Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2194/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Darije Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te sutkinje Sabine Dugonjić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Marko Križanec, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tužene RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužene OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženika EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa Ivica Škunca, odvjetnik u Zaprešiću, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 4. ožujka 2024., poslovni broj P-446/2016-89, u sjednici vijeća 5. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 4. ožujka 2024., poslovni broj P-446/2016-89 pod toč. I.-
III. izreke.
II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje pobijana presuda pod toč. IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu:
- 83,82 eura u odnosu na I. tuženu;
- 66,80 eura u odnosu na II. tuženu;
- 33,93 eura u odnosu na III. tuženika, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
III. Preinačava se pobijana presuda pod toč. IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 90,24 eura u odnosu na I. tuženu, 67,11 eura u odnosu na II. tuženu i 27,24 eura u odnosu na III. tuženika, sve sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:
"1. Nalaže se I. tuženici isplatiti tužitelju daljnjih 90,24 eur sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:
- 4,09 eur od 16.7.2013 pa do isplate,
- 3,09 eur od 7.8.2013. pa do isplate,
- 12,37 eur od 25.9.2013 pa do isplate,
- 6,18 eur od 8.11.2013. pa do isplate,
- 3,09 eur od 20.12.2013. pa do isplate,
- 4,09 eur od 11.1.2014. pa do isplate,
- 3,09 eur od 14.2.2014. pa do isplate,
- 3,09 eur od 12.3.2014. pa do isplate,
- 3,09 eur od 12.4.2014. pa do isplate,
- 4,09 eur od 15.5.2014. pa do isplate,
- 3,59 eur od 15.07.2014. pa do isplate
- 1,55 eur od 13.08.2014. pa do isplate
- 1,55 eur od 18.09.2014. pa do isplate
- 2,04 eur od 15.10.2014. pa do isplate
- 1,55 eur od 18.11.2014. pa do isplate
- 1,55 eur od 05.12.2014. pa do isplate
- 2,04 eur od 15.01.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 14.02.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 06.03.2015. pa do isplate
- 2,10 eur od 10.04.2015. pa do isplate
- 1,72 eur od 15.05.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 12.06.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 07.07.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 21.08.2015. pa do isplate
- 2,39 eur od 18.09.2015. pa do isplate
- 2,39 eur od 17.10.2015. pa do isplate
- 2,39 eur od 19.11.2015. pa do isplate
- 2,39 eur od 22.12.2015. pa do isplate
- 2,39 eur od 16.01.2016. pa do isplate
- 2,39 eur od 13.02.2016. pa do isplate
- 2,39 eur od 05.03.2016. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.7.2015., a od 1.8.2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
2. Nalaže se II. tuženici isplatiti tužitelju daljnjih 67,11 eur sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:
- 2,04 eur od 16.7.2013 pa do isplate,
- 1,55 eur od 7.8.2013. pa do isplate,
- 6,18 eur od 25.9.2013 pa do isplate,
- 3,09 eur od 8.11.2013. pa do isplate,
- 1,55 eur od 20.12.2013. pa do isplate,
- 2,04 eur od 11.1.2014. pa do isplate,
- 1,55 od 14.2.2014. pa do isplate,
- 1,55 eur od 12.3.2014. pa do isplate,
- 1,55 eur od 12.4.2014. pa do isplate,
- 2,04 eur od 15.5.2014. pa do isplate,
- 3,59 eur od 15.07.2014. pa do isplate
- 1,55 eur od 13.08.2014. pa do isplate
- 1,55 eur od 18.09.2014. pa do isplate
- 2,04 eur od 15.10.2014. pa do isplate
- 1,55 eur od 18.11.2014. pa do isplate
- 1,55 eur od 05.12.2014. pa do isplate
- 2,04 eur od 15.01.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 14.02.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 06.03.2015. pa do isplate
- 2,10 eur od 10.04.2015. pa do isplate
- 1,72 eur od 15.05.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 12.06.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 07.07.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 21.08.2015. pa do isplate
- 2,39 eur od 18.09.2015. pa do isplate
- 2,39 eur od 17.10.2015. pa do isplate
- 2,39 eur od 19.11.2015. pa do isplate
- 2,39 eur od 22.12.2015. pa do isplate
- 2,39 eur od 16.01.2016. pa do isplate
- 2,39 eur od 13.02.2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.7.2015., a od 1.8.2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
3. Nalaže se III. tuženiku isplatiti tužitelju daljnjih 27,24 eur sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:
- 3,59 eur od 15.07.2014. pa do isplate
- 1,55 eur od 13.08.2014. pa do isplate
- 1,55 eur od 18.09.2014. pa do isplate
- 2,04 eur od 15.10.2014. pa do isplate
- 1,55 eur od 18.11.2014. pa do isplate
- 1,55 eur od 05.12.2014. pa do isplate
- 2,04 eur od 15.01.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 14.02.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 06.03.2015. pa do isplate
- 2,10 eur od 10.04.2015. pa do isplate
- 1,72 eur od 15.05.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 12.06.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 07.07.2015. pa do isplate
- 1,91 eur od 21.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.7.2015., a od 1.8.2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
IV. Preinačava se pobijana presuda pod toč. IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka od 1.080,00 eur u odnosu na I. tuženu, od 810,00 eur u odnosu na II. tuženu i od 360,00 eur u odnosu na III. tuženog i sudi:
"Nalaže se I. tuženici naknaditi tužitelju daljnjih 1.080,00 eur, II. tuženici 810,00 eur, a III. tuženom 360,00 eur, sve na ime parničnog troška, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. studenog 2024. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
V. Nalaže se I.-III. tuženicima naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka od 156,25 eur, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je pod toč. I. izreke naloženo I. tuženoj isplatiti tužitelju 2.115,21 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i parnični trošak od 1.044,60 eura. Pod toč. II. izreke je naloženo II. tuženoj isplatiti tužitelju 1.614,60 eur kao i parnični trošak od 783,46 eura također sa zakonskim zateznim kamatama. Pod toč. III. izreke je naloženo III. tuženom da tužitelju isplati 692,04 eura također sa pripadajućim zateznim kamatama kao i parnični trošak od 348,20 eura. Pod toč. IV. izreke je odbijen tužbeni zahtjev za 174,06 eura u odnosu na I. tuženu, na II. tuženu za 133,91 eura te u odnosu na III. tuženika za 61,17 eura, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u toč. IV izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP) uz prijedlog da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine, odnosno preinači istu u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka.
2.1. Tuženici su također podnijeli žalbu protiv presude u toč. I., II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga uz prijedlog da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine, odnosno preinači istu u smislu žalbenih navoda. Potražuju trošak žalbenog postupka.
3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.
3.1. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
4. Predmet postupka je povrat iznosa plaćenih režijskih troškova za nekretninu u [adresa], koja je u vlasništvu tužitelja i koje režije je u cijelosti podmirio tužitelj. Naime, tužitelj od tuženika potražuje povrat razmjernog dijela plaćenih režijskih troška koje su tuženici kao korisnici predmetne nekretnine bili dužni platiti.
5. Prvostupanjski sud je zaključio da su tuženici cijelo utuženo razdoblje koristili za stanovanje stan na adresi [adresa] u [adresa], a da pri tome nisu podmirivali režijske troškove za isti, iako je to tužitelj od njih tražio. Također su stranke nesporno utvrdile da III. tuženik od srpnja 2015. studira u Rijeci slijedom čega tužitelj od III. tuženika od kolovoza 2015. ne potražuje povrat režijskih troškova.
5.1. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje u kojem je vještak izračunao da u razdoblju do lipnja 2014. tužitelj nema potraživanje prema III. tuženiku, a u razdoblju od lipnja 2014. do ožujka 2016. tužitelj je od svakog tuženika potraživao iznos od 1/5 ukupno plaćenih troškova.
5.2. Vještak je sačinio obračun podijelivši ga na dva razdoblja: od lipnja 2013. do lipnja 2014. u kojem razdoblju je I. tužena dugovala tužitelju 1.081,51 eur/8.148,68 kn, a II. tužena 540,75 eur/4.074,34 kn te na razdoblje od lipnja 2014. do ožujka 2016. u kojem razdoblju je I. tužena i II. tužena dugovala 1.207,76 eur/9.099,77 kn svaka, a III. tuženi 753,21 eur/5.674,88 kn.
6. U žalbenom postupku sporno je jesu li u istom stanu u utuženom periodu stanovali tuženici i je li majka I. tužene podmirila režijske troškove, odnosno sporna je pasivna legitimacija. Također je sporna i zastara, a i visina tih troškova, kao i osnov troškova komunalne naknade te HRT pristojbe.
7. Prvenstveno valja reći da je u odnosu na žalbene navode kojima tuženici osporavaju zakonitost pobijane odluke uz tvrdnju da prvostupanjski sud nije odlučio o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, tužitelj podneskom 11. travnja 2023. (list 393- 399 spisa) uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, smanjujući ga za 369,27 eur (sa 5.160,26 eura na 4.790,99 eura) čime je došlo do djelomičnog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a. Međutim, kako se tuženici djelomičnom povlačenju tužbe nisu protivili (kako to proizlazi iz sadržaja spisa), činjenica da o takvom povlačenju sud prvog stupnja nije posebno odlučivao donošenjem rješenja, je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Tim više što tuženici nisu potraživali poseban trošak radi smanjenja tužbenog zahtjeva.
8. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije došlo do povrede čl. 8. ZPP u smislu da je uređujuća sutkinja koja je donijela presudu nije vodila dokazni postupak, jer su stranke na ročištu 8. veljače 2024. (list 405 spisa) bile suglasne da se dokazi ne izvode ponovno.
9. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije zanemario materijalni dokaz da je II. tužena OP od 16. lipnja 2013. stanovala u stanu u [adresa], temeljem ugovora o najmu s VP. Naime, prvostupanjski sud je ocijenio da predmetni Ugovor ne dokazuje da II. tužena nije živjela u nekretnini tužitelja, s obzirom da je provođenjem drugih dokaza, konkretno putem iskaza svjedoka LP, ŽP i NP, kao i samog brata I. tužene utvrdio da su tuženici živjeli u nekretnini tužitelja. Osim toga, i majka I. tužene je potvrdila da je koristila predmetni stan radi obavljanja kozmetičkih usluga.
10. U odnosu na III. tuženog, suprotno žalbenim navodima, valja reći da je prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenicu da je isti studirao u Rijeci od srpnja 2015., a s čim se složio i sam tužitelj, slijedom čega III. tuženi i nije u obvezi plaćanja režija s dospijećem nakon kolovoza 2015.
11. Također, u odnosu na prigovore da prvostupanjski sud pogrešno nije prihvatio iskaz I. tužene da je prema dogovoru s tužiteljem režije plaćala njezina majka MP, valja reći da I. tužena navedeno nije ničime dokazala, tim više što predaju novaca u garažama, parku, nije vidio niti brat I. tužene koji je navodno vozio MP na sastanke s tužiteljem radi plaćanja.
12. Neosnovan je i prigovor tuženih da je nastupila zastara potraživanja. To stoga, a kao što je pravilno zaključio prvostupanjski sud, valja primijeniti opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 ZOO-a, koji teče od dana kada je tužitelj platio troškove koji su bili u obvezi platiti tuženici. Kako je najstarije utuženo plaćanje izvršeno sukladno nalazu i mišljenju vještaka, u srpnju 2013., a tužba je podnesena 29. travnja 2016., to je tužba podnesena unutar zastarnog roka.
13. Međutim, djelomično je osnovana žalba tužitelja u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na plaćenu komunalnu naknadu.
13.1. Naime, čl. 93. st. 2. Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" 68/18,110/18, 32/20) propisano je da je obveznik plaćanja komunalne naknade vlasnik nekretnine, a korisnik samo ako je vlasnik na njega prenio obvezu plaćanja, ako koristi nekretninu bez pravne osnove ili ako se ne može utvrditi vlasnik. Isto je propisano i za naknadu za uređenje voda (NUV).
13.2. Suprotno zaključku suda, tuženici su korisnici predmetne nekretnine bez pravne osnove, jer im tužitelj nije dopustio korištenje, a radi čega je pokrenuo postupak za iseljenje pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, broj
13.3. Iz navedenog razloga, s obzirom da tuženici koriste nekretninu bez pravne osnove, a nisu podmirili razmjerni dio komunalne naknade, već je za njih to učinio tužitelj, isti su u smislu čl. 93. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, a sve u svezi s čl.1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" . 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) dužni vratiti tužitelju utužene iznose.
13.4. I to I. tužena daljnjih 90,24 eur, II. tužena 67,11 eur i III. tuženi 27,24 eur. Ovaj sud je prilikom izračuna visine naknade za komunalnu naknadu za III. tuženog uzeo u obzir da isti nije u obvezi plaćanja režija s dospijećem nakon kolovoza 2015. (list 369, 373, 376 spisa - Tablica 7a nalaza i mišljenja vještaka).
14. U odnosu na plaćanje HRT pristojbe, valjala reći da je suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud pravilno odbio tužbu i tužbeni zahtjev u tom dijelu. To stoga što je odredbama čl. 34 i 35. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24, dalje: HRT) propisano da pristojbu plaća vlasnik nekretnine, s tim da kućanstva koja imaju u vlasništvu ili posjedu dva ili više prijamnika plaćaju mjesečnu pristojbu kao da imaju jedan prijamnik. Stoga, iako se u nekretnini tužitelja koristi više prijamnika, tužitelj bi platio isti iznos pristojbe i da tuženici ne koriste prijamnik.
15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP riješiti kao u izreci.
16. Nadalje, u pravu je tužitelj da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 - dalje: OT) kojim je propisano da je nagrada za sastav tužbe 100 bodova ako je vrijednost predmeta spora između 1.327,01 eur do 13.272,00 eur. Kako je u konkretnom predmetu vrijednost predmeta spora 4.790,96 eur parnične radnje je trebalo obračunati u visini od 200,00 eur+ PDV 25%. Iz navedenog razloga, tužitelju je valjalo priznati daljnjih 1.625,00 eur (13 parničnih radnji daljnjih 125,00 eur).
16.1. Od navedenog troška, I. tužena je dužna podmiriti 48% daljnjeg troška, dakle 780,00 eura, II. tužena 36% odnosno 585,00 eura, a III. tuženik 16%, odnosno 260,00 eura.
17. Nadalje, u pravu je tužitelj da mu pripada trošak sastava:
- zahtjeva MUP-u, od 25. studenog 2016.,
- zahtjeva Gradu Zaprešiću, od 28. ožujka 2017.
- zahtjeva ZAPREŠIĆ d.o.o., od 28. ožujka 2017.
- zahtjeva GRAD. PLIN., od 28. ožujka 2017.
- zahtjeva HEP ODS d.o.o., od 24. travnja 2017.
- zahtjeva RWE Hrvatska d.o.o., od 23. ožujka 2017.
- zahtjeva VODOO. i ODV. d.o.o., od 28. ožujka 2017.
- zahtjeva ZAPREŠIĆ d.o.o., od 29. svibnja 2017.
- zahtjeva HEP ODS d.o.o., od 06. ožujka 2017.
- zahtjeva VODOO. I ODV d.o.o., od 29. svibnja 2017., svaki od po 62,50 eura, sukladno Tbr. 36.3. u svezi s Tbr 42. i Tbr. 50. OT-a, odnosno ukupno daljnjih 625,00 eur. Naime, navedeni trošak je bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP s obzirom da je tužitelju bilo naloženo dostaviti podatke o obračunu potrošnje kao i prebivalištu II. tuženice. Od navedenog troška, I. tužena je dužna podmiriti 48% tog troška, dakle 300,00 eura, II. tužena 36%, odnosno 225,00 eura, a III. tuženik 16% troška od 100,00 eura.
18. Međutim, neosnovano tužitelj potražuje trošak podnesaka od 21. lipnja 2017. i 7. studenog 2022. jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP.
19. Slijedom navedenog, tužitelju pripada daljnji trošak i to ukupno: u odnosu na I. tuženu trošak od 1.080,00 eur, II. tuženu 810,00 eur i III. tuženog 360,00 eur. 20. Obzirom da je tužitelj sa žalbom uspio djelomično u omjeru 50% (184,59 eur/369,11 eur), valjalo mu je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.5. OT-a u vezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. OT-a, dosuditi troškove žalbenog postupka od 156,25 eur (312,50 eur*50%).
21. Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu 5. studenog 2024.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić
