REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-35/2021-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska cesta 103, protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HP – Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Zagreb, Jurišićeva 13, radi prava iz obveznog osiguranja zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 5. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/20-01/804, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 1. prosinca 2020. te rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 2 KLASA: UP/I-502- 03/20-04/72, URBROJ: 338-21-02-02-20-3 od 17. rujna 2020.

II. Osiguraniku CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se bolest šifre prema MKB-10 klasifikaciji M84.1 posljedicom priznate ozljede na radu nastale 28. lipnja 2019. izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S62.0 priznate pod evidencijskim brojem "OR" 5561 280619 0/2020 te mu se u vezi dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji M84.1 priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

III. Nalaže se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 5.433,18 eura (pet tisuća četristo trideset tri eura i osamnaest centi).

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke III. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/20-01/804, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 1. prosinca 2020. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 2 KLASA: UP/I-502-03/20-04/72, URBROJ: 338-21-02-02-20-3 od 17. rujna 2020. kojim mu bolest izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji M84.1 nije priznata posljedicom ozljede na radu nastale 28. lipnja 2019. izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S62.0 priznate pod evidencijskim brojem "OR" 5561 280619 0/2020 te mu u svezi te bolesti nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da osporavana rješenja pobija u cijelosti zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega su nezakonita. Dodaje da je 28. lipnja 2019. zadobio ozljedu na radu na način da mu je vozač drugog vozila oduzeo prednost dok je vozio službeni kamion. Iznosi da je navedena ozljeda izražena šifrom MKB-10 klasifikacije: S62.0, Prijelom navikularne/skafoidne kosti šake, te da je kao takva priznata ozljedom na radu 4. lipnja 2020. Nastavlja da navedeni prijelom proizlazi iz cjelokupne medicinske dokumentacije te da se na RTG nalazu od 11. srpnja 2019. jasno navodi kako se vidi fraktura skafoidne kosti uz oštro ocrtanu rubnu konturu frakturnih ulomaka i minimalnu dislokaciju te da se ista dijagnoza, odnosno prijelom, navodi u svakom priloženom nalazu. Poziva se na članak 53. Pravilnika o pravilima, uvjetima i načinima ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti. Ističe da je jasno kako se ozljeda izražena šifrom po MKB-10 klasifikaciji: M84.1, Nesrastao prijelom, ima smatrati direktnom posljedicom njegove već priznate ozljede na radu, odnosno da se stanje sa sigurnošću može dovesti u vezu sa spomenutom ozljedom na radu s obzirom na to da se radilo o prijelomu navikularne/skafoidne kosti šake. Navodi da je iz cjelokupne medicinske dokumentacije jasno vidljiva dinamika bolesti te da se isto ne može dovesti u pitanje. Dodaje da je ozljeda pod dijagnozom šifri prema MKB-10 klasifikaciji: S62.0, Prijelom u području ručnog zgloba i šake, priznata ozljedom na radu. Opisuje da je uvidom u njegovu medicinsku dokumentaciju jasno da su se bolovi i smetnje kod njega pojavili upravo nakon ozljeđivanja nastalog za vrijeme radnog vremena. Iznosi da je interpretirajući važeće zakonske propise koji se imaju primijeniti, razvidno da u konkretnom slučaju ne postoje prepreke temeljem kojih se bolesti izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M84.1 ne bi imale priznati posljedicom ozljede nastale na radu. Nastavlja da iz sve priložene dokumentacije jasno proizlazi kako on poštuje i slijedi sve liječničke preporuke i upute koje se tiču liječenja navedene ozljede. Smatra da se navedeno stanje sa sigurnošću može dovesti u vezu s predmetnom ozljedom te da je poznato da je takvo oštećenje moguće i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. Ističe da je u ovome postupku tuženik imao za utvrditi je li nesrastao prijelom koji on ima moguća i izravna posljedica prijeloma navikularne/skafoidne kosti šake, a ne preispitivati rješenje o priznanju ozljede na radu. Ističe da se tuženik poziva tek na jedan nalaz, a zanemarujući da iz cjelokupne medicinske dokumentacije proizlazi kako je on zaista i zadobio ozljedu u vidu prijeloma navikularne/skafoidne kosti šake. Slijedom navedenog predlaže poništiti rješenje tuženika, prvostupanjsko rješenje te riješiti stvar na način da mu se u vezi navedene dijagnoze priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odnosno donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku te da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo. Dodaje da je u provedenom postupku, na temelju medicinske dokumentacije te pripadnih dokaza, nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva II Direkcije Zavoda od 23. listopada 2020. utvrdio da se dijagnoza šifre prema MKB-10: M84.1, Nesrastao prijelom (pseudoartroza), ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu kao posljedica ozljede na radu od 28. lipnja 2019. Iznosi da osiguranik u prometnoj nesreći 28. lipnja 2019. nije zadobio prijelom skafoidne kosti desne šake. Nastavlja da radiogram desnog ručnog zgloba učinjen istog dana (28. lipnja 2019.) nedvojbeno potvrđuje da se na RTG snimci desnog ručnog zgloba ne vidi znakova svježe koštane traume. Opisuje da transparencija kroz ulnarnu trećinu skafoida sklerotičnih rubova, odgovara stanju nakon ranije traume, ev. nesrasloj osifikaciji. Zaključuje da se kod tužitelja radi o starom i neprepoznatom (nije zabilježen u OZK osiguranika) prijelomu skafoidne kosti koji je nastao prije 28. lipnja 2019. Opisuje da je tužitelju rješenjem od 4. lipnja 2020. priznata ozljeda po Dg: S62.0 Prijelom navikularne (skafoidne) kosti šake ozljedom na radu za događaj od 28. lipnja 2019. Napominje da se Liječničko povjerenstvo II Direkcije Zavoda, temeljem gore navedenog, ne slaže s predmetnom ocjenom i drži da osiguranik u događaju 28. lipnja 2019. nije zadobio prijelom skafoidne kosti desne šake te da se stoga dijagnozu šifre prema MKB-10: M84.1, Nesrastao prijelom (pseudoartroza), ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu kao posljedica ozljede na radu od 28. lipnja 2019. Navodi da se inače kod osiguranika ne radi o pseudoartrozi kao konačnom stanju. Dodaje da osiguranik nakon provedenog operacijskog liječenja odgođenog cijeljenja prijeloma kosti desne šake za koju nije jasno kada je nastala, nastavlja konzervativno rehabilitaciju. Iznosi da uzimajući u obzir gore navedeno proizlazi da je prvostupanjsko tijelo na zakonit način, u skladu s odredbama Zakona i Pravilnika, utvrdilo kako nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova priznate ozljede na radu tužitelju. Predlaže odbiti tuženi zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tuženik temeljem medicinske te ostale priložene dokumentacije, a sukladno stručno-medicinskom vještačenju liječničkog povjerenstva utvrdio da se dijagnoza šifre M 84.1 ne može priznati kao posljedica priznate ozljede na radu pod dijagnozom S62.0 od 28. lipnja 2019., a sve budući da nalaz RTG-a desne šake koji je napravljen na sam dan štetnog događaja odnosno na dan 28. lipnja 2019. ne pokazuje svježe koštane traume, pa se kod tužitelja zapravo radi o starom i neprepoznatom prijelomu skafoidne kosti koji je nastao prije ovdje predmetnog štetnog događaja. Ukazuje na dio medicinskog vještačenja u kojem se navodi da je prema podacima iz osobnog zdravstvenog kartona tužitelj još 27. listopada 2008. pao na desnu ruku kada je pretrpio površinsku ozljedu ručnog zgloba i šake, dok se iz zapisa od 7. srpnja 2014., kao i kasnijih zapisa uz zglob desne ruke navodi i dijagnoza M10 - arthritis urica, zbog čega je liječničko povjerenstvo i izrazilo mišljenje kako se ne može složiti sa ocjenom da bi se kod tužitelja uopće radilo o ozljedi koja je nastala kao posljedice štetnog događaja od 28. lipnja 2019. koji se desio za vrijeme dok je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta vozača. Iznosi da kako se dakle u konkretnom slučaju iz svih naprijed navedenih razloga dijagnoza šifre MKB -10: M84.1 ne može dovesti u uzročnu posljedično vezu sa ozljedom od 28. lipnja 2019., to je tuženik pravilno postupio kada tužitelju nije priznao dijagnozu šifre M84.1 kao posljedicu ranije priznate ozljede na radu. Ističe da sama činjenica da po nalazu i mišljenju stručnog povjerenstva u konkretnom slučaju tužitelju nije niti trebalo priznati ozljedu na radu nije od utjecaja na činjenice koje nesporno proizlaze iz osobnog zdravstvenog kartona tužitelja te druge medicinske dokumentacije, a iz kojih jasno proizlazi da je tužitelj imao određenih tegoba vezanih zglob i šaku desne roku i prethodno događaju od 28. lipnja 2019. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika, izvedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, specijalistu kirurgu, subspecijalistu traumatologije, spec. ortopedije i traumatologije, te je održano ročište na kojem je saslušan navedeni stalni sudski vještak.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Nesporno je da prvostupanjskim rješenjem tužitelju bolest izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji M84.1 nije priznata posljedicom ozljede na radu nastale 28. lipnja 2019. izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S62.0 priznate pod evidencijskim brojem "OR" 5561 280619 0/2020 te da mu u svezi te bolesti nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

8. Sporno je, je li pravilno što tužitelju u upravnom postupku ta dijagnoza nije priznata posljedicom ozljede na radu nastale 28. lipnja 2019. izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S62.0 priznate pod evidencijskim brojem "OR" 5561 280619 0/2020.

9. Člankom 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13. i 98/19.) propisano je da se ozljedom na radu prema tome Zakonu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima (točka 1.) te ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točka 3.).

10. Dok je člankom 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

11. Člankom 53. Pravilnika o pravilima, uvjetima i načinima ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine" broj: 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20. i 39/20.) propisano je da posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije (stavak 1.), s time da se posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne smatra oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje (stavak 2.).

12. Osporavano rješenje temelji se na nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 23. listopada 2020. u kojem je navedeno da uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju osiguranika utvrđuje da se dijagnoza šifre prema MKB-10: M84.1, Nesrastao prijelom (pseudartroza), ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu kao posljedica ozljede na radu od 28. lipnja 2019. Izneseno je da tužitelj u prometnoj nesreći 28. lipnja 2019. nije zadobio prijelom skafoidne kosti desne šake, jer radiogram desnog ručnog zgloba učinjen istog dana (28. lipnja 2019.) nedvojbeno potvrđuje da se na RTG snimci desnog ručnog zgloba ne vidi znakova svježe koštane traume. Nastavljeno je da transparencija kroz ulnarnu trećinu skafoida, glatkih sklerotičnih rubova, odgovara stanju nakon ranije traume, ev. nesrasloj osifikaciji. Zaključeno je da se nastavno navedenom kod osiguranika radi o starom i neprepoznatom (nije zabilježen u OZK osiguranika) prijelomu skafoidne kosti koji je nastao prije 28. lipnja 2019. Navedeno je da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 4. lipnja 2020. priznata ozljeda po Dg: S62.0, Prijelom navikularne (skafoidne) kosti šake, ozljedom na radu za događaj od 28. lipnja 2019. Istaknuto je da se temeljem gore navedenog ne slaže s predmetnom ocjenom i drži da osiguranik u događaju od 28. lipnja 2019. nije zadobio prijelom skafoidne kosti desne šake te da se stoga dijagnozu šifre prema MKB-10: M84.1, Nesrastao prijelom (pseudartroza), ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu kao posljedica ozljede na radu od 28. lipnja 2019. Dodano je da se inače kod tužitelja ne radi o pseudoartrozi kao konačnom stanju te da tužitelj nakon provedenog operacijskog liječenja odgođenog cijeljenja prijeloma skafoidne kosti desne šake za koju nije jasno kada je nastala, nastavlja konzervativno liječenje i rehabilitaciju.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića, specijalista kirurga, subspecijalista traumatologije, spec. ortopedije i traumatologije, od 30. travnja 2024., proizlazi da je sporno, je li tužitelj 28. lipnja 2019. zadobio svježi prijelom skafoidne kosti ili se radilo o starom prijelomu. Navedeno je da iz priložene medicinske dokumentacije nije moguće sa potpunom sigurnošću odgovoriti na navedeno pitanje, jer su opisi Rtg slika koje su rađene u dva navrata po štetom događaju u suprotnosti. Dodano je da se po Rtg slikama iz KB Dubrava radi o starom prijelomu, a da se prema Rtg slikama iz Doma zdravlja radi o svježem prijelomu. Opisano je da je iz preslike zdravstvenog kartona vidljivo da je tužitelj 27. listopada 2008. pao na desnu ruku, da je upućen na Rtg desnog ručnog zgloba, a da u preslici zdravstvenog kartona nema podataka je li obavio Rtg slikanje i kakav je bio nalaz. Izneseno je da je za očekivati da se radilo o prijelomu skafoidne kosti da bi imao tegobe koje bi zahtijevale liječenje, a što bi bilo evidentirano u zdravstvenom kartonu. Nastavljeno je da od tada pa do štetnog događaja nije imao ozljede desnog ručnog zgloba. Opisano je da prema opisu Rtg slika koje su učinjene na dan štetnog događaja 28. lipnja 2019. tužitelj nije zadobio svježi prijelom već se radilo o starom prijelomu. Istaknuto je da je, međutim, traumatolog postavio dijagnozu prijeloma skafoidne kosti i tretirao ga kao da se radi o svježem prijelomu. Nadodano je da se prema kontrolnim Rtg slikama koje su urađene dva tjedna iza štetnog događaja radilo o svježem prijelomu. Obrazloženo je da je kirurg plastičar da bi razlučio da li se radi o svježem ili starom prijelomu zatražio hitnu MR ručnog zgloba, a koja je učinjena tek nakon 3,5 mjeseca (11. listopada 2019.) i kojom se više nije moglo razlučiti da li se radi o svježem ili starom prijelomu. Zaključeno je da je prema svemu navedenom vjerojatnije da je tužitelj u štetnom događaju 28. lipnja 2019. zadobio svježi prijelom skafoidne kosti (S62.0) koji je doveo do pseudoartroze (M84.1) skafoidne kosti.

14. Podneskom od 9. svibnja 2024. tužitelj je u bitnome naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka s obzirom na to da je isti dan nepristrano, objektivno i u skladu s pravilima struke.

15. Podneskom od 17. svibnja 2024. zainteresirana osoba je u bitnome navela da u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka. Opisala je da vještak u svojem nalazu i mišljenju ni na koji način ne pojašnjava razloge zbog čega se na Rtg-u ručnog zgloba koji je sačinjen neposrednog nakon štetnog događaja dana 28. lipnja 2019. ne uočavaju znakovi svježeg prijeloma, dok se na Rtg-u koji je sačinjen dva tjedna nakon štetnog događaja odnosno 11. srpnja 2019. svježi prijelom uočava, kao i je li moguće isključiti da uzrok prijeloma koji je vidljiv na Rtg-u od 11. srpnja 2019. nije posljedica nekog drugog događaja koji je nastupio nakon 28. lipnja 2019. Smatra da bi od strane vještaka bilo potrebno i dodatno pojašnjenje je li moguće da do puknuća kosti ne dođe u trenutku ozljeđivanja, nego tek naknadno, te bi li takav slijed događaja onda mogao upućivati na degenerativne promjene odnosno bolesti koje u trenutku nastanka ozljede nisu još bili otkriveni ili nisu bili prepoznati. Predlaže pozvati vještaka i da se očituje na utvrđenja iz Liječničke komisije tuženika prema kojima dijagnoze pseudoartroze nije konačna dijagnoza, te da li i na koji način ta činjenica može utjecati na utvrđenja uzročno posljedične veze između ozljede koja je nastala u događaju od 28. lipnja 2019. i pseudoartroze čije se priznanje u ovome postupku traži. Ističe da je u sudski spis dostavljen zdravstveni karton za period od 10. lipnja 2008. do 25. kolovoza 2020., što znači da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije na uvidu imao cjelokupni zdravstveni karton zbog čega nije moguće u cijelosti isključiti i eventualne ranije ozljede tužitelja (pored evidentiranog događaja od 10. lipnja 2008.). Nadalje, ističe da su utvrđenja iz dostavljenog nalaza i mišljenja međusobno kontradiktorna, a sve budući da vještak u svojem nalazu i mišljenju najprije utvrđuje da u konkretnom slučaju nije moguće sa potpunom sigurnošću odgovoriti na pitanje je li tužitelj 28. lipnja 2019. doživio prijelom skafoidne kosti, da bi onda u zaključku naveo da je navedenog dana vjerojatnije zadobio svježi prijelom kosti. Zaključuje da vještak u svojem nalazu i mišljenju nije izrijekom isključio mogućnost da tužitelj u štetnom događaju nije zadobio prijelom skaofoidne kosti, slijedom čega nije moguće niti utvrditi uzročno posljedičnu vezu između ozljede koja je zadobivena u štetnom događaju od 28. lipnja 2019. i pojave pseudoartroze kao eventualne kasnije posljedice te ozljede. Prigovora nalazu i mišljenju i u svim ostalim dijelovima koji su u suprotnosti sa nalazom Liječnike komisije tuženika.

16. Podneskom od 24. svibnja 2024. tuženik se je očitovao da nije suglasan sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka te je dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 13. svibnja 2024. u kojem je u bitnome navedeno da ne mogu prihvatiti stav stalnog sudskog vještaka koji navodi "najvjerojatnije", jer im nije sporna dijagnoza prema MKB kvalifikaciji M84.1 koju osiguranik ima, nego greškom priznata dijagnoza šifre prema MKB klasifikaciji S62.0 (prijelom skafoidne kosti). Dodano je da prijelom skafoidne kosti nije nastao u predmetnom događaju od 28. lipnja 2019., jer radiogram desnog ručnog zgloba učinjen istog dana (28. lipnja 2019.) nedvojbeno potvrđuje da se na RTG snimci desnog ručnog zgloba ne vidi znakova svježe koštane traume, a vidljiva transparencija kroz ulnarnu trećinu skafoida, glatkih sklerotičnih rubova, odgovara stanju nakon ranije traume, ev. nesrasloj osifikaciji. Izneseno je da osim opisanog RTG nalaza od 28. lipnja 2019. i temeljem kliničkih nalaza mjerodavnih specijalista utvrđuju da se kod tužitelja radi o starom i neprepoznatom (nije zabilježen u OZK osiguranika) prijelomu skafoidne kosti koji je nastao prije 28. lipnja 2019. Nastavljeno je da, primjerice, kirurg traumatolog od 2. srpnja 2019. navodi RTG fraktura skafoida sklerotičnih rubova; vidjeti nalaz plastičnog kirurga od 25. listopada 2019.; nalaz radiologa iz DZ Zagreb Istok koji u RTG nalazu od 11. srpnja 2019. opisuje "oštro ocrtanu rubnu konturu frakturiranih ulomaka", odnosno sklerozaciju. Istaknuto je da činjenica da neprepoznati prijelom nije zabilježen u zdravstvenom kartonu ne znači da istog nije bilo, a da je prometna nesreća akutizirala naredni slijed događaja. Opisano je da je traumatolog osiguranika liječio kao prijelom (stari ili novi nije bitno), a da je osiguranik nastavio liječenje odgođenog cijeljenja prijeloma skafoidne kosti desne šake. Zaključeno je da, sukladno navedenom, Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda ostaje pri svojoj ocjeni od 23. listopada 2020. i utvrđuje da se dijagnoza šifre prema MKB-10: M84.1, Nesrastao prijelom (pseudartroza), ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu kao posljedica ozljede na radu od 28. lipnja 2019. Istaknuto je da tužitelj u prometnoj nesreći 28. lipnja 2019. nije zadobio prijelom skafoidne kosti desne šake, da radiogram desnog ručnog zgloba učinjen istog dana (28. lipnja 2019.) nedvojbeno potvrđuje da se na RTG snimci desnog ručnog zgloba ne vidi znakova svježe koštane traume. Navedeno je da transparencija kroz ulnarnu trećinu skafoida, glatkih sklerotičnih rubova, odgovara stanju nakon ranije traume, ev. nesrasloj osifikaciji. Ocijenjeno je da se kod tužitelja radi o starom i neprepoznatom (nije zabilježen u OZK osiguranika) prijelomu skafoidne kosti koji je nastao prije 28. lipnja 2019.

17. Na ročištu 11. listopada 2024. stalni sudski vještak je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Opisao je da je tuženik u svom podnesku naveo da tužitelj u predmetnom događaju 28. lipnja 2019. nije zadobio prijelom skafoidne kosti jer u opisu rtg snimka učinjene istog dana je navedeno da se ne vidi znakova svježe koštane traume. Izjavio je da je točno da je u opisu rtg snimka od 28. lipnja 2019. odnosno na dan štetnog događaja navedeno da nema svježe koštane traume, da je vidljiva transparencija kroz skafoidnu kost glatkih, sklerotičnih rubova što odgovara stanju nakon ranije traume. Opisao je da navedeni opis ukazuje da je tužitelj ranije zadobio prijelom skafoidne kosti, međutim, da postoji puno više činjenica koje ukazuju da se radi o svježem prijelomu. Iznio je da je pri pregledu tužitelja u hitnoj kirurškoj ambulanti 28. lipnja 2019. utvrđena bolnost u području baze prve metakarpalne kosti, a da se bolnost u tom području javlja kod prijeloma skafoidne kosti. Nastavio je da je u povijesti bolesti navedena dijagnoza svježeg prijeloma skafoidne kosti i da je prijelom liječen kao da se radi o svježem prijelomu, a ne o starom, nesraslom prijelomu. Naveo je da je tužitelj nosio mobilizaciju četiri mjeseca, da je bio na kontrolama kod kirurga plastičara odnosno kirurga za šaku koji je također potvrdio dijagnozu prijeloma skafoidne kosti. Dodao je da je tužitelj 11. srpnja 2019. učinio kontrolnu rtg sliku u opisu kojeg je navedeno da je vidljiva oštro ocrtana rubna kontura fraktornih ulomaka što ukazuje da se radi o svježem prijelomu. Iznio je da se ne spominje sklerozacija rubova ulomaka, a što navodi tuženik u svom podnesku. Obrazložio je da je uvidom u presliku zdravstvenog kartona od 10. lipnja 2008. vidljivo da je tužitelj 27. listopada 2008. pao na desnu ruku, da je upućen na rtg desnog ručnog zgloba, a da zdravstveni karton nema opisa rtg slika te da stoga nije jasno je li tužitelj uradio rtg snimku. Nastavio je da se, međutim, od tada od 10. lipnja 2008. sve do štetnog događaja 28. lipnja 2019. tužitelj nije javljao zbog tegoba s desnim ručnim zglobom. Istaknuo je da je u tom periodu zadobio prijelom skafoidne kosti isti bi mu pravio tegobe i tužitelj bi se neminovno javio svome liječniku pogotovo što radi kao vozač kamiona. Iskazao je da je na temelju svega toga zaključio da je tužitelj zadobio svježu frakturu skafoidne kosti u štetnom događaju, a da je dijagnoza M84.1 nastala kao direktna posljedica ozljede po šifri prema MKB kvalifikaciji S62.0. Opisao je da u naknadno dostavljenom zdravstvenom kartonu, koji je rukom pisan, a obuhvaća period od 21. prosinca 1995. do 19. ožujka 2003., nema podataka o ozljedi ili tegobama od strane desnog ručnog zgloba. Napomenuo je da u podnesku zainteresirana osoba postavlja više pitanja na koja je već odgovorio u ranijem očitovanju. Na postavljeno pitanje je li moguće da do puknuća kosti ne dođe u trenutku ozljeđivanja, već naknadno, te bi li takav slijed događaja onda mogao upućivati na degenerativne promjene odnosno bolesti koje u trenutku nastanka ozljede nisu bili otkriveni ili nisu bili prepoznati odgovara da do puknuća kosti može doći samo kod traume odnosno ozljeđivanja te da prijelom ne može nastati bez traume. Napominje da je moguće da se na rtg slikama neposredno po ozljeđivanju ne vidi prijelom skafoidne kosti jer da bi se prijelom mogao sa sigurnošću utvrditi ili isključiti potrebne su specijalne slike skafoidne kosti te da je stoga moguće da radiolog kod opisa prvih rtg slika, ako nisu rađene specijalne slike za skafoidnu kost, nije mogao sa sigurnošću utvrditi radi li se o svježem ili starom prijelomu. Vezano uz pitanje zainteresirane osobe ima li utjecaja utvrđenje iz Liječničke komisije Zavoda prema kojima dijagnoza pseudoartroze nije konačna dijagnoza te da li i na koji način ta činjenica može utjecati na utvrđenje uzročno-posljednične veze između ozljede koja je nastala u događaju 28. lipnja 2019. i pseudoartroze, čije se priznanje u ovom postupku traži, vještak je odgovorio da ne može utjecati na utvrđivanje uzročno- posljedične veze odnosno da je dijagnoza pseudoartroze nedvojbeno utvrđena, da je zbog pseudoartroze tužitelj operativno liječen 19. lipnja 2020., a da tri mjeseca nakon toga pseudoartroza još nije bila sanirana. Zaključio je da daljnje medicinske dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo je li pseudoartroza izlječena nema.

18. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, specijalista kirurga, subspecijalista traumatologije, spec. ortopedije i traumatologije, od 30. travnja 2024., te njegovog iskaza danog na ročištu 11. listopada 2024., koje sud prihvaća jer su jasni, obrazloženi i logični, utvrđeno je da tužitelju treba priznati bolest šifre prema MKB-10 klasifikaciji M84.1 u smislu članka 53. Pravilnika o pravilima, uvjetima i načinima ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti, posljedicom priznate ozljede na radu nastale 28. lipnja 2019., izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S62.0 priznate pod evidencijskim brojem "OR" 5561 280619 0/2020 te mu u vezi dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji M84.1 priznati prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Ističe se da je vještak usmeno na ročištu otklonio prigovore tuženika i zainteresirane osobe.

19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točkama I. i II. izreke.

20. Nadalje, kako je tužitelj uspio u sporu priznati su mu kao opravdani troškovi, trošak sastava tužbe, trošak sastava podneska od 9. svibnja 2024., trošak sastava podneska od 20. lipnja 2024. te trošak pristupa na ročište 11. listopada 2024. u skladu s člankom 144. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, a sve uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 433,18 eura, dok mu nije priznat trošak sastava žalbe, budući da se radi o trošku upravnog postupka.

21. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točkama III. i IV. izreke.

U Zagrebu 5. studenog 2024.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Tomislav Miličević – e. komunikacijom

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – e. komunikacijom

3. HP - Hrvatska pošta d.d. – e. komunikacijom

4. U spis