Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-415/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IZ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-318/2024-13 od 2. rujna 2024. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika preinačuje se prvostupanjska presuda u pogledu odluke o kazni tako da se okrivljeni IZ zbog kaznenog djela protiv javnog reda – pokušajem protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 za koje je tom presudom proglašen krivim osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

II. Odbija se žalba IZ kao neosnovana te se u ostalom, nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku broj K-318/2024-13 od 2. rujna 2024. godine okrivljenik IZ oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv javnog reda – pokušajem protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 te su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci.

1. 1. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom IZ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od 3. svibnja 2024. pa nadalje.

1. 2. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od okrivljenog IZ oduzima se mobilni uređaj marke "Samsung" model "Galaxy", IMEI brojeva - IMEI1: 355526106614998/01 i IMEI2: 355527106614996/01, sa pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], a koji predmeti su privremeno oduzeti od okr. IZ temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd s Ispostavom Bojna, broj: 511- 10-09-03-K-35/2024, serijski broj: [serijski broj] od 3. svibnja 2024. i pripadajući zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, koji će se predmeti po pravomoćnosti presude uništiti.

1. 3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeni IZ oslobađa se u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, navodeći da je okrivljeniku izrečena preblaga zatvorska kazna, posebice imajući u vidu da je okrivljenik recidivist koji je čak u 18 puta pravomoćno osuđivan, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i okrivljeniku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

3. Žalbu protiv navedene presude podnio je i okrivljenik putem branitelja Željka Stankovića, odvjetnik u Sisku, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda te okrivljeniku izrekne djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci, podredno da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora u kraćem trajanju.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba okrivljenika nije osnovana.

7. Prije svega, ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08, tako da ne postoji nikakva bitna povreda kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe.

8. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

9. Naime, povreda kaznenog zakona postoji, između ostalog, ako su utvrđene okolnosti koje isključuju krivnju. U konkretnom slučaju u žalbi se navode okolnosti koje isključuju protupravnost okrivljenikova ponašanja. Međutim, ovdje nema niti govora o bilo kakvoj zabludi o protupravnosti. Naime, okrivljenik je priznao kako je dobio novac kako bi nekakvu grupu ljudi noću doveo do bosanske granice. Ti su ljudi pričali nekim stranim jezikom, ali on nije znao da je riječ o ilegalnim migrantima. Već iz ovakve njegove obrane proizlazi kako takva obrana nije osnovana, jer je notorna činjenica da vođenje grupe stranaca u noćnim satima u blizini granice ne može predstavljati nikakvu legalnu djelatnost. Uostalom, prema podacima o njegovoj osuđivanosti je vidljivo da je nedavno odslužio višegodišnju zatvorsku kaznu tako da je doista nemoguće očekivati da tijekom služenja tolike zatvorska kazne nije došao u kontakt s informacijama vezanim za ilegalne migrante koji mahom iz Republike Bosne i Hercegovine dolaze u Republiku Hrvatsku.

9. 1. U preostalom se dijelu žalba zbog povrede kaznenog zakona posebno niti ne obrazlaže jer se očito tim označenim žalbenim osnovom pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud pravilno utemeljio svoj zaključak u pogledu postojanja kaznenog djela za koje je okrivljenika proglasio krivim.

10. S pravom se državni odvjetnik žali zbog odluke o kazni koja je izrečena u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci. Naime, prvostupanjski sud je očito precijenio olakotne okolnosti okrivljeniku, a podcijenio, odnosno potpuno zanemario otegotne okolnosti koje se odnose na raniju višestruku osuđivanost, jer je u razdoblju od 2012. do 2024. godine čak sedamnaest puta osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela, a i predmetno kazneno djelo motivirano je stjecanjem lake i brze zarade. Iako su mu izricane uvjetne i bezuvjetne osude, okrivljenik je nastavio sa činjenjem kaznenih djela. Stoga ne postoji nikakav zakonski razlog za izricanje minimalne zatvorske kazne koja je propisana za inkriminirano kazneno djelo, a još manje za zamjenu dijela te zatvorske kazne radom za opće dobro. Po mišljenju ovog suda takvom sankcijom se nikako neće moći ostvariti svrha kažnjavanja, propisana čl. 41. KZ/11 te je stoga neophodno okrivljenika osuditi na strožu bezuvjetnu kaznu zatvora tako da je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

11. Naime, djelomična uvjetna osuda se može izreći samo u onim slučajevima kada postoji visok stupanj vjerojatnosti da će se i bez izdržavanja cjelokupne izrečene kazne ostvariti svrha kažnjavanja, prije svega da ubuduće neće činiti kaznena djela (čl. 57. st. 1. KZ/11). U pravilu je riječ o osobama koje uopće prije nisu bile osuđivane, ili koje nisu bile osuđivane dulje vrijeme prije osude za novo djelo, a u međuvremenu su se dulje vrijeme primjereno ponašale, pri čemu je ličnost samog počinitelja prvo polazište i temelj za djelomičnu uvjetnu osudu, koja ga mora potaknuti na angažiranje vlastitih snaga, kako bi ostao na razini zahtjeva društvenog poretka. Niti jedna od presuda na koje se okrivljenik poziva u žalbi, a kojima su izrečene djelomične uvjetne osude, ne može se primijeniti u njegovom slučaju jer se u pravilu radi o neosuđivanim osobama, mlađim punoljetnicima ili značajno manjoj kriminalnoj količini kod izvršenja kaznenog djela. Okrivljenik IZ je multirecidivist, koji ne samo da ne prestaje s činjenjem kaznenih djela već se odlučuje za sve teža kaznena djela, tako da se djelomična uvjetna osuda u njegovom slučaju ne može opravdati s aspekta specijalne, ali ni generalne prevencije. Slijedom toga je preinačena oduka o kazni na način da je okrivljeniku izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, jer se samo izvršenjem izrečene kazne zatvora može očekivati postizanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/08.

12.Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno odredbi čl. 486. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci i pobijanu presudu preinačiti u odnosu na odluku o kazni.

U Zadru, 5. studenog 2024. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Sandra Radanović