Poslovni broj: Usž-3542/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CM iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Maja Bilić Paulić, odvjetnica u Zagrebu, Kružna ulica 48, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, upravno i trgovačko pravo, Zagreb, Vukovarska 49 (ranije Ministarstva pravosuđa i uprave), radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2464/2024-4 od 25. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2464/2024-4 od 25. lipnja 2024
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje; ZUS), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijanog rješenja zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je podnijela tužbu zbog propusta tuženika da u zakonskom roku od 60 dana odluči o njezinoj žalbi. Ističe da je tuženik nakon zaprimanja njezine žalbe dopisom od 25. travnja 2024. zatražio od prvostupanjskog tijela izvješće o žalbenim navodima iz predstavke, pozivom na odredbe članka 33. i 14. Zakona o upravnoj inspekciji. Smatra da je time tuženik prihvatio svoju nadležnost i za odlučivanje o žalbi sukladno odredbama Zakona o upravnoj inspekciji koje reguliraju inspekcijski nadzor, te da se radi o upravnoj stvari. Citira odredbe članka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje ZUP), te članka 2., 3. i 4. Zakona o upravnoj inspekciji, smatrajući da su svi elementi upravne stvari (javnopravno tijelo, upravni propis, upravna stvar) prisutni u konkretnom predmetu. Ujedno navodi da je predmetni upravni spor pokrenula zbog šutnje uprave povodom žalbe podnesene zbog nedonošenja odluke o prigovoru tužiteljice jer tuženik nije odlučio o njezinom zahtjevu za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti obveznog prekršajnog naloga. Povodom prigovora tužiteljice (10 prigovora u odnosu na 10 obveznih prekršajnih naloga) prvostupanjsko upravno tijelo je u međuvremenu donijelo rješenja kojima su odbačeni kao nerazumljivi i nepotpuni podnesci podneseni tom upravnom tijelu, a protiv kojih rješenja je tužiteljica pravodobno podnijela žalbe. Smatra da iz predmetnih rješenja proizlazi da se radi o upravnoj stvari jer se ista pozivaju na odredbe ZUP-a. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijano rješenje i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti. Potražuje trošak u ukupnom iznosu od 1.516,64 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. ZUS-a u vezi članka 67. stavka 3. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odbacio tužbu kao nedopuštenu.
5. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 3. ZUS-a, predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.
6. Odredbom članka 2. ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnom interesu fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, a i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
7. Prema odredbama članka 22. stavka 2. točkama 1. do 4. ZUS-a, tužbom se može zahtijevati poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinačne odluke, donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, postupanje koje je tuženik sukladno propisima ili pojedinačnoj odluci obvezan izvršiti i oglašivanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora.
8. Odredbom članka 30. stavkom 1. točkom 7. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
9. Tužiteljica je u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz podataka u spisu predmeta, pokrenula upravni spor radi šutnje uprave navodeći da tuženik nije odlučio o njezinoj žalbi podnesenoj 12. ožujka 2024. zbog ukidanja potvrde pravomoćnosti i izvršnosti obveznog prekršajnog naloga Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo i komunalne poslove i promet, Sektora za komunalno i prometno redarstvo, KLASA: 340-07/18-03/49639. U žalbi po prvi puta navodi da je prethodno podnošenju žalbe, podnijela i prigovor zbog nedonošenja odluke o njenom zahtjevu za ukidanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti obveznog prekršajnog naloga.
10. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da se u vezi ukidanja potvrde pravomoćnosti i izvršnosti obveznog prekršajnog naloga ne donosi upravni akt iz područja upravnog prava niti ono predstavlja upravnu stvar u smislu članka 2. ZUP-a, već da se o tome odlučuje u prekršajnom postupku. Stoga ni propuštanje tijela u vezi donošenja akta, koji nije upravni akt, ne može biti predmet upravnog spora.
11. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u povodu tužbe tužiteljice, jer je ista podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, te je tužbu zakonito odbacio na temelju članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a kao nedopuštenu, pri čemu je za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge.
12. Navodi izneseni u žalbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.
13. Odluka o trošku temeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da nije uspjela u sporu, nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
14. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 74. stavka 1. u svezi članka 67 stavka 3. i članka 79. stavka 6. ZUS- a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 5. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
