REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8014/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića, kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Jasne Momirović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆI, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 3. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) i dr. odlučujući o žalbi tužitelja Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: Pp-317/2021 od 14. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe ovlaštenog tužitelja Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, a po službenoj dužnosti, preinačuju se izreka prvostupanjska presuda pod točkom b). u pravnoj oznaci, te se djelo okrivljenika pravno označava kao prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju ( Narodne novine br.: 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22).

II. Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 500,00 eura radi dijela prekršaja iz članka 229. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 3. Zakona o radu, članka 172. stavak 2. točka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavak 1. i stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura.

-3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je, pravodobno je podnio žalbu zbog visine izrečene novčane kazne, navodeći u bitnome da novčanu kaznu smatra niskom u odnosu na sve okolnosti slučaja, te da nije bila mjesta ublažavanju novčane kazne, već dosuditi novčanu kaznu makar uz zakonom propisanom minimumu za počinjeno prekršajno djelo.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je da je pravilno i zakonito postupio prvostupanjski sud kada je okrivljeniku izrekao ublaženu novčanu kaznu.

7. Pobijajući odluku o prekršajnoj sankciji, podnositelj optužnog prijedloga je samo naznačio da izrečenu novčanu kaznu smatra u niskom, te predložio da se izrekne kazna u zapriječenom iznosu, a da pri tome nije naveo niti imovne prilike okrivljenika kojima bi potkrijepio žalbeni prijedlog i doveo u sumnju primjerenost odredbe čl. 37 Prekršajnog zakona, jer pri odmjeravanju novčane kazne između ostalog treba uzeti u obzir i imovno stanje počinitelja, što žalitelj nije naveo u žalbi.

8. S obzirom da žalba u tom pravcu ne sadrži nikakove relevantne podatke, osim što tužitelj predlaže se da se okrivljeniku izrekne zakonom propisana novčana kazna, bez obrazloženja, ovaj Sud vezan okvirima žalbe nije ovlašten utvrđivati činjenice koje bi opravdale izricanje zapriječene novčane kazne, nego shodno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispituje samo one povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti.

9. Zbog navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, naime, prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja očitom omaškom u pisanju prvostupanjski sud pogrešno pravno označio djelo okrivljenika pod točkom b) izreke pobijane presude, te je to ispravio ovaj Sud kao u izrijeku, a što ne utječe na zakonitost pobijane presude, imajući u vidu protek vremena od počinjenja prekršaja, te da je okrivljenik djelo prekršaja priznao u cijelosti da je izrazio žaljenje zbog počinjenog djela prekršaja, korektno držanje pred sudom imovne i obiteljske prilike, kao i dosadašnje nekažnjavanje. Jednako tako imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da izrečena ukupna novčana kazna okrivljeniku za navedena djela nije prestroga, obzirom su utvrđene novčane kazne ublažene, daleko ispod minimuma zapriječene novčane kazne za tu vrst prekršaja. Iako je u međuvremenu stupio na snagu novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN br.: 151/22, kao i Zakon o izmjenama i dopunama zakona o mirovinskom osiguranju (NN br.: 119/22) i Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br.: 33/2023) od koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto niže kazne u konkretnom slučaju kazna za okrivljenika je bila pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja i zbog čega u konkretnom slučaju novi zakon nije bio povoljniji za okrivljenika.

10. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić, v. r.

Tomislav Tomašić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom u sudu u Crikvenici u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.