REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-857/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice mal. KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice mal. KZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], i zastupane po majci i zz HZ, a ona po punomoćnici Meri Prar, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi uzdržavanja djece, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž Ob-2/2024-3 od 11. siječnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj P Ob-522/2023-6 od 7. prosinca 2023., u sjednici održanoj 5. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž Ob-2/2024-3 od 11. siječnja 2024. i rješenje Općinskog suda u Splitu broj P Ob-522/2023-6 od 7. prosinca 2023., i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem potvrđena je prvostupanjska odluka kojom je obustavljen postupak u ovoj pravnoj stvari pozivom na odredbu čl. 215.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), iz razloga jer je tuženik preminuo **.**.2023.

2. Rješenjem ovog suda broj Revd 1383/2024-2 od 27. ožujka 2024. dopuštena je revizija tužiteljicama u odnosu na pravno pitanje:

"Je li obveza na namirenje tražbine djeteta u postupku za povišenje uzdržavanja za razdoblje od utuženja do smrti roditelja obveznika uzdržavanja, strogo osobna obveza?".

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljice su podnijele reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlažu ukinuti nižestupanjske odluke.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužiteljica je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev malodobnih tužiteljica, usmjeren protiv njihovog oca, za povišenje zakonskog uzdržavanja, utemeljen na odredbi čl. 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), prema kojoj osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

7. Drugostupanjski sud zaključuje da su prema odredbi čl. 288. st. 1. ObZ roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, pa da je upravo tuženik pasivno legitimiran jer se radi o strogo osobnoj obvezi tuženika koja ne može prelaziti na treće osobe u smislu odredbe čl. 215.b ZPP, pa ni u odnosu na utuženo razdoblje prije nego što je nastupila smrt tuženika.

8. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud odluku ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

9. Revidentice ne čine spornim da je pravna narav uzdržavanja strogo osobna i neprenosiva. Nadalje, smatraju da su iznosi uzdržavanja, dospjeli u razdoblju od utuženja 1. listopada 2022. do dana smrti tuženika **.**.2023., dugovi ostavitelja za koje njegovi nasljednici (a navode da tužiteljice nisu jedine nasljednice tuženika), prema odredbi čl. 139. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN), odgovaraju solidarno do visine vrijednosti nasljednog dijela.

10. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4378/2017 od 26. veljače 2018., u činjenično i pravno identičnoj situaciji, izraženo je pravno shvaćanje:

„Naime, iako je pravna narav instituta uzdržavanja strogo osobna te se isti ne može voljom ovlaštenika ili obveznika uzdržavanja prenijeti na drugu osobu te je kao takav nenasljediv, nasljednici obveznika uzdržavanja dužni su ispuniti dospjele obveze koje se odnose na uskraćeno uzdržavanje jer su one u trenutku smrti obveznika uzdržavanja postale dugovi ostavine, za koje nasljednici solidarno odgovaraju do visine vrijednosti nasljeđenog dijela.

Međutim, nastavno uz pravno shvaćanje da svi nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja solidarno, ostalo je neriješeno pitanje koji iznos, odnosno koji dio duga otpada na tužitelja kao nasljednika.

Naime, sudovi uopće nisu uzeli u obzir nespornu činjenicu da je jedan od nasljednika i sam tužitelj pa stoga dio duga otpada i na njega, što je trebalo uzeti u obzir prilikom određivanja iznosa koji je podnositeljica obvezana platiti, a na što je podnositeljica tijekom parničnog postupka upirala. Kako je dug ostavine nasljedstvom prešao na podnositeljicu, isto tako prešao je i na tužitelja kao nasljednika te je na njegovoj strani moralo doći do sjedinjenja (konfuzije) u odnosu na dio tužbenog zahtjeva. Stoga dio duga pok. ostavitelja pada i na njega samoga, jer se on u ovoj pravnoj situaciji nalazi i na poziciji vjerovnika i na poziciji dužnika za isti dug.".

11. Obveza uzdržavanja između roditelja i mal. djece jedan je od osobno-imovinskih učinaka obiteljskopravnih odnosa. Ta obveza je, bez ikakve dvojbe, strogo osobna, neprenosiva i nenasljediva. Nenasljediva je u smislu da se nasljednike obveznika zakonskog uzdržavanja ne može obvezati na preuzimanje odnosno nastavak obveze tog i takvog, na zakonu utemeljenog, uzdržavanja za iznose koji dospijevaju nakon smrti obveznika uzdržavanja. Međutim, nasljednici ostavitelja solidarno odgovaraju za dospjele obveze koje se odnose na uzdržavanje djeteta budući da one trenutkom smrti obveznika uzdržavanja postaju dugovi ostavine.

12. Imajući u vidu navedeno, kao i pravno shvaćanje citirano u toč. 11. obrazloženja, to proizlazi da u je u ovom sudskom postupku bilo nužno odrediti procesnog i građanskog sukcesora tuženika.

13. Nastavno, proizlazi da je u postupku zbog smrti tuženika nastupio prekid postupka ex lege, temeljem odredbe čl. 212. toč. 1. ZPP, te je potrebno da prvostupanjski sud postupi sukladno odredbi čl. 212. toč. 1. ZPP i čl. 215. st. 1. ZPP. Ako se doista utvrdi da tuženik ima i druge nasljednike osim tužiteljica nastavit će se postupak, a ako ne, u toj situaciji dolazi do konfuzije (sjedinjenja) u odnosu na tužbeni zahtjev. To jer prema odredbi čl. 207. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), obveza prestaje sjedinjenjem kad jedna te ista osoba postane i vjerovnik i dužnik.

14. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrdili relevantno činjenično stanje, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. u vezi s odredbom čl. 400. ZPP obje nižestupanjske odluke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Zagreb, 5. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković