REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3315/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SU iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mireli Hajdarević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1061/2022-3 od 25. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4419/2019-30 od 10. lipnja 2022., u sjednici održanoj 5. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnoga ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1061/2022-3 od 25. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4419/2019-30 od 10. lipnja 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda počinjenih zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
2. Pitanja koja je tuženica u prijedlogu naznačila glase:
„1. Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?
2. Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?
3. Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03?
4. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?
5. Može li se udruga potrošača smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO-a odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?
6. Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?
7. Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?
8. U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?“.
3. Predlagateljica smatra da su navedena pravna pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda ili/i viših sudova, zatim da u odnosu na pojedina pitanja nema prakse revizijskog suda ili da je riječ o pravnim pitanjima o kojima praksa revizijskog suda nije jedinstvena, kao i da o pojedinim pitanjima postoji različita praksa viših sudova (Županijski sud u Puli, broj Gž-2658/12 od 11. studenoga 2013., broj Gž-1371/16 od 11. prosinca 2017., Županijski sud u Zagrebu broj Gž-6858/16 od 21. veljače 2017., broj Gž-8026/16 od 11. travnja 2017., Gž- 1012/20 od 26. svibnja 2020. te Županijski sud u Osijeku broj Gž-2394/16 od 28. lipnja 2017. Prijedlogom ukazuje i na odluke revizijskog suda broj Revt 26/09 od 12. veljače 2014., Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., Revt-249/14 od 9. travnja 2015 i shvaćanje Građanskog odjela VSRH, posl br. Su-IV-222/04 od dana 5. ožujka 2004., kao i odluke Ustavnog suda: broj U-III-2922/2018 od 20. veljače 2020. broj U- III-2233/2019 od dana 10. lipnja 2020. U-I-392-2011., te Suda Europske unije (presudu od 14. ožujka 2013. CU v Caixa d’Estalvis de Catalunya, Tarragona i Manresa (Catalunyacaixa), i C-415/11, presudu od 16. siječnja 2014., Constructora Principado SA protiv SUUF, C-226/12,
4. Prijedlog je podnesen i zbog povrede temeljnih ljudskih prava, a u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, koji obrazlaže tvrdnjom da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer joj nije omogućeno dokazivanje odlučnih činjenica time što je sud odbio provesti predložene personalne dokaze, pa da je na taj način povrijeđeno pravo na jednakost oružja kao i pravo na pravično suđenje. Pri tome se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.
5. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten te je zatražio naknadu troška sastava odgovora na prijedlog.
6. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja koja je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Naime, postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da u pogledu tih pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd-1445/23 od 25. travnja 2023., Revd-1066/23 od 22. ožujka 2023., Revd-1241/23 od 6. lipnja 2023., Revd-4131/22 od 26. listopada 2022., i dr.).
9. Budući da, slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
10. Nadalje, tuženica u prijedlogu navodi da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navedeno obrazlaže tvrdnjom da mu nije omogućeno dokazivanje, jer da je sud odbio provesti predložene personalne dokaze, pa da je na taj način povrijeđeno pravo na jednakost oružja kao i pravo na pravično suđenje. Pri tome se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022.
11. Osnovano tuženica navodi da u postupku dokazivanja nije proveden dokaz koji je tuženica predložila, odnosno da nije izveden po tuženici predloženi personalni dokaz saslušanja svjedoka svjedoka HU i SUU djelatnika tuženice. Naime, drugostupanjski sud je takvo postupanje prvostupanjskog suda ocijenio zakonitim i to obrazložio na slijedeći način:
„14. Neosnovano u žalbi tuženik osporava prvostupanjsku presudu smatrajući da je trebalo saslušati i svjedoka HU i SUU i to iz razloga što ti svjedoci nisu bili predloženi na okolnosti pregovaranja oko uvjeta konkretnog ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule, već samo na okolnosti educiranja svojih zaposlenika o načinu ugovaranja kredita u valuti CHF te uputama o prodaji navedenih proizvoda, što ne znači da ti svjedoci imaju bitna i konkretna saznanja o ugovaranju predmetnog ugovora o kreditu.“.
12. Prema ocjeni ovoga suda, tuženica nije učinila vjerojatnim da je došlo do povrede prava na jednakost oružja i prava na pravično suđenje, odnosno da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
13. Navodi tužitelja iz odgovora na prijedlog, prema kojima se tuženica poziva na dokaz saslušanjem AU djelatnice tuženika na okolnost obavijesti koja je ista dala tužitelju prilikom pregovaranja radi sklapanja Ugovora o kreditu, a vezano za povredu načela jednakosti oružja i onemogućavanje tuženika u dokazivanju, nisu osnovani jer je tuženica u prijedlogu, citirala dio odluke Županijskog suda u Puli-Pola (kao razloga važnosti) u kojoj se spominje navedeni svjedok, međutim s obzirom da je drugostupanjski sud navedeno postupanje prvostupanjskog suda (neprovođenje citiranih dokaza) ocijenio zakonitim i to obrazložio činjenicom da svjedoci HU i SUU nisu bili predloženi na okolnosti pregovaranja oko uvjeta konkretnog ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule, već samo na okolnosti educiranja svojih zaposlenika o načinu ugovaranja kredita u valuti CHF te uputama o prodaji navedenih proizvoda, i po ovome sudu ne znači da ti svjedoci imaju bitna i konkretna saznanja o ugovaranju predmetnog ugovora o kreditu.
14. Stoga se ni prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je podnesen na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP-a nije mogao prihvatiti, te je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP- a riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
15. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen (točka III. izreke), jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 5. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
