REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4713/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1595/2024-3 od 12. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-123/2021-30 od 25. ožujka 2024., u sjednici održanoj 5. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1595/2024-3 od 12. lipnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-123/2021-30 od 25. ožujka 2024.
2. U prijedlogu je predlagatelj postavio dva pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1437/2021-2 od 5. siječnja 2022., na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1496/2023-2 od 23. svibnja 2023., Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1105/2022-2 od 29. studenoga 2023. i dr. uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih odluka protivno shvaćanju u navedenim odlukama odnosno prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske o navedenim pitanjima.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na postavljena pitanja valja reći da ista nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer su prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), ali su odbili tužbeni zahtjev uz zaključak da tužitelj nije dokazao da je njegov zahtjev osnovan odnosno da bi postojala razlika između invalidske mirovine utvrđene po tužitelju i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Shvaćanje o primjeni odredaba ZOOP-a ovaj sud je zauzeo u brojnim svojim odlukama kao što su npr. Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020. i dr. pa stoga pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda.
7. Naime, ovaj sud je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-267/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2020.) izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio shvaćanje "da se u opisanoj situaciji kad se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon jer ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornosti za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga, kao posebniji, valja primijeniti taj zakon pri čemu je činjenica da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posetior derogat legi priori. Da bi bila intencija zakonodavca da donošenje ZMO/13 iznimne odredbe ZOOP-a po kojem je uređena odgovornost osiguratelja nije bilo zapreke da se donošenjem tog zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.".
8. Kako su nižestupanjski sudovi zaključili da tužitelj nije dokazao postojanje stvarne štete sukladno odredbama ZOOP-a o postavljenim pitanjima se u stvari osporava nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje, što u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno, a osim toga u odlukama na koje se poziva tužitelj, nije dan odgovor na pitanja koja postavlja u prijedlogu.
9. Slijedom iznesenog, shvaćanje u pobijanoj odluci ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi sa čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 5. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
