Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1566/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku VL, odvjetniku iz OD G & L & L d.o.o. u [adresa] protiv 1-tuženog Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, [adresa], [osobni identifikacijski broj] i 2-tuženog Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-99/2023-13 od 6. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-99/2023-13 od 6. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je između stranaka sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine koja se nalazi u [adresa], Trg 4. svibnja 533. broj 4, neto korisne površine od 333,00 m2, upisane u zemljišnim knjigama kao 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1), dio čest. zem. br. [katastarska čestica] povezan s vlasništvom posebnog dijela - poslovnog prostora u prizemlju ukupne bruto površine 447,96 m2, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine sagrađene na zk.č.br. 275/14 zgrada mješovite uporabe površine 447 m2, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] za iznos kupoprodajne cijene od 5.195.000,00 kn, zahtjev za nalaganje tuženicima izdavanja tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama i zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Presudu pobija tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže presudu preinačiti i zahtjev tužitelja prihvatiti te tuženike obvezati na naknadu parničnog troška tužitelju odnosno podredno istu ukinuti i vrati predmet u tom dijelu na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu 1-tuženi osporava navode žalbe te predlaže da sud drugog stupnja istu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je između stranaka sklopljen ugovor o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] za iznos kupoprodajne cijene od 5.195.000,00 kn kao i zahtjev za izdavanje podobne tabularne isprave za upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama.

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporno:

- da su tuženici vlasnici predmetne nekretnine (predmetnog poslovnog prostora) i to 1-tuženik u 542/1000 dijela i 2-tuženik u 458/1000 dijela,

- da je 11. prosinca 2018. u SD i u podlistu MK, te na internetskim stranicama 2-tuženog, a 12. prosinca 2018. na internetskim stranicama 1-tuženog, objavljen javni natječaj za prodaju istog u kojem je između ostalog navedeno da prodavatelji (ovdje tuženici) zadržavaju pravo poništenja natječaja bez davanja obrazloženja i pri tom ne snose materijalnu ili drugu odgovornost prema ponuditeljima,

- da se na navedeni javni natječaj kao ponuditelj javio i tužitelj te ponudio cijenu od 5.195.000,00 kn,

- da je dopisom 1-tuženika Klasa: 406-01/18-02/23, Ur.br. 341-99-07/6-19-13 od 3. lipnja 2019. tužitelj obaviješten da je njegova ponuda za kupnju predmetne nekretnine prihvaćena kao najpovoljnija s time da je istim obaviješten da su, s obzirom da je u skladu s Statutima tuženika, ravnatelju potrebna prethodna suglasnost Vlade RH za raspolaganje nekretninama čija je vrijednost veća od 5.000.000,00 kn, prodavatelji podnijeli zahtjev nadležnim ministarstvima u svrhu ishođenja prethodne suglasnosti Vlade RH za prodaju predmetne nekretnine,

- da je čl. 1. Odluke o odabiru najpovoljnije ponude za predmetni poslovni prostor 1-tuženika Klasa: 406-01/18-02/23, Ur.br. 341-99-07/6-19-13 od 3. lipnja 2019. utvrđeno da je odabrana ponuda tužitelja za ponuđeni iznos kupoprodajne cijene od 5.195.000,00 kn kao najpovoljnija dok je čl. 2. utvrđeno da će s odabranim ponuditeljem sklopiti ugovor za kupoprodaju predmetne nekretnine uz uvjet pribave prethodne suglasnost Vlade RH ili očitovanje nadležnog tijela da prethodna suglasnost Vlade RH nije potrebna,

- da su tuženici 6. svibnja 2019. zatražili izdavanje prethodne suglasnosti od Vlade RH za prodaju predmetne nekretnine koji prijedlog je bio upućen Ministarstvu rada i mirovinskog sustava RH te Ministarstvu zdravstva RH ali da istu nisu uspjeli ishoditi,

- da je odlukom Klasa: 406-01/18-02/23, Ur.br. 341-99-07/6-21-20 od 7. rujna 2021., nakon proteka više od dvije godine od traženja izdavanja prethodne suglasnosti za prodaju a koja nije bila izdana, poništen postupak prodaje predmetne nekretnine objavljene u javnom natječaju, o čemu je tužitelj obaviješten dopisom 1- tuženika Klasa: 406-01/18-02/23, Ur.br. 341-99-07/6-21-21 od 21. rujna 2021.

7. Pošavši od utvrđenja da je odredbom čl. 19. st. 5. Pravilnika o prodaji nekretnina u vlasništvu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 041-01/18-02/3 Ur.br 341-99- 01/01-18-8 od 20. lipnja 2018., propisano da ovdje 1-tuženik zadržava pravo neprihvaćanja ni jedne ponude i pravo poništenja nadmetanja u bilo koje vrijeme prije zaključenja ugovora bez ikakve odgovornosti prema ponuditeljima i bez obveze da obrazloži svoju odluku, da je isto navedeno i u točki X. javnog natječaja za prodaju predmetne nekretnine, da je tužitelj svojom izjavom od 11. veljače 2019. prihvatio uvjete predmetnog javnog poziva prema javnom natječaju za prodaju predmetne nekretnine pa time i pravo prodavatelja (ovdje tuženika), kojim isti zadržavaju pravo poništenja natječaja bez davanja obrazloženja, da sam javni natječaj nema značaj ponude već predstavlja, u skladu s odredbom čl. 256. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), poziv kojim se poziva neodređeni broj osoba da podnesu ponude za sklapanje pravnog posla pod objavljenim uvjetima, da predmetni javni natječaj ne predstavlja opću ponudu u smislu odredbe čl. 254. ZOO jer uz ostalo, ne sadrži sve bitne sastojke ugovora, već samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uvjetima, da činjenica da su tuženici ponudu tužitelja proglasili najpovoljnijom ne znači da su se time ugovorne stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora jer sama činjenica da je tužiteljeva ponuda izabrana kao najpovoljnija nije ujedno i prihvaćena, obzirom da je izostao poziv tuženika na sklapanje kupoprodajnog ugovora u skladu s točkom IX. javnog natječaja sud prvog stupnja zaključio je da se u konkretnom slučaju ne može se zaključiti da bi između tužitelja i tuženika pod bio zaključen ugovor o kupoprodaji, koji se u konkretnom slučaju zahtjeva u pisanoj formi jer nedostaje suglasnost volje jedne ugovorne strane, prodavatelja ovdje tuženika za zaključenje predmetnog ugovora te posljedično navedenom odbio tužbeni zahtjev.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje tužitelj u svojoj žalbi. Činjenica da je sud prvog stupnja u obrazloženju presuda naveo kako nije sporno među strankama da iste nisu sklopile ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine a što je u stvari predmet ovog postupka samo po sebi ne čini presudu nerazumljivom s obzirom da iz teksta obrazloženja jasno proizlazi kako sud utvrđuje da među strankama nije sporno da iste nisu pristupile sklapanju i potpisivanju pismenog ugovora o kupoprodaji već da je upravo pravno pitanje u ovoj pravnoj stvari da li je u konkretnom slučaju došlo do prihvata ponude tužitelja te da li su time ispunjeni uvjeti za utvrđenje o sklapanju odnosno postojanju pravnog odnosa između stranaka o kupoprodaji predmetne nekretnine.

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju raspoloživih i izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Navodi iz žalbe tužitelja u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza odnosno viđenja predmetne situacije prema kojoj u okolnostima konkretnog slučaja postoji suglasnost volja stranka dakle i tuženika za sklapanja predmetnog ugovora kao i propisana pismena forma istog. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8 ZPP).

10. Pravilno je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tužitelja, utvrdio da je izostala volja tuženika za sklapanje predmetnog ugovora o kupoprodaji te da posljedično navedenom do sklapanja istog nije došlo. Naime ugovor o kupoprodaji dvostrani je pravni posao koji kao i svaki drugi ugovor u smislu čl. 247. ZOO nastaje suglasnim očitovanjem volje najmanje dvije strana zbog prouzrokovanja pravnih posljedica. Dakle, ugovorom ugovorne strane izrazom vlastite volje zajedno osnivaju i sadržajno određuju određeni pravni odnos. Oni su slobodni u tome hoće li ili neće sklopiti ugovor, ako hoće s kim će ga sklopiti odnosno kasnije ga mijenjati te po svojoj volji određuju sadržaj i uvjete ugovora osim u iznimnim situacijama određenim zakonom. Suprotno mišljenju tužitelja činjenica da je 1-tuženik donio odluku da se prihvaća kao najpovoljnija njegova ponuda za kupnju predmetne nekretnine za iznos od 5.195.000,00 kn te istu dostavio tužitelju na znanje sama po sebi ne znači da bi između strankama došlo do iskazivanja suglasnosti volja o bitnim sastojcima ugovora odnosno do sklapanja ugovora u smislu naprijed navedene zakonske odredbe. To iz razloga jer je u tom dopisu kojim je tužitelj obaviješten o prihvaćanju njegove ponude od 5. lipnja 2019., a koji dopis prilaže listu 11 spisa, 1-tuženik izričito naveo, da će prethodno zatražiti suglasnost za sklapanje ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od Vlade RH te da će tužitelja naknadno pravovremeno obavijestiti o svim relevantnim okolnostima za prodaju nekretnine te o sklapanju ugovora o kupoprodaji nekretnine. Dakle tuženik je istim izričito iskazao svoju volju da će po ishođenju prethodne suglasnosti o tome obavijestiti tužitelja te ga pozvati na sklapanje ugovora. Isto proizlazi i iz odluke o odabiru najpovoljnije ponude od 3. lipnja 2019. koja prilaže listu 12 spisa. Stoga se ne može zaključiti da bi tuženici tim dopisom odnosno donošenjem i dostavom odluke o prihvaćanju tužiteljeve ponude kao najpovoljnije iskazali svoju volju na sklapanje ugovora o kupoprodaji u smislu odredbe čl. 252 st. 1. ZOO odnosno čl. 247. ZOO. Pri tome je neodlučno da li su tuženici sukladno njihovim Statutima bili u obvezi ishoditi prethodnu suglasnost od Vlade RH ili ne već je odlučno da su tuženici kao prodavatelji smatrajući da im je za sklapanje ugovora potrebna navedena suglasnost iskazali volju za sklapanje ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine tek po ishođenoj suglasnosti o čemu je saznanja imao tužitelj te se takvom uvjetu ničim nije usprotivio već je čekao ishođenje suglasnosti a ovaj postupak pokrenuo tek po poništenju predmetnog javnog natječaja.

10. Isto tako pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da su tuženici, u skladu i sa uvjetima objavljenog javnog natječaja, koje je tužitelj svojom izjavom prihvatio, zadržavali pravo neprihvaćanja ni jedne ponude i pravo poništenja nadmetanja u bilo koje vrijeme prije zaključenja ugovora (a s obzirom na naprijed utvrđenja prije poništenja javnog natječaja ugovor o kupoprodaji među strankama s obzirom na izostanak volje tuženika da se isti sklopi bez prethodne suglasnosti Vlade RH, suprotno mišljenju tužitelja nije bio sklopljen) bez ikakve odgovornosti prema ponuditeljima i bez obveze da obrazloži svoju odluku, a koje pravo su i iskoristili i natječaj poništili nakon što nakon dvije godine nije udovoljenog njihovom zahtjevu za izdavanje prethodne suglasnosti od strane Vlade RH za sklapanje ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine.

11. Posljedično naprijed navedenom neodlučna su opširna razmatranja žalbe tužitelja, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi ZOO, na inače nesporno utvrđeno činjenično stanje.

12. Stoga, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 5. studenog 2024.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš