno odredbom čl. 1046 ZOO određeno da je šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), dok je odredbom čl. 29 ZOO određeno je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Slijedom navedenog sud smatra da je imajući u vidu razloge navedene u obrazloženju presude vezano za odgovornost tuženika za isplatom preostalog dijela naknade štete ( obična šteta ) , odnosno neispunjenja razloga za isključenje obaveze osiguranja na strani tuženika kao osiguravatelja, tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te je odlučio kao u t. 1.) izreke presude.

19. Odluka o trošku iz t. 2.) izreke presude temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP te čl. 29 ZOO i odnosi se na trošak tužitelja koji je u ovom postupku zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 28. siječnja 2019. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 7/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 10. listopada 2019. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa , zastupanja na ročištu dana 16. siječnja 2020. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 11. veljače 2021. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 29. studenog 2022. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 5. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 26. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, trošak sastava podneska od 10. veljače 2021. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, trošak sastava podneska od 8. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa , trošak sastava podneska od 30. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, trošak sastava podneska od 6. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, što ukupno iznosi 2.200,00 eura te je na taj iznos tužitelju priznati i PDV u iznosu od 550,00 eur temeljem Tbr. 46 Tarife HOKa; što ukupno iznosi 2.750,00 eur.

Nastavno, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 530,89 eur / 4.000,00 kn temeljem ( vezano uz čl. 256 ZPP ), a tužitelju je ujedno priznat i trošak od 398,16 eur na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu, odnosno tužitelju je priznat ukupan trošak u iznosu od 3.679,05 eur.

Zagrebu 5. studenog 2024. g.

Sudac:

Nada Nekić Plevko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku