Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3680/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić i Vrdoljak d.o.o., Split, Sukojišanska 4, 3. NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 7. RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelje od 3. do 7. zastupa punomoćnica Gordana Vuković, odvjetnica iz Omiša, Četvrt Žarka Dražojevića 1 A, protiv tuženika: Vodovod Omiš d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, Omiš, Četvrt Vrilo 6, kojeg zastupa punomoćnik Željko Gulišija, odvjetnik iz Splita, Hrvatske mornarice 1G/I, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-330/2020-46 od 9. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-330/2020-46 od 9. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke, te pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti 6. i 7. tužitelju naknadu štete u visini 29.464,51 eura s pripadajućom zateznom kamatom.
1.1 U točki II izreke prvostupanjske presude naloženo tuženiku isplatiti 1. i 2. tužitelju naknadu štete u visini 7.872,51 eura s pripadajućom zateznom kamatom.
1.2. U točki III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku nadoknaditi parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom 3., 4., 5., 6. i 7. tužitelju.
1.3. U točki IV. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku nadoknaditi parnični trošak 1. i 2. tužitelju, dok je za više traženo zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen.
2. Protiv navedene presude u dijelu iz točke I., II. i III. izreke te točke IV. izreke sadržajno u dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, slijedom čega se otklanja neosnovano tuženikovo pozivanje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.
6. Predmet spora je naknada imovinske štete utemeljena na činjenicama da je na stambenom objektu tužitelja nastala šteta puknućem vodovodnih cijevi koje su vlasništvo tuženika.
7. U prvostupanjskom postupku tuženik nije osporio vlasništvo te je naveo da kao pravna osoba upravlja vodovodom i kanalizacijom Općine Omiš. Nesporno je da je u studenome 1988. u neposrednoj blizini objekata tužitelja došlo do pucanja vodovodnih cijevi kojom prilikom je oslobođena velika količina vode i da su tom prilikom objekti tužitelja poplavljeni.
8. Tuženik u žalbi kao i tijekom prvostupanjskog postupka tvrdi da osporava uzročno posljedičnu vezu između puknuća vodovodnih cijevi i štete nastale na objektima tužitelja tvrdeći da je šteta nastala zbog utjecaja podzemnih voda i nestručno izgrađenih objekata u vlasništvu tužitelja.
9. Tijekom prvostupanjskog postupka je vještačenjem, saslušanjem svjedoka i stranaka utvrđeno da je do štete na objektima tužitelja došlo zbog puknuća vodovodnih cijevi i istjecanja velike količine vode. Nasuprot takvim utvrđenjima nema niti jednog dokaza o tome da je uzrok nastanka štete u podzemnim vodama ili nestručno izgrađenim objektima tužitelja i zato žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na uzrok nastanka štete nije osnovano.
10. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio provedeni dokaz vještačenjem i svjedočenjem susjeda koji su bili neposredni očevici štetnog događaja. Sud prvog stupnja prema odredbi čl. 8. ZPP ima pravo na ocjenu provedenih dokaza. Ujedno je temeljem odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica a prema odredbi čl. 304. ZPP ovlašten je glavnu raspravu zaključiti kada utvrdi da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke. U parničnom postupku zadaća je suda uvjeriti se u postojanje ili nepostojanje činjenica o kojima ovisi primjena prava. Odgovarajućom ocjenom pravilno izvedenih dokaza s dovoljnom razinom izvjesnosti utvrđena je činjenica uzroka nastanka štete na objektima tužitelja, a ta je činjenica odlučna za odgovornost tuženika.
11. U odnosu na osporenu odgovornost tuženika kao pravne osobe koja je u vrijeme štetnog događaja upravljala vodovodom i kanalizacijom Općine Omiš na čijem području se šteta dogodila valja reći da neosnovano tuženik smatra da na njemu nema odgovornosti za nastanak štetnog događaja, jer da nije kriv za puknuće cijevi i nastanak štete. Naime, temeljem čl. 173. i čl. 174 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) odgovornost tuženika se pretpostavlja i nije ju moguće u potpunosti isključiti tvrdnjama tuženika da je do štete došlo zbog utjecaja podzemnih voda i nestručno izgrađenih objekata. Također valja reći da je u postupku nalazom vještaka utvrđeno da su vodovodne cijevi bile od azbest cementa koje su izuzetno osjetljive kod pojave puzanja ili slijeganja terena, a da bi obzirom na tip terena trebale biti duktilne ili polietilenske cijevi, pa je u tom slučaju odgovornost nesumnjivo na tuženiku kada nije postavio vodovodne cijevi od odgovarajućeg materijala. Jasno je da vodovodne cijevi i djelatnost tuženika, sama po sebi, ne predstavlja opasnu stvar odnosno opasnu djelatnost. Međutim, u slučaju kada vodovodne cijevi koje nisu od odgovarajućeg materijala puknu uslijed čega iz njih istekne velika količina vode, radi se o opasnoj stvari, pa i odgovornost treba cijeniti prema pravilima o objektivnoj odgovornosti, a ne po kriteriju krivnje kako to smatra tuženik.
12. Pri donošenju odluke suda prvog stupnja o visini naknade materijalne štete nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava uzimajući u obzir da visina štete pravilno utvrđena vještačenjem, a niti se visina naknade žalbenim navodima posebno ne osporava.
13. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a kako odluka o troškovima postupka nije obrazloženo pobijana to ju ovaj drugostupanjski sud nije posebno ni ispitivao imajući na umu sadržaj čl. 365. st. 2. ZPP prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka te je odluka u tom dijelu potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP.
U Zagrebu 5. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.
