90.P-2525/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

ZAGREB, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, radi isplate iznosa od 4.340,00 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 3. listopada 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŠH, odvjetničke vježbenice, i punomoćnice tuženika ĐH, zaposlene kod tuženika, s danom objave 5. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Slavonska avenija 1B, da tužitelju CROATIA osiguranju d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, isplati ukupan iznos od 4.289,47 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. veljače 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Slavonska avenija 1B, da tužitelju CROATIA osiguranju d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, isplati ukupan iznos od 50,53 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. veljače 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

III. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Slavonska avenija 1B, da tužitelju CROATIA osiguranju d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.239,86 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnome navodi da je osiguranik tuženika NH dana **.**.2023. oko 15:30 sati uzrokovao prometnu nesreću u Zagrebu, u Draškovićevoj ulici kod kućnog broja 25, kojom prilikom je osiguranik tuženika upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka], dok je u predmetnoj prometnoj nesreći još sudjelovalo i vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao kasko osiguranik tužitelja ŽH, da je tužitelj temeljem prijave štete od 16. siječnja 2023. isplatio 16. veljače 2023. svom kasko osiguraniku ŽH osigurninu u visini štete koja mu je u predmetnom štetnom događaju nastala na vozilu ZG 1482FT u visini od 4.340,00 EUR te da je za nastanak predmetne prometne nezgode odgovoran isključivo osiguranik tuženika. Stoga zahtijeva od tuženika isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama od 17. veljače 2023. do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznao činjenice nastanka štetnog događaja te da je na dan štetnog događaja vozilo osiguranika tuženika imalo kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti. Međutim, osporava odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva s osnove imovinske štete na vozilu navodeći da se osiguranik tuženika svojim vozilom u trenutku nastanka štetnog događaja kretao kolničkom trakom predviđenom za promet vozila, dok se vozilo osiguranika tužitelja kretalo tramvajskom prugom te je pri izvršenju radnje skretanja vozila osiguranika tuženika došlo do udarca u njegovo vozilo, da je osiguranik tužitelja, ispunjavajući Europsko izvješće, izričito napomenuo kako se smatra odgovornim za nastanak predmetnog štetnog događaja. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu i to prijave štete (list 4 i 5 spisa), Europsko izvješće o prometnoj nezgodi (list 6 spisa), prometnu dozvolu (list 7 i 8 spisa), policu osiguranja (list 9 i 71 spisa), izjavu osiguranika o štetnom događaju (list 10 i 11 spisa), prometnu dozvolu (list 12 i 13 spisa), vozačku dozvolu (list 14 spisa), izvid štete (list 15 do 18 spisa), popis ovlaštenih servisnih partnera (list 18 do 21 spisa), informacije o zaštiti osobnih podataka u obradi šteta (list 22 i 23 spisa), preslika fotografija (list 24 do 53 spisa), ispis iz provjere osiguranja (list 54 do 56 spisa), uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (list 57 do 64 spisa), ponudu osiguranja automobilskog kaska (list 72 spisa), zapisnik o utvrđenim zahtjevima i potrebama za ponudu / policu (list 73 spisa), ispis izvadka po transakcijskom računu (list 74 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 104 do 119 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ŽH (list 90 i 91 spisa), svjedoka NH (list 93 i 94 spisa), i vještaka Igora Jakoplića (list 131 i 132 spisa).

4. Na temelju tako izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi regresa naknade imovinske štete koja je radi oštećenja na vozilu isplaćena njegovom kasko osiguraniku u iznosu od 4.340,00 EUR, a koja mu je nastala u prometnoj nesreći od 13. siječnja 2023.

6. Među strankama nisu sporni aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i činjenica da je tužitelj dana 16. veljače 2023. izvršio isplatu naknade za imovinsku štetu svojem kasko osiguraniku u iznosu od 4.340,00 EUR.

7. Sporna je odgovornost osiguranika tuženika za navedeni štetni događaj te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti za navedenu prometnu nesreću izveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je prilikom nezgode došlo do bočnog sudara pod oštrim kutom između osobnog vozila osiguranika tužitelja FORD reg. oznake [registarska oznaka] i osobnog vozila osiguranika tuženika VOLVO reg. oznake [registarska oznaka], na horizontalnoj i pravocrtnoj dionici kolnika odlične preglednosti, u razini parkirališnih mjesta postavljenih okomito na kolnik ispred zgrade na kbr. 25 u Draškovićevoj ulici u Zagrebu, da se osobno vozilo osiguranika tuženika VOLVO neposredno prije sudara kretalo kolnikom svojom desnom prometnom trakom od juga prema sjeveru, s namjerom skretanja u desno preko trake namijenjene za vozila gradskog prijevoza putnika na parkirališno mjesto, dok se njemu s desne strane po prometnoj traci za vozila gradskog prijevoza putnika kretalo osobno vozilo osiguranika tužitelja FORD u istom smjeru, da je sudarna brzina vozila osiguranika tužitelja FORD iznosila oko 35 km/h, a prije nezgode se vozilo moglo kretati istom brzinom jer vozač nije imao vremena za dovođenje vozila u kočeno stanje, da se osobno vozilo osiguranika tuženika VOLVO u trenutku sudara moglo kretati brzinom od najviše 16 km/h te da je radnja skretanja u desno mogla biti percipirana kao opasnost oko 0,7 sekundi prije sudara, da je uzrok nezgode skretanje osobnog vozila osiguranika tuženika VOLVO u desno preko prometne trake namijenjene za vozila gradskog prijevoza putnika odnosno tramvaja, autobusa i taxi vozila, bez da je propustio vozilo osiguranika tužitelja FORD, da okolnost da se vozilo osiguranika tužitelja nepropisno kretalo po prometnoj traci namijenjenoj za vozila gradskog prijevoza putnika nije u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom nezgode jer bi do nezgode došlo na potpuno isti način da je vozilo osiguranika tužitelja bilo npr. taxi vozilo i da se imalo razloga kretati krajnjom istočnom prometnom trakom na kojoj je došlo do sudara, da je opseg štete pravilno utvrđen od strane tužitelja, da popravak vozila nije bio isplativ jer je trošak popravka vozila prelazio 75% vrijednosti neoštećenog vozila na dan utvrđivanja štete, da iz toga proizlazi da je štetu bilo potrebno riješiti kao ekonomsku totalnu štetu, da je tržna vrijednost osobnog vozila osiguranika tužitelja FORD FOCUS na dan nastanka štete zajedno s uključenim državnim davanjima iznosila oko 6.599,18 EUR-a, dok je vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosila od 2.309,71 EUR-a, a da stvarnu štetu na vozilu predstavlja razlika između tržne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila, što je zajedno s uključenim PDV-om iznosilo oko 4.289,47 EUR-a. Na temelju usmeno iznesenog nalaza i mišljenja sud je utvrdio i da je vozač vozila osiguranika tužitelja FORD FOCUS mogao uočiti radnju skretanja udesno vozila osiguranika tuženika VOLVO, ali ne na vrijeme.

9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima prometne znanosti i struke, jer je odgovorio na sva pitanja suda i stranaka te jer u konačnici nikakvih primjedbi na njegov nalaz i mišljenje nije bilo.

10. S obzirom na utvrđenja suda stečena na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, sud nije povjerovao iskazu svjedoka NH u dijelu da je prije skretanja udesno iz desne prometne trake Draškovićeve ulice, u namjeri parkiranja, kojom prilikom je trebao presjeći traku koja se pruža uzduž kolnika kojim se kretao, a radilo se o traci namijenjenoj za vozila gradskog prijevoza putnika, izvršio provjeru može li to učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu.

11. Člankom 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Prema odredbi st. 2. istog članka ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

12. Prema utvrđenju suda osiguranik tuženika je postupio protivno odredbama čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 dalje: ZSPC) kojima je uz ostalo propisano da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu (st. 1.) i da je prije započinjanja radnji iz stavka 1. toga članka, vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (st. 2.). Pored toga, postupio je i protivno odredbi čl. 57. st. 6. ZSPC-a kojom je propisano da je vozač koji pri skretanju presijeca biciklističku stazu ili traku koja se pruža uzduž kolnika kojim se kreće, dužan propustiti bicikle i osobna prijevozna sredstva koji se kreću po biciklističkoj stazi ili traci u istom ili suprotnom smjeru. Slijedom toga te s obzirom na utvrđenja prometnog vještaka, sud ocjenjuje da je isti isključivo odgovoran za navedeni štetni događaj.

13. U konkretnom slučaju prema utvrđenju ovoga suda proizlazi obveza tuženika da plati tužitelju iznos utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka, dakle iznos od 4.289,47 EUR po osnovi imovinske štete prouzročene u navedenoj prometnoj nezgodi do koje je došlo odgovornošću osiguranika tuženika. Naime, shodno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje: ZOO), isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja prelaze sva prava koja osiguranik ima prema osobama odgovornim za naknadu štete do visine isplaćene naknade. Subrogacijom osiguratelj stupa u pravni položaj osiguranika, pa svoja prava na subrogaciju izvodi iz osiguranikovih prava, čime na osiguratelja prelazi tražbina u opsegu i visini kakvu je imao i osiguranik prema štetniku.

14. Slijedom toga, sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 4.289,47 EUR osnovan, a na navedeni iznos tužitelju na temelju odredaba čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovano pripadaju i zatezne kamate i to počevši od prvoga dana iza dana plaćanja navedenog iznosa osiguraniku tužitelja, tj. od 17. veljače 2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, slijedom čega je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

15. Istovremeno, tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 50,53 EUR s pripadajućim zateznim kamatama sud je utvrdio neosnovanim, slijedom čega je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

16. Tužitelju u trošak parničnog postupka prema čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, ZPP, dalje: ZPP) prema vrijednosti predmeta spora valja priznati trošak zastupanja na ročištima 30. siječnja 2024., 14. ožujka 2024. i 3. listopada 2024., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po ročištu, što zajedno iznosi 600,00 EUR, porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 150,00 EUR, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 44,93 EUR, sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 44,93 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, što sveukupno iznosi 1.239,86 EUR, na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 5. studenoga 2024.

Sudac:

Sandra Rotar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.