Republika Hrvatska
Poslovni broj: Kž-951/2022-7
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ČH, zbog kaznenog djela iz članka 314. stavak 2. u svezi stavka 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i optuženika ČH podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-389/2021 od 14. listopada 2022., u sjednici održanoj 5. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i optuženika ČH kao neosnovane te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženik ČH proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv javnog reda prisile prema službenoj osobi u pokušaju, opisano i kažnjivo po čl. 314. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i čl. 34. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv imovine oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11, a sve u svezi čl. 51. KZ/11. Nadalje, optuženiku ČH za kazneno djelo iz članka 314. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i čl. 34. KZ/11, primjenom čl. 48. st. 1. KZ/11 i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11, utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 235. st. 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, pa je optuženik temeljem čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom mu je sukladno odredbi čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik ČH u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 54. st. 1. KZ/11 optuženom ČH će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunati vrijeme uhićenja od trenutka lišenja slobode dana 15. studenog 2020. u 03,05 sati do puštanja na slobodu (kada mu je određena mjera opreza 16. studenoga 2020.).
1.2. Temeljem čl. 70. KZ/11 prema okrivljenom ČH se primjenjuje sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će se izvršavati u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Temeljem čl. 70. st. 3. KZ/11 sigurnosna mjera može trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) nalaže se optuženom ČH platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od ukupno 8.510,63 kuna (osamtisuća petstodeset kunaišezdesetitrilipe)/1.129,55 EUR-a u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se za svako kazneno djelo utvrdi veća kazna te optuženika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u dužem trajanju.
2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i optuženik ČH po branitelju Šimi Lukaču, odvjetniku iz Biograda na Moru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, te podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i optuženika ČH su neosnovane.
6. U žalbi optuženika ČH se ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer nije dao razloge o odlučnim činjenicama tj. "obliku krivnje" počinjenja utuženih kaznenih djela. Naime, da u obrazloženju pobijane presude nedostaje da li je optuženik postupao s izravnom ili neizravnom namjerom u odnosu na počinjenje kaznenih djela iz članka 314. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 i člankom 34. KZ/11 i članka 235. stavak 1. KZ/11, a za koja kaznena djela je proglašen krivim. Ujedno se navodi da je prvostupanjski sud u točki 7.9. obrazloženja naveo da nije detaljno obrazlagao krivnju optuženika, jer je optuženik prilikom očitovanja o optužbi naveo da se smatra krivim da bi počinio kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. KZ/11. Na ovakav način prvostupanjska presuda se ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva pa je počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja se veže i na žalbeni osnov povrede kaznenog zakona.
7. Suprotno navodima žalbe optuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi ili razlozima te su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.
7.1. Kako ovaj sud nije našao da bi bile počinjene neke druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 ukazuje se žalba optuženika glede navedenog žalbenog osnova neosnovana.
8. Ovaj sud nije prihvatio ni žalbu optuženika zbog žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8.1. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je obrana optuženika usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti na što upućuje na raspravi reproducirana obrana optuženika Policijskoj upravi Zadarskoj i Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru kada je naveo da kada je vidio kako je policijski službenik gurnuo ili udario njegovog prijatelja, prišao žrtvi oštećeniku policijskom službeniku s leđa na način da je zagrlio odnosno obujmio oko pasa, da smiri situaciju, a što proizlazi i iz iskaza oštećenika žrtva TH da je uistinu u jednom trenutku prilikom osiguranja mjesta prometne nesreće i vršenja dokaznih radnji očevida prometne nesreće u kojoj je sudjelovao optuženik ČH u cilju da spriječi postupanje policijskih službenika s leđa mu prišao optuženik obujmio ga oko struka objema rukama i bacio na tlo. U ovom naguravanju između oštećenika i optuženika je u daljnjem napadu optuženik spriječen od drugih policijskih službenika GH i policijske službenice PH. Uslijed naguravanja do kojeg je došlo između optuženika i oštećenog TH oštećenik je zadobio tjelesnu ozljedu, oguljotine na glavi i oba koljena. Analizirajući iskaze svjedoka policijskih službenika GH i PH i iskaz svjedoka oštećenika TH, ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su njihovi iskazi detaljni, konkretni i uvjerljivi i u potpunosti u skladu s provedenim sudsko medicinskim vještačenjem ozljeda oštećenika TH po vještaku dr. med. ABC, iz kojeg proizlazi da je oštećenik zadobio tjelesne ozljede koje se mehanizmom nastanka uklapaju u opis događaja inkriminiranog kaznenog djela. Svjedok ŠH je potvrdio navode iskaza oštećenika TH o agresivnom ponašanju optuženika, da je optuženik ČH koji se neprijateljski ponašao prema policijskim službenicima, te iskazivao nepoštivanje prije i tijekom očevida što je kulminiralo napadom na policijskog službenika TH tijekom provođenja očevida kada su policijski službenici prema optuženiku bili prisiljeni primijeniti sredstva prisile. Kada se ovakvi iskazi svjedoka i oštećenika dovodu u vezu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr. med. spec. psihijatra ABC proizlazi da je optuženik osoba koja je u vrijeme počinjenja inkriminiranog kaznenog djela bila vidno akutno alkoholizirana, s poremećajem osobnog impulzivnog i agresivnog ponašanja.
8.2. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je na raspravi reproducirana snimka DH o događaju svladavanja otpora i vezivanja optuženika, a ne opisanu inkrimininaciju, kada je optuženik u cilju da spriječi postupanje oštećenika policijskog službenika TH prišao mu s leđa uhvatio ga u stisak i bacio na tlo. Naime, istaknut ćemo i to da se ne radi o tonskoj već DVD snimci, a da su iskazi svjedoka UH, HH i DH nesuglasni i s navodima optuženikove obrane, pa uzimajući u obzir različite iskaze ovih svjedoka u pogledu činjeničnih navoda prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su iskazi ovih svjedoka neuvjerljivi i usmjereni u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti optuženika ČH.
8.3. U žalbi se daje subjektivna ocjena dokaza koja se razlikuje od ocijene prvostupanjskog suda, a kojom se nastoji ukazati da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje te je na pogrešnim utvrđenjima, izveo zaključak o utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, sve relevantne i odlučne činjenice potvrđene su iskazima ispitanog oštećenika TH, te iskazima ispitanih svjedoka GH, PH i ŠH. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su se radnjama optuženika ČH stekli svi objektivni i subjektivni elementi kaznenih djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju i oštećenja tuđe stvari pa je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje utemeljeno primijenio kazneni zakon kada ga je za ova kaznena djela proglasio krivim.
8.4. Nadalje, u žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru se navodi da je optuženik u cilju da spriječi postupanje policijskih službenika s leđa prišao žrtvi oštećeniku TH, u trenutku kada je započeo vršiti očevid prometne nesreće, obujmio ga oko struka objema rukama, uhvatio u stisak i bacio na tlo, te je u naguravanju koje je došlo između optuženika i oštećenika u daljnjem napadu spriječen od strane policijskih službenika GH i policijske službenice PH koji su mu stavili sredstva za vezivanje te je i uz njihovu pomoć uspio svladati otpor optuženika i obaviti službenu radnju očevida, zbog čega je optuženik počinio kazneno djelo prisile prema službenoj osobi koje kazneno djelo je dovršeno, a ne kazneno djelo u pokušaju na koji način da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon jer je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio kazneni zakon.
9. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno prekvalificirao kazneno djelo iz članka 314. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 kao kazneno djelo iz članka 314. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, a u svezi s člankom 34. KZ/11, jer tijekom postupka nije dokazano da je optuženik ČH dovršio kazneno djelo prisile prema službenoj osobi. Kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud radnja počinjenja ovog kaznenog djela se sastoji u sprječavanju službene osobe u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezine ovlasti. Obilježje kaznenog djela prisile prema službenoj osobi bi bilo dovršeno da je optuženik uspio prisiliti službenu osobu u konkretnom slučaju policijske službenike Policijske uprave Zadarske, Postaje prometne policije da ne obave službenu radnju očevida prometne nezgode 15. studenoga 2020. na križanju [adresa] i Č [adresa] u [adresa]. Ovaj sud u potpunosti prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da u postupku nije utvrđeno da bi policijski službenici bili spriječeni u obavljanju službene radnje očevida, već je konkretno policijskom službeniku SH bilo od strane optuženika samo otežano provođenje te radnje koja je u konačnici dovršena koje tijekom postupka nije bilo sporno. Slijedom navedenog, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a prihvaća i ovaj sud optuženik je osuđen za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi koje je ostalo u pokušaju, a ne kao dovršeno kazneno djelo.
10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su se radnjama optuženika ČH stekli svi objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela iz članka 314. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, a u svezi s člankom 34. KZ/11 pa na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a suprotno žalbenim navodima utemeljeno primijenio kazneni zakon kada ga je za ta kaznena djela proglasio krivim, poduzimajući radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela da silom spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njihovih ovlasti, a kaznenim djelom je službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda.
10.1. Isto tako, suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 459. stavak 7. ZKP/08, kada nije obrazlagao elemente krivnje, već odluku o visini kazne u odnosu na kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. KZ/11 upravo stoga jer je optuženik ČH prilikom očitovanja o optužbi naveo da se smatra krivim za počinjenje ovog kaznenog djela za koje kazneno djelo ga je prvostupanjski sud i proglasio krivim.
11. Optuženik pobija prvostupanjsku presudu i radi odluke o kaznenom sankciji navodeći da prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud nije uzeo u obzir kao olakotnu okolnost smanjenu ubrojivost optuženika.
11.1. U žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru se navodi da prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i visine kazne je kao olakotne okolnosti cijenio optuženikovu neosuđivanost, mlađu životnu dob kao i okolnost da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, dok otegotnih okolnosti nije pronašao, pa se u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti i podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti na način da se izrečenom kaznom neće ostvariti svrha kažnjavanja u vidu generalne i specijalne prevencije.
12. Suprotno navodima žalbe optuženika ČH i Općinskog državnog odvjetništva u Zadru ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kazne primijenio odredbu članka 47. KZ/11, te pravilno vrednovao kao olakotne okolnosti navedenu optuženikovu neosuđivanost te mlađu životnu dob, kao i okolnost da je kazneno djelo prisile prema službenoj osobi ostalo u pokušaju te se prema odredbi članka 34. stavak 2. KZ/11 propisuje da se za pokušaj kaznenog djela počinitelj može i blaže kazniti, pa je za učin ovog kaznenog djela primjerena odredba o zakonskom ublažavanju kazne, te je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, iako je za navedeno kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora od 1 (jedne) godine i priznanje počinjenja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, dok posebno otegotnih okolnosti nije pronašao.
13. Optuženik ČH proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv javnog reda prisile prema službenoj osobi u pokušaju, opisano i kažnjivo po čl. 314. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i čl. 34. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv imovine oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11, a sve u svezi čl. 51. KZ/11. Nadalje, optuženiku ČH za kazneno djelo iz članka 314. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i čl. 34. KZ/11, primjenom čl. 48. st. 1. KZ/11 i čl. 49. st. 1. t. 4. KZ/11, utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 235. st. 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, te je temeljem čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom mu je sukladno odredbi čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik ČH u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. I po ocijeni ovog drugostupanjskog suda ovako odmjerena pojedinačna kazna zatvora, kao i jedinstvena kazna zatvora u navedenom trajanju te uvjetnom osudom, primjerena je stupnju krivnje optuženika i okolnostima počinjenja inkriminiranih kaznenih djela te da će se na ovakav način i uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela.
14. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.
Split, 5. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
