Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4323/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Radiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Addiko Bank d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetnik u odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o. iz [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4232/2023 od 15. svibnja 2024., u sjednici vijeća dana 5. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4232/2023 od 15. svibnja 2024. u dijelu pod toč. II i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi: "l. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj: 216-477/2005 koji ugovor je solemniziran kod JB Zoje Puljiz, u [adresa], dana 9. studenoga 2005. g., pod posl. br. OU-814/05 ll. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 5.374,08 EUR zajedno s zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31.07.2015. g. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, za razdoblje od 1.8.2015. godine pa do 31.12.2022. g. određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023. g. pa nadalje određenoj prema kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja kamatne koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, koja kamata na navedeni iznos teče:-na iznos od 28,01 EUR od 23.07.2011. g. -na iznos od 335,26 EUR od 26.08.2011. g.-na iznos od 314,02 EUR od 23.09.2011. g. -na iznos od 308,58 EUR od 20.10.2011. g.-na iznos od 311,50 EUR od 14.11.2011. g. -na iznos od 317,21 EUR od 29.12.2011. g. 2 P-4232/2023-na iznos od 313,23 EUR od 30.01.2012. g. - na iznos od 323,58 EUR od 03.03 2012. g.-na iznos od 321,19 EUR od 03 04.2012. g.-na iznos od 322,52 EUR od 02.05.2012. g. -na iznos od 323,71 EUR od 01.08.2012. g.-na iznos od 320,53 EUR od 02.07 2012. g. -na iznos od 321,99 EUR od 01.08.2012. g.-na iznos od 320,53 EUR od 04.09.2012. g.-na iznos od 318,53 EUR od 02.10.2012. g. -na iznos od 318,14 EUR od 02.11.2012. g. -na iznos od 323,84 EUR od 01.12.2012. g., pa sve do konačne isplate. III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenoj prema kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja kamatne koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena koja kamate teče od dana podnošenja ove presude pa do konačne isplate", kao neosnovan.

2. Pod II izreke pobijane odluke prihvaća se podredan tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 1. i članka 7. Ugovor o kreditu broj: 216- 477/2005 koji ugovor je solemniziran kod JB Zoje Puljiz, u [adresa], dana 9. studenoga 2005. g., pod posl. br. OU-814/05, u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednost 25.995 CHF te povrat kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja. ll. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovor o kreditu broj: 216-477/2005 koji ugovor je solemniziran kod JB Zoje Puljiz, u [adresa], dana 9. studenoga 2005. g., pod posl. br. OU-814/05, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Ill. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.468,80 EUR zajedno s zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31.07.2015. g. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, za razdoblje od 1.8.2015. godine pa do 31.12.2022. g. određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023. g. određenoj prema kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja kamatne koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, a od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo 3 P-4232/2023 polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja kamata na navedeni iznos teče:-na iznos od 27,81 EUR od 31.01.2011. g. -na iznos od 49,19 EUR od 28.02.2011. g. -na iznos od 17,94 EUR od 31.03.2011. g. -na iznos od 42,65 EUR od 30.04.2011. g. -na iznos od 53,47 EUR od 31.05.2011. g. -na iznos od 66,78 EUR od 30.06.2011. g. -na iznos od 75,22 EUR od 31.07.2011. g.-na iznos od 85,94 EURod 31.08.2011. g. -na iznos od 65,66 EURod 30.09.2011. g. -na iznos od 60,40 EUR od 31.10.2011. g. -na iznos od 63,21 EUR od 30.11.2011. g. -na iznos od 68,69 EUR od 31.12.2011. g. -na iznos od 64,44 EUR od 31.01.2012. g. -na iznos od 74,80 EUR od 29.02.2012. g. -na iznos od 72,49 EUR od 31.03.2012. g. -na iznos od 73,78 EUR od 30.04.2012. g. -na iznos od 74,90 EUR od 31.05.2012. g. -na iznos od 71,78 EUR od 30.06.2012. g. -na iznos od 73,25 EUR od 31.07.2012. g. -na iznos od 71,86 EUR od 31.08.2012. g.-na iznos od 70,02 EUR od 30.09.2012. g. -na iznos od 69,46 EUR od 31.10.2012. g. -na iznos od 75,09 EUR od 30.11.2012. g., pa sve do konačne isplate. IV. Nalaže se tuženiku AB d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 657,24 EUR zajedno s zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31.07.2015. g. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, za razdoblje od 1.8.2015. godine pa do 31.12.2022. g. određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023. g. određenoj prema kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja kamatne koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, a od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja kamata na navedeni iznos teče:-na iznos od 1,94 EUR od 30.09.2007. g. -na iznos od 1,92 EUR od 31.10.2007. g. -na iznos od 1,93 EUR od 30.11.2007. g. -na iznos od 1,94 EUR od 31.12.2007. g. 4 P-4232/2023-na iznos od 1,96 EUR od 31.01.2008. g.-na iznos od 1,98 EUR od 29.02.2008. g. -na iznos od 6,80 EUR od 31.03.2008. g. - na iznos od 6,72 EUR od 30.04.2008. g. -na iznos od 6,59 EUR od 31.05.2008. g. -na iznos od 6,61 EUR od 30.06.2008. g. -na iznos od 6,56 EUR od 31.07.2008. g. -na iznos od 5,51 EUR od 31.08.2008. g. -na iznos od 6,54 EUR od 30.09.2008. g.-na iznos od 6,76 EUR od 31.10.2008. g. -na iznos od 7,02 EUR od 30.11.2008. g. -na iznos od 8,16 EUR od 31.12.2008. g. -na iznos od 8,64 EUR od 31.01.2009. g. -na iznos od 8,78 EUR od 28.02.2009. g. -na iznos od 8,96 EUR od 31.03.2009. g. -na iznos od 10,85 EUR od 30.04.2009. g. -na iznos od 10,86 EUR od 31.05.2009. g. -na iznos od 10,79 EUR od 30.06.2009. g. -na iznos od 10,81 EUR od 31,07.2009. g. -na iznos od 10,74 EUR od 31.08.2009. g. -na iznos od 10,79 EUR od 30.09.2009. g. -na iznos od 10,71 EUR od 31.10.2009. g.-na iznos od 10,70 EUR od 30.11.2009. g. -na iznos od 10,72 EUR od 31.12.2009. g. -na iznos od 10,95 EUR od 31.01.2010. g. -na iznos od 11,10 EUR od 29.02.2010. g. -na iznos od 11,05 EUR od 31.03.2010. g. -na iznos od 11,29 EUR od 30.04.2010. g. -na iznos od 11,33 EUR od 31.05.2010. g. -na iznos od 11,72 EUR od 30.06.2010. g. -na iznos od 12,01 EUR od 31.07.2010. g. -na iznos od 11,65 EUR od 31.08.2010. g. -na iznos od 12,56 EUR od 30.09.2010. g. -na iznos od 12,16 EUR od 31.10.2010. g. -na iznos od 12,17 EUR od 30.11.2010. g.-na iznos od 12,61 EUR od 31.12.2010. g. -na iznos od 13,08 EUR od 31.01.2011. g. -na iznos od 12,64 EUR od 28.02.2011. g. -na iznos od 12,17 EUR od 31.03.2011. g. -na iznos od 12,54 EUR od 30.04.2011. g. -na iznos od 13,01 EUR od 31.05.2011. g. -na iznos od 13,63 EUR od 30.06.2011. g. -na iznos od 14,08 EUR od 31.07.2011. g. -na iznos od 14,51 EUR od 31.08.2011. g. -na iznos od 13,61 EUR od 30.09.2011. g. -na iznos od 13,38 EUR od 31.10.2011. g. -na iznos od 13,48 EUR od 30.11.2011. g.,-na iznos od 13,71 EUR od 31.12.2011. g. -na iznos od 13,98 EUR od 31.01.2012. g. -na iznos od 13,97 EUR od 28.02.2012. g. -na iznos od 13,89 EUR od 31.03.2012. g. -na iznos od 13,93 EUR od 30.04.2012. g. 5 P-4232/2023-na iznos od 14,01 EUR od 31.05.2012. g.-na iznos od 13,94 EUR od 30.06.2012. g.-na iznos od 13,93 EUR od 31.07.2012. g.-na iznos od 13,86 EUR od 31.08.2012. g. -na iznos od 13,71 EUR od 30.09.2012. g.-na iznos od 13,58 EUR od 31.10.2012. g. -na iznos od 13,95 EUR od 30.11.2012. g., pa sve do konačne isplate."

3. Konačno, pod III izreke nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovoga postupka u iznosu od 3.848,81 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

4. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako su stranke sklopile Ugovor o kreditu u stranoj valuti uz kamatnu stopu koja je do konačne otplate promjenjiva u visini i u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora.

8. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja utvrđuje i to kako prema odredbama čl. 46. i 47. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., dalje ZOO), a u vezi sa čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) ugovorena kamata mora biti određena, odnosno odrediva, dok i prema odredbi tada važećeg čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07.), dalje ZZP) su odredbe ugovora o predmetu i cijeni morale biti jasne, lako razumljive i lako uočljive, pri čemu je termin promjenjive kamatne stope korišten u predmetno ugovoru odredba koja je visoko stručna i kao takva razumljiva isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu ili se bave bankarskim poslovanjem, pa je za prosječnog potrošača nerazumljiva, a razlozi za promjenljivost stope prikazani u odlukama banaka ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Izostala je pri tome dužnost tuženika da tužitelja ozbiljno informira o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrene pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, pa je tužitelj bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženika, budući da je formulacija odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi osiguravala jedino podatak o visini kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, bez ikakvih drugih okolnosti u pravcu utvrđivanja činjenice kakva će ta kamata i temeljem čega biti ubuduće, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja, kojeg niti navodima svoje žalbe u pitanje nije uspio dovesti tuženik, a prihvaća ga i ovaj sud, kako buduća kamatna stopa koja je bila ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva, a sve u skladu sa odredbama Direktive 93/13/EEZ i to čl. 5. iste, prema kojemu u slučaju ugovora o kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, odnosno da se istima ne daje pozicija prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, pri čemu tužitelj kao pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope bez obavijesti u slučaju valjanog razloga.

9. Stoga je valjan zaključak suda prvog stupnja o tome da bi iz navedenog razloga ova odredba ugovora bila ništetna, temeljem odredbe čl. 103. st. 1. ZOO, pa pravilno tužitelj ovom tužbom ostvaruje svoje pravo iz čl. 210. ZOO da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog dijela ugovora primio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa. Pri tome u pogledu navoda tuženika iznesenih u žalbi o tome da bi tužitelj imao pravo na povrat plaćenog iznosa valja reći kako je obračun visine tražbine izvršen prema otplatnom planu tuženika uz predmetni ugovor i iznosa isplaćenih u valuti ugovora i na način kako je plaćanje i ugovoreno u protuvrijednosti, pa je temeljem dokumentacije koju je izradio sam tuženik i potvrdio vještak financijske struke, sud prihvatio obračun kojeg je izvršio tužitelj. Temeljem čl. 105. ZOO, pri tome, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora, po pravilno utvrđenju suda prvog stupnja, ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

10. I ovaj sud pri tome prihvaća stav suda prvog stupnja o tome kako je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pravomoćno odlučio u postupku o žalbi u pogledu nedopuštenosti odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. godine vezano uz spor udruga za zaštitu potrošača te da je time došlo do prekida zastare, u predmetu br. Pž-7129/13 vezano uz stav Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te i VSRH i u odluci Rev-3142/18 utvrđuje kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi i do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., jer je u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružena na općenitoj odnosno apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu, a prema čl. 502. c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i pozivanje na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP, te će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Pri tome je sve okolnosti pregovaranja stranaka sud prvog stupnja valjano, kako je već rečeno u ovom predmetu-cijenio dok i VSRH u pogledu pregovaranja stranaka zauzima stav o tome da odredbe ugovora o kreditu o primjenljivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili određeno precizirani razlozi za njezinu izmjenu u buduće, a niti se to iz sadržaja odluka banaka moglo utvrditi, što dovodi do zaključka da su navedene odredbe ugovora ocijenjene nerazumljivim, što je izneseno i u odluci u predmetu Revt-249/14 Stoga je u takvoj situaciji sud prvog stupnja pravilno odbio preostale dokazne prijedloge tuženika na ovu okolnost, utvrđujući kako je tužitelj bio u neravnopravnom položaju prema tuženiku jer iz formulacije ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bilo jasno na temelju kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa pa navedeno nije moglo biti razumljivo ne samo prosječnom potrošaču, već i svakom potrošaču, a i ista formulacija nije bila niti odrediva sukladno odredbi čl. 46. ZOO, a takvo postupanje tuženika uzrokovalo je neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni elementi ugovora, a tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa povećanim rizikom koji donosi istovremeno ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule jer su postojala dva rizična elementa i to promjenjiva glavnica i promjenjiva kamatna stopa pa je iz svih navedenih razloga postupanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznih prava, a navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja, tako da je tužitelj kao potrošač u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njegove pregovaračke moći, razine znanja te nemogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, te nije bio informiran na jasan i transparentan način o promjeni kamatne stope.

12. Stoga je osnovano utvrđenje suda prvog stupnja kako je u takvoj situaciji bilo nedvojbeno omogućeno tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene promjenjive kamatne stope za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu, pa se ne radi o odredbi čiji je sadržaj lako razumljiv što van sumnje uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva nepoštena ugovorna odredba ništetna. Konačno, u pogledu prigovora na nalaz i mišljenje tuženik iste nije istakao u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, odnosno nije predložio dopunsko saslušanje vještaka, pa sada iste neosnovano ističe, a isto tako i odustao je od dokaznog prijedloga za saslušanjem svog djelatnika na okolnost statusa tužitelja i okolnosti pregovaranja, pa sada neosnovano prigovara nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

13. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, te je i odluka o troškovima postupka pravilna prema čl. 154. i 155. ZPP obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i činjenicu da je trošak dosuđen za sve radnje koje su bile neophodne za vođenje postupka, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 5. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat