Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3099/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja M. C.¹ iz Ž., OIB:…, II. tužiteljice Z. C. iz R., OIB:…, III. tužiteljice S. K. iz D., OIB:…, IV. tužitelja M. C.² iz R., OIB:… i V. tužitelja I. C. iz R., OIB:…, svi zastupani po punomoćniku R. R., odvjetniku u K., protiv I. tuženika M. K. iz V., OIB:…, II. tuženice V. K. iz V., OIB:…, III. tuženice M. J. iz K., IV. tuženika A. T. iz Š., V. tuženika M. C. iz Ž., VI. tuženika D. L. iz Š., VII. tuženice A. K.¹ iz V., OIB:…, VIII. tuženika E. K. iz V., OIB:… i IX. tuženika A. K.² iz V., OIB:…, I., II., VII., VIII. i IX. tuženik zastupani po punomoćniku E. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. i p. j.t.d., R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi I. tuženika M. K., II. tuženice V. K., VII. tuženice A. K.¹, VIII. tuženika E. K. i IX. tuženika A. K.² protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-361/2019-59 od 19. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba I. tuženika M. K., II. tuženice V. K., VII. tuženice A. K.¹, VIII. tuženika E. K. i IX. tuženika A. K.² kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-361/2019-59 od 19. travnja 2024.
a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke,
b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke,
c) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku M. K., tuženici V. K., tuženici A. K.¹, tuženiku E. K. i tuženiku A. K.² naloženo da I. tužitelju M. C.¹, II. tužiteljici Z. C., III. tužiteljici S. K., IV. tužitelju M. C.² i V. tužitelju I. C. nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.920,13 eura.
II. Odbija se zahtjev I. tuženika M. K., II. tuženice V. K., VII. tuženice A. K.¹, VIII. tuženika E. K. i IX. tuženika A. K.² za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 490,59 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da su tužitelji:
1. M. C.¹ iz Ž., OIB :…, u 1/2 dijela,
2. Z. C. iz R., OIB:…, u 1/8 dijela,
3. S. K. iz D., OIB:… u 1/8 dijela,
4. M. C.² iz R., OIB:… u 1/8 dijela,
5. I. C. iz R., OIB:… u 1/8 dijela,
stekli pravo vlasništva cijele k.č. 247/2 u g.t 1. z.k.ul. 3267 k.o. 316008 S.;
II. Ovlašćuje se
- tužitelj M. C.¹ iz Ž., OIB :… da po pravomoćnosti ove Presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva s imena tuženih uknjiženih suvlasnika i tuženih uknjiženih suvlasnika utuženih po svojim zemljišnoknjižnim sljednicima , a svih navedenih u ovoj Presudi - 1.K. M. iz V., OIB:…, 2. K. V. iz V., OIB:… kao sljednici zemljišnoknjižno upisanog vlasnika L. I. 3.K. M. već naveden, 4. K. V., već navedena kao sljednici zemljišnoknjižno upisanog vlasnika K. D. ud. E. r. L., 5. J. M. iz K., 6. A. T. iz Š., 7. C. M.¹ iz Ž., 8.L. D. iz Š., 9. K. M., već naveden, 10. V. K., već navedena, 11. K. A.¹ iz V., OIB:… 12. K. E. iz V., OIB:… 13. K. A.² iz V., OIB:…, na ime tužitelja u odnosu na 6/36 dijela cijele k.č. 247/2 u k.o. S.
- tužitelji Z. C. iz R., OIB:… u 9/72 dijela cijele; S. K. iz D., OIB:… u 9/72 dijela cijele; M. C.² iz R., OIB:… u 9/72 dijela cijele; I. C. iz R., OIB:… u 9/72 dijela, da po pravomoćnosti ove Presude zatraže upis prijenosa prava vlasništva s imena tuženih uknjiženih suvlasnika i tuženih uknjiženih suvlasnika utuženih po svojim zemljišnoknjižnim sljednicima, a svih navedenih u ovoj Presudi-1.K. M. iz V., OIB:…
2. K. V. iz V., OIB:… kao sljednici zemljišnoknjižno upisanog vlasnika L. I. 3. K. M. već naveden, 4. K. V., već navedena kao sljednici zemljišnoknjižno upisanog vlasnika K. D. ud. E. r. L., 5. J. M. iz K., 6. A. T. iz Š., 7. C. M.¹ iz Ž., 8. L. D. iz Š., 9. K. M., već naveden, 10. V. K., već navedena, 11. K. A.¹ iz V., OIB:… 12. K. E. iz V., OIB:… 13. K. A.² iz V., OIB:…, na ime tužitelja u odnosu na 36/72 dijela cijele k.č. 247/2 u k.o. S. na način da konačni upis ima biti:
1. M. C.¹ u 1/2 dijela cijele k.č. 247/2 u k.o. S.
2. Z. C. u 1/8 dijela cijele k.č. 247/2 u k.o. S.
3. S. K. u 1/8 dijela cijele k.č. 247/2 u k.o. S.
4. M. C.² u 1/8 dijela cijele k.č. 247/2 u k.o. S.
5. I. C. u 1/8 dijela cijele k.č. 247/2 u k.o. S.
III. Tuženi 1.K. M., OIB:…, 2. K. V., OIB:…, 3. K. A.¹, OIB:…, 4. K. E., OIB:… i 5. K. A.², OIB:… dužni su tužiteljima 1. M. C.¹, OIB:… 2. Z. C., OIB:…, 3. S. K., OIB:…, 4. M. C.², OIB:… i 5. I. C., OIB:… nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.920,13 eura (slovima: dvije tisuće devetsto dvadeset eura i trinaest centi), u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova, tužitelji odbijaju".
2. Protiv dosuđujućeg dijela presude (točka I. i II izreke i dosuđujući dio točke III. izreke presude) žalbu su podnijeli I. tuženik M. K., II. tuženica V. K., VII. tuženica A. K.¹, VIII. tuženik E. K. i IX. tuženik A. K.² (dalje u tekstu ove presude: tuženici) iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na kčbr. 247/2 upisanoj u zk. ul. br. 3267 k.o. S..
5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:
- da je predmetna katastarska čestica kčbr. 247/2 bila u vlasništvu A. D. koji je kao posjednik u katastru upisan od osnivanja katastra 1954/55 godine,
- da je A. D. imao troje djece i to M.¹, I. i M.² D. koji su njegovi nasljednici, koji se nisu ženili odnosno udavali i koji nisu imali djece,
- da su na spornoj nekretnini, na kojoj se nalazi kuća i štala, sve do svoje smrti živjeli M.¹, I. i M.² D.,
- da se A. D. nalazio u posjedu barem od 1954/55. godine nakon čega su posjed nastavili njegova djeca M.¹, I. i M.² D.,
- da je posljednja u kući živjela M.² D. koja je preminula 1991. godine,
- da je M.² D. oporukom svoju imovinu ostavila, svakom u 1/2 dijela, I. tužitelju M. C.¹ i V. C. (predniku II., III., IV. i V. tužitelja),
- da su nakon smrti M.² D. posjed nekretnine nastavili izvršavati tužitelji,
- da je posjed A. D., M.² D. i kasnije tužitelja bio pošten.
6. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženici žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističu tuženici.
7. Tuženici u žalbi ističu da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je izvršena dioba nekretnine i da su tužitelji bili pošteni posjednici. Međutim, navedeni žalbeni navodi ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da su u posjedu sporne nekretnine, sasvim sigurno od 1954./1955, bili A. D., te njegova djeca M.¹, I. i M.² D. od kojih je posljednja M.² D. preminula 1991. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da su bilo A. D., bilo M.² D. bili nepošteni posjednici sporne nekretnine. Pritom je potrebno navesti da se, sukladno par. 328. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), čl. 72. st. 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 - dalje: ZOVO) i čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), poštenje posjeda pretpostavlja, pa je teret dokaza da je posjed tužitelja i njegovih prednika bio nepošten bio na tuženicima. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom postupka ne proizlazi da je posjed tužitelja, prije njih posjed M.² i A. D. bio nepošten, pa tuženici nisu u postupku dokazali da nije bila ispunjena ta pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti.
8. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je izvršena dioba nekretnina potrebno je i navesti da su isti također neosnovani. Naime, postojanje faktične diobe nekretnina ne utječe na poštenje, već na zakonitost posjeda u kojem slučaju je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban protek kraćih rokova dosjelosti. U ovom konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je pravo vlasništva dosjelošću utvrdio na temelju poštenog posjeda tužitelja i njihovih prednika, koji je trajao sasvim sigurno od 1955/56 godine, a za koji tuženici nisu dokazali da je bio nepošten, pa je stoga za stjecanje prava vlasništva tužitelja u konkretnom slučaju bilo pravno irelevantno da li je posjed A. D., te poslije njegove djece i tužitelja bio zakonit.
9. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude su i žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da su tužitelji posjednici sporne nekretnine i da je njihov posjed pošten. Naime, sud je pravilno utvrdi da su nakon smrti M.² D. tužitelji posjedovali spornu nekretninu, te da je njihov posjed bio pošten. Za navedeno utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i razumljive razloge koji su rezultat pravilne ocjene dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP, a koje tuženici svojim žalbenim navodima nisu uspjeli dovesti u sumnju. Međutim, potrebno je i navesti da čak i kada bi se zauzeo stav da tužitelji nakon smrti M.² D. nisu bili u posjedu sporne nekretnine njihov tužbeni zahtjev bi i dalje bio osnovan. Naime, nedvojbeno je da je M.² D. dosjelošću stekla pravo vlasništva na spornoj nekretnini tj. poštenim posjedovanjem nekretnine koje je računajući i njezinog prednika i oca A. D. trajalo od 1955/56 godine. Navedenu nekretninu su naslijedili I. tužitelj M. C.¹ i V. C. (čiji su sljednici II., III., IV. i V. tužitelj) tako da, čak ako bi se zauzeo stav da tužitelji nakon smrti M.² D. nisu bili u posjedu nekretnine odnosno da nisu bili u poštenom posjedu, bile bi ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem u smislu odredbe čl. 36. ZOVO.
10. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo iz 159. st. 3. ZVDSP. S obzirom da je rok dosjelosti počeo teći od 1955. godine, tužbeni zahtjev je, sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP, valjalo prihvatili i primjenom odredbe 1460. OGZ i odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO, te o tužbenom zahtjevu odlučiti na jednak način. Pritom je potrebno navesti i da ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
11. Potrebno je i navesti da je sud prvog stupnja u uvodu pobijane presude nepravilno brojčano naznačio tuženike. Naime, sud je u uvodu pobijane presude tuženike naznačio onako kako su ih naznačili tužitelji u podnesku od 8. studenog 2021. koju naznaku tuženika je sud prvog stupnja nekritički prihvatio. Tako je primjerice I. tuženik M. K., istodobno, prema sudu prvog stupnja, i 3. tuženik i 9. tuženik, dok je II. tuženica V. K. istodobno i 4. i 10. tuženica. Međutim, takva naznaka tuženika nije propisana niti odredbama ZPP, a niti odredbama Sudskog poslovnika ("Narodne novine", br. 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23, 55/24 – dalje: SP) koji Sudski poslovnik u odredbi čl. 59. st. 7. propisuje kako se tuženici, ako se radi o više njih, u sudskim odlukama označavaju. Takva nepravilna naznaka tuženika međutim, nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je iz presude jasno i razvidno u odnosu na koga je ista donijeta.
12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i 2. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.
13. Tuženicima nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 5. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj, v.r.
