Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4766/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, PSC, izvjestiteljice i članice, PS, članice, u pravnoj stvari tužitelja DS /OIB [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku ZS, odvjetniku u [trgovačko društvo] iz [adresa], protiv prvotuženika PO d.o.o. /[osobni identifikacijski broj]/, [adresa], zastupanog po punomoćnici TFG, odvjetnici u [trgovačko društvo] iz [adresa] i drugotuženika ZTC d.o.o. /[osobni identifikacijski broj]/, [adresa], zastupanog po punomoćniku VŠ, odvjetniku u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pn-892/2019-109 od 28. travnja 2023., u sjednici održanoj 5. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pn-892/2019- 109 od 28. travnja 2023. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete preko iznosa od 38.480,00 eura[1] /289.927,56 kn do iznosa od 66.361,40 eura/500.000,00 kn (za iznos od 27.881,40 eura/210.072,41 kn) s pripadajućom zateznom kamatom; za isplatu dospjele rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 8.779,61 eura/66.150,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom te isplatu rente za tuđu pomoć od 10. prosinca 2014. pa nadalje; za isplatu naknade štete na ime izgubljene zarade preko iznosa od 5.514,90 eura/41.552,00 kn do iznosa od 8.918,97 eura/67.200,00 kn (za iznos od 3.404,07 eura/25.648,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 55,74 eura/420,00 kn od 15. svibnja 2012., 55,74 eura/420,00 kn od 15. lipnja 2012., 55,74 eura/420,00 kn od 15. srpnja 201255,74 eura/420,00 kn od 15. kolovoza 2012., 55,74 eura/420,00 kn od 15. rujna 2012., 55,74 eura/420,00 kn od 15. listopada 2012., 55,74 eura/420,00 kn od 15. studenog 2012., 55,74 eura/420,00 kn od 15. prosinca 2012., 55,74 eura/420,00 kn od 15. siječnja 2013., 55,74 eura/420,00 kn od 15. veljače 2013., 55,74 eura/420,00 kn od 15. ožujka 2013., 55,74 eura/420,00 kn od 15. travnja 2013., 55,74 eura/420,00 kn od 15. svibnja 2013., 55,74 eura/420,00 kn od 15. lipnja 2013., 55,74 eura/420,00 kn od 15. srpnja 2013., 55,74 eura/420,00 kn od 15. kolovoza 2013., 55,74 eura/420,00 kn od 15. rujna 2013., 55,74 eura/420,00 kn od 15. listopada 2013., 55,74 eura/420,00 kn od 15. studenog 2013., 55,74 eura/420,00 kn od 15. prosinca 2013., 55,74 eura/420,00 kn od 15. siječnja 2014., 55,74 eura/420,00 kn od 15. veljače 2014., 55,74 eura/420,00 kn od 15. ožujka 2014., 55,74 eura/420,00 kn od 15. travnja 2014., 115,20 eura/868,00 kn od 15. svibnja 2014., 278,72 eura/2.100,00 kn od 15. lipnja 2014., 278,72 eura/2.100,00 kn od 15. srpnja 2014., 278,72 eura/2.100,00 kn od 15. kolovoza 2014., 278,72 eura/2.100,00 kn od 15. rujna 2014., 278,72 eura/2.100,00 kn od 15. listopada 2014., 278,72 eura/2.100,00 kn od 15. studenoga 2014. i 278,72 eura/2.100,00 kn od 15. prosinca 2014. do isplate te zahtjev za isplatu rente na ime izgubljene zarade od 15. prosinca 2014. pa nadalje.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pn-892/2019-109 od 28. travnja 2023. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 38.480,00 eura/289.927,56 kn na ime naknade štete sa zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2012.; za isplatu iznosa 5.514,90 eura/41.552,00 kn na ime naknade štete zbog izgubljene zarade; za naknadu parničnog troška sve s pripadajućom zateznom kamatom te u stavcima II. i III. izreke i sudi:

Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 38.480,00 eura na ime naknade štete sa zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2012. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.514,90 eura na ime naknade štete zbog izgubljene zarade sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 222,97 eura od 15. svibnja 2012., 222,97 eura/ od 15. lipnja 2012., 222,97 eura kn od 15. srpnja 2012., 222,97 eura od 15. kolovoza 2012., 222,97 eura od 15. rujna 2012., 222,97 eura od 15. listopada 2012., 222,97 eura od 15. studenog 2012., 222,97 eura od 15. prosinca 2012., 222,97 eura od 15. siječnja 2013., 222,97 eura od 15. veljače 2013., 222,97 eura od 15. ožujka 2013., 222,97 eura od 15. travnja 2013., 222,97 eura od 15. svibnja 2013., 222,97 eura od 15. lipnja 2013., 222,97 eura od 15. srpnja 2013., 222,97 eura od 15. kolovoza 2013., 222,97 eura od 15. rujna 2013., 222,97 eura od 15. listopada 2013., 222,97 eura od 15. studenog 2013., 222,97 eura od 15. prosinca 2013., 222,97 eura od 15. siječnja 2014., 222,97 eura od 15. veljače 2014., 222,97 eura od 15. ožujka 2014., 222,97 eura od 15. travnja 2014. i 163,51 eura od 15. svibnja 2014. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.972,49 eura sa zateznom kamatom tekućom od 5. studenoga 2024. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 37.989,09 eura sa zaraženom zateznom kamatom i drugotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 37.188,83 eura.

III. Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.585,70 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

"Prvotuženi PO d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj] i drugotuženi ZTC d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj] dužni su tužitelju DS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti:

- iznos od 500.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 6.7.2012. do isplate,

- iznos mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu od 66.150,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od:

- 10.02.2012. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.03.2012. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.04.2012. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.05.2012. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.06.2012. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.07.2012. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.08.2012. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.09.2012. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.10.2012. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.11.2012. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.12.2012. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.01.2013. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.02.2013. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.03.2013. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.04.2013. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.05.2013. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.06.2013. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.07.2013. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.08.2013. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.09.2013. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.10.2013. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.11.2013. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.12.2013. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.01.2014. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.02.2014. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.03.2014. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.04.2014. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.05.2014. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.06.2014. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.07.2014. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.08.2014. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.09.2014. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.10.2014. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.11.2014. na iznos od 1.890,00 kn

- 10.12.2014. na iznos od 1.890,00 kn, a od 10. prosinca 2014. pa nadalje plaćati mu mjesečnu rentu od 1.890,00 kn s dospijećem svakog pojedinog iznosa mjesečne rente do 10.-50g u mjesecu za prethodni mjesec, sa zateznim kamatama,

- iznos izgubljene zarade u iznosu od 67.200,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od

- 15.05.2012. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.06.2012. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.07.2012. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.08.2012. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.09.2012. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.10.2012. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.11.2012. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.12.2012. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.01.2013. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.02.2013. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.03.2013. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.04.2013. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.05.2013. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.06.2013. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.07.2013. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.08.2013. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.09.2013. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.10.2013. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.11.2013. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.12.2013. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.01.2014. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.02.2014. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.03.2014. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.04.2014. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.05.2014. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.06.2014. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.07.2014. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.08.2014. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.09.2014. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.10.2014. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.11.2014. na iznos od 2.100,00 kn

- 15.12.2014. na iznos od 2.100,00 kn, a od 15. prosinca 2014. pa nadalje plaćati mu izgubljenu zaradu od 2.100,00 kn s dospijećem svakog pojedinog iznosa do 15. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, sa zateznim kamatama, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka koji se sastoji od troška mirnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn i troška ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, a sve po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana od dana donošenja presude.“

II. Nalaže se tužitelju da 1. tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 37.989,09 eura / 286.228,79 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. travnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da 2. tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 37.188,83 eura/280.199,23 kuna u roku od 15 dana.

IV. Odbijaju se 1. i 2. tuženici s preostalim zatraženim parničnim troškom, kao s neosnovanim.“

2. Protiv presude u stavcima I., II. i III. izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući provođenje drugostupanjske rasprave, radi dopune dokaznog postupka te preinaku prvostupanjske presude, sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe

3. U odgovoru na žalbu prvotuženik se protivi navodima žalbe tužitelja te ju predlaže odbiti, traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, koju isti trpi kao posljedicu ozljeđivanja dana 12. prosinca 2011. kada je kao radnik tvrtke BG d.o.o., koja je s prvotuženikom, kao naručiteljem, u svojstvu podizvođača, imala sklopljen Ugovor o izvođenju radova od 19. rujna 2011., radio na gradilištu na kojem je investitor radova bio drugotuženik i to na montaži doka oplate.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), osim bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da su donošenjem prvostupanjske presude povrijeđena pravila o sadržaju presude, jer istoj nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, s otklonjivim posljedicama na meritorno suđenje u ovom stadiju postupka s obzirom da je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju izvedenih dokaza pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom (čl. 373.a ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev zaključivši da tuženici nisu odgovorni za naknadu štete tužitelju, budući da je za nastanak štetnog događaja odgovoran tužitelj i njegov poslodavac pozivajući se pri tome na odredbe čl. 19., 25. i 68. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18) te čl. 28. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 i 127/17).

8. Smatra da nema odgovornosti za naknadu štete tužitelju od strane prvotuženika, kao naručitelja radova, jer oplata, na kojoj je tužitelj stradao u vrijeme izvođenja radova i koju je na gradilište dopremio prvotuženik nije opasana stvar (čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a/), dok nema odgovornosti niti na strani drugotuženika, kao investitora, jer da je isti postupio u skladu s odredbom čl. 4. i 6. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim i pokretnim gradilištima (“Narodne novine“ broj 51/08, u daljnjem tekstu: Pravilnika).

9. S takvim zaključkom se ne slaže ovaj viši sud.

10. Naime, u odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva imajući u vidu:

-da je prvotuženik (naručitelj radova) s poslodavcem tužitelja Bilandžić graditeljstvo d.o.o. (izvoditelj) sklopio Ugovor o izvođenju radova broj: ZTC 7012-01- 2011./1 temeljem koje je poslodavac tužitelja preuzeo izvođenje dijela radova na (armirano betonski radovi Dilatacija 1), s time da je prvotuženik, kao glavni izvoditelj potpisao ugovor o izgradnji objekta ZTC d.o.o. (ZTC) po principu ključ u ruke s drugotuženikom;

-da se potpisom Ugovora o izvođenju radova poslodavac tužitelja obvezao pridržavati svih mjera Zakona o zaštiti na radu i Zakona o izgradnji objekta (čl. 12. Ugovora), s time da je prvotuženik s tvrtkom AB Gmbh, Podružnica Z sklopio Ugovor o izvođenju radova broj: ZTC 7012-01-2011 potpisom kojeg je preuzeo na sebe izvođenje upravo onog dijela radova u odnosu na koje je sklopio Ugovor o izvođenju radova s poslodavcem tužitelja;

-da se prvotuženik potpisom Ugovora o izvođenju radova s ZTC 7012-01-2011 također obvezao pridržavati svih mjera Zakona o zaštiti na radu i Zakona o izgradnji objekta, što znači da se u odnosu na tužitelja, neovisno o tome što nije bio neposredni poslodavac tužitelju, ne može ekskulpirati svoje odgovornosti za nastalu štetu koja bi bila direktna posljedica nepridržavanja pravilna o zaštiti na radu, već bi taj prigovor prvotuženik eventualno mogao isticati prema poslodavcu tužitelja;

-da se u Prijavi o ozljedi na radu navodi da je tužitelj nastradao prilikom montaže doka vijka s leptir maticom u namjensku rupu na doka ploči, s time da je kao uzrok ozljede navedena klizavost površine, koja Prijava je izdana i potpisana od strane poslodavca tužitelja;

-da se u Zapisniku o izvršenom očevidu sastavljenom 12. prosinca 2011. na privremenom građevinskom gradilištu (izgradnja ZTC-a u [adresa]) od strane višeg inspektora rada KS, dipl. ing. Državni inspektorat, Odjel za nadzor u području radnih odnosa i zaštite na radu, Odsjek za nadzor u području zaštite na radu navodi da su radnici, između kojih i tužitelj, radili na pripremi oplate, s time da za montažu oplate, koju su toga dana izgradili s lijeve strane oplate prema [adresa] P radnici nisu imali nikakve skele-radne površine, iako su pojedine leptir matice na čelične vijke za zategnuti ploče zajedno postavljali i zatezali na visini od 4 m od okolnog poda, s time da je s desne strane postavljena jedna konstrukcija lake skele na kojoj su u gornjem dijelu na visini od cca 4 metara postavljene dvije fosne jedan preko druge, što čini radnu površinu od cca 30 cm bez propisanih ograda i ispuna na ogradama, kako na zadnjoj strani, tako i bočno, radi čega je na takvoj radnoj površini opasno raditi;

-da viši inspektor rada KS, dipl. ing. u Zapisniku nadalje navodi da radnicima nije osigurana radna površina od pada s visine nikakvim tehničkim sredstvima kao što je ograda, prihvatna mreža, platforma ili pojas za vezivanje, s time da je po usmenoj zabrani s mjesta rada odmah uklonjena nekompletna radna skela;

-da se u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Odjela za nadzor u području radnih odnosa i zaštite na radu, Odsjeka za nadzor u području zaštite na radu sastavljenog 10. veljače 2012. po nadzoru inspektora rada povodom teže povrede radnika DS navodi da je inspekcijski očevid izvršen u prisutnosti BS, poslovođe u PIM Oplati d.o.o, glavnog inženjera gradilišta ĆS (imenovanog od strane AB Gmbh) te koordinatora II HS imenovanog od strane investitora ZTC R d.o.o.;

-da se u Zapisniku navodi da su svi radnici koji su radili u radnoj grupi s tužiteljem koristili kacige za rad na visini s time da niti jedan od kaciga nije imala vezicu-podbradni remen, radi čega je prilikom pada tužitelja i došlo do pada kacige s njegove glave;

-da se u Zapisniku nadalje navodi da je tužitelj stradao na način da je pao, jer se poskliznuo (površina mokra od kiše) s horizontalnog rebra „DOKA“ oplate s visine od 40 cm (od poda tog nivoa) na kojem je stajao dok je postavljao doka vijak s leptir maticom u namjensku rupu na doka ploči na visini od 235 cm od okolnog terena te je pao unatrag na leđa na oplatu betonske ploče, s time da se napominje da su meteorološki uvjeti toga dana bili loši s obzirom da je cijeloga dana padala kiša;

-da je odredbom čl. 4. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima („Narodne novine“, broj: 51/08, u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano da je investitor (ovdje drugotuženik) obvezan imenovati jednog ili više koordinatora za zaštitu na radu kada radove izvode ili je predviđeno da ih izvode dva ili više izvođača;

-da je odredbom čl. 11. Pravilnika propisano da je Koordinator za zaštitu na radu u fazi izvođenja radova – koordinator II – dužan:

1. Koordinirati primjenu načela zaštite na radu:

– kod donošenja odluka o tehničkim i/ili organizacijskim mjerama tijekom planiranja pojedinih faza rada;

– kod određivanja rokova, koji su potrebni za sigurno dovršenje pojedinih faza rada, koji se izvode istovremeno ili u slijedu.

2. Koordinirati izvođenje odgovarajućih postupaka, da bi se osiguralo da poslodavci i druge osobe:

– dosljedno primjenjuju načela zaštite na radu iz članka 13. ovoga Pravilnika;

– izvode radove u skladu s planom izvođenja radova.

3. Izraditi, ili potaknuti izradu potrebnih usklađenja plana izvođenja radova i dokumentacije sa svim promjenama na gradilištu.

4. Organizirati suradnju i uzajamno izvješćivanje svih izvođača radova i njihovih radničkih predstavnika, koji će zajedno ili jedan za drugim (u slijedu) raditi na istom gradilištu, s ciljem sprečavanja ozljeda na radu i zaštite zdravlje radnika.

5. Provjeravati da li se radni postupci provode na siguran način i usklađivati propisane aktivnosti.

6. Organizirati da na gradilište imaju pristup samo osobe koje su na njemu zaposlene i osobe koje imaju dozvolu ulaska na gradilište;

-da je odredbom čl. 12. Pravilnika propisano da imenovanje koordinatora za zaštitu na radu za izvršenje obveza navedenih u člancima 10. i 11. ovoga Pravilnika, ne oslobađa investitora od odgovornosti za provedbu zaštite na radu na gradilištu, s time da obveze koordinatora iz čl. 10. i 11. Pravilnika ne oslobađaju odgovornosti izvođače i druge osobe na gradilištu njihovih obveza propisanih odredbama Zakona o zaštiti na radu.

Investitor ne može svoje obveze propisane ovim Pravilnikom prenijeti na izvođača/izvođače radova;

-da je koordinator II. HS, kojeg je imenovao drugotuženik, u više navrata i to neposredno pred nastanak štetnog događaja pisano upozoravao na neusklađenosti na gradilištu (Izvješća od 11. listopada 2011., 13. studenoga 2011., 22. studenoga 2011., 28. studenoga 2011., 6. prosinca 2011.), od kojih su neke neposredno utjecale na sigurnost obavljanja radnih zadataka tužitelja (skele i radne platforme nisu sigurne za uporabu, nesiguran rad na visini i nenošenje zaštitnih sredstava), da bi takav rad na gradilištu bio zabranjen tek od strane Državnog inspektorata dana 12. prosinca 2011. odnosno nakon nastanaka štetnog događaja, iz čega se dade zaključiti da je postojao kontinuitet nepravilnog obavljanja radnih zadataka na način da su se radnici penjali na oplatu prilikom njezine montaže (iskaz svjedoka ZS), a osobe nadležne za provedbu zaštite na radu na isto nisu adekvatno reagirale, kako bi spriječile potencijalnu opasnost ozljeđivanja radnika;

-da koordinator II. HS iskazuje da su na gradilištu fotografirani karakteristični postupci kao što su primjerice penjanje po oplati ili drugo neodgovarajuće ponašanje radnika pa je na sastancima upozoravano na takve nepropisne radnje, ali niti poslodavac tužitelja, jednako kao i prvo i drugotuženici nisu omogućili sigurne radne uvjete kako do takvog ponašanja ne bi dolazilo, što je jasno utvrđeno inspekcijskim nadzorom provedenim nakon ozljeđivanja tužitelja;

-da nadalje iz iskaza svjedoka HS proizlazi da se o uočenim nepravilnostima prvo upozorava glavnog inženjera gradilišta i glavnog nadzornog inženjera, čija je zatim obveza da na sastancima koordinacije ukažu na nepoštivanja zaštite na radu izvođačima radova, koji su o tim sastancima obavještavali podizvođače, što znači da postoji piramida odgovornosti (isto u svom iskazu potvrđuje i ĆS, glavni inženjer gradilišta);

-da iz iskaza svjedok BS, poslovođe prvotuženika proizlazi da je koordinator zaštite na radu tjedno održavao sastanke koordinacije na koje su bili pozvani poslovođe ili „šefovi ili inženjeri“ svih izvođača i podizvođača, koju činjenicu u svom iskazu potvrđuje i koordinator II. HS, koji dodaje da je o svim neusklađenostima na gradilištu upozoravao glavnog inženjera gradilišta g. ĆS i glavnog nadzornog inženjera g. D, nakon čega je njihova dužnost bila da ukažu dalje na nepoštivanje pravila zaštite na radu pogotovo stoga što su istima predočene i fotografije o nepropisnom postupanju;

-da koordinator II. HS u svom iskazu potvrđuje da je upoznat sa sadržajem Zapisnika od 12. prosinca 2012. i sa svim nepravilnostima koje se u istome navode;

-da svjedok ŠS, kojem je u vrijeme štetnog događaja HS bio nadređena osoba, potvrđuje u bitnim dijelovima iskaz svjedoka HS, kao i činjenicu da su radne površne u trenutku pada tužitelja bile skliske;

-da iz iskaza svjedoka ZS, radnog kolege tužitelja, proizlazi da nitko od nadležnih osoba nije radnike upozoravao na to da radne operacije obavljaju neispravno, s time da se radnici vezano uz uvjete rada nisu mogli nikome žaliti nego jednostavno raditi ili ne, s time da dodaje da tužitelj nije mogao koristiti ljestve za obavljanje konkretne radne operacije, jer za njih nije bilo mjesta;

-da tužitelj u svom iskazu također potvrđuje da je predmetnoga dana bilo loše vrijeme i da je od jutra padala kiša, koji vremenski uvjeti nisu bili adekvatni za obavljanje poslova na predmetnom gradilištu, međutim inzistiralo se na obavljanju radova te dodaje da mu je obavljanje poslova naložio BS, koji mu je bio neposredni šef s time da je na gradilištu bilo 8 radnika BG d.o.o., a oko 15-tak radnika prvotuženika;

-da tužitelj iskazuje da na predmetnom gradilištu po njegovom mišljenju nije bilo dovoljno opreme za rad i to za pripremu skela te nije bilo ljestava o čemu da je u nekoliko navrata upozoravao šefa BS, radi čega se i stao na oplatu, koja ima horizontalna rebra, a prvo rebro se nalazi na visini od oko 40 cm te su se radnici znali koristiti prilikom rada tim rebrima, na način da na njih stanu;

-da iz iskaza svjedok ZS proizlazi da su tužitelj i on kritične zgode zajedno radili, tužitelj je stavljao vijke s jedne strane, a on se nalazio s druge strane, a tužitelj je pao, jer je kišilo i bilo je sklisko, a nije bilo ljestava na raspolaganju, s time da smatra da tužitelj niti nije mogao postaviti ljestve, radi nedostatka prostora, a kako bi postavio drugi red vijaka koje treba pričvrstiti; tvrdi da na gradilištu nije bilo dovoljno ljestava, a da skela nije uopće bilo;

-da svjedok ĆS, glavni inženjer gradilišta i glavna osoba za provođenje mjera zaštite na radu, navodi da je tužitelj pri montaži oplate pao, jer nije koristio pomoćnu radnu skelu, koja je bila dostupna radnicima PO d.o.o., već se penjao po oplati te dodaje da je njegova odgovornost za provedbu mjera zaštite na radu prenijeta na sve podizvođače;

-da svjedok ES iskazuje da je BG d.o.o. bilo podizvođač poduzeća PO d.o.o. te je izvodilo oplate i betoniranje armirane betonske konstrukcije, s time da je prema ugovoru imenovana osoba za zaštitu na radu bio poslovođa CS, koji pak iskazuje da na predmetom gradilištu nije nikada bio, dok svjedok ES navodi da se koordinacija s IS provodila preko BS, koji je vršio koordinaciju s njihovim poslovođom CS;

-da iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu proizlazi da nije provođen pravilan nadzor nad primjenom pravila zaštite na radu i nije definiran pravilan izbor radne opreme u dijelu predmetnog procesa postavljanja vijka, odnosno načina uspinjanja, s time da je pravilno izvođenje predmetnih radova sukladno uputama proizvođača opreme korištenje konzolne skele, lake metalne skele ili ljestava;

-da vještak navodi da tužitelj nije koristio ispravna sredstva rada, jer se radilo lakoj metalnoj skeli, dvije fosne, bez zaštitne ograde, što je razlog zašto je inspektor zaštite na radu zabranio korištenje tih radnih sredstava, s time da je Koordinator 2 na koordinaciji istaknuo neispravnost pojedinih sredstava radova, konkretno i pojedinih skela, no nije navedeno u odnosu na kojeg izvođača radova se misli;

-da vještak navodi da iako radnik može prigovoriti, odnosno odbiti izvođenje rada bez odgovarajućih zaštitnih sredstava, to u praksi nije slučaj, jer se radnici boje otkaza i sl.,

ovaj viši sud je mišljenja da je nepravilan zaključak suda prvo stupnja da ne postoji odgovornost prvo i drugotuženika za naknadu štete tužitelju, jer da u radnjama istih nisu uočeni propusti koji su u uzročno posljedičnoj svezi s nastankom štetne posljedice do koje je došlo isključivim propustima poslodavca tužitelja i njega samoga, koji su, oboje, odgovorni za provedbu, odnosno ponašanje sukladno pravilima o zaštiti na radu, a za što ne postoji odgovornost tuženika.

11. To stoga što se, procjenjujući izvedene dokaze primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, dolazi do zaključka da postoji podijeljena odgovornost za nastanak štetnog događaja kako prvo i drugotuženika, tako i samog tužitelja i u to u omjeru od 80% na strani tuženika, a 20% na strani tužitelja, imajući u vidu činjenicu da neovisno o tome što radi propusta na strani tuženika istome nije bilo omogućeno obavljanje radnih zadataka na način da ne bude ugrožen njegov tjelesni integritet, tužitelj je potpisao Zapisnik s koordinacije od 13. studenoga 2011., kojim se radnici upozoravaju na svoju obvezu poštivanja pravila zaštite na radu, u kojem omjeru su tuženici dužni naknaditi tužitelju imovinsku i neimovinsku štetu koju trpi kao posljedicu stradavanja u predmetnom štetnom događaju (čl. 1045., čl. 1046., čl. 1095. i čl. 1100. u vezi s čl. 1092. ZOO-a).

12. Naime, istoga dana po stradavanju tužitelja proveden je očevid od strane višeg inspektora rada KS, dipl. ing. Državni inspektorat, Odjel za nadzor u području radnih odnosa kojim je u bitnome utvrđeno da radnicima na gradilištu drugotuženika nije osigurana radna površina od pada s visine nikakvim tehničkim sredstvima kao što je ograda, prihvatna mreža, platforma ili pojas za vezivanje, s time da je po usmenoj zabrani s mjesta rada odmah uklonjena nekompletna radna skela, dok se u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Odjela za nadzor u području radnih odnosa i zaštite na radu, Odsjeka za nadzor u području zaštite na radu sastavljenog 10. veljače 2012. po nadzoru inspektora rada navodi da su svi radnici koji su radili u radnoj grupi s tužiteljem koristili kacige za rad na visini s time da niti jedna od kaciga nije imala vezicu-podbradni remen, radi čega je prilikom pada tužitelja i došlo do pada kacige s njegove glave.

13. Nadalje utvrđeno je da je koordinator II. HS, kojeg je imenovao drugotuženik, u više navrata i to neposredno pred nastanak štetnog događaja pisano upozoravao na neusklađenosti na gradilištu (Izvješća od 11. listopada 2011., 13. studenoga 2011., 22. studenoga 2011., 28. studenoga 2011., 6. prosinca 2011.), od kojih su neke neposredno utjecale na sigurnost obavljanja radnih zadataka tužitelja (skele i radne platforme nisu sigurne za uporabu, nesiguran rad na visini i nenošenje zaštitnih sredstava), da bi takav rad na gradilištu bio zabranjen tek od strane Državnog inspektorata dana 12. prosinca 2011., odnosno nakon nastanaka štetnog događaja, iz čega se dade zaključiti da je postojao kontinuitet nepravilnog obavljanja radnih zadataka na način da su se radnici penjali na oplatu prilikom njezine montaže (iskaz svjedoka ZS), a osobe nadležne za provedbu zaštite na radu na isto nisu adekvatno reagirale, kako bi spriječile potencijalnu opasnost ozljeđivanja radnika (na način da su neposredno nadgledale da se osigura sigurna površina za rad, odnosno da se radni zadaci obavljaju korištenjem pravilnih sredstava za rad, kao što je to bio i zadatak koordinatora II., koje pravno mišljenje je izrazio i Vrhovni sud RH u svojoj odluci poslovni broj Rev-1406/19 od 3. ožujka 2020.), s time da za provedbu zaštite na radu postoji odgovornost prvotuženika, koji se odgovornosti nije mogao osloboditi potpisom Ugovora o izvođenju radova s ES gradnjom i drugotuženika, kako je naprijed obrazloženo (glavni inženjer gradilišta ĆS ukazuje u svom iskazu da je prvenstveno on, a potom i svi podizvođači /tako i poslodavac tužitelja i prvotuženik/ bili odgovorni za provedbu mjera zaštite na radu, a na što upućuje i odredba čl. 12. Pravilnika kojom je propisano da imenovanje koordinatora za zaštitu na radu za izvršenje obveza navedenih u člancima 10. i 11. ovoga Pravilnika, ne oslobađa investitora od odgovornosti za provedbu zaštite na radu na gradilištu, s time da obveze koordinatora iz čl. 10. i 11. Pravilnika ne oslobađaju odgovornosti izvođače i druge osobe na gradilištu njihovih obveza propisanih odredbama Zakona o zaštiti na radu, na kojoj se temelji odgovornost za isto u odnosu na oba tuženika).

14. Tužitelj i svjedok ZS tvrde da na mjestu obavljanja poslova nije bilo ljestava, s time da dodaju da s obzirom na poziciju na kojoj se predmetni posao trebao obaviti ljestve ne bi niti bilo moguće pozicionirati, jer za njih nije bilo mjesta, dok iz provedenog inspekcijskom nadzora nigdje ne proizlazi ono što tvrde tuženici, a to je da je na gradilištu bilo dovoljno ljestava te da je tužitelj s ljestvama mogao sigurno obaviti zadani posao, već se u Zapisniku isključivo navodi da radnicima na gradilištu drugotuženika nije osigurana radna površina od pada s visine nikakvim tehničkim sredstvima kao što je ograda, prihvatna mreža, platforma ili pojas za vezivanje, s time da je po usmenoj zabrani s mjesta rada odmah uklonjena nekompletna radna skela, pri čemu valja ukazati i na iskaz ĆS, glavnog inženjera gradilišta i glavne osoba za provođenje mjera zaštite na radu, koji pak navodi da je tužitelj pri montaži oplate pao, jer nije koristio pomoćnu radnu skelu, što znači da isti niti ne spominje korištenje ljestava.

15. Ovdje još valja naglasiti da je bitan faktor radi kojeg je došlo do poskliznuća tužitelja činjenica da je predmetnoga dana od jutra padala kiša, da se u prijavi o ozljedi na radu isto navodi kao uzrok ozljeđivanja, da se sklizavost i mokre radne površine navode u zapisniku o očevidu i provedenom inspekcijskom nadzoru (loši meteorološki uvjeti), kao što isto potvrđuje i svjedok ŠS, kojem je u vrijeme štetnog događaja koordinator II. HS bio nadređena osoba i mentor, tako da se postavlja pitanje i ispravnosti odluke da se toga dana obavljaju radovi na visini.

16. Kako bi utvrdio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete ovaj sud je u drugostupanjskom postupku proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. JF koji je u svom nalazu i mišljenju od 21. lipnja 2024. utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio višestruki prijelom baze lubanje s utisnućem, nagnječenje mozga u čeonom dijelu, krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice, nagnječenje pluća, parezu desnog ličnog živca te kao posljedicu ozljeđivanja i simptomatsku epilepsiju.

16.1. Iz mišljenja vještaka, danog po pregledu tužitelja 20. lipnja 2024., proizlazi da je tužitelj povodom štetnog događaja trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana, srednje jaki bolovi potrajali su 10 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 6 mjeseci. Povremeni manji bolovi kod tužitelja javljaju se i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore.

16.2. Tužitelj je, prema mišljenju vještaka, u štetnom događaju pretrpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljnjeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 4 dana, srednji 5 dana i manji 6 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 6 mjeseci (psihijatrijsko liječenje trajalo je nešto više od godinu dana) bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja.

16.3. Nadalje, kod tužitelja je, kao posljedica ozljeđivanja, došlo do smanjenja životne aktivnosti za 45% trajno, a koje trajne posljedice otpadaju na parezu ličnog živca, kraniocerebralnu ozljedu uz uredan neurološki status i na teško trajno oštećenje sluha i poremećaj ravnoteže.

16.4. Za vrijeme kućnog liječenja tužitelju je bila potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 6 mjeseci i to radi smetnje ravnoteže i otežanog normalnog funkcioniranja u svakodnevnom životu kao i zbog nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoči oko svih težih svakodnevnih aktivnosti, s time d je vještak mišljenja da tužitelju trajna tuđa pomoć nije potrebna.

16.5. Kod tužitelja je kao posljedica ozljeđivanja zaostalo i naruženje velikog stupnja, uvijek vidljivo trećim osobama i to u obliku izražene i jasno vidljive asimetrije lica, otežane mimike, nemogućnosti podizanja lateralnog usnog kuta, izostanka osmjeha, nemogućnosti zatvaranja oka i ožiljaka nakon operativnog zahvata. Prilikom zatvaranja očiju vidi se čitava bjeloočnica desnog oka.

16.6. Vještak je dao pisano i usmeno očitovanje na prigovore koje su tuženici iznijeli na njegov nalaz te je iste u cijelosti otklonio i to u bitnome navodeći da do ukupnog postotka trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti kod tužitelja nije došlo matematičkim zbrajanjem, već upravo suprotno na način da je ukupna ocjena smanjenja životne aktivnosti raščlanjena po pojedinim ozljedama, a što je suprotna metoda od metode zbrajanja.

16.7. Saslušan na ročištu 5. studenoga 2024. vještak je ostao u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, kao i kod pisanog očitovanja na prigovore od 30. rujna 2024. te je dodao da imajući u vidu specifičnu vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju zaključuje da su sve trajne posljedice zaostale kod tužitelja u izravnoj i isključivoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem, s obzirom na njegovu dinamiku, radi čega uvid u kompletan zdravstveni karton tužitelja ne bi promijenio mišljenje vještaka.

16.8. Vještak napominje da je izvjesno da tužitelj ne bi mogao raditi u razdoblju kroz koje je trajalo liječenje, odnosno do 22. travnja 2014.

17. Prema mišljenju ovog višeg suda, a imajući u vidu povrede, koje je tužitelj zadobio, jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kako su opisani u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, trajne posljedice koje će tužitelj trpjeti u svom budućem životu i radu, utjecaj koje će iste imati na svakodnevni život tužitelja, predvidivo vrijeme njihova trajanja, lokalitet i stupanj zaostalog naruženja, kao i sve druge okolnosti slučaja, primjereno visokom za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova se ukazuje iznos od 5.300,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 4.000,00 eura, po kriteriju duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti iznos od 33.500,00 eura i po kriteriju naruženja iznos od 5.300,00 eura, ukupno 48.100,00 eura, što umanjeno za 20% doprinosa štetnom događaju iznosi 38.480,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 6. srpnja 2012. do isplate (čl. 1103., čl. 29. st. 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

18. Na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, imajući u vidu da je ista tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 360 sati, sud na temelju svoje slobodne ocjene, imajući u vidu cijene u vrijeme donošenja sudske odluke (čl. 1095. st. 1. ZOO-a u vezi sa čl. 233. ZPP-a), smatra osnovnim iznos od 1.800,00 eura (5,00 eura po satu), što umanjeno za doprinos tužitelja iznosi 1.440,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 6. srpnja 2012. do isplate, s time da je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu rente na ime tuđe pomoći i njege, budući da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da kod tužitelja nema potrebe za trajnom tuđom pomoći.

19. Tužitelj je kao posljedicu ozljeđivanja gubio i na zaradi, budući da nije bio sposoban raditi do završetka liječenja, odnosno do 22. travnja 2014. (očitovanje vještaka na ročištu 5. studenoga 2024.) pa kako je tužitelj primao od stane HZZO-a mjesečnu naknadu zbog privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 2.100,00 kn/278,72 eura, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna zarada za radnika njegove kvalifikacije (KV tesar) bi iznosila 4.200,00 kn/557,44 eura (list 75 spisa), to isti za razdoblje od travnja 2012. (kada je tužitelju istekao ugovor o radu na određeno vrijeme kojeg je imao sklopljenog s BG d.o.o.) do kada je trajala njegova nesposobnost za rad (22. travnja 2014.) ostvaruje pravo na naknadu štete radi izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 2.100,00 kn/278,72 eura, što umanjeno za doprinos štetnom događaju iznosi 1.680,00 kn/222,97 eura sa zateznom kamatom tekućom od 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, odnosno ukupan iznos od 5.514,90 eura/41.552,00 kn, dok u preostalom dijelu taj zahtjev tužitelja nije osnovan.

20. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te odbiti zahtjev tuženika za njegovom naknadom, a isti priznati tužitelju (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /“Narodne novine“, broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 u daljnjem tekstu: OT).

20.1. Tako je tužitelju priznat sastav tužbe 1.736,81 eura (tbr. 7/1 i 50 OT), sastav podnesaka od 8. veljače 2016., 30. prosinca 2019. i 17. siječnja 2023. sve po 1.736,81 eura (tbr. 8/1 i 50 OT), zastupanja na ročištima 1. siječnja 2015., 15. lipnja 2016., 1. prosinca 2016., 11. svibnja 2017., 16. listopada 2017., 15. prosinca 2017., 9. svibnja 2018., 15. listopada 2018., 12. prosinca 2019., 10. siječnja 2022., 10. ožujka 2022., 3. veljače 2023. i 20. ožujka 2023. sve po 1.736,81 eura (tbr. 9/1 i 50 OT), ukupno 29.526,77 eura. Budući da je tužitelj u sporu uspio sa 31% to je istome dosuđen trošak u iznosu od 9.153,29 eura na koji iznos 25% PDV-a (tbr. 42. OT) ili 2.288,32 eura te trošak vještačenja u iznos od 530,88 eura, sveukupno 11.972,49 eura, na koji iznos i zateznu kamatu tekuću od donošenja drugostupanjske odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

21. Tužitelju je priznat trošak žalbenog postupka koji se odnosi na trošak sastava žalbe 2.171,59 eura (tbr. 10/1 i 50 OT) te trošak zastupanja na drugostupanjskoj raspravi održanoj 7. svibnja 2024. i 5. studenoga 2024. po 1.736,81 eura (tbr. 9/6 i 50 OT), ukupno 5.645,21 eura, odnosno s obzirom na uspjeh u žalbenom stadiju postupka od 31%, iznos od 1.750,01 eura, na koji iznos 25% PDV-a ili 437,50 eura te trošak vještačenja 398,19 eura, sveukupno 2.585,70 eura.

22. Odbijen je zahtjev prvotuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

23. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I., čl. 373.a ZPP-a za stavak II., čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak III. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak IV.).

U Zagrebu 5. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac