REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1117/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužiteljice VKJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji, Veliki kraj 50, protiv tuženika Hrvatske komore socijalnih radnika Republike Hrvatske, OIB: 15332268662, Zagreb, Ilica 35, kojeg zastupa službena osoba VK, radi priznavanja prava na obavljanje djelatnosti socijalnog radnika, 05. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatske komore socijalnih radnika Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-034-03/23-03/133, URBROJ: 539/07-23-6 od 14. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na obavljanje djelatnosti socijalnog radnika.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda upravnog postupka. Tvrdi da je diskriminirana po osnovi obrazovanja ili neke druge okolnosti odnosno dovedena u nejednak položaj u odnosu na svoje kolegice (RK, LK i SK) kojima je za razliku od nje, po istovjetnom zahtjevu, priznato pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada i članstvo u Hrvatskoj komori socijalnih radnika. Takvim različitim postupanjem tuženika u identičnim slučajevima, smatra tužiteljica, povrijeđena su njezina ustavna prava iz članka 3., članka 14. stavka 2., članka 16. stavka 2. i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) radi čega u ovom sporu traži zaštitu od diskriminacije na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" 85/08. i 112/12.). Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak uz dosudu troška ovog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je prilikom donošenja pobijanog rješenja pravilno primijenio članak 7. stavak 1. točku 2. Zakona o djelatnosti socijalnog rada ("Narodne novine" 16/19. i 18/22.). Naime, prema Popisu reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, socijalni radnici su regulirana profesija, što znači da je riječ o profesionalnoj djelatnosti kod koje je pristup i obavljanje, na temelju zakonskih propis, uvjetovano posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija. Slijedom toga, osobe koje su stekle odgovarajuću obrazovnu kvalifikaciju za socijalnog radnika izvan Republike Hrvatske trebaju ishoditi rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije od nadležne strukovne komore, u skladu sa Zakonom o djelatnosti socijalnog rada, prema odredbama kojima je propisan opći sustav priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, sadržanima u Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija ("Narodne novine" 82/15., 70/19. i 47/20.). Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Na temelju članka 61. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24., dalje ZUS), Sud je za potrebe ovog spora zatražio od tuženika dostavu spisa koje se odnose na RK, LK i SK.

5. Tuženik je udovoljio zahtjevu Suda i dostavio spise koje se odnose na RK i SK uz opasku da LK nema upisanu u evidenciju HKSR. Ujedno skreće pozornost da je u vrijeme donošenja odluka u predmetima RK i SK bio na snazi Zakon o djelatnosti socijalnog rada ("Narodne novine" 16/19.).

6. Sud je u ovom sporu održao raspravu na temelju članka 89. stavka 2. ZUS-a u prisutnosti tužiteljice i službene osobe tuženika. Tužiteljica je izjavila da će se na raspravi zastupati sama te da ostaje pri svojim radijim navodima i prijedlozima iz tužbe. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u spise koje je dostavio tuženik osobito u rješenja o priznavanju prava na obavljanje djelatnosti socijalnog rada za RK i SK od 27. travnja 2022. i 22. ožujka 2022. Službena osoba tuženika se očitovala da je u ta dva predmeta odlučeno po Uputi osnivača tuženika odnosno Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 20. listopada 2021. koja je stupila na snagu 07. studenog 2021., a prema kojoj jedina razlika između ova dva slučaja i predmeta ovog spora je taj što su CK i RK obavile pripravnički staž iz domene socijalne skrbi prije stupanja na snagu navedenog Zakona.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po zahtjevu tužiteljice od 09. svibnja 2023. za priznavanje prava na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. Naime, tužiteljica je 29. ožujka 2019. završila drugi ciklus sveučilišnog studija socijalnog rada na Filozofskom fakultetu, Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina i na temelju toga stekla zvanje - magistra socijalnog rada. Položila je stručni ispit 21. siječnja 2023. te joj je izdano Uvjerenje od 23. siječnja 2023.

9. Prema članku 7. stavku 1. točki 2. Zakona o djelatnosti socijalnog rada ("Narodne novine" 16/19. i 18/22.) socijalnom radniku priznaje se pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada ako ima završen preddiplomski sveučilišni studij socijalnog rada ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij socijalnog rada ili preddiplomski sveučilišni studij socijalnog rada i diplomski sveučilišni studij socijalne politike ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij socijalnog rada u Republici Hrvatskoj ili mu je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije - socijalni radnik, u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima.

10. Izmijenjeni članak je stupio na snagu 17. veljače 2022.

11. Dakle, citirana zakonska odredba postavlja jasan uvjet u slučaju da je socijalni radnik završio studij izvan Republike Hrvatske, što znači da mora imati priznatu inozemnu stručnu kvalifikaciju za obavljanje regulirane profesije – socijalni radnik od strane nadležnog tijela u postupku usklađenom prema općem sustavu iz Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija ("Narodne novine" 82/15., 70/19., 47/20. i 123/23.).

12. Budući da tužiteljica i sama potvrđuje da nema završeni studij u Republici Hrvatskoj niti priznatu inozemnu stručnu kvalifikaciju za obavljanje regulirane profesije - socijalni radnik, njezin zahtjev je pravilno odbijen ovdje osporenim rješenjem tuženika.

13. Stoga Sud nema osnove zaključiti da je u tužiteljičinom slučaju povrijeđen zakon na njezinu štetu.

14. Povodom prigovora tužiteljice da je diskriminirana u odnosu ostale osobe u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kojima je traženo pravo priznato, Sud je uvidom u dostavljene spise utvrdio:

- RK je 24. listopada 2018. završila drugi ciklus sveučilišnog studija socijalnog rada na Filozofskom fakultetu, Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina. Položila je stručni ispit pri Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 19. ožujka 2022. te joj je izdano Uvjerenje od 21. ožujka 2022. Zahtjev za priznavanje prava na obavljanje djelatnosti socijalnog rada podnijela je 08. travnja 2022. te joj je predmetno pravo priznato rješenjem od 27. travnja 2022. na temelju članka 7. Zakona o djelatnosti socijalnog rada ("Narodne novine" 16/19.).

- SK je 26. rujna 2018. završila drugi ciklus sveučilišnog studija socijalnog rada na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina. Položila je stručni ispit pri Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 29. siječnja 2022. te joj je izdano Uvjerenje od 31. siječnja 2022. Rješenjem Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 21. prosinca 2018. priznata joj je inozemna visokoškolska kvalifikacija – magistar socijalnog rada, za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj. Zahtjev za priznavanje prava na obavljanje djelatnosti socijalnog rada podnijela je 17. veljače 2022. te joj je predmetno pravo priznato rješenjem od 27. travnja 2022. na temelju članka 7. Zakona o djelatnosti socijalnog rada ("Narodne novine" 16/19.).

15. Dakle, može se zaključiti kako je tuženik u dva usporedna slučaja, iste činjenične i pravne osnove, različito postupao u odnosu na tužiteljicu i donio različite odluke bez valjanog zakonskog uporišta i smislenog obrazloženja, a što je dovelo do povrede načela zakonitosti. Međutim, ovdje Sud ne nalazi da je riječ o diskriminaciji tužiteljice po bilo kojoj osnovi iz članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Naime, ovdje je riječ o tome da je tuženik u dva usporedna slučaja očito povrijedio materijalni propis primjenjujući na zahtjeve, podnesene u vrijeme važenja Zakona o djelatnosti socijalnog rada ("Narodne novine" 16/19. i 18/22.), prijašnji Zakon o djelatnosti socijalnog rada („Narodne novine“ 16/19.) i to protivno prijelaznim i završnim odredbama pri tome se očito neosnovano pozivajući na Naputak od 20. listopada 2021.

16. Međutim, poštivanje načela zakonitosti i jednakosti pred zakonom ne postiže se poništenjem rješenja kojeg je Sud u ovom sporu ocijenio zakonitim, već pokretanjem posebnog postupka u kojem će se ocijeniti ima li uvjeta za primjenu izvanrednog pravnog lijeka u usporednim predmetima u kojima su rješenja stekla svojstvo pravomoćnosti. Navedeno je obveza prvenstveno tuženika, stranke ili ovlaštenog državnog tijela, budući da Sud u ovom sporu nije nadležan odlučivati o ta dva pravomoćna akta.

17. Kraj takvog stanja stvari Sudu nije preostalo drugo nego na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a i članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. i II. izreke ove presude.

U Osijeku 05. studenog 2024.

Sudac

Dario Mađaroš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis