REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-647/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Osijek-Koteks d.d., OIB 44610694500, Osijek, Šamačka 11, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ostremann i partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 284, protiv tuženika Energetski Centar d.o.o., OIB 44507020384, Osijek, Mlinska 16, kojega zastupa punomoćnik Radojica Vučković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radojica Vučković, LŠ i DŠ, [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5727/2021-3 od 22. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-156/2021-9 od 26. listopada 2021., u sjednici održanoj 5. studenog 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5727/2021-3 od 22. kolovoza 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-156/2021-9 od 26. listopada 2021. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Tuženik je postavio četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. ZPP) te je naveo da su povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, jer mu je povrijeđeno pravo na učinkovitu ovrhu (čl. 385.a st. 2. ZPP).
2. Tužitelj u odgovoru na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije ističe da je praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na postavljena pravna pitanja ujednačena a pobijana odluka ne odstupa od te prakse. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava ističe da tuženik samo paušalno navodi pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali ne prilaže nikakvu praksu, niti se na ovu povredu temeljnih ljudskih prava poziva u prethodnom tijeku postupka. Tvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, pa predlaže tuženikov prijedlog odbaciti podredno odbiti. Traži trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Predmet spora je nedopustivost ovrhe iz razloga što tuženik svoju tražbinu dospjelu prije otvaranja predstečajnog postupka nad tužiteljem nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe.
5. Tuženik u odnosu na postavljena pravna pitanja nije jasno naznačio razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP u odnosu na postavljena pravna pitanja tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti.
6. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
7. Naime, tuženik ne navodi koja mu je to osobito teška povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena da bi mu prouzročila povredu prava na učinkovitu ovrhu.
8. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je sporna tražbina nastala 2008. i 2009., da je prvostupanjska presuda donesena 15. prosinca 2011., nakon čega je tužitelj pokrenuo postupak predstečajne nagodbe koji je otvoren 2. rujna 2013., da je sklapanje predstečajne nagodbe odobreno 26. veljače 2015. te da tuženik svoju tražbinu na temelju nepravomoćne presude nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe.
9. Tuženik samo zbog činjenice što je nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe, u spornom dijelu, potvrđena prvostupanjska presuda, nije učinio vjerojatnim da mu je došlo do povrede temeljnog ljudskog prava i to pravo na učinkovitu ovrhu. To stoga, što je odredbom čl. 81. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 108/12, 81/13 i 112/13 - dalje: ZFPPN) izričito propisano da nakon pravomoćnosti rješenja o sklapanju predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog postupka protiv dužnika, radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima.
10. Tužitelj kao dužnik spornu tražbinu nije uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima u postupku predstečajne nagodbe.
11. Budući da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP a niti je u odnosu na povredu prava na učinkovitu ovrhu tu povredu isticao u prethodnom postupku, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbaciti.
12. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je isti bio nepotreban, pa je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. studenog 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
