Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-226/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Bošnjaković. članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene A. R. B. iz S., OIB:…, koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u S., protiv tužene-protutužiteljice H. g. k., Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O., P. & p. d.o.o., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu te radi sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5290/2021-26 od 15. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5290/2021- 26 od 15. siječnja 2024. u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom II izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku H. g. k. da u roku od osam dana vrati tužiteljicu A. R. B. na posao i to na radno mjesto stručne suradnice u Ž. k. S. - u H. g. k..
II. Preinačava se navedena presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod stavkom III izreke i odluka o parničnom trošku pod stavkom V izreke i za navedeno sudi:
1. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tužene dana 1. listopada 2017.g. broj I-15-107/43 raskinut s danom 12. rujna 2022. uz obvezu tužene naknaditi tužiteljici štetu radi sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 2.254,06 eura/16.983,24 kn[1] u roku od 15 dana."
2. Odbija se tuženik-protutužitelj sa priznatim parničnim troškom u iznosu od 695,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana 15. siječnja 2024. pa do isplate.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev, u dijelu koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2020. godine, klasa: 112-01/20-01/2, urbroj:311-02- 02-00-20-100 kojom se otkazuje ugovor o radu br. i-15-107/3 zaključen dana 01. listopada 2017. godine između tužiteljice A. R. B. i tuženika H. g. k. za radno mjesto stručne suradnice u Ž. k. S. u H. g. k..
II. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice kod tužene nije prestao."
II. Odbija se tužbeni zahtjev, u dijelu koji glasi:
"II. Nalaže se tuženiku H. g. k. da u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe vrati A. R. B. na posao i to na radno mjesto stručne suradnice u Ž. k. S. - u H. g. k.."
III. Utvrđuje se da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tužene dana 1. listopada 2017.g. broj I-15-107/43 raskinut s danom 12. rujna 2022. uz obvezu tužene naknaditi tužiteljici štetu radi sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 2.254,06 eura/16.983,24 kn u roku od 15 dana od donošenja presude, dok se za zatraženi raskid ugovora o radu s danom 12. travnja 2021. tužena-protutužiteljica odbija.
IV. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 548,17 eura.
V. Nalaže se tužiteljici-protutuženici u roku od 15 dana naknaditi tuženici protutužiteljici parnični trošak u iznosu od 695,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se računa za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana 15. siječnja 2024. pa do isplate."
2. Protiv navedene presude pod stavkom II izreke, dosuđujućeg dijelu pod stavkom III izreke i odluke o parničnom trošku pod stavkom V izreke žali se tužiteljica- protutužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti.
3. Žalba tužiteljice-protutužene je osnovana.
4.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2020., te da radni odnos tužiteljici kod tužene nije prestao uz vraćanje tužiteljice na posao na radnom mjesto stručne suradnice u Ž. k. S. u HGK.
4.2. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za sudski raskid ugovora o radu s danom 12. travnja 2021., uz naknadu štete tužiteljici-protutuženoj zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 2.254,06 eura/16.983,24 kn.
5. U postupku je utvrđeno, a što između stranaka i nije sporno:
- da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. listopada 2017. za radno mjesto Stručne suradnice u Ž. k. S. u HKG,
- da je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2020., tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2017. na poslovima Stručne suradnice u Ž. k. S. u HGK, a koji je tužiteljici dostavljen putem javnog bilježnika dane 12. veljače 2021.,
- da je prema dopisu H. z. z. z. o. od 7. srpnja 2022. u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu tužiteljica bila na rodiljnom dopustu i koristila se pravima iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (konkretno u razdoblju od 4. rujna 2019. do 15. listopada 2020.),
- da je tužiteljica dana 25. veljače 2021. preporučenom pošiljkom podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava radnika protiv odluke o poslovno uvjetovanom otkazu,
- da je predmetna tužba podnesena dana 23. ožujka 2021. pravovremena,
- da je tuženik odjavio tužiteljicu iz komore 11. travnja 2021.
6.1. Polazeći od iznesenih utvrđenja i odredbe čl. 34. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14 i 98/19 - dalje: ZR) kojom je propisana zabrana otkaza ugovora o radu osobi za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta u roku od 15 dana od prestanka korištenja tog prava, sud prvog stupnja utvrđuje da odluka o otkazu koju je tuženik donio 17. kolovoza 2020., nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao. 6.2. Nastavno tome, zaključuje da je tuženik-protutužitelj dokazao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz i da je pri tom poštivao propisane kriterija iz čl. 115.st.2. ZR jer tužiteljica-protutužena tijekom postupka nije isticala da nije postojao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz, a nakon što joj je prošao rodiljni dopust poslodavac ju nije bio u mogućnosti rasporediti na drugi odgovarajući posao, tako da po ocjeni toga suda nastavak radnog odnosa tužiteljice-protutužene kod tuženika- protutužitelja uz uvažavanje interesa obiju strana nije moguć te primjenom odredbe čl. 125 st. 1. ZR-a određuje sudski raskid ugovora o radu sklopljenog između stranaka s danom 12. rujna 2022., kao danom podnošenja protutužbe, te dosuđuje tužiteljici naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu 3 ugovorene mjesečne plaće tužiteljice odnosno ukupno iznos od 2.254,06 eura/16.983,24 kn cijeneći pri tom da je tužiteljica radila kod tuženika od 2017., dob tužiteljice (33 godine) te obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta te odbija tužbeni zahtjev, u dijelu kojim je tužiteljica tražila da se naloži tuženiku da je vrati na posao i to na radno mjesto stručne suradnice u Ž. k. S. – u HGK.
7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda pa tako ni povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.
11. ZPP-a na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužiteljica jer presuda nema nedostataka i moguće ju je ispitati.
8. Na žalbene navode vezano uz protutužbu valja odgovoriti da je točno da je prvostupanjski sud pogriješio kada na raspravnom zapisniku ročišta održanoj dana 9. veljače 2023. nije konstatirao da je 12. rujna 2022. zaprimljen podnesak tuženika s protutužbom i prilozima, ali time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi onemogućila prvostupanjski sud u raspravljanju po podnesenoj protutužbi. Naime, iz stanja spisa i to dostavne naredbe na poleđini lista 214 spisa od 14. rujna 2022. proizlazi da je taj podnesak s prilozima dostavljen tužiteljici po punomoćniku, a tužiteljica tijekom postupka, a ni sada u žalbi nije osporila da je protutužbu s prilozima primila, na koju se je mogla pismeno očitovati, a neovisno o tome što se nije očitovala, to ne sprječava sud da odluči o podnesenoj protutužbi.
9. Imajući u vidu da tužiteljica nedopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu temelji na odredbi čl. 34. ZR-a kojom je u st. 1. propisano da za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi brige i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od petnaest dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava, poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od tih prava, a u st. 2. je propisano da je otkaz iz stavka 1. ovoga članka ništetan, ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti iz stavka 1. ovoga članka ili ako radnik u roku od petnaest dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju okolnosti iz stavka 1. ovoga članka te o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela, a u postupku je nedvojbenim utvrđeno da je tužiteljici pobijani poslovno uvjetovani otkaz dan za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta, odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2020., je ništetna jer je suprotna zabrani iz odredbe čl. 34 st. 1. ZR-a. U takvoj situaciji, kad je odluka ništetna ona ne proizvodi nikakve pravne učinke od dana njezinog donošenja i radnopravni status tužiteljice se vraća u vrijeme prije donošenja ove nezakonite odluke. Dakle, posljedično osnovan je i zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad kod tuženika na poslove radnog mjesta stručne suradnice u Ž. k. S. u HGK.
10. Prema odredbi čl. 125. st. 1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika; a st. 2. citiranog članka određeno je kako Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, dok prema st. 3. citiranog članka poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu na način iz stavka 1. i 2. podnijeti do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.
11. Po ocjeni ovog suda, na što osnovano u žalbi upire tužiteljica, u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu po protutužbi tuženika-protutužitelja.
12. Naime, u situaciji kad je pravilno utvrđeno da je pobijana odluka o otkazu ništetna (nedopuštena) jer je donesena protivna odredbi čl. 34. st. 1. ZR, po toj nezakonitoj odluci tužiteljici nije prestao radni odnos zasnovan ugovorom o radu od 1. listopada 2017., to je sud prvog stupnja bio dužan poštivati volju tužiteljice kao radnika izraženu u postavljenom tužbenom zahtjevu za vraćanje na rad na ranije radno mjesto jer joj sve do povratka na posao, pripadaju sva prava iz radnog odnosa temeljem navedenog ugovora o radu.
13. Dakle, budući da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za vraćanje tužiteljice na rad kod tuženika, prvostupanjski se sud zbog pogrešnog pravnog pristupa, suprotno citiranoj zakonskoj odredbi, nepotrebno upuštao u ocjenjivanje postojanja i valjanosti razloga za poslovno uvjetovani otkaz tužiteljici i poštivanje procedure pri donošenju te odluke pa kako je tužiteljici kao radniku prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, u kojem smislu je i postavila i tužbeni zahtjev za vraćanje na rad kod tuženika na poslove ranijeg radnog mjesta stručne suradnice, po ocjeni ovog suda, u okolnostima konkretnog slučaja, ne postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, to je protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ništetne (nedopuštene) odluke o poslovno uvjetovanom otkazu i naknadi štete zbog sudskog raskida u cijelosti neosnovan.
14. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 373. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 5. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Jadranka Matić, v.r.
