REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-980/2024-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LV iz [adresa], kojega zastupa opunomoćenica Mirna Peršić Kučalo, odvjetnica u Zagrebu, Ilica 106, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor, Službe za inspekcijski nadzor, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Doma za starije osobe Put Dobrote, Velika Gorica, A. Štampara 8, zastupe po opunomoćenici Mirni Peršić Kučalo, odvjetnici u Zagrebu, Ilica 106, radi inspekcijskog nadzora - izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3166/2023-7 od 1. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3166/2023-7 od 1. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev žalitelja za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-550-06/23-07/70, URBROJ: 524-10-02/05-23-2 od 18. svibnja od 18. svibnja 2023. i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora. Ujedno je rješenjem istog poslovnog broja i datuma odbijen prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
1.1. Rješenjem tuženika utvrđeno je da je rješenje više inspektorice Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/I-550-06/22-07/195, URBROJ: 524-10-02/15-21-2 od 22. kolovoza 2022. (dalje: izvršno rješenje), postalo izvršno 30. kolovoza 2022. (točka I. izreke), naloženo izvršeniku da u roku od 30 dana od dostave tog rješenja postupi po izvršnom rješenju na način da prekine pružati socijalne usluge smještaja starijim i nemoćnim osobama na predmetnoj adresi (točka II. izreke), uz obvezu izvršenika da, u roku od 8 dana od proteka roka određenog točkom II. izreke rješenja, dostavi izvješće o postupanju uz koje je dužan priložiti odgovarajuću dokumentaciju kao dokaz izvršenja izrečene mjere (točka III. izreke) i izvršenik upozoren da će mu se u slučaju nepostupanja po ovom rješenju izreći novčana kazna u iznosu od 13.272,28 eura (točka IV. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj i zainteresirana osoba su podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe tužitelj navodi da na dan donošenja rješenja tuženika od 22. kolovoza 2002., ovdje izvršnog naslova, nije bio odgovorna osoba u Domu za starije osobe Put dobrote, već je to bila CV. U obrazloženju prvostupanjske presude se navodi da je tužitelj, kao izvršenik, propustio postupiti po izvršnom naslovu, a što da je utvrđeno kontrolnim pregledom 29. ožujka 2023., kao i da je propustio koristiti pravni lijek protiv rješenja od 22. kolovoza 2022. godine. Postavlja pitanje zašto bi netko tko nema ikakve veze s radom i pružanjem socijalne usluge smještaja korisnika predmetnog doma za starije uopće imao potrebu i legitimaciju ulagati pravni lijek na odluke koje se njega osobno ne tiči niti uključuju u neku nepostojeću situaciju ili pravno stanje. Drugim riječima, zašto bi tužitelj, kao domar kod zainteresirane osobe sebi uzimao pravo nekakvog postupanja, odnosno na što bi mogao upirati kao osoba koja niti za to ima legitimaciju niti može biti stranka takvog upravnog postupka. Stoga je nesporno da tužitelj u vrijeme na koje se referira prvostupanjska presuda nije bio stranka u ovom predmetu, što znači i da je svako ranije rješenje usmjereno na tužitelja bilo pogrešno adresirano i pogrešno konstruirano na nepostojećim činjenicama. Osnaživanje prvostupanjske presude imalo bi za posljedicu nemogućnost nastavka rada zainteresirane osobe, koja se pridružuje žalbenim navodima tužitelja. Upiru na dokumentaciju priloženu uz tužbu i traže da se utvrdi tko je bio odgovorna osoba u vrijeme prvog inspekcijskog nadzora. Slijedom svega navedenog, predlaže se poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno, da se osporena presuda stavi van snage i predmet dovrši te potražuju naknadu troškova spora, uključujući i trošak naknade žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih žalitelji pobijaju presudu niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti koji bi ukazivali na njenu nezakonitost.
6. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev. 7. Osporenim rješenjem tuženika tužitelju je naloženo da postupi po izvršnom rješenju, kojim se tužitelju, kao fizičkoj osobi, nalaže prekid pružanja socijalnih usluga smještaja starijim i nemoćnim osobama u objektu na adresi [adresa], temeljem odredbe članka 276. stavka 1. točke 5. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 18/22. i 46/22.), koja propisuje da je, u obavljanju inspekcijskih poslova, inspektor dužan narediti fizičkoj osobi koja pruža socijalne usluge prekid pružanja socijalne usluge ako nije pribavila rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga propisanih ovim Zakonom i posebnim propisom, a što je ovdje slučaj.
8. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Zagrebačke županije, KLASA: UP/I- 551-02/21-01/17, URBROJ: 238/13-02/3-22-18 od 13. srpnja 2022., utvrđeno da Obiteljski dom u Velikoj Gorici, [adresa], čiji je predstavnik tužitelj, ispunjava minimalne uvjete za pružanje socijalne usluge smještaja za 19 starijih i nemoćnih osoba. Međutim, izvršnim naslovom utvrđeno je da socijalne usluge smještaja za starije i nemoćne osobe tužitelj također pruža i u susjednom objektu na drugoj adresi, [adresa], a za koje usluge nije pribavljeno potrebno rješenje o ispunjavanju minimalnih propisanih uvjeta i zbog čega je tužitelju, kao fizičkoj osobi, i bio naložen prekid pružanja predmetnih socijalnih usluga na toj adresi.
9. Kako je kontrolnim pregledom od 29. ožujka 2023., koji je dodatno potvrđen i izjavom tužitelja od 14. travnja 2023., utvrđeno da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju, obzirom da je nastavio s pružanjem socijalne usluge smještaja za 13 korisnika, to su, i po ocjeni ovog Suda, ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o izvršenju, temeljem odredbe članka 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), kojim je tužitelju određen dodatni rok za ispunjenje obveze, uz daljnja popratna utvrđenja.
10. Tužitelj neosnovano navodi da nije bio stranka u postupku donošenja rješenja od 22. kolovoza 2022., ovdje izvršnog naslova, pa da time posljedično nije ni stranka u postupku njegova izvršenja. Ovo stoga jer je izvršni naslov donesen na ime tužitelja, koji protiv tog rješenja nije pokrenuo upravni spor. S tim u vezi, ukazuje se tužitelju da se u postupku izvršenja, pa tako i u upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak i u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju donesenog u postupku izvršenja, ne može osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štititi samo ona prava koja stranka ima u postupku izvršenja.
11. Konačno, neosnovani su i žalbeni prigovori da bi odbijanje žalbe u ovom upravnom sporu imalo za posljedicu nemogućnost nastavka rada zainteresirane osobe, obzirom da se prekid pružanja socijalne usluge smještaja odnosi na objekt na adresi [adresa], a ne na adresi [adresa], sjedištu zainteresirane osobe.
12. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev, to je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS- a, tužitelj pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora, a iz istog razloga je valjalo odbiti i zahtjev žalitelja za naknadom žalbenog postupka.
14. Slijedom naprijed navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 5. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
