Poslovni broj: Usž-3505/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, tužiteljice ŽB iz [adresa] i tužiteljice VB iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Cvijetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, M. Marojice 17, tužitelja NB iz [obrt] tužitelja IB iz [adresa], tužitelja HB iz [adresa] i tužiteljice ČB iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Zoran Cvitković, odvjetnik u odvjetničkom društvu Cvitković & Devide d.o.o. Zagreb, Budmanijeva 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Dubrovnik, Dropčeva 1, zainteresirane osobe M&M – Dubrovnik d.o.o., Dubrovnik, Cvijete Zuzorić 1 i zainteresirane osobe Kušnin d.o.o., Zagreb, Klanjčić 12, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2372/2023-14 od 20. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2372/2023-14 od 20. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21- 01/320, URBROJ: 514-04-02-01-01/07- 23-04 od 30. lipnja 2023. u dijelu kojem je odlučeno o žalbi tužitelja (osim Grada Dubrovnika) na točku 7. i 10. rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko-pravne i komunalne poslove, KLASA: UP/I-943- 01/21-01/17, URBROJ: 2117/1-09/7-21-07 od 27. srpnja 2021. i u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje (točke I. i II. izreke osporene presude). Točkom III. izreke osporavane presude u ostalom dijelu žalbe tužitelja Grada Dubrovnika (na točke 1. do 6. prvostupanjskog rješenja) te žalbe ostalih tužitelja (na točku 6. prvostupanjskog rješenja) odbijaju se kao neosnovane.

1.1. Osporavanim rješenjem prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, nalaže se tuženiku tužiteljicama ŽB i VB naknaditi troškove upravnog spora u iznosu od 625,00 eura, u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja, a točkom II. izreke nalaže se tuženiku tužiteljima NB, IB, HB i ČB naknaditi troškove upravnog spora u iznosu od 622,14 eura, u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

2. Rješenjem tuženika su, kao neosnovane, odbijene žalbe [adresa], ŽB, VB, NB, HB i ČB izjavljene protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko pravne i komunalne polove, KLASA: UP/I-943-01/21- 01/17, URBROJ: 2117/1-09/7-21-07 od 27. srpnja 2021. jer je tuženik ocijenio zakonitim prvostupanjsko rješenje od 27. srpnja 2021. godine.

2.1. Tim prvostupanjskim rješenjem se NB, IB, HB, ČB, VB i ŽB, kao ovlaštenicima naknade, za 1/6 suvlasničkog dijela, daju u vlasništvo posebni dijelovi zgrade zemljišnoknjižne oznake (kat. čest. zgr.) čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u novoj izmjeri kat. čest. [katastarska čestica] i to poslovni prostor u prizemlju koji se sastoji od dvije prostorije, ukupne površine 39,05 m2, sa zasebnim ulazom iz ulice Zeljarica 1, u naravi ugostiteljski objekt u zakupu M&M Dubrovnik d.o.o. za trgovinu, ugostiteljstvo i turizam temeljem Ugovora o zakupu na određeno vrijeme do 31. prosinca 2024.; poslovni prostor u prizemlju zgrade koji se sastoji od više prostorija (predprostora, dva sanitarna čvora, skladišta, kupaonice) ukupne površine 32,13 m2 sa zasebnim ulazom iz ulice Zeljarica 1, u zakupu M& Dubrovnik d.o.o. za trgovinu, ugostiteljstvo i turizam temeljem Ugovora o zakupu na određeno vrijeme do 31. prosinca 2024.; poslovna prostorija u prizemlju zgrade, ukupne površine 18,47 m2, sa zasebnim ulazom s Gundulićeve poljane 9, u zakupu Kušanin d.o.o. za trgovinu i usluge temeljem Ugovora o zakupu na određeno vrijeme do 31. prosinca 2024., s kojim vlasništvom posebnih dijelova je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine označen kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka 1. izreke.);

2.2. Spornim točkama od 2.do 6. izreke prvostupanjskog rješenja kao obveznik naknade određen je Grad Dubrovnik (točka 2. izreke); ugovori o zakupu poslovnih prostora sklopljeni na određeno vrijeme raskidaju se po sili zakona danom pravomoćnosti ovog rješenja (točka 3. izreke); određeno je da vlasnici ne mogu tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnih prostora prije isteka ugovorenog roka, a najkasnije u roku od pet godina od pravomoćnosti rješenja (točka 4. izreke); određeno je da su zakupnici tijekom korištenja poslovnih prostora dužni plaćati vlasnicima naknadu u visini zakupnine utvrđene ugovorima o zakupu, koju vlasnici ne smiju povećavati (točka 5. izreke); obveznik naknade nije dužan poslovne prostore predati u posjed vlasnicima, sve dok mu vlasnici ne isplate naknadu za učinjena ulaganja, na temelju njihovog međusobnog ugovora ili pravomoćne sudske odluke, ako se drukčije ne sporazume (točka 6. izreke).

3. Tužitelj Grad Dubrovnik pravovremeno podnesenom žalbom pobija točku III. izreke presude prvostupanjskog suda, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog bitne povrede pravila sudskog postupka. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije otklonio razloge zbog kojih je tužitelj pobijao drugostupanjsko rješenje niti se osvrnuo na navode i primjedbe tužitelja koji su isticani tijekom cijelog postupka, a vezani su za zapreke naturalnom povratu. Smatra da se prilikom donošenja osporavanih rješenja upravnih tijela nisu uzeli u obzir navodi Grada Dubrovnika izneseni tijekom postupka zbog čega smatra kako u ovoj stvari nisu pravilno i zakonito utvrđene sve pravno relevantne činjenice koje moraju biti ispunjene da bi se sukladno odredbama Zakona o naknadi podnositeljima zahtjeva dali u vlasništvo poslovni prostori u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, kao i u tužbi, navodi da se osporavana rješenja temelje na nalazu i mišljenju vještaka Zdravka Nivića, premda se Grad Dubrovnik opetovano protivio utvrđenjima iz navedenog nalaza i mišljenja te je kao dokaz svojim tvrdnjama dostavio nalaz i mišljenje iz drugog predmeta koji predstavlja privatnopravnu ispravu, no ocjena dokaza i navoda Grada Dubrovnika, prema mišljenju tužitelja, u cijelosti je izostala. Isto tako izostaje pravno shvaćanje prvostupanjskog tijela je li u konkretnom slučaju nastala nova stvar odnosno od kakvog je značaja rekonstrukcija navedenih zgrada [adresa] s obzirom na cjelovitost i uporabljivost prostora. Smatra da niti vještak niti prvostupanjsko tijelo nisu obrazložili razliku u kvadraturi koja se pojavila u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, u odnosu na kvadraturu koja je bila u vrijeme oduzimanja, budući da se naturalno može vratiti samo ono što je i oduzeto. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu.

4. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu podnijeli odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prema odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS), protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući osporavanu točku III. izreke presude u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je ispravno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da su osporena rješenja donesena u ponovljenom postupku nakon što je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/14- 01/562 URBROJ: 514-04-02-01-17-09 od 26. rujna 2017. poništeno prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-943-01/02-01/05 URBROJ: 2117-04/1-14-55 od 13. svibnja 2014. (ispravljeno zaključkom KLASA: UP/I-943-01/02-01/05 URBROJ: 2117-04/1-14- 58 od 30. svibnja 2014.) u dijelu pod točkama 1. a), b) i c) kojim su ovlaštenicima naknade dani u vlasništvo posebni dijelovi zgrade zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to poslovni prostori u naravi ugostiteljski objekt, ukupne površine 39,05 m2 i poslovni prostor, ukupne površine 32,13 m2, u zakupu trgovačkog društva M&M d.o.o., poslovni prostor ukupne površine 18,47 m2, u zakupu Društva turističkih vodiča „Dubrovnik“ te točkama 3., 4., 5. i 6. u kojem se te točke izreke odnose na navedene poslovne prostore, dok se u preostalom dijelu u kojem se Grad Dubrovnik određuje kao obveznik naknade poslovnog prostora u prizemlju zgrade, ukupne površine 26,05 m2, sa zasebnim ulazom s Gundulićeve poljane u kojoj se nalazi uredski prostor (pisarnica) upravnih tijela ostaje neizmijenjeno. 9. Navedenim rješenjem tuženika od 26. rujna 2017. utvrđeno je da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za restituciju nekretnina koje su predmet postupka, ali u odnosu na poslovne prostore iz točke 1. a), b) i c) izreke prvostupanjskog rješenja od 13. svibnja 2014., zainteresiranim osobama (zakupnicima prostora koji su predmet povrata) prvostupanjsko tijelo nije omogućilo efektivno sudjelovanje u postupku jer ih nije pozvalo na rasprave niti im je dostavilo nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

10. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Usž- 4114/19-2 od 22. siječnja 2021., odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu, 19 UsInoi-78/17-20 od 29. ožujka 2019., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 26. rujna 2017. godine. Navedenim odlukama, kao i rješenjem tuženika od 26. rujna 2017., otklonjeni su prigovori kakve tužitelj ističe u ovom upravnom sporu, na što je pravilno ukazao prvostupanjski sud u osporavanoj presudi kojom se pozvao na stajališta iz navedenih ranijih odluka, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

11. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Nivića jasno proizlazi da se naturalnim povratom poslovnih prostorija koje su predmet zahtjeva za povrat ne bi narušila prostorna cjelovitost zgrade u kojoj se ti prostori nalaze te da se adaptacijama koje su vršene tijekom korištenja prostora nakon nacionalizacije (povodom rekonstrukcije i sanacije vršene na temelju građevinske dozvole za rekonstrukciju kompletnog [adresa]) nije nastala nova stvar jer je u konkretnom slučaju riječ o prostorijama koje su kao poslovne prostorije korištene u vrijeme oduzimanja, a adaptacije koje su vršene odnosile su se na rušenje pregradnih zidova pri čemu su površine prostora tek neznatno izmijenjene, s tim da su lokacije nosivih zidova ostale nepromijenjene. Iz rješenja tuženika od 26. rujna 2017. proizlazi da je u postupku provedeno samo jedno vještačenje po vještaku Zdravku Niviću koji je svoj nalaz iznio i dodatno objasnio na usmenoj raspravi 28. siječnja 2013. te je izradio i dopunu nalaza i mišljenja, kojima je otklonio prigovore stranaka te nije bilo potrebe za provođenjem vještačenja po drugom vještaku.

12. Imajući u vidu sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim osporavano rješenje tuženika u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja podnesena protiv točaka 1. - 6. prvostupanjskog rješenja od 27. srpnja 2021., budući tužitelj nije doveo u sumnju zaključak upravnih tijela da nema zapreke naturalnom povratu predmetnih poslovnih prostorija na temelju odredbe članka 40. stavka 1. Zakona o naknadi.

13. Kako tužitelj ni u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.), odbiti žalbu tužitelja i potvrditi točku III. izreke prvostupanjske presude.

U Zagrebu 5. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić