REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-253/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja COMPESA LIMITED, OIB 09748419795, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Benko i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv prvotuženika Poliklinika MEDIKOL, OIB 57970181621, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Jujnović Lučić Marković j.t.d. u Zagrebu, i drugotuženika MEDIKOL GRUPA d.o.o., OIB 84702528940, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Jujnović Lučić Marković j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1972/2023-3 od 18. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-524/2017 od 19. prosinca 2022., u sjednici održanoj 5. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1972/2023-3 od 18. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda Zagrebu, poslovni broj P- 524/2017 od 19. prosinca 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelji navodi da su važna za odluku i sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o tim pravnim pitanjima nema prakse revizijskog suda.

2. Pitanja koja su tuženici naznačili u prijedlogu glase:

1. Je li prvotuženik počinio štetnu radnju u smislu članka 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) ako kao dužnik u postupku predstečajne nagodbe u financijskom izvješću iz članka 42. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (ZFPPN) nije naveo tražbinu tužitelja u pogledu koje se u trenutku otvaranja postupka predstečajne nagodbe vodio parnični postupak, iako je navedenu tražbinu prvotuženik smatrao spornom, u slučaju kada tužitelj nije sam prijavio tražbinu zbog čega je izgubio pravo sudjelovanja u postupku predstečajne nagodbe kao vjerovnik;

2. Je li prvotuženik kao dužnik u postupku predstečajne nagodbe bio obvezan u financijskom izvješću iz članka 42. ZFPPN navesti tražbinu temeljem činjenice da je u trenutku izrade financijskog izvješća postojala nepravomoćna presuda kojom se utvrđuje postojanje te obveze, iako je riječ o obvezi koju je smatrao spornom?

3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije te ga je ocijenio neosnovanim i predložio odbiti.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne udovoljavaju temeljnim pretpostavkama dopustivosti zato što predlagatelji u prijedlogu ne navode konkretan indikator važnosti poput, primjerice neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava, kao ni relevantne razloge zbog kojih bi nepostojanje prakse revizijskog suda bilo osnova za dopuštenje revizije.

4.1. Predlagatelji, naime, nalaze da bi indikator važnosti naznačenih pitanja mogao biti u činjenici što o tim pitanjima nema prakse revizijskog suda. Međutim, razlozi kojim obrazlažu ovaj indikator, u bitnom, ukazuju na nezakonitost pobijane presude zbog kojeg bi razloga nedostatak prakse revizijskog suda bio razlog važnosti za dopuštenje revizije. Prema ocjeni revizijskog suda, zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti zato što revizija po važećem, novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to, zbog njezine privatne funkcije, bila primarna svrha, dok je reviziji po dopuštenju primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom. Sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da bi, u skladu s naprijed navedenom javnopravnom funkcijom revizije, bilo potrebno uskladiti sudsku praksu sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova ili da postoje drugi razlozi na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U tom smislu revizijski sud ne nalazi ni da potrebe razvoja prava u sudskoj praksi opravdavaju intervenciju najvišeg suda putem dopuštenja revizije.

5. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. u vezi sa stavkom 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

6. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP slijedom čega je ovaj zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te je riješeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 5. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil