REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3901/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VŠN iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Opće bolnice Pula – Ospedale Generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik iz Pule, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-111/2022-3 od 19. prosinca 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-323/18-25 od 29. ožujka 2021., u sjednici održanoj 5. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-111/2022-3 od 19. prosinca 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-323/18-25 od 29. ožujka 2021.

2. U prijedlogu je tuženica naznačila sljedeća pravna pitanja:

''1) Legitimno očekivanje stranaka u postupku je i primjena odredaba KU kao i Dodataka KU na način kako one glase i u periodu u kojem su na snazi i u primjeni. Ako je Dodatkom III KU utvrđeno da se za sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju dodaci od 01. travnja 2020. godine pa nadalje i ne utvrđuje retroaktivnu primjenu, neovisno o tumačenju i zauzetom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koje je suprotno ugovornoj volji stranaka i doneseno prije zaključenja Dodatka III KU), primjenjuje li sud Dodatak III KU i utvrđuje da se dodaci na plaću sa sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju od 01. travnja 2020. godine, dakle ne prije tog datuma, ili primjenjuje shvaćanje VS RH koje je doneseno prije stupanja na snagu opisanih ugovornih odredbi?

2) Može li pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zamijeniti ugovornu volju stranaka koja je utvrđena drugačije od shvaćanja VS RH i zauzeta u odredbama KU i u Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji su obveznu za ugovorne strane?

3) Može li se pravno shvaćanje Vrhovnog suda primjenjivati retroaktivno na raniji period, iako je prava volja ugovornih stranaka utvrđena KU i Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji se na te odredbe odnose, te konačno u Dodatku III KU koji je u primjeni od 01.04.2020. godine, izražena drugačije od shvaćanja Vrhovnog suda?

4) Je li došlo do povrede postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost, uz povredu prava stranke na pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu sudsku presudu, kada je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika propustio uzeti u obzir sve relevantne činjenice i pravne propise koji su mjerodavni za ocjenu žalbenih razloga i za ocjenu ispravnosti prvostupanjske presude (plaćanje dodataka na sate prekovremenog rada u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU), a osobito kada obrazloženje odluke ne sadrži ocjenu svih žalbenih navoda pa tako niti onih od osobitog značaja (primjena plaćanja dodataka na sate u prekovremenom radu u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU od 01.04.2020.), niti jasne razloge iz kojih bi se moglo provjeriti na kojim utvrđenjima i kojim pozitivnim pravnom propisima je ista utemeljena?"

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer je riječ o pitanjima o kojima je ovaj sud već zauzeo pravna shvaćanja, a iznesena pravna shvaćanja u pobijanoj odluci ne odstupaju od pravnih shvaćanja ovoga (revizijskog) suda iznesenih u brojnim odlukama (tako u Rev-290/21., Rev-655/21., Rev-165/2022 od 14. ožujka 2022., Rev 478/2023 od 1. lipnja 2023., Rev 1451/2021 od 18. listopada 2023., Rev 1070/2022-2. od prosinca 2022. i dr.), a nije ocijenjeno da bi bilo potrebno preispitati postojeću i jedinstvenu praksu revizijskog suda.

6. U odnosu na četvrto pitanje valja još dodatno reći i da tuženica polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud nije dostatno obrazložio svoju odluku odnosno da ne sadržava jasne razloge jer suprotno proizlazi iz pobijane presude.

7. Zbog toga postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP-a riješeno kao pod točkom I. izreke.

8. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. i čl. 387. ZPP vezano za pritužbu o povredi legitimnih očekivanja te povredi prava na pravično suđenje koja proizlazi iz prvog i četvrtog naznačenog pravnog pitanja kojima sadržajno tuženica ukazuje na povredu temeljna ljudska prava zajamčena čl. 29. Ustava RH te EKLJP, ovaj sud je zaključio da je pritužba iznesena paušalno i općenito, jer ničim nije dokazala da su joj u postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te da je pogrešno primijenjeno materijalno, što bi dovelo do navodne povrede temeljnih ljudskih prava radi kojih tuženica nije imala pravično suđenje, odnosni radi kojih su joj povrijeđena legitimna očekivanja.

9. Slijedom navedenog, tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu trebalo je odbaciti sukladno odredbi čl. 389.a st. 4. i st. 5. ZPP te je riješeno kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 5. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil