Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-593/2021-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, sutkinja Milena Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja C. P. d.o.o., P., OIB: ..., zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. R. i R. K. iz P., protiv tuženice D. V. iz P., OIB: ..., zastupane po privremenoj zastupnici S. V., odvjetnici iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli poslovni broj PU Povrv- 30/2020 od 30. srpnja 2020., 5. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Povrv-30/2020 od 30.srpnja 2020.u točki I. izreke te u točki V. izreke u odnosu na tuženicu.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice preinačuje se ista presuda u točki IV. izreke i sudi na način da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

III Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. K. iz P. poslovni broj Ovrv- 491/2018 od 14. veljače 2018. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.782,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose od po 341,61 kn od dospijeća do isplate, prema specifikaciji iz te točke izreke, u točki II. izreke je ukinut isti platni nalog za isplatu ovršnog troška u iznosu od 487,50 kn, u točki III. izreke je ukinuto isto rješenje o ovrsi za isplatu glavnice u iznosu od 987,50 kuna sa zateznom kamatom, troška ovršnog postupka od 37,50 kuna sa zateznom kamatom te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.U točki IV. izreke je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.666,24 kune, dok je u točki V. izreke odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška u preostalom iznosu te zahtjev tuženice za iznos od 4.123,75 kuna.

2. Protiv presude je žalbu podnijela tuženica, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).

3. U žalbi ističe je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, jer da nije odlučeno o djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 1.975,00 kuna pa da izreka proturječi razlozima presude. Naglašava da je nakon djelomičnog povlačenja tužbe ostao zahtjev za isplatu iznosa od 9.565,08 kuna pa da se radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP-a na što je ukazivala u postupku. Unatoč tome da postupak nije proveden u skladu s posebnim odredbama o postupku u sporovima male vrijednosti. Također navodi da je predložila sudu pribaviti ugovor o najmu predmetnog stana od nadležne porezne uprave, koji prijedlog da je odbijen, ali presuda o tome ne sadrži razloge. Osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku uz obrazloženje da je trošak pogrešno obračunat prema vrijednosti predmeta spora prije djelomičnog povlačenja tužbe.

4. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode te predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, sve uz nadoknadu troška sastava tog podneska.

6. Žalba je djelomično osnovana i to samo glede odluke o parničnom trošku.

7. Prije svega treba istaći da je ovo spor male vrijednosti u smislu čl. 458. ZPP-a te se presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354.st.2.toč.3. ZPP-a (odluka o stvarnoj ili mjesnoj nadležnosti). Dakle, presudu nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Iz utvrđenja suda prvog stupnja te isprava u spisu bi proizlazilo da je ovaj postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 14. veljače 2018., da su u prijedlogu kao ovršenici označeni D. V. i D. V., a prijedlog je podnesen radi naplate novčane tražbine u iznosu od 11.540,08 kuna sa zateznim kamatama, da je protiv rješenja o ovrsi žalbu podnijela ovršenica, sada tuženica, te je nastavljen parnični postupak u kojemu je na ročištu održanom 3. srpnja 2020. tužitelj povukao tužbu za iznose od 37,50 kuna, 1.750,00 kuna te 187,50 kuna, koji su se odnosili na obračunatu zateznu kamatu. Također bi proizlazilo da se privremena zastupnica tuženice nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe pa valja zaključiti da je konačni tužbeni zahtjev postavljen radi isplate iznosa od 9.565,08 kuna, dakle, da se radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. ZPP-a.

9. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene sljedeće činjenice:

-da je tuženica suvlasnica u jednoj polovini nekretnine, posebnog dijela stambene zgrade u P., ..., stana u površini od 78,56 m2,

-da su suvlasnici nekretnine sklopili Međuvlasnički ugovor 18. svibnja 2018. kojim su uređeni uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem zgrade, a ugovor je potpisala većina suvlasnika, čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova,

-da je između suvlasnika zgrade i društva C. P. d.o.o. sklopljen Ugovor o upravljanju zgradom 18. svibnja 2018., kojim ugovorom su utvrđena prava i obveze ugovornih strana,

-da se tražbina tužitelja odnosi na iznos zajedničke pričuve za posebni dio u suvlasništvu tuženice, za razdoblje od 1. studenog 2016. do 31. prosinca 2017.,

- da je zajednička pričuva povećana Odlukom većine suvlasnika nekretnine od 11. ožujka 2016. na iznos od 8,38 kn/m2,

-da tuženica nije platila iznos pričuve za narečeno razdoblje.

10. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je plaćanje zajedničke pričuve zakonska obveza suvlasnika, da Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u P., obvezuju sve suvlasnike pa tako i tuženicu, pa da je tuženica dužna podmiriti utuženi iznos pričuve, pri čemu na pravni odnos stranaka primjenjuje čl. 380. u svezi s čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) te čl. 375. st. 3. ZV-a.

11. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) te trošak javnog bilježnika, od kojeg troška je odbijen odgovarajući trošak privremene zastupnice tuženice, tako da je tužitelju priznat trošak u iznosu od 3.666,24 kn.

12. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je obvezao tuženicu na plaćanje iznosa zajedničke pričuve za prijeporno razdoblje.

13. Naime, prema čl. 85. ZV-a suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu (stavak 2.). Prema čl. 89. st. 2. ZV-a doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno (stavak 2.). Zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kako je propisano čl. 90. st. 1. ZV-a. Prema čl. 375. ZV-a uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se međuvlasničkim ugovorom, a odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (stavak 1. i 3.).

14. Kako je u postupku utvrđeno da su suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovine vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine sklopili međuvlasnički ugovor te ugovor o upravljanju stambenom zgradom, ti ugovori obvezuju i tuženicu neovisno o tome je li ugovore potpisala.

15. Glede odluke o parničnom trošku, treba ponoviti da je tužitelj tijekom postupka djelomično povukao tužbu te je nakon povlačenja ostao zahtjev za isplatu iznosa od 9.565,08 kuna, s obzirom na mišljenje tužitelja da tuženica solidarno odgovara za cijeli iznos pričuve, bez obzira što nije vlasnica posebnog dijela u cijelosti. Iako je pravilno stajalište suda prvog stupnja da se o solidarnoj isplati duga ne može odlučiti ukoliko nije postavljen odgovarajući zahtjev za takvu isplatu, u situaciji kada je tužitelj ustrajao na zahtjevu za isplatu cijelog iznosa, sud je bio dužan o takvom zahtjevu odlučiti. Međutim, unatoč tome što nije odbijen zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, s obzirom na činjenicu da protiv presude tužitelj nije podnio žalbu, ovaj sud nije ovlašten u tom dijelu ocjenjivati zakonitost presude, ali okolnost što je tužitelj ustrajao na zahtjevu za isplatu iznosa od 9.565,08 kn te što mu je dosuđena polovina utuženog iznosa, određuje odluku o parničnom trošku. Kako je pobijanom presudom tužitelju dosuđen iznos od 4.782,54 kune, proizlazi da su stranke podjednako uspjele u parnici pa je o trošku trebalo odlučiti primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a na način da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

16. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženice odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke i točki V. izreke u odnosu na tuženicu potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, te istu presudu u točki IV. izreke preinačiti primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a, dok je presuda u preostalom dijelu kao nepobijana ostala neizmijenjena.

17. Zahtjevi stranaka za nadoknadu troška žalbenog postupka su odbijeni i to zahtjev tužitelja zato što odgovor na žalbu nije podnesak koji je bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a, a zahtjev tuženice zato što je uspjela sa žalbom samo u neznatnom dijelu i to u odnosu na sporednu tražbinu.

U Rijeci 5. studenog 2024.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan, v.r.