Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

Poslovni broj: K-178/24-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Mariu Bulumu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OV po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KO-DO-70/24 od 26. ožujka 2024. zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; 101/17, 118/18, 126/19, 84/21; u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održane javne rasprave 2. listopada 2024. i 4. studenog 2024. koja je zaključena i objavljena 4. studenog 2024. u nazočnosti branitelja po službenoj dužnosti i SODO u Dubrovniku.

p r e s u d i o  j e

Na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, – u daljnjem tekstu ZKP/08)

Optuženi: OV, OIB [osobni identifikacijski broj], sin O i G rođene Ž, rođen **.**.1999. u [adresa], stanuje u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, brodski mehaničar, nezaposlen, bez primanja, sa završenom srednjom školom, neoženjen, bez djece, nalazi se u zatvoru,

k r i v  j e

što je dana 21. veljače 2020., u Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, tijekom istraživanja, u predmetu broj Kir-DO-35/2020 u kojemu je ispitan kao svjedok i s tim u svezi upozoren da je dužan govoriti istinu, te iako svjestan da je bio na mjestu događaja i vidio kako je GV gurnuo ŽV sa zida visine od oko tri metra uslijed čega je ŽV pao na tlo kao i da GV, SV i UV nakon toga udaraju ŽV dok je bio na tlu, u mjestu [adresa], ispred kuće ZV, svjesno neistinito iskazao kako je tada prošao sa svojim vozilom i nije se zaustavljao vidjevši FV, UV i osobu po imenu S po nadimku " U" te je samo vidio ŽV koji je bio na tlu pokraj ceste, ispred kuće ZV,

dakle, kao svjedok u kaznenom postupku dao lažan iskaz,

čime je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – davanje lažnog iskaza; djelo označeno i kažnjivo po čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 u daljnjem tekstu: Kaznenog zakona),

Pa se optuženi OV za predmetno kazneno djelo davanja lažnog iskaza opisano i kažnjivo po čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 8. ZKP/08 padaju na teret okrivljenog OV. Tako se isti obvezuje snositi paušalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 80,00 eura te trošak branitelja po službenoj dužnosti koje je isti dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN: [broj bankovnog računa], model HR64, poziv na broj primatelja 6084-3847-17824 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.178/2024). Okrivljenik je također dužan u roku od 15 (petnaest) dana po izvršenoj uplati, Sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na gornji poslovni broj predmeta.

Obrazloženje

1. ODO Dubrovnik podiglo je pred ovim sudom 26. ožujka 2024. optužnicu poslovnog broja KO-DO-70/24 protiv OV zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11.

2. Upitan tijekom rasprave pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužbi optuženi OV je izjavio da se ne smatra krivim.

3. Optuženi je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka u kojoj je u bitnome naveo da se iz komunikacije koju je dostavio vidi da je on zapravo bio prisiljen i pod prijetnjama da ne kaže istinu pa da je tako pred ODO-om i rekao nešto što nije bilo istina i da mu je radi toga žao, ali da je tada bio u strahu. U međuvremenu da je završio u zatvoru zbog nekih drugih stvari i kada je tada pozvan za svjedoka u tom predmetu da je smatrao ispravnim reći onako kako se zapravo dogodilo i da je zato pred sudom iskazivao različito nego pred ODO-om. Da od ŽV nije uzeo nikakav novac za svjedočenje niti da ga nešto tako zanima. To kada je davao iskaz pred ODO-om da je imao 20 godina. Vezano za ove prijetnje da on nije podnio nikakvu kaznenu prijavu te da može reći da kaznenu prijavu nije podnio iz straha da nešto ne bi loše učinili njemu, njegovoj sestri ili obitelji.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika OV od 22. ožujka 2024. s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 19-23),

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pregledan je i pročitan:

- spis Općinskog suda u Dubrovniku broj K-282/2020,

- zaprimljena dokumentacija koju je u spis dostavio branitelj optuženika (list spisa 69-72)

- izvadak iz KE za optuženika (list spisa 30-32).

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u svojoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženog, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra dokazanim da je optuženi kritične prigode počinio kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11 upravo na način kako mu se to stavlja na teret predmetnom optužnicom.

6. Naime, tijekom dokaznog postupka nije bilo sporno da je optuženi OV ispitan pred ODO u Dubrovniku u predmetu poslovnog broja Kir-DO-35/2020 u kojemu je ispitan kao svjedok i s tim u svezi upozoren da je dužan govoriti istinu, te iako svjestan da je bio na mjestu događaja i vidio kako je GV gurnuo ŽV sa zida visine od oko tri metra uslijed čega je ŽV pao na tlo kao i da GV, SV i UV nakon toga udaraju ŽV dok je bio na tlu lažno izjavio da je tada prošao sa svojim vozilom i nije se zaustavljao vidjevši FV, UV i osobu po imenu S po nadimku "Pada" te je samo vidio ŽV koji je bio na tlu pokraj ceste, ispred kuće ZV, budući da je to razvidno iz pregleda spisa ovog suda poslovnog broja K-282/20 koji je formiran temeljem spisa ODO u Dubrovniku poslovnog broja: Kir-do-35/20, a što i sam optuženi navodi u svojoj obrani pred ovim sudom.

Međutim, optuženi još u svojoj obrani navodi okolnosti radi kojih je u navedenom predmetu dao lažan iskaz navodeći da je to učinio iz straha i radi prijetnji gore navedenih osoba kao i bojazni da bi oni mogli nauditi njemu ili članovima njegove obitelji, te je još naveo i to da je prilikom davanja iskaza pred ODO u Dubrovniku imao svega 20 godina.

Ipak optuženi u svojoj obrani nije objasnio sudu boji li se još uvijek osoba za koje je tada govorio da ih se boji pa da ih radi toga nije prijavio zbog počinjenja kaznenih djela na njegovu štetu radi kojih je bio prisiljen lažno iskazivati u njihovu korist, jer izmjenom svoga iskaza pred sudom svakako iskazuje protiv njih, pa bi bilo za zaključiti da ih se više na boji, a s druge strane ne podnosi kaznene prijave protiv istih pa bi se dalo zaključiti da ih se ipak još uvijek boji. Posebice je za navesti da iz prepiske koju je optuženi dostavio sudu ne proizlazi da bi mu itko prijetio da će nešto učiniti njemu ili nekom njemu bliskom ukoliko on bude iskazivao na način da kaže ono što je kritične prigode vidio.

Slijedom ovakvog rezoniranja sud je optuženikovu obranu u kojoj on u bitnome priznaje počinjenje predmetnog kaznenog djela cijenio vjerodostojnom, međutim njegove razloge zbog čega je to učinio ne smatra vjerodostojnima i uvjerljivima pa stoga ne nalazi u konkretnom slučaju opravdanom primjenu instituta iz čl. 305. st. 4. KZ/11 u kojem se navodi da se optuženi može osloboditi od kazne za kazneno djelo iz čl. 305. st. 1. KZ/11 ako optuženi dragovoljno opozove svoj iskaz prije donošenja konačne odluke.

7. Slijedom gore iznesene argumentacije ovaj sud, nakon provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki izvedeni dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, smatra nedvojbeno utvrđenim kako je optuženi OV kritične prigode počinio predmetno kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11 na način opisan u izreci ove presude budući da je iz pregledanog spisa ovog suda poslovnog broja K-282/20 nesporno da je isti bio upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, jednako kao što je nesporno da je njegov predmetni iskaz neistinit i da je on toga bio svjestan, a što ga čini lažnim, a time optuženog OV čini osobom koja je kritične prigode ostvarila sva obilježja kaznenog djela za koje se tereti predmetnom optužnicom.

8. Dakle, budući da je optuženi svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11 te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njegovom postupanju, to je optuženi odgovoran za počinjenje navedenog kaznenog djela pa ga je sud oglasio krivim.

9. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju mu je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani.

10. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela ovaj sud smatra da je isti bio potpuno ubrojiv jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje bilo kakve sumnje da bi ikakve smetnje mogle utjecati na njegovu potpunu ubrojivost.

11. Sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnosti na optuženikovoj strani činjenicu da je prilikom počinjenja predmetnog kaznenog djela imao svega 20 godina, dok je od otegotnih okolnosti na njegovoj strani cijenio njegovu višestruku osuđivanost.

12. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se utječe na optuženika da više ne čini kaznena djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela kao i na svijet o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.

13. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići samo osudom optuženika na kaznu zatvora.

14. Naime, imajući u vidu sve gore izneseno, posebice činjenicu optuženikove dosadašnje višestruke osuđivanosti sud smatra da će samo ovakva vrsta prijekora dovoljno utjecati na optuženika da ubuduće ne čini druga kaznena djela.

15. Slijedom svega navedenog sud je optuženog za predmetno kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci.

16. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. t. 1. - 8. ZKP/08 padaju na teret okrivljenog OV. Tako ga je sud obvezao snositi paušalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 80,00 eura te trošak branitelja po službenoj dužnosti koje je isti dužan podmiriti u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN: [broj bankovnog računa], model HR64, poziv na broj primatelja 6084-3847-17824 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.178/2024). Sud ga je nadalje obvezao da u roku od 15 dana po izvršenoj uplati, Sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na gornji poslovni broj predmeta. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je uzeo u obzir složenosti i trajanje ovog kaznenog postupka kao i imovinske prilike optuženika.

Dubrovnik, 4. studenog 2024.

Sudac:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj: KO-DO-70/24,

- optuženom OV putem zatvora,

- branitelju po službenoj dužnosti Oskaru Benussiju, odvjetniku u Dubrovniku.