Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3779/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković , kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Danijeli Božić odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grad Trogir, Upravnom odjelu za gospodarenje prostorom i komunalno gospodarstvo, Odsjek komunalnog gospodarstva, OIB:84400309496, Trg Ivana Pavla II 1., zastupan po punomoćniku Borisu Ivančiću odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ivančić& Čulić d.o.o. Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P- 4498/2023-11 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-4498/2023-11 od 25. travnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate, na dosuđeni iznos glavnice od 16333,52 eura, za vrijeme od 12. lipnja 2015. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-4498/2023-11 od 25. travnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate, na dosuđeni iznos glavnice od 16333,52 eura, za vrijeme od 01. siječnja 2013. do 11. lipnja 2015. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 16333,52 eura, za vrijeme od 01. siječnja 2013. do 11. lipnja 2015.

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-4498/2023-11 od 25. travnja 2024. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 3069,17 eura do 4935,15 eura, dakle za iznos od 1865,98 eura i sudi:

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u visini 1865,98 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 16333,52 eura, za vrijeme od 01. siječnja 2013. do isplate.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika te predlaže

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. U ovom predmetu je donesena presuda suda prvoga stupnja poslovni broj P- 1857/16 od 18. srpnja 2016. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3333/23-4 od 3. listopada 2023. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za povrat razmjernog dijela naknade na ime komunalnog doprinosa u visini 16333,52 eura koji iznos je tužitelj isplatio tuženiku po rješenju za plaćanje komunalnog doprinosa od 5. lipnja 2012. U dijelu odluke o zateznim kamatama na iznos od 16333,52 eura za vrijeme od 1. ožujka 2013. do isplate i parničnim troškovima presuda suda prvoga stupnja je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

7. Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu kojom je ponovno prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 16333,52 eura od 1. siječnja 2013. do isplate navodeći u bitnome da je pravna osnova za isplatu glavnice bio stjecanje bez osnove, te da je tuženik kao nesavjesni stjecatelj dužan platiti kamatu od 1. siječnja 2013.

8. Žalitelj osnovano ističe da prvostupanjski sud ne navodi razloge zašto je tražbina dospjela toga dana odnosno zašto je kamata dosuđena od 1. siječnja 2013. u situaciji kada je zahtjev za povrat sredstava tužitelj nije podnio prije 2015. godine.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda te iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj tuženiku podnio zahtjev za povrat sredstava 12. lipnja 2015. i da mu tuženik nije vratio preplaćeni iznos naknade na ime komunalnog doprinosa, zbog čega je tužitelj podnio tužbu u ovom predmetu 12. travnja 2016. radi povrata preplaćenog iznosa na temelju stjecanja bez osnove.

10. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema st. 3. citirane odredbe obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, dok je čl. 1115. ZOO-a određeno da "kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

11. Iz navedenih odredaba slijedi da stjecanje bez pravne osnove postoji i u slučaju kada je u vrijeme ispunjenja činidbe postojao valjani pravni osnov, ali je isti naknadno otpao. Stoga zahtjev za povrat postoji uvijek kad ne postoji pravna osnova za određeno ispunjenje.

12. U konkretnom predmetu iz utvrđenja prvostupanjskog suda te iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj tuženiku podnio zahtjev za povrat preplaćenog iznosa naknade na ime komunalnog doprinosa 12. lipnja 2015. i da mu tuženik zatraženi iznos nije vratio, a posljedično tome je tužitelj podnio tužbu u ovom predmetu 12. travnja 2016. radi povrata preplaćenog iznosa na temelju stjecanja bez osnove sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2013.

13. U situaciji u kojoj tužitelj ne tvrdi da bi tuženik postao nesavjestan i zašto već od 1. siječnja 2013., a utvrđeno je da je zahtjev za povrat podnio prije podnošenja tužbe, točnije 12. lipnja 2015., to je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda tek podnošenjem zahtjeva za povrat tuženik postao nesavjestan stjecatelj. Stoga je tek od tog trenutka odnosno 12. lipnja 2015., a sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, tuženik dužan platiti zatezne kamate tužitelju, a ne od 1. siječnja 2013. Naime, tuženik je samo djelomično ispunio obvezu za koju mu je tužitelj izvršio plaćanje, pa zbog toga, otpala osnova za plaćanje, a budući nije bio određen rok za ispunjenje obveze, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva, a to je 12. lipnja 2015.

14. U odnosu na odluku o parničnom trošku osnovano navodi tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju dosudio trošak zastupanja na ročištu 1. ožujka 2024. u visini 250 bodova.

15. Naime, prema odredbi čl. 40. st. 5. ZPP ako prvostupanjski sud ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u stavku 4. istoga članka, najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 6630 eura.

16. U konkretnom slučaju je ročište provedeno u ponovljenom postupku radi donošenja ponovne odluke o zahtjevu tužitelja za zateznu kamatu na pravomoćno dosuđeni iznos glavnice, a na tom ročištu prvostupanjski sud nije utvrdio vrijednost predmeta spora. U takvoj situaciji sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, vrijednost predmeta spora iznosi 6630 eura, a trošak zastupanja na tom ročištu iznosi 100 bodova prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14. 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23 - dalje: Tarifa), a ne 250 kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud.

17. Iz navedenog slijedi da tužitelju za zastupanje pripada 2412,50 bodova, a ne 2562,50 bodova pa njegov trošak za zastupanje s PDV iznosi 6131,25 eura, a ne 6406,25 eura. Kada se tome trošku pribroji dosuđeni, a nepobijani trošak sudskih pristojbi u ukupnoj visini 262,87 eura to ukupan tužiteljev trošak iznosi 6394,12 eura, a ne 6669,12 eura.

18. Također tuženik osnovano navodi da tužitelju nije pravilno dosuđen trošak obzirom na njegov djelomičan uspjeh u parnici. Naime, nesporno je da je tužitelj uspio u parnici u omjeru od 74%. Iz navedenog slijedi da je tuženik uspio u omjeru od 26%. U tim je okolnostima sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP od postotka uspjeha tužitelja valjalo oduzeti postotak uspjeha tuženika, te tužitelju dosuditi trošak razmjerno uspjehu od 48 %, a ne u omjeru od 74%. U tom smislu je tužitelju valjalo dosuditi iznos od 3069,17 eura, a ne iznos od 4935,15 eura.

19. Slijedom sveg navedenog je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3 ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 5. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.