REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3294/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika UNIQA OSIGURANJE d.d., OIB 75665455333, Zagreb, Planinska ulica 13 A, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri u Zagrebu, radi isplate iznosa od 2.174,84 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1103/2020 od 10. svibnja 2022., 5. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1103/2020 od 10. svibnja 2022. u točki II. izreke u dijelu u kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 434,24 eura s pripadajućim zateznim kamatama i u točki III. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 434,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. rujna 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82%, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54%, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,3%, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11%, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca po stopi od 5,89%, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, od 1. srpnja 2021.do 31. prosinca 2021. 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 21. prosinca 2022. po stopi od 5,31%, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,5%, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5%, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi od 7,25%, u roku od 15 dana.

2. Svaka stranka snose svoje troškove.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 130,23 eura.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-1103/2020 od 10. svibnja 2022. Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.915,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 5. rujna 2018. do isplate po stopi za ostale odnose (točka I. izreke), odbio je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 11.469,68 kn od 5. rujna 2018. (točka II. izreke), naložio je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn (točka III. izreke), odbio je tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 kn (točka IV. izreke), te je odbio tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 9.227,00 kn (točka IV. izreke).

2. Protiv dijela točke II. i točke III. izreke navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači ili ukine uz naknadu troškova žalbenog postupka. U žalbi je, u bitnom, naveo da je prvostupanjski sud o omjeru suodgovornosti osiguranika tužitelja i tuženika donio uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Pojasnio je kako je osiguranik tuženika vršio radnju pretjecanja preko pune crte dok je osiguranik tužitelja vršio radnju zaobilaženja drugog vozila na mjestu na kojem je kolnik omeđen isprekidanom trakom, da je provedenim vještačenjem utvrđena protupravnost u postupanju osiguranika tuženika, stoga smatra da je protupravnost obojice sudionika sud trebao ocijeniti na način da utvrdi njihovu suodgovornost u omjeru od 50%. Zbog navedenog smatra da je i odluka o troškovima postupka nepravilna.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom iznosa od ukupno 2.174,84 eura na ime popravka vozila tužiteljevog osiguranika oštećenog u prometnoj nezgodi 9. travnja 2018. za koju tužitelj tvrdi da je odgovoran isključivo osiguranik tuženika.

7. U žalbenom stadiju postupka između stranaka je ostala sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja te postoji li suodgovornost oštećenika za nastanak štetnog događaja.

8. Radi utvrđenja spornih odlučnih činjenica u svezi dinamike nastanka štetnog događaja, a time i odgovornosti za nastanak štetnog događaja, sud je izveo dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Zvonku Ivašiću koji se na ročištu usmeno očitovao na tužiteljeve primjedbe. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza u spisu te nalaza i mišljenja vještaka pravilno utvrdio da je tuženikov osiguranik upravljajući vozilom započeo pretjecanje vozila osiguranika tužitelja prije nego što je osiguranik tužitelja počeo skretati na lijevu polovicu kolnika.

9. S obzirom na to da je tužiteljev osiguranik prije započetog manevra skretanja na lijevu polovicu kolnika provjeravao prometnu situaciju iza svog vozila mogao je vidjeti vozilo osiguranika tuženika u fazi pretjecanja te izbjeći ovu prometnu nezgodu, sud je ocijenio da postoji suodgovornost osiguranika tužitelja u omjeru od 70%. Pritom je utvrdio da je tuženikov osiguranik vršio radnju pretjecanja preko pune razdjelne crte, što da tužiteljev osiguranik nije mogao očekivati, stoga je zaključio da je tuženikov osiguranik pridonio nastanku prometne nezgode u omjeru od 30%.

10. Osnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo budući da je propustio primijeniti odredbu članka 1092. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) kojom je propisano kako oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu, slijedom čega je nepravilno utvrđen doprinos osiguranika tužitelja štetnom događaju u omjeru od 70%.

11. Naime, osiguranik tuženika vršio je radnju preko pune razdjelne crte tj. na mjestu gdje to nije dopušteno prema odredbi čl. 12. st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 65/15 i 108/17; dalje ZSPC) u vezi s odredbom čl. 25. st. 2. ZSPC-a i odredbe čl. 71. st. 1. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15; dalje: Pravilnik) te je time doprinio nastanku štete.

12. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je riječ o dva uzroka koji svaki za sebe otklanja mogućnost nastanka štetnog događaja (odnosno svaki za sebe izdvojeno, po redovitom tijeku stvari, ne bi doveo do štetnog događaja), a koja su tek pri istodobnom ostvarenju dovela do štetnog događaja, jer to što je osiguranik tuženika, pretjecao na mjestu gdje je pretjecanje nedopušteno ne bi, samo za sebe, dovelo do štetnog događaja, da se tužiteljev osiguranik prije skretanja u lijevo uvjerio da takvu radnju može poduzeti. Postupajući suprotno osiguranik tužitelja prepriječio je put osiguraniku tuženika koji je već započeo pretjecanje tužiteljevog vozila što je imalo za posljedicu sudar. S obzirom na navedeno, oba uzroka ostvarena istodobno u jednakoj su mjeri pravno relevantna za nastanak štetnog događaja pa je pravilnom primjenom odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO-a trebalo utvrditi odgovornost oba sudionika štetnog događaja za štetu u omjeru od 50%, odnosno njihov doprinos nastaloj šteti u istom omjeru (tako i u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x-827/2014 od 8. siječnja 2015. te Rev-257/1999 od 30. listopada 2002.), kako to pravilno ukazuje tužitelj.

13. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava i odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO-a, trebalo je u pobijanom dijelu preinačiti presudu i naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 434,94 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

14. Posljedično odluci o glavnoj stvari i u odluci o parničnim troškovima pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, i to odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a. S obzirom na to da su nakon djelomičnog preinačenja odluke stranke uspjele u parnici u jednakim dijelovima pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a trebalo je odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

15. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom priznati su mu troškovi žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a i to primjenom čl. 155. ZPP-a. Imajući u vidu da vrijednost predmeta spora pobijanog djela presude iznosi 434,94 eura, tužitelju je trebalo priznati trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. t. 1. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) u iznosu od 103,69 eura i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 26,54 kn prema Tar. br. 3. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), što ukupno iznosi 130,23 eura. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 5. studenog 2024.

Sudac

Ružica Omazić