REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23. P-2297/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu tog suda Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja ŽELVA d.o.o., [adresa], OIB: 73342948698, zastupan po punomoćnici Sonji Vizjak, odvjetnici iz Kostrene, Šojska 25D, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, zastupan po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku iz Zagreba, Đorđićeva 24, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29.listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 5. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e:

I Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d., Planinska 13 A, Zagreb, OIB: 75665455333 da tužitelju ŽELVA, d.o.o., [adresa], OIB:73342948698 isplati iznos od 7.534,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 7.12.2016. godine pa do isplate i to u visini kamatne stope do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 5.073,73 eur sa zateznom kamatom od 7.12.2016. do isplate.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 790,28 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 05.11.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova za iznos od 1.679,19 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 03.12.2016. došlo do štetnog događaja-provalne krađe u poslovnom prostoru koji tužitelj koristi na adresi [adresa], prilikom čega je otuđena oprema: električne instalacije, električni bojler Vaillant eloblock 9kw, radiator lipovica 900mm -17 kom, stroj za kuverte w+d helios 41, elektromotor za stroj helios -2kom, vakum pumpa za stroj helios 41 - 2 komada, el pumpa za vodu i el motor rashladnog postrojenja. Također navodi da su devastirani WC i 4 komada električnih ormara. Navodi da je osiguranje imovinskih šteta bilo s pokrićem za sve rizike (All Risk) prema dostavljenoj evidenciji iz poslovnih knjiga a provalna krađa uključuje vandalizam i razbojstvo (cjelokupna oprema) te oštećenje građ.dijelova prostorija (oštećenje zidova, stropova, vrata, stakala, brava i dr.), instalacija i opreme na iznos od 3.000.000,00 kuna. Mjesto osiguranja je na tri lokacije, [adresa] – [adresa], Dvojkovićev put 10 i [adresa], a trajanje osiguranja je od 05.11.2016. (00:00) – 05.11.2017. (00:00).Tužitelj je tuženiku 6.12.2016.g. podnio prijavu štetu za ranije navedenu otuđenu opremu i oštećenje, a tuženik je priznao štetu iznosa 832,43 EUR / 6.272,00 kuna. Tuženik je odbio isplatiti osigurninu u cijelosti iz razloga da je oprema rashodovana i samim time nije za uporabu, što nije točno budući da je ista rashodovana tek nakon otuđenja, dok je u trenutku štete bila aktivna u osnovnim sredstvima, a to dokazuje i dostava popisa dugotrajne imovine prilikom izrade police osiguranja. Konstatacija da nije bila za uporabu je neutemeljena jer je nad tom opremom postojao osigurljiv interes, a tuženik ju je prihvatio u osigurateljno pokriće i naplatila premiju za iste. Dalje naknadu štete je umanjio za 20 posto s obrazloženjem da nema video-nadzora što nije osnovano budući da su u zahtjevu za ponudom navedene tri lokacije kao mjesto osiguranja: [adresa] i Dvojkovićev put 10. Video nadzor postoji na adresi [adresa], a prilikom izrade ponude i dostave iste nije bio niti jedan upit vezan uz mjere zaštite u kojem bi se tražilo dodatno objašnjenje. Za dostavljene podatke je nedvosmisleno navedeno da se mjere zaštite odnose na [adresa]. Ističe i da na samoj polici nije nigdje izražen popust za mjere zaštite, a na koji se poziva tuženik, niti se navedeno umanjenje spominje u istoj. Smatra da je tuženik tužitelju za otuđene predmete i pretrpljena oštećenja trebao isplatiti još ukupno 95.000 kn , osim plaćenih 832,43 EUR / 6.272,00 kn, a budući da je osigurana vrijednost koja nije isplaćena : električne instalacije 366,31 EUR / 2.760,00 kuna (460 m električnih kabela), električni bojler Vaillant eloblock 9kw 544,16 EUR / 4.100,00 kuna, radijator lipovica 900mm -17 kom 1.300,68 EUR / 9.800,00 kuna, stroj za kuverte w+d helios 41- 8.552,65 EUR / 64.440 kuna, vakum pumpa za stroj helios 41 - 2 komada 982,14 EUR / 7.400,00 kuna i el. motor rashladnog postrojenja 862,69 EUR / 6.500,00 kuna.

Kako se osigurani slučaj dogodio, a tuženik tužitelju nije namirio cjelokupnu štetu tužitelj je podnio tužbu u ovdje utuženom iznosu.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik u bitnom, priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja navodeći da je dio police osiguranja od svih rizika koji se odnose na predmetni građevinski objekt vinkuliran u korist Erste & Steiermarskische bank d.d. Nadalje, osporava visinu osigurnine koju tužitelj potražuje u ovom postupku te ističe da je visinu nesporno isplaćene osigurnine utvrdio kako slijedi: električne instalacije 39,81 EUR / 300,00 kn, aluminijski radijatori 17 kom 270,75 EUR / 2.040,00 kn, stroj za kuverte 663,61 EUR / 5.000,00 kn, Vakuum pumpa 66,36 EUR / 500,00 kn, sveukupno 1.040,54 EUR / 7.840,00 kn. Od tako dobivenog iznosa, tuženik je oduzeo iznos koji odgovara postotku od 20%, odnosno 208,10 EUR / 1.568,00 kn, a koji iznos predstavlja umanjenje zbog neosnovanog popusta na iznos premije osiguranja koji je tužitelj ostvario zbog neistinite i nepotpune obavijesti značajne za ocjenu rizika (nepostojanje video nadzora) te je temeljem navedenog utvrdio ukupni nesporni iznos od 832,43 EUR / 6.272,00 kn. Tuženik je utvrđeni iznos osigurnine kompenzirao s potraživanjem prema tužitelju s osnove neplaćene premije osiguranja, da se radi o strojevima, uređajima i instalacijama koje su zbog istrošenosti, starosti i slično u trenutku krađe bili u potpunosti amortizirani te već iz fotografija proizlazi da iznos koji tužitelj potražuje u ovom postupku višestruko premašuje vrijednost opreme koju je tužitelj prijavio kao ukradenu. Navodi da je visinu osigurnine za stroj za kuverte w+d helios 41, te za vakuum pumpu za stroj helios 41, tuženik je utvrdio na temelju dostavljene dokumentacije od strane tužitelja prema kojoj je utvrđeno da je navedena oprema bila rashodovana prije nastanka predmetnog štetnog događaja, te kao takva nije bila za upotrebu. Šteta na el. motoru rashladnog postrojenja Frascold i el. bojleru Valiant za koju tužitelj potražuje osigurninu u ovom postupku nije obračunata jer tužitelj na poziv tuženika nije dostavio knjigovodstvenu karticu osnovnog sredstva, kako bi se moglo utvrditi da je navedena oprema činila osnovna sredstva rada kod tužitelja, te kako bi se mogla izračunati vrijednost navedenih sredstava, te je stoga slijedom navedenog tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio nesporni iznos u iznosu od 832,43 EUR / 6.272,00 kn i osporava visinu štete nastalu na aparatima i uređajima zatraženu tužbenim zahtjevom.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u: Polica osiguranja br. [broj police osiguranja]-0000084738 (list 5-10 spisa), Opći uvjeti osiguranja (list 11-20, 62-71, 86-95 spisa), Polica br. [broj police]- 0092985-01 (list 21-23 spisa), Dopis tuženika od 16.06.2017. (list 25 spisa), Prijava štete (list 25 spisa), Kartica osnovnog sredstva (list 27-29 spisa), Dopis tuženika od 17.05.2017. (list 30 spisa), Dopis tužitelja od 26.05.2017. (list 32 spisa), Potvrda MUP- a od 01.02.2017. (list 34-36 spisa), Dopis Erste bank d.d. od 20.02.2020. (list 120 spisa), Dokumentacija (list 44-61, 124-128, 136-138, 160-165 spisa), Odluka o odštetnom zahtjevu od 30.05.2017, Izjava o prijeboju, fotografije (list 96-97, 103-106, 129-133, 114-153 spisa), Izjava VI (list 121-122 spisa), Izjava VIN (list 169-170 spisa), Cjenik (list 172-216 spisa) te je proveden dokaz strojarskim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu- Nalaz i mišljenje od 03.01.2022. (list 231-233 spisa), Očitovanje vještaka od 08.11.2022. (list 240 spisa) i dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću- Nalaz i mišljenje od 08.09.2023. (list 276-303 spisa).

4. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 7.534,94 eur, a neosnovan za iznos od 5.073,73 eur.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za osigurani slučaj u iznosu od 12.608,67 eur/ 95.000,00 kn na temelju police o osiguranju imovine broj 08-0092985- 01- police osiguranja zbog nastalog osiguranog slučaja provalne krađe.

6. Između stranaka nije sporno da su bile u ugovornom odnosu osiguranja imovine u smislu odredbe čl.948. i 949.ZOO te da su imale sklopljenu policu osiguranja za štetu uslijed nabrojenih rizika između ostalog i provalnu krađu. Nije sporno da se osigurani slučaj-provalna krađa dogodila te da je otuđena predmetna oprema. Nije sporno niti da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju po polici po nastalom osiguranom slučaju isplatio iznos od 832,43 EUR / 6.272,00 kn dana 08.11.2017.

7. Sporna je visina štete koja je nastala zbog osiguranog slučaja.

8. U odnosu na prigovor tuženika da je predmetna polica vinkulirana u korist Erste & Steiermarkische bank d.d. tužitelj je naveo da Erste& Steiermarkische bank nema nikakvog potraživanja prema tužitelju s bilo koje osnove, a što je sud utvrdio i uvidom u Izjavu Erste banke, odnosno suglasnost za devinkulaciju police osiguranja od 20.12.2020. iz koje je vidljivo da je banka suglasna da se sa police br. [broj police]- 0000084738 i police br. [broj police]-0092985-01 skine vinkulacija u korist banke te potvrđuje da nema nikakvih potraživanja prema tužitelju.

Osim toga iz navoda tužitelja proizlazi da je sam tuženik nesporni dio štete prebio sa svojom tražbinom prema tužitelju, što tuženik nije dalje osporavao, a ostatak iznosa isplatio je na račun tužitelja.

9. Stoga sud zaključuje da je tužitelj kao ugovaratelj osiguranja aktivno legitimiran za vođenje ovog postupka.

U odnosu na propust tužitelja prilikom sklapanja ugovora o osiguranju obavijestiti osiguratelja u pogledu pitanja video nadzora za predmetnu lokaciju [adresa], sud je usvojio prigovor umanjenja osigurnine (naknade) za 20 %.

Naime, kao što je navedeno na polici, polica se sklapala za tri lokacije, [adresa], Dvojkovićev put 10 i [adresa]. Nepostojanje video nadzora nije samo neka dodatna napomena u tekstu police niti je to zanemariva okolnost u kontekstu provalne krađe već se takva informacija svakako uzima u obzir prilikom procjene rizika jer je samo po sebi jasno da je postojanjem videonadzora rizik i samog nastanka osiguranog slučaja smanjen kao i da takva okolnost utječe prilikom ocjene rizika i formiranja premije osiguranja. Logično je i životno, da ukoliko se polica sklapa za 3 lokacije odnosno da se čitava polica i ugovor odnosi na tri lokacije, da prilikom upita o postojanju videonadzora, mora se definirati od strane ugovaratelja osiguranja gdje postoji videonadzor, a gdje ne postoji, i za to takva upit nisu potrebna nikakva daljnja objašnjenja ili tumačenja. Dakle, to je propust tužitelja i propust tužitelja da prijavi okolnost da nema video nadzor na sve tri lokacije je propust koji je značajan za ocjenu rizika prigodom sklapanja ugovora o osiguranju.

Sukladno čl. 933. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (ujedno definirano i ugovorom između tužitelja i tuženika – članak 5.st.4. Općih uvjeta za osiguranje imovine OUI 1/12) kada se osigurani slučaj dogodi prije nego što je utvrđena netočnost ili nepotpunost prijave ili nakon toga, a prije raskida ugovora, odnosno prije postizanja sporazuma o povećanju premije, „naknada se smanjuje u razmjeru između stope plaćenih premija i stope premija koje bi trebalo platiti prema stvarnom riziku“.

10. Naime, u slučaju netočne ili nepotpune prijave okolnosti značajnih za ocjenu težine rizika, osiguratelj određuje premiju osiguranja na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Normalno bi bilo da takva premija bude niža od one koja bi se odredila na temelju svih realnih elemenata. Zbog toga ne bi bilo opravdano da osiguratelj, ako se prije raskida ugovora ili sporazuma o povećanju premije ostvari osigurani slučaj, isplati punu naknadu iz osiguranja kao da je naplatio punu premiju osiguranja. Prema st. 4. ovog članka, naknada iz osiguranja će se smanjiti u razmjeru stope plaćenih premija i stope premija koje bi trebalo platiti prema stvarno riziku. Za primjenu ove odredbe je nevažno što je uzrok osiguranog slučaja i je li njegov nastanak u bilo kakvoj vezi s činjenicom što važne okolnosti nisu bile točno ili potpuno prijavljene pri sklapanju ugovora.

11. Sud je radi utvrđivanja visine štete otuđenih predmeta na objektu tužitelja izveo dokaz strojarskim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša od 03. 01 2022.( list 231- 233 spisa), Očitovanja vještaka od 08.11. -2022.( list 251 spisa) i usmeno na ročištu 01.02.2023. proizlazi da se na listu 23 spisa nalazi popis otuđene opreme koju je tužitelj dostavio MUP RH od 07.12.2016. godine. Na ovom popisu nalazi se: el. bojler Vaillant Eloblock 9 kW, radijator Lipovica 900 mm, 17 komada , stroj za kuverte W+D Helios 41 , elektromotor za stroj za kuverte W+D Helios 41, 2 komada , vakuum pumpa za stroj za kuverte W+D Helios 41, 2 komada , el. pumpa za vodu , el. motor rashladnog postrojenja .Na listu 39 spisa nalazi se dopis tužitelja tuženiku od 26.05.2017. godine u kojemu se navode dodatni detalji o pojedinoj otuđenoj opremi kako slijedi: el. motor rashladnog postrojenja Frascold f728Y , el. bojler Vaillant Eloblock 9 kW , el. instalacija, 460 m električnih kablova , al. radijator Lipovica 900 mm, 17 komada , stroj za kuverte W+D Helios 41 , vakuum pumpa 1039 . Dalje, na listu 47 spisa nalazi se kartica osnovnog sredstva za vijčanu vacuum pumpu 1039 od 14.03.2017. iz koje proizlazi da je nabavna vrijednost pumpe 31.03.2008. godine iznosila 15.886,92 EUR / 119.700,00 kn. Na listovima 57-61 spisa nalazi se stanje osnovnih sredstava tužitelja do datuma 30.09.2016. godine.

Na listovima 124-125, 136 i 141 spisa nalaze se ponude za rabljenje strojeve za kuverte W+D Helios 41. Na listu 160 spisa nalazi se zapisnik o izvidu i procjeni štete tuženika prema kojemu u odnosu na stanje spisa vrijednost otuđene opreme ili visinu štete moguće utvrditi samo približno kako slijedi: El. instalacija 50 kg vrijednost 331,80 EUR / 2.500,00 kn, Al. radijatori 17 kom vrijednost 1.128,14 EUR / 8.500,00 kn, Bojler vrijednost 331,80 EUR / 2.500,00 kn, El. motor hidrofora vrijednost 99,54 EUR / 750,00 kn, Stroj za kuverte vrijednost 5.521,26 EUR / 41.600,00 kn, Motor ras. postrojenja vrijednost 663,61 EUR / 5.000,00 kn, Devastacija el. ormara vrijednost 0,00 kn, Više vrata provaljeno vrijednost 0,00 kn, Vakuum pumpa vrijednost 2.383,03 EUR / 17.955,00 kn, sveukupno 10.459,22 eur / 78.805,00 kn

12. Za stroj za kuverte kao nabavnu vrijednost vještak je uzeo nabavnu vrijednost rabljenog stroja iz stanja osnovnih sredstava u iznosu od 6.901,58 EUR / 52.000,00 kn te je istu umanjio za približno 20% amortizacije s obzirom na ponude koje se nalaze u spisu, a uzimajući u obzir činjenicu da nisu poznati starost i stanje stroja. Za vakuum pumpu kao nabavnu vrijednost uzeo je nabavnu vrijednost nove pumpe iz stanja osnovnih sredstava u iznosu od 15.886,92 EUR / 119.700,00 kn te je istu umanjio za 85% amortizacije uzimajući u obzir ukupno vrijeme amortizacije u trajanju od 10 godina i činjenicu da je pumpa u trenutku otuđenja bila stara oko 8 godina i 3 mjeseca. Za svu ostalu opremu vještak nije imao točne podatke o vrsti, količini, starosti i stanju pa je odabrao prosječne nabavne vrijednosti koje je umanjio za približno 50% amortizacije.

Slijedom navedenog iz provedene analize utvrđeno je da približna vrijednost otuđene opreme ili visina štete iznosi oko 10.459,22 eur / 78.805,00 kn.

13. Sukladno čl.2. Općih uvjeta osiguranja obrta i industrije sa pokrićem za sve rizike – ALL RISK osiguranje, osigurana vrijednost strojeva, uređaja i instalacija utvrđuje se kao nabavna cijena novih stvari umanjena zbog istrošenosti, starosti i ekonomske te tehničke zastarjelosti (amortizacija).

14. Iz nalaza i mišljenja vještak vidljiva je metodologija koja primijenjena prilikom izračuna te je vještak, s obzirom na priloženu dokumentaciju, kao vrijednost uređaja uzimao pobliže gore navedenu nabavnu vrijednost te je na takvu nabavnu vrijednost ili približnu nabavnu vrijednost obračunao amortizaciju što je sve u skladu za utvrđivanjem visine vrijednosti osiguranih stvari sukladno Općim uvjetima i sud prihvaća takav način obračuna.

15. Dalje, vještak na ročištu dana 01.02.2023. u odnosu na prigovore tuženika, razjasnio da je koristio podatke iz dijelova poslovnih knjiga tužitelja koji su datirali od 30.09.2016, a kako se predmetni štetni događaj dogodio 03.12.2016. s obzirom na vremenski odmak ne može sa sigurnošću tvrditi da bi takvo stanje iz poslovnih knjiga odgovaralo stanju u trenutku štetnog događaja, u odnosu na činjenicu je li dio opreme rashodovan ili otpisan prije štetnog događaja te da bi se takve činjenice mogle utvrditi jedino knjigovodstveno financijskim vještačenjem.

16. Sud je radi utvrđivanja spornih činjenica izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića od 08.09.2023. (list 276- 304 spisa) i usmeno na ročištu dana 29.10.2024. na kojem je vještak decidirano naveo da je prigovor tužitelja kako je pogrešno navedeno da je oprem rashodovana, točan te da na svim mjestima u nalazu na kojima se navodi da se radi o rashodovanoj imovini ispravno treba stajati da se radi o amortiziranoj imovini. Navodi da nije sporna činjenica da je jedan dio opreme s obzirom na datum nabave i knjigovodstveno evidentirani vijek uporabe primjenom linearne amortizacije bio amortiziran u cijelosti, dakle knjigovodstvena vrijednost te opreme je bila nula, no rashodovanje te imovine u poslovnim knjigama tužitelja provedeno je tek nakon predmetnog štetnog događa, dakle oprema je još bila u korištenju.

17. Dakle, proizlazi da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, proizlazi kako sva prethodno navedena imovina (električnibojler Vaillant eloblock 9kw, radijator lipovica 900 mm – 17 komada, stroj za kuverte w+d helios 41, elektromotor za stroj helios 41 – 2 komada, vakum pumpa za stroj helios 41 – 2 komada, električna pumpa za vodu, električni motor rashladnog postrojenja uključujući i stroj Becker Vacuum pumpa 1500-konto 031-1001-0090 amortizirana , a rashodovanje te imovine u poslovnim knjigama je provedeno tek nakon predmetnog štetnog događaja.

18. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti sačinjen sukladno pravilima struke, i jer je valjan, obrazložen i argumentiran, a posebice iz razloga jer je vještak izvršio ne samo uvid u dokumentaciju spisa, već i neposredan uvid u cjelokupnu računovodstvenu i knjigovodstvenu dokumentaciju kojom raspolažu parnične stranke. Na primjedbe tužitelja vještak se dodatno očitovao čime je sve navedene primjedbe u cijelosti otklonio, na što posebice ukazuje i činjenica da nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka na glavnoj raspravi dana 29.10.2024.g. stranke na nalaz i mišljenje nisu imale primjedbi.

19. Prema polici broj [broj police]-0092985-01 (list 21 spisa) stranke su ugovorile da se predmet osiguranja isključivo ocjenjuje prema dostavljenoj dokumentaciji iz poslovnih knjiga.

Prema čl.5.1.1.12 Općih uvjeta propisano je da su iz osiguranja isključene štete uzrokovane trošenjem, starenjem i redovnom uporabom.

Šteta na stvarima (imovini) je šteta na stvarima osiguranika koje imaju materijalnu vrijednost.

Slijedom navedenog sud je utvrdio da sva razmatrana imovina nije rashodovana sa osnovnih sredstava društva prije štetnog događaja, što znači da imovina za koju tužitelj traži preostalu osigurninu u trenutku štetnog događaja ima materijalnu vrijednost.

Naime, knjigovodstvena vrijednost jednak je tržišnoj vrijednosti ako je imovina nerabljena (nova), no nakon upotrebe knjigovodstvena se vrijednost računa kao nabavna cijena umanjena za akumuliranu amortizaciju.

S obzirom na činjenicu da je utvrđeno da oprema nije rashodovana predmetne stvari su u vlasništvu tužitelja i imaju knjigovodstvenu vrijednost slijedom čega slučaj koji se dogodio-krađa je pokriven policom osiguranja.

Naime, i prema čl.6.1.,1.1. osigurane su one stvari koje su navedene u ugovoru i koje su u vlasništvu ugovaratelja osiguranja.

Stoga tužitelj kao osiguranik ima osnove potraživati od tuženika kao osiguratelja preostalu isplatu naknade prema ugovoru o osiguranju.

20. I sam vještak je naveo da on ne može dati eventualnu vrijednost već da se ona procjenjuje po vještaku odgovarajuće struke, a u konkretnom predmetu je i provedeno strojarsko vještačenje radi procjene vrijednosti otuđenih stvari iz kojeg su se mogle utvrditi bitne činjenice.

Stoga, sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka strojarske struke Nevena Ereša na kojima je temeljio odluku u cijelosti prihvatio s obzirom da je vještak objektivno, argumentirano i u skladu s pravila struke odgovorio na zadani mu zadatak te je argumentirano otklonio primjedbe i prigovore stranaka na nalaz i mišljenje i kao takva su podobna ili dostatna da bi se na njima mogle utvrditi bitne činjenice, a nakon saslušanja vještaka na ročištu dana 01.02.2023. stranke više nisu imale primjedbi.

21. Slijedom navedenog iz provedene analize strojarskog vještaka utvrđena je približna vrijednost otuđene opreme odnosno visina štete koja iznosi 10.459,22 eur / 78.805,00 kn.

22. Dakle, sud je utvrdio da je visina štete 10.446,34 eur/ 78.805,00 kn te kad se taj iznos umanji za umanjenje od 20% ( sud je prihvatio prigovor umanjenja osigurnine za 20% kao što je gore obrazloženo) neprijeporno plaćenih 832,44 eur/6.272.00 kn, dobije se iznos od 7.534,94 eur/56.772,00 kn koliko je još tuženik u obvezi tužitelju platiti.

23. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim jer se ne odnose na činjenice koje su prvenstveno relevantne za donošenje odluke ili se odnose na utvrđenje nespornih činjenica te je odbio daljnje dokazne prijedloge. Podneskom od 24.01.2022. tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ereša bez prigovora ali je zatražio dopunu vještačenja radi utvrđenja vrijednosti devastiranih električnih ormara i vrata što je sud odbio. Naime tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio je isplatu u utuženom iznosu samo u odnosu na otuđene stvari, a ne na eventualno nastala oštećenja, a isto tako predložio je i vještačenje samo u odnosu na otuđene stvari. To znači da stranka koja se nije na vrijeme i kvalitetno pripremila za parnicu, najvjerojatnije i upravo zbog toga, neće ostvariti očekivani uspjeh u postupku. Sud je ocijenio iz stanja u spisu i iznesene navode u tužbi i drugim podnescima tužitelja i tuženika da je stranka u svakom slučaju raspolagala dovoljnim i potrebnim činjenicama kojima potkrepljuje tužbeni zahtjev te iznošenjem da traži dopunu vještačenja i u odnosu na oštećenja ne radi o tome da je tužitelj saznao za nove činjenice koji bitno utječu na tužbenu osnovu ili protivnu stranu. Sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o okolnostima koje su nastale nakon podnošenja tužbe da bi takva preinaka bila procesno ekonomična već upravo suprotno sud smatra da se tužitelj preinakom tužbenog zahtjeva nije koristio lojalno i racionalno, već se isključivo radi o zloupotrebi procesnih ovlaštenja pa je sud smatrao da je isto potrebno ograničiti. Da je tome tako sud je utvrdio i uvidom u priložene policu i navode tužbe, dakle, iz kojih je vidljivo da je tužitelj sklopio policu i u odnosu na oštećenja građevinskih prostorija međutim isto nije zatražio tužbenim zahtjevom niti vještačenjem, iako se temelje na istoj činjeničnoj osnovi te dopuštanje raspravljanja o iznesenim navodima predstavljalo bi postupanje suprotno pravnoj sigurnosti te je sud zbog interesa ekonomičnosti kao i sprečavanja mogućnosti šikane nije dopustio dopunu nalaza i mišljenja.

24. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je visina štete koju je tužitelj pretrpio i koju je tuženik još dužan temeljem ugovora o osiguranju i naknaditi iznosi 7.534,94 eur.

Prema odredbi 949. st.1. ZOO, osiguranjem imovine osigurava se naknada za štetu koja bi se dogodila na imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja, a prema odredbi st.2. istog članka iznos naknade ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja.

Slijedom navedenog ispunile su se pretpostavke za naknadu štete po osnovi ugovora osiguranju-polica osiguranja jer se osigurani slučaj dogodio, pa je time i nastala obveza tuženika da tužitelju isplati preostalu svotu osiguranja, u ovdje utvrđenom iznosu iznosu, sve u smislu odredbe 943. ZOO.

Slijedom svega navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev te je odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

25. Kako tužitelj nije uskladio prema nalazu i mišljenju vještaka, sud je odbio za preostali iznos od kao pod točkom II izreke presude.

26. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Dužnik pada u zakašnjenje prvi dan nakon dospijeća tražbine.

Odredbom čl. 1086. ZOO propisana je da obveza novčane naknade štete dospijeva trenutkom nastanka štete.

Odluka o zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i 158 st. 1 ZPP-a/19, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 118/18 i 51/23),

27. Uzevši u obzir činjenicu da je tužitelju konačno dosuđen iznos od 7.534,94 eur, tužitelj je uspio u omjeru od 59,76 %, a tuženik u omjeru od 40,24 %. Oduzimanjem postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u ovom dijelu spora (tužitelj) od postotka one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženik), dobiva se iznos od 19,52%.

Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastav podnesaka od 03.03.2020. i 24.01.2022. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 13.04.2021., 01.02.2023., 03.10.2023. i 29.10.2024. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 350,00 EUR, uvećano za zatražen trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 86,27 EUR i na presudu u iznosu od 172,54 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 2.008,81 EUR.

Kako je tužitelj u postupku uspio sa oko 19,52 %, u tom omjeru priznati parnični trošak iznosi 392,11 EUR, uvećano za zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, koji trošak je tužitelju priznat u cijelosti jer je bio potreban radi vođenja parnice neovisno o uspjehu u sporu, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke presude. Slijedom navedenog, tužitelju prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 1.616,69 EUR. Osim toga, ne pripada mu ni trošak sastava podneska od 16.04.2021. zatražen u iznosu od 50,00 EUR uvećano za PDV od 25% jer navedeni podnesak nije bio potreban za svrsishodno vođenje postupka.

28. Stoga je u točki IV izreke valjalo odbiti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadnu troška u iznosu od 1.679,19 EUR.

U Zagrebu, 05. studenog 2024. godine

S u d a c:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

1. tužitelju po odvjetniku uz pristojbu

2. tuženiku po odvjetniku