Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1640/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja EE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2. tužiteljice PE, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Lana Andreis Nikolić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Andreis & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 72/2020-59 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-72/2020-59 od 12. siječnja 2024., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. tužitelja za iznos od 9.037,31 EUR, za zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 315,08 eura od 10.12.2009.

- na iznos od 315,08 eura od 10.01.2010.

- na iznos od 315,08 eura od 10.02.2010.

- na iznos od 315,08 eura od 10.03.2010.

- na iznos od 315,08 eura od 10.04.2010.

- na iznos od 315,08 eura od 10.05.2010.

- na iznos od 280,06 eura od 10.06.2010.

- na iznos od 280,06 eura od 10.07.2010.

- na iznos od 280,06 eura od 10.08.2010.

- na iznos od 280,06 eura od 10.09.2010.

- na iznos od 280,06 eura od 10.10.2010.

- na iznos od 280,06 eura od 10.11.2010.

- na iznos od 280,06 eura od 10.12.2010.

- na iznos od 280,06 eura od 10.01.2011.

- na iznos od 280,06 eura od 10.02.2011.

- na iznos od 280,06 eura od 10.03.2011.

- na iznos od 280,06 eura od 10.04.2011.

- na iznos od 280,06 eura od 10.05.2011.

- na iznos od 280,06 eura od 10.06.2011.

- na iznos od 280,06 eura od 10.07.2011.

- na iznos od 246,33 eura od 10.08.2011.

- na iznos od 246,33 eura od 10.09.2011.

- na iznos od 246,33 eura od 10.07.2012.

- na iznos od 246,33 eura od 10.08.2012.

- na iznos od 246,33 eura od 10.09.2012.

- na iznos od 246,33 eura od 10.10.2012.

- na iznos od 246,33 eura od 10.11.2012.

- na iznos od 251,63 eura od 10.12.2013.

- na iznos od 251,63 eura od 10.01.2014.

- na iznos od 221,43 eura od 10.02.2014.

- na iznos od 221,43 eura od 10.03.2014.

- na iznos od 143,55 eura od 10.04.2014.

- na iznos od 210,15 eura od 07.05.2014.

- na iznos od 201,86 eura od 10.06.2014. do isplate,

zatim pod toč. II. izreke, te u dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.319,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024. do isplate, te pod toč. IV. izreke.

II. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. tužitelja za isplatu iznosa glavnice od 11.543,65

EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 201,86 eura od 01.07.2014.

- na iznos od 134,89 eura od 10.08.2014.

- na iznos od 134,89 eura od 10.09.2014.

- na iznos od 134,89 eura od 10.10.2014.

- na iznos od 134,89 eura od 10.11.2014.

- na iznos od 3.225,56 eura od 10.11.2014.

- na iznos od 135,78 eura od 10.12.2014.

- na iznos od 135,78 eura od 10.01.2015.

- na iznos od 121,93 eura od 10.02.2015.

- na iznos od 121,93 eura od 10.03.2015.

- na iznos od 121,93 eura od 10.04.2015.

- na iznos od 121,93 eura od 10.05.2015.

- na iznos od 121,93 eura od 10.06.2015.

- na iznos od 121,93 eura od 10.07.2015.

- na iznos od 109,22 eura od 10.08.2015.

- na iznos od 109,22 eura od 10.09.2015.

- na iznos od 109,22 eura od 10.10.2015.

- na iznos od 109,22 eura od 10.11.2015.

- na iznos od 109,22 eura od 10.12.2015.

- na iznos od 109,22 eura od 10.01.2016.

- na iznos od 92,66 eura od 10.02.2016.

- na iznos od 92,66 eura od 14.03.2016.

- na iznos od 92,66 eura od 11.04.2016.

- na iznos od 92,66 eura od 13.05.2016.

- na iznos od 92,66 eura od 10.06.2016.

- na iznos od 92,66 eura od 19.07.2016.

- na iznos od 84,56 eura od 20.08.2016.

- na iznos od 84,56 eura od 23.09.2016.

- na iznos od 84,56 eura od 14.10.2016.

- na iznos od 84,56 eura od 11.11.2016.

- na iznos od 84,56 eura od 10.12.2016.

- na iznos od 84,56 eura od 10.01.2017.

- na iznos od 67,17 eura od 11.02.2017.

- na iznos od 67,17 eura od 10.03.2017.

- na iznos od 67,17 eura od 27.04.2017.

- na iznos od 67,17 eura od 10.05.2017.

- na iznos od 67,17 eura od 10.06.2017.

- na iznos od 67,17 eura od 10.07.2017.

- na iznos od 47,96 eura od 30.08.2017.

- na iznos od 47,96 eura od 12.09.2017.

- na iznos od 47,96 eura od 11.10.2017.

- na iznos od 47,96 eura od 10.11.2017.

- na iznos od 47,96 eura od 14.12.2017.

- na iznos od 4.211,99 eura od 22.12.2017. do isplate, se taj dio zahtjeva 1- tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 5.843,07 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024. do isplate, te se taj dio zahtjeva tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se 1. i 2. tužiteljima naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 535,42 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5. studenog 2024. do isplate.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti 1. tužitelju iznos od 20.580,96 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. I. izreke, te isplatiti 2. tužiteljici iznos od 2.151,43 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. II. izreke. Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 9.162,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024. do isplate (toč. III. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (toč. IV. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u pobijanom dijelu, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024. do isplate, uključujući ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odlučivanje uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlažu njegovu žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova toga odgovora.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta iz ugovora o namjenskom kreditu zaključenih između stranaka s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi (čl. 188. st. 2. ZPP) za utvrđenje ništetnosti u cijelosti oba ugovora o namjenskom kreditu i za isplatu 1. tužitelju iznosa od 221.970,93 EUR, a 2. tužiteljici 41.586,04 EUR, i isplatu 1. tužitelju iznos od 323.435,51 EUR, a 2. tužiteljici iznos od 54.814,53 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, kao i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te se može ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Suprotno žalbenim navodima tuženika izreka presude je jasna i razumljiva i ne postoji proturječnost između ukupno dosuđenih iznosa glavnice i zbroja pojedinih mjesečnih iznosa, kako to neutemeljeno u žalbi tvrdi tuženik. Nije stoga ostvaren ovaj žalbeni razlog.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tuženika sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP).

8. Između stranaka nije sporno da su 1. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 24. kolovoza 2007. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu broj 7103783202 kojim je 1. tužitelju odobren kredit u iznosu do 1.672.440,00 kn, uz ugovorenu redovnu kamatu od 4,99% godišnje, koja je fiksna u razdoblju od dvije godine, a nakon toga do otplate kredita promjenjiva u visini prema Odluci o kamatnim stopama kreditora (čl. 2. Ugovora) i da su 1. tužitelj i tuženik 18. lipnja 2014. sklopili i Dodatak Ugovoru o namjenskom kreditu kojim je u čl. 3. ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 9.657,45 kn, te da iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja toga ugovora. Nije sporno da su i 2. tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor 24. kolovoza 2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 7103783026 kojim je 2. tužiteljici odobren kredit u iznosu od 313.330,00 kn, uz ugovorenu fiksnu kamatnu stopu od 4,99% godišnje, koja je fiksna u razdoblju od dvije godine, a nakon toga promjenjiva redovna kamatna stopa u visini prema važećoj Odluci o kamatnim stopama kreditora i da je rok otplate predmetnih kredita je bio 30 godina.

9. Sporno je da li je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u navedenim ugovorima o kreditu ništetna i pripada li tužiteljima pravo na isplatu razlike između plaćenih iznosa anuiteta i iznosa anuiteta prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,99%,kao i da li nepoštenost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utječe na valjanost cijelog ugovora o kreditu.

10. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je riječ o potrošačkim ugovorima, koje su tužitelji kao fizičke osobe podigli radi kupnje stana u kojemu su stanovali sa svojom djecom do prodaje i radi kupnje parkirnog mjesta;

- da je čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, time da je prve dvije godine od stavljanja kredita u otplatu redovna kamatna stopa bika fiksna i iznosila 4,99% godišnje, a nakon toga promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnih stopama Kreditora:

- da je nakon proteka prve dvije godine otplate kredita tuženik jednostrano povećavao stopu redovne kamate na 7,2% godišnje; čime je rata kredita tužiteljima prema njihovim navodima s mjesečnog anuiteta od 10.000,00 kn porasla na mjesečni iznos mjesečnog anuiteta od 13.500,00 kn;

- da su tužitelji u razdoblju od 1.10.2011. do 30.6.2012. i u razdoblju od 1.12.2012. do 30.11.2013. koristili moratorij u kojem nisu dospijevali na naplatu anuiteti, niti im je obračunavana redovna ili zatezna kamata;

- da je 1. tužitelj izvršio uvećane uplate i to dana 31.3.2014. iznos od 87.170,00 kn, dana 7.5.204. iznos od 40.000,00 kn i dana 2.7.2014. iznos od 355.153,61 kn, kojima je smanjivao glavnicu kredita;

- da je 2. tužiteljica izvršila prijevremenu konačnu otplatu svoga kredita 31.3.2014.;

- da je financijski vještak Marija Brlečić u svom nalazu i mišljenju utvrdila da je 1. tužitelj na ime razlike između početno ugovorene kamatne stope i povećane kamatne stope do 10.11.2014. platio iznos od 97.981,23 kn, a 2. tužiteljica do 1.3.2014. iznos od 16.209,95 kn;

- da 1. tužitelj tužbom koja je spojena na ovaj parnični postupak radi jedinstvenog raspravljanja potražuje još i razliku preplaćenih iznosa kredita za razdoblje od 10. prosinca 2014. do konačne prijevremene otplate kredita 21. prosinca 2017. po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,99%,

- da je 1. tužitelj sklopio s tuženikom Dodatak Ugovoru o kreditu 18.6.2014., kojim je u čl. 3. ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u iznosu kunske protuvrijednosti od 9.657,45 kn, koji iznos sadrži u sebi glavni dug i kamate obračunate temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja toga Ugovora:

- da je kamatna stopa na dan sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu iznosila 6,51%;

- da je 1. tužitelj izvršio prijevremenu otplatu kredita 21.12.2017. godine;

- da je financijskim vještačenjem provedenim po vještaku Darfin d.o.o., izvršen izračun preplaćenih anuiteta s osnova kamatne stope po kreditu 1. tužitelja i to u četiri varijante za razdoblje od prosinca 2014. do prosinca 2017;

- da je prema prvoj varijanti izračuna po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,99% preplata zbog povećanja kamatne stope 1. tužitelja iznosi 7.576,59 EUR, da prema drugoj varijanti po kojoj je uzeta početno ugovorena kamatna stopa od 4,99% i iznos glavnice prema obračunu banke na dan 30.11.2014. preplata 1. tužitelja iznosi 3.657,76 EUR, da prema trećoj varijanti, uzimajući u obzir kamatu od 6,51% koja je prema Odluci Banke važila na dan 1. srpnja 2014., odnosno nakon sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu i početnog otplatnog plana preplata 1. tužitelja iznosi 2.232,21 EUR, te da prema četvrtoj varijanti, uzimajući u obzir kamatu od 6,51% i glavnicu utvrđenu prema izračunu na dan 30. studenog 2014. nema preplate;

- da tužitelji u svojim iskazima naveli da su razumjeli značenje promjenjivosti kamatne stope, no da prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu od djelatnika banke dobili potpune informacije o načinu i kriterijima koji će u budućnosti dovoditi do promjene kamatne stope, već da ih je osobna bankarica uvjeravala da će promjena kamatne stope iznositi +/- 0,5%, a u primljenim Obavijestima o promjeni kamatne stope bili su samo obaviješteni da im se povećava kamatna stopa i datum od kada dolazi do povećanja;

- da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je s tužiteljima prije ili tijekom sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarao o kamatnoj stopi; niti da su ugovorili elemente – parametre i metodologiju temeljem kojih banka ima pravo promijeniti kamatnu stopu;

- da je neosnovan prigovor zastare, jer petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO počinje teći tek pravomoćnošću presude kojom su utvrđene ništavim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, što je u konkretnom slučaju pravomoćnošću prvostupanjske presude kojom je kao prethodno pitanje utvrđeno da su ništetne odredbe o primjenjivoj kamatnoj stopi;

- da je ocjena suda da 1. tužitelj sklapanjem Dodatka ugovoru nije ugovorio kamatnu stopu od 6,51%, jer ona nije nigdje navedena, niti je bila riječ o novaciji ugovora (čl. 7.), pa da stoga ostaju na snazi odredbe temeljnog Ugovora o namjenskom kreditu kojim je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 4,99%.

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 2. st. 4. Ugovora o namjenskim kreditima od 24. kolovoza 2007., koju je tuženik sastavio na unaprijed formuliranom standardnom obrascu bila neodređena i nerazumljiva, a time i ništetne sukladno odredbi čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje: ZZP) i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), jer tužitelji nisu bili upoznati s parametrima koji dovode do njezine primjene, i da je došlo do značajne neravnoteže u pravima i interesima ugovornih strana i povrede načela savjesnosti i poštenja ugovornih strana iz čl. 4. ZOO. zbog čeha je tuženik u obvezi vratiti tužiteljima iznose koje je primio po osnovi tih ništetnih odredbi, a koju čini razlika između obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa anuiteta plaćenih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Slijedom tih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio glavni tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da 1. tužitelju isplati iznos od 20.580,96 EUR/155.067,23 kn, a 2. tužiteljici iznos od 2.151,43 EUR/16.209,95 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog anuiteta do isplate (čl. 1115. ZOO).

12. Neosnovano tuženik žalbom osporava tužiteljima status potrošača navodeći da se taj status ne promatra samo u trenutku sklapanja ugovora, već i tijekom otplate kredita, a da je 1. tuženik stan koji je kupljen sredstvima kredita koristio u poslovne svrhe svoga društva.

13. Ovo iz razloga jer je za prosudbu svojstva potrošača prema ustaljenoj praksi Suda Europske unije, mjerodavan kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.

14. U konkretnom slučaju iz sadržaja Ugovora o namjenskom kreditu proizlazi da je namjena kredita bila kupnja stana i parkirnog mjesta (čl. 6.), što su i tužitelji potvrdili u svojim iskazima. Kako su tužitelji kao fizičke osobe sklopili predmetne ugovore o kreditu za kupnju stana u kojem su živjeli sa svojom djecom do prodaje stana, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su krediti korišteni u njihove osobne svrhe. Okolnost da je 1. tužitelj tijekom trajanja otplate kredita 2013., nakon što je ostao bez posla prijavio sjedište svoje tvrtke u stanu u kojem je živio sa svojom obitelji nema utjecaj na njegovo svojstvo potrošača koje određuje odredba čl. 3. st. 2. ZZP/03.

15. Na navode žalitelja da je prvostupanjski sud i u ponovljenom postupku svoju odluku temeljio na utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012 od 4.7.2013., potvrđene presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014., premda je riječ o kunskom kreditu, valja odgovoriti da iz toč. 28. obrazloženja pobijane presude proizlazi da na konkretni pravni odnos stranka nema direktnog učinka citirana presuda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koja se bavila pitanjem ništetnosti kredita čija je glavnica bila vezana uz valutu švicarski franak (CHF). Pritom je sud prvog stupnja u toč. 29.-31. obrazloženja ukazao na značenje toga postupka, jer je u odlukama donesenim u kolektivnom sporu postavljen standard za ocjenu nepoštenosti prema odredbama ZZP/03 i ZZP/07. Dakle, prvostupanjski sud je sukladno upiti ovoga suda osnovanost tužbenog zahtjeva pravilno raspravio kroz primjenu mjerodavnih odredaba ZOO i ZZP, te primjenom tih propisa utvrdili pravno odlučne činjenice, i to da je pobijana odredba čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, neodređena, neodrediva, nerazumljiva, neobjašnjena i nedefiniranih parametara promjenjivosti kamatne stope, protivna načelu savjesnosti i poštenja i da je kao takva dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka.

16. U vrijeme zaključenja spornih Ugovora o kreditu na snazi je bio ZZP/07 koji u čl. 96. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.). Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

17. Prema odredbi čl. 102. st. 1. ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je st. 2. istog članka određeno da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez te odredbe.

18. Načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jedno je od temeljnih načela obveznog prava koje vrijedi za zasnivanje svih obveznih odnosa, a propisuje da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

19. U smislu odredbi čl. 269. st. 2. i 270. st. 1. ZOO činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

20. Suprotno navodima žalbe iz sadržaja obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja, premda to određeno ne navodi, detaljno i potpuno proveo navedeni test nepoštenosti sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i da je prilikom ocjene svih elemenata potrebnih za utvrđenje njezine valjanosti pravilno utvrdio da je predmetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu nepoštena, a time i ništetna.

21. Nadalje je pravilno utvrdio da odredba o kamatnoj stopi premda jasna i lako uočljiva, sadržajno nije bila lako razumljiva, niti dovoljno određena i precizirana (čl. 99. ZZP/07). Prema odredbi čl. 100. ZZP/07 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti jasno i razumljivo napisane, te moraju biti lako uočljive, dok su čl. 101. istog Zakona propisana pravila za tumačenje ugovora na način da se dvojbene i nerazumljive ugovorne odredbe tumači u smislu koji je povoljniji za potrošača. Konačno, odredbom čl.102. ZZP/07 propisne su posljedice nepoštene ugovore odredbe, te je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

22. Direktiva 93/13/EEZ u čl. 3. st. 1. propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom, ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizišlih iz ugovora, a prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

23. Imajući u vidu prednje citirane odredbe i utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi da je tuženik u Ugovorima o namjenskom kreditu od 24.8.2007. koje je zaključio s tužiteljima unio formulaciju glede izmjene kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljima na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope; jer u Ugovorima o namjenskom kreditu nije bio definiran parametar promjenjivosti kamatne stope, a koji bi morao biti definiran uz određeni fiksni dio njegova uvećanja te da u Ugovoru o kreditu navodi da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke bez obveze da se veže uz bilo kakav parametar; te da je stoga, obzirom na navedeno, tužiteljima, kao korisnicima kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju oni objektivno nisu mogli sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, zbog čega su predmetne odredbe iz čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu kojima je bila ugovorena kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama banke, čime su kao korisnici kredita bili stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na banku (trgovca), zbog čega su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi protivne načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) i jer su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravila i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te su predmetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne i da tužiteljima pripada pravo na isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po predmetnim ugovorima o kreditu zbog povećanja kamatne stope. tj. razlika između prvotno ugovorene kamatne stope i promijenjene kamatne stope prema Odlukama banke tuženika i to 1. tužitelju za razdoblje od 10.12.2009. do 30.6.2014. u ukupnom iznosu od 9.037,31 EUR, a 2. tužiteljici za razdoblje od 10.12.2009. do konačne prijevremene otplate kredita 31.3.2014. iznos od 2.151,43 EUR/16.209,95 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO.

24. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo utvrdivši da 1. tužitelj sklapanjem Dodatka ugovoru o namjenskom kreditu nije ugovorio kamatu od 6,51%, s obrazloženjem da se ona nigdje u tom ugovoru ne spominje i da zbog toga ostaju na snazi odredbe „temeljnog“ Ugovora o kreditu, odnosno početno ugovorena kamatna stopa od 4,99%.

25. Naime, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, 1. tužitelj je sklapanjem toga Dodatka ugovoru od 18. lipnja 2014. ugovorio novu kamatnu stopu za preostalo razdoblje otplate kredita. Naime, čl. 3. toga Dodatka ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u iznosu kunske protuvrijednosti od 9.657,45 kn, koji iznos sadrži u sebi glavni dug i kamate obračunate temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja toga Ugovora: Premda kamatna stopa nije izričito navedena, ona je odrediva, te je na dan sklapanja Dodatka iznosila 6,51%, a od 1.7.2014. snižena je na 6,25%. Pritom je 1. tužitelj Odlukom banke (tuženika) od 3. lipnja 2014. pisanim putem bio obaviješten o toj promjeni, time da je tužitelj istovremeno obaviješten o parametrima koji su doveli do promjene kamatne stope. Ne mogu se stoga prihvatiti navodi 1. tužitelja da mu prilikom sklapanja Dodataka ugovoru nije bila poznata visina kamatne stope.

26. Kako je dakle 1. tužitelj sklapanjem Dodataka namjenskom ugovoru o kreditu pristao na promjenu kamatne stope, koja nakon sklapanja toga Dodataka nije povećavana, već je naprotiv tijekom preostalog razdoblja otplate kredita od 1.7.2014., kada je iznosila 6,51%, do konačne prijevremene otplate kredita 27.12.2017. smanjena na 5,17 %, to 1. tužitelj nema pravo na isplatu razlike između početno ugovorene kamatne stope od 4,99% do kamate koju je plaćao nakon sklapanja Dodatka ugovoru do konačne otplate kredita. Kako je financijskim je vještačenjem (4. varijanata nalaza i mišljenja vještaka) utvrđeno da uzimajući u obzir kamatu od 6,51% i glavnicu utvrđenu prema izračunu na dan 30. studenog 2014. nema preplate; to je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti dio tužbenog zahtjeva 1. tužitelja za razdoblje od sklapanja Dodatka ugovoru 18.6.2014. do konačne otplate kredita u ukupnom iznosu od 11.543,65 EUR sa zatraženim zateznim kamatama. Stoga je u tom pobijanom dijelu prvostupanjska presuda djelomično preinačena po žalbi tuženika temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP i 1. tužitelj je odbijen sa tim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

27. Preinačenjem prvostupanjske presude djelomično je izmijenjen i konačni uspjeh stranka u sporu, zbog čega je temeljem odredbe čl. 154. st. 2., 155.i 166. st. 2. ZPP. Konačan uspjeh tužitelja po osnovi i visini iznosi 49,20%. Tužiteljima su pravilno priznate parnične radnje pobliže navedene u točkama 59. i 61. pobijane presude, dok im ne pripadaju parnične radnje navedene u toč. 60. obrazloženja iste presude u iznosu od 225 boda navedene, jer je riječ o troškovima sastava tužbe u predmetu P- 13260/2019 (vps. 52.773,58 kn/7.004,27 EUR) i zastupanja na ročištu 27.1.2021., nastalim prije spajanja na ovu parnicu, s kojim zahtjevom je 1. tužitelj nakon preinačenja prvostupanjske presude odbijen u cijelosti. Tako 1. i 2. tužiteljima ukupno pripada 3075 boda, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR iznosi 6.150,00 EUR, kojem iznosu valja pribrojiti trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu 200,11 EUR i presudu u iznosu od 197,76 EUR u predmetu P-7173/2014 i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, ili ukupno 6.796,95 EUR tako da ukupni trošak 1. i 2. tužitelja iznosi 6.746,95 EUR, koji podijeljen s konačnim uspjehom tužitelja u sporu od 49,20% iznosi 3.319,49 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024. do isplate. Nakon preinačenja prvostupanjske presude 1. tužitelju ne pripada zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u predmetu P- 13260/2019 u iznosu od 116,53 EUR, niti trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, jer nije uspio s tužbenim zahtjevom spojenim na ovu parnicu radi jedinstvenog raspravljanja.

28. Kako je prvostupanjskom presudom tužiteljima dosuđen parnični trošak u iznosu od 9.162,56EUR, valjalo je djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. III. pobijane presude, i tužitelje odbiti s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.843,07 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024. do isplate, a u preostalom pobijanom dijelu potvrditi odluku o troškovima postupka za iznos od 3.319,49 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024. do isplate.

29. Tuženiku je razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 50,75%, a primjenom Tbr. 10./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 138/23) priznat zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 396,48 EUR (PDV uključen) i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 138,94 EUR, ili ukupno 535,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja ove drugostupanjske presude 5. studenog 2024. do isplate.

30. Kamata na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

31. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

32. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu, 5. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš