Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4923/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u izvanparničnoj pravnoj stvari predlagateljice SZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i protustranke VZ s posljednjom poznatom adresom Republika Srbija, Beograd, Skojevska 18A, sada nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici, odvjetnici Ivi Đakulović iz Zagreba, radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-357/2024-2 od 11. lipnja 2024. godine, dana 5. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-357/2024-2 od 11. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

„Priznaje se presuda Republike Srbije, Drugog osnovnog suda u Beogradu, poslovni broj XXVI P br. 700/00 od 04.10.2001. godine, koja je postala pravomoćna 04.02.2002. godine, kojom je razveden brak sklopljen dana 08.04.1989. godine pred matičarem Općine Bijelo [adresa] upisan u maticu vjenčanih za mjesto [adresa] pod tek.br. 3 za godinu 1989. između SZ rođ. AZ rođene **.**.1967. godine u [adresa] od oca AZ i majke ŽZ i ZZ rođenog **.**.1962. godine u [adresa] od oca DZ i majke MZ“.

2. Protiv navedenog rješenja protustranka VZ je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. U provedenom postupku sud je utvrdio, da je presudom stranog suda razveden brak predlagateljice i protustranke, da je presuda pravomoćna, strani sud je bio nadležan postupati u toj pravnoj stvari te ne postoji isključiva nadležnost suda ili drugog tijela u Republici Hrvatskoj u predmetnoj pravnoj stvari. Budući da predlagateljica ima pravni interes za vođenje postupka a odluka nije protivna javnom poretku Republike Hrvatske i ne postoji isključiva nadležnost drugog suda ili tijela Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je ocijenio, te se pozvao na čl. 86. i 87. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (NN br. 53/91, 88/01, dalje: ZRSZ).

5. Sve navedeno se u žalbi ne pobija, nego se reproducira sadržaj strane presude, čije se priznanje traži, odnosno razlozi zašto je sud u Republici Srbiji razveo brak stranaka, pri čemu se ne navodi da bi postojale prepreke za priznanje iz čl. 68 mjerodavnog Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN br. 101/17, 67/23, dalje: ZMPP), odnosno da bi bilo povrijeđeno pravo protustranke na sudjelovanje u postupku.

6. Nadalje se prigovara da u prijedlogu za priznanje stranke sudske odluke ne bi bila navedena adresa predlagateljice, te da ne bi bilo jasno je li odvjetnik Branko Kostić iz Zagreba, Domobranska 27 bio opunomoćen samo za primanje pismena ili za zastupanje u postupku, iako je isto određeno navedeno (da se radi o punomoći za primanje pismena).

7. Navedeno međutim nije odlučno za ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja, koje je doneseno u skladu s odredbama čl. 66-72 ZMPP.

8. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 5. studenoga 2024.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović