Poslovni broj Kzd-102/2022-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sucu za mladež Dubravki Pavišić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Biljane Friščić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ŠŽ, optuženog optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOz-DO-67/2022 od 6. srpnja 2022., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11), nakon održane rasprave zaključene dana 28. listopada 2024. u prisutnosti ZODO Velika Gorica, okrivljenika, braniteljice i punomoćnice oštećene, a koja presuda je objavljena dana 4. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni ŠŽ , OIB: [osobni identifikacijski broj],

sin Š i RŽ rođene R,

rođen **.**.1993. u Zagrebu,

sa prijavljenim prebivalištem u [adresa]

[adresa], državljanin RH,

vozača, zaposlen u Data Bak d.o.o. u

[adresa], sa plaćom od oko 5.000,00 do 5.500,00

kuna, sa završenom srednjom školom za  cestovni  promet  u  Zagrebu,

neoženjen, otac jednog djeteta

k r i v  j e

što je:

- u vremenu od 12. srpnja 2021. do 5. srpnja 2022., iako temeljem rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj R1 Ob-486/2021 od 12. srpnja 2021., koje je postalo pravomoćno i ovršno 12. srpnja 2021., presuđen doprinositi za uzdržavanje djeteta ŠŽL, rođen **.**.2013. iznos od 1.200,00 kuna mjesečno, počevši od 1. travnja 2019. pa nadalje, svjestan te svoje obveze i u mogućnosti da istu ispuni, obzirom da je bio zaposlen u Data Bak d.o.o., nije platio dužne iznose uskrativši svome sinu ŠŽL uzdržavanje u iznosu od 13.200,00 kuna,

- dakle, nije uzdržavao dijete koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom,

- čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u članku 172. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. Kaznenog zakona.

pa se okrivljeni ŠŽ, temeljem čl. 172. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

te mu se na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako isti u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan platiti troškove ovoga kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podnijelo je optužnicu pod naprijed navedenim brojem protiv okrivljenog ŠŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11.

2. U svom prvom iskazu okrivljeni ŠŽ naveo je da poriče da bi djelo počinio. Naveo je da trenutno vraća kredit koji su digli on i RŽL, koji je ona više od polovice dala roditeljima, pa je onda alimentacija ovim na neki način bila kompenzirana. Osim toga, snosi i neke troškove za dijete. U neku ruku su obvezu alimentacije prebili s kreditom jer on kredit vraća zbog čega supruga ne dobiva alimentaciju. Sin živi kuća do njega, pa sve što ima osim obroka je dobio od njega. U izvanbračnoj vezi je bio sa RŽL od 2012. godine. Dobio je privremenu mjeru kojom mu je određena alimentacija prije presude. Dok su živjeli zajedno dignuo je nenamjenski kredit na svoje ime koji je trebao služiti da urede kuću, ali je supruga odustala od toga te od kredita posudila 35.000,00 kuna dala svojim roditeljima. Tako je on ostao bez kredita. Zbog toga nije davao alimentaciju jer je na ovaj način istu prebio. Od ove privremene mjere ništa nije uplatio za dijete. Ima ovrhu za dug po privremenoj mjeri od 2019. Alimentaciju je prebio sa ovih 35.000,00 kuna, ali o tome nema pisanih dokaza. Sve ostale stvari za dijete je više-manje on kupio, bez obzira što dijete živi s majkom u kući do njegove. Djetetu je kupovao stvari i za neke ima račune.

2.1. Na raspravi dana 28. listopada 2024. okrivljenik je naveo da je svjestan svoje obveze plaćanja uzdržavanja, međutim zbog poremećenih odnosa sa bivšom ženom tj. majkom djeteta, nije se mogao dogovoriti oko isplate uzdržavanja za utuženi period, a niti oko ničega drugoga vezano za dijete. Inače, oni žive kuća do kuće i tako je to i nadalje. Imao je redovite kontakte s djetetom i to gotovo svakodnevno u utuženom periodu, a od 7. mjeseca 2023. godine dijete živi kod njega jer mu je dodijeljeno temeljem privremene mjere Općinskog suda u Novom Zagrebu, a što je potvrdio i Županijski sud u Bjelovaru, a koje odluke je njegova braniteljica predala u spis.

2.2. Dakle, obzirom što se sa bivšom ženom nije mogao dogovoriti oko plaćanja uzdržavanja, ona je u jednom trenutku pokrenula ovršni postupak protiv njega, tako da mu se od plaće oduzimalo svaki mjesec, a kako je to i vidljivo iz potvrda Fine koje prileže u spisu, tako da je isplatio cjelokupni predmetni dug.

2.3. Nadalje je naveo da se više ne sjeća kada su mu počeli skidati s plaće te iznose na ime uzdržavanja, ali zna da ih je u cijelosti namirio. U utuženom periodu djetetu je stalno kupovao različite stvari koje su mu bile potrebne, a tada je dijete imalo 8 do 9 godina. Kupio mu je kompjuter, odjeću, opremu za nogomet, a kupovao mu je i prije i kasnije sve što je bilo potrebno djetetu. Sada kako je već i naveo, dijete od 7. mjeseca 2023. živi kod njega, a majka djeteta mu plaća uzdržavanje za dijete.

3. U dokaznom postupku pročitana je cjelokupna dokumentacija i dokazi koji prileže u spisu i to: rješenje o privremenoj mjeri Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj R1 Ob-486/2021 od 12. srpnja 2021. (list 5-9 spisa), podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 25-27), potvrde o visini dohotka i primitaka za period od srpanj-prosinac 2021. i siječanj-ožujak 2022. (list 29- 30), podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 41-42), zapisnik o ispitivanju svjedoka majke i zakonske zastupnice RŽL (list 44-45) te kao na zapisniku od 20. veljače 2023. (list 83-84) i kao na zapisniku od 30. studenog 2023. (list 125) te kao na zapisniku od 8. travnja 2024 (list 149-150), podaci Fine (list 46-47), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika (list 48-49), preslike računa (list 53-60), iskaz svjedokinje RŽ – majke okrivljenog od 8. travnja 2024. (list 149-150), nalaz i mišljenje dječje poliklinike (list 137-138), podnesci Zagrebačke banke (list 85-87 i list 95-104), očevidnik Fine (list 88-94), izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika, rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu br. R1 Ob-863/23 od 22. prosinca 2023. i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž Ob-34/2024 od 9. srpnja 2024.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, te obrane okrivljenog i majke i zakonske zastupnice oštećenog kao i majke okrivljenog, sud nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio inkriminirano djelo, na način i pod uvjetima navedenim u izreci ove presude.

5. Na raspravi dana 8. travnja 2024. svjedokinja RŽ – majka okrivljenika navela je da oštećeno dijete živi kod njenog sina ŠŽ od 7. mjeseca 2023. i on se brine za dijete, a i prije tog navedenog datuma brinuo se za dijete pa mu je tako kupovao garderobu, mobitele, bicikle i kompjuter. Majka djeteta živi jednu kuću do njihove kuće tako da dijete redovito kontaktira i s majkom.

5.1. Navela je da ona od 2013. godine živi u [adresa] na adresi [adresa]. S time da svi skupa svaki vikend odlaze u [adresa], a prema potrebi i svakodnevno, obzirom što u [adresa], na adresi [adresa] živi optuženik, dakle njen mlađi sin u prizemlju i to sada sa djetetom ŠŽL, a na katu živi njezin stariji sin. Nije joj poznato da bi njen sin tj. optuženik u nekim drugim postupcima priznao da nije plaćao uzdržavanje u utuženom periodu.

5.2. Navela je da njen sin tj. optuženik nije dogovarao s majkom djeteta oko kupovine tih svih poklona i darova koje je naprijed navela. Zna da je bilo nekih problema oko neplaćanja uzdržavanja u jednom periodu od strane optuženog, a isto tako zna da kada se zaposlio da je platio sve zaostatke putem ovrhe. U utuženom periodu pa i kasnije optuženik nije bio u stalnom radnom odnosu već se snalazio na različite načine s različitim poslovima jer je inače po zanimanju vozač. Navela je da su ona i njen suprug vrlo malo pomagali optuženog. On se uglavnom sam snalazio i zarađivao za svoje potrebe.

5.3. Također je navela da ne zna da li je njen sin tj. optuženik u utuženom periodu, tj. od 12. srpnja 2021. do 5. srpnja 2022. plaćao uzdržavanje majci i zz djeteta kod koje je dijete tada živjelo. Isto tako, navela je da ona i njen suprug u tom naprijed navedenom utuženom periodu nisu niti u jednom navratu platili uzdržavanje majci i zakonskoj zastupnici djeteta. Navela je da se optuženik njoj i njenom suprugu nije u utuženom periodu obratio sa zahtjevom da mu oni plate uzdržavanje za taj utuženi period. On nije sklon tome da moli novac od njih tj. od roditelja. U utuženom periodu od srpnja 2021. do srpnja 2022. dijete ŠŽL živio je s majkom, a redovito je viđao oca kako mu je to bilo određeno sudskom odlukom.

6. Braniteljica optuženog predložila je saslušanje učiteljice oštećenog djeteta ZŽ, a kako je to navedeno na raspravi 30. studenog 2023. na okolnosti da je dijete u tom utuženom periodu bilo većinom kod oca tj. kod optuženog.

7. Državno odvjetništvo i punomoćnica oštećenog usprotivili su se naprijed navedenom prijedlogu, obzirom da je u tom trenutku na snazi bila ovršna isprava sukladno kojoj je optuženik imao obvezu plaćati alimentaciju na ruke zakonskoj zastupnici oštećenika. Također, prema pravomoćnoj odluci dijete je u tom utuženom periodu živjelo s majkom pa učiteljica ne bi mogla imati nekakva saznanja o plaćanju uzdržavanja.

8. Nakon toga sud je rješenjem odbio prijedlog braniteljice optuženog za saslušanje svjedokinje ZŽ, tj. učiteljice djeteta ŠŽL, obzirom što se ovdje radi o kaznenom postupku zbog neplaćanja uzdržavanja, gdje je svjedokinja tj. majka okrivljenog RŽ jasno navela da je dijete u tom utuženom periodu živjelo kod nje i da joj okrivljenik u tom periodu nije plaćao uzdržavanje i postoji obveza očitog plaćanja uzdržavanja od strane optuženog u tom periodu, pa se očito zbog navedenog od predmetne svjedokinje ne bi mogli dobiti podaci da je tome bilo drugačije, a osim svega okrivljenik je i sam naveo da u utuženom periodu uzdržavanje nije plaćao majci djeteta.

9. U svom prvom iskazu majka i zakonska zastupnica djeteta RŽL navela je da živi na adresi prijavljena prebivališta u obiteljskoj kući koja je u vlasništvu njene majke ĐŽ. S njom žive suprug MŽ, sin ZŽL (2011.) te sin ŠŽL (2013.). Djeca pohađaju Osnovnu školu „Ivane Brlić Mažuranić“ u Savskom Marofu. S ŠŽ koji živi u kući do njene na adresi u [adresa] bila je u vezi od kraja 2012. godine pa do ožujka 2019. godine. U vezi je rođen njihov zajednički sin, ŠŽL. Kako su živjeli jedan pored drugoga, s vremenom se s ZŽL preselila kod ŠŽ, a nedugo nakon toga je rođen i njihov sin ŠŽL. Kao i u svakoj vezi ili braku, i kod njih je povremeno dolazilo do razmirica poradi čega je već jednom otišla s djecom u kuću njenih roditelja. U ožujku 2019. godine posvađala se s ŠŽ i tada se odlučila trajno preseliti kod njenih roditelja. U travnju iste godine u Centru za socijalnu skrb Zaprešić podnijela je zahtjev za obveznim savjetovanjem vezano za uređenje roditeljske skrbi, no kako nisu uspjeli naći kompromis, poslani su na sud koji je tražio mišljenje Centra prije donošenja odluke o tome s kime će živjeti njihov sin ŠŽL. Nakon provedenih obveznih testiranja u Centru, Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću je pod Poslovnim brojem: 31 R1 Ob-486/2021-3 od 21.07.2021. godine donio rješenje kojim je određena privremena mjera o susretima i druženjima djeteta s ocem. Također, istim je rješenjem određeno da ŠŽ na ime uzdržavanja djeteta mora plaćati mjesečni iznos od 1.200,00 kuna najkasnije do 15- tog u mjesecu za tekući mjesec počevši od dana 01.04.2019. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti njoj osobno na ruke, s time da je dospjele iznose dužan uplatiti odjednom u roku od 15 dana zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, također njoj na ruke.

9.1. Nadalje je navela da što se tiče uplata za razdoblje od 01.04.2019. godine pa do 12.07.2021. godine, navodi da joj ŠŽ ništa nije uplatio i nadala se da će sve riješit mirnim putem, ali kada je shvatila da joj isti stvarno ništa ne želi plaćati, dana 22.02.2022. godine na FINA-i je podnijela zahtjev za izravnom naplatom u ime čega joj je do današnjeg dana na njen tekući račun otvoren u Zagrebačkoj banci d.d., IBAN broj: [broj bankovnog računa] uplaćeno oko 14.000,00 kuna, no ne može se sa sigurnošću očitovati o točnom iznosu. Nadalje, za razdoblje od pravomoćnosti rješenja, odnosno od dana 12.07.2021. godine pa do danas ŠŽ joj za uzdržavanje djeteta također ništa nije uplaćivao na tekući račun niti dao osobno na ruke. U više ga je navrata pitala kada će joj uplatiti alimentaciju, no on joj je uvijek znao reći kako se ne slaže da dijete živi s njom i da joj ništa ne želi plaćati. Također, napominje kako djetetu nije kupovao školski pribor, a koliko joj je poznato, ne kupuje mu odjeću niti obuću. Zna samo da mu ŠŽ ponekad zna kupiti igračke obzirom da joj dijete to samo kaže. ŠŽ je zaposlen u TD „Dana-bak“ d.o.o. sa sjedištem u [adresa] kao vozač i zna da je u vrijeme dok su još živjeli zajedno imao primanja od oko 5.400,00 kuna, dok sada nema saznanja o istima. Optuženik živi zajedno s bratom u obiteljskoj kući koja je, vjeruje, još uvijek u vlasništvu njegovih roditelja, dok osobni automobil ne posjeduje. Od Centra za socijalnu skrb Zaprešić nikada nije zatražila privremeno uzdržavanje jer je uvijek računala da će se uspjeti dogovoriti oko alimentacije, no kako s Z nije mogla naći kompromis, zatražila je pomoć svog odvjetnika. S ŠŽ ima donekle normalnu komunikaciju samo što se tiče djeteta, odnosno dogovora oko njegova viđanja. Postavlja imovinsko pravni zahtjev koji će odrediti sud. Napominje kako do sada nije pribavila izliste iz banke iz kojih su vidljivi točni datumi uplate po dugu za razdoblje od dana 01.04.2019. godine pa do danas, no ukoliko će isto biti potrebno, naknadno će dostaviti spomenute izliste. Drugo što nema za izjaviti.

9.2. Na raspravi dana 4. travnja 2024. majka i zakonska zastupnica djeteta RŽL, navela je da iskazuje sukladno kao na zapisniku od 20. veljače 2023. (list 83-84 spisa) i kao na zapisniku od 30. studenog 2023. (list 125 spisa). Dakle, u utuženom periodu okrivljenik joj nije platio ništa na ime uzdržavanja, već tek naknadno jer je morala pokrenuti ovršni postupak zbog neplaćanja uzdržavanja.

9.3. Navela je da u utuženom periodu od 12. srpnja 2021. do 5. srpnja 2022. dijete ŠŽL živio je kod nje, samo je za praznike bio kod oca na način da je pola praznika bio kod njega, a pola kod majke, a kako je to i bilo određeno sudskom odlukom, tj. 7. mjesec je bio kod oca, a 8. mjesec kod nje. Dakle, u tom periodu nije se desilo da bi dijete bilo niti mjesec, a niti više dana samo kod oca, već je bio kod nje, a samo je redovito išao na kontakte s ocem što je u svom iskazu navela i majka okrivljenika navodeći da je dijete redovito odlazilo ocu tj. okrivljenom, a kako mu je to i bilo određeno sudskom odlukom. Dakle, kako je navela, optuženik i ona prestali su zajedno živjeti u ožujku 2019 i tada se s djetetom preselila roditeljima jer je do tada živjela u kući optuženog koja se nalazi samo jednu kuću do kuće njenih roditelja. Dakle, oni i nadalje žive u susjedstvu. Dijete viđa po privremenoj mjeri. I nadalje se vodi postupak oko skrbništva djeteta, iz razloga što optuženik traži puno skrbništvo nad djetetom, a to traži i ona. S time da je ona pokrenula taj postupak.

9.4. Navodi da je ona uzela kredit od 60.000,00 kuna i to 2 godine prije nego što se rastala sa optuženim, dakle negdje u proljeće 2017. i od tih novaca je u toj njegovoj kući uredila stepenice jer su odvojili katove i kupila televizor, bojler i još neke kućne potrepštine koje su ostale kod optuženog kod kuće. On je uzeo kredit od 85.000,00 kuna i to negdje 2014. godine. S time da su oni živjeli zajedno od 2013. godine.

9.5. Dakle, od tog kredita optuženik je kupio auto. Ne sjeća se više u šta je uložio dio novca, no 30.000,00 kn je bilo dato njenim roditeljima od tog kredita jer im je to tada trebalo. S time da navodi da su im njeni roditelji vratili taj novac i to tako da su im u više navrata davali za neke zajedničke njihove potrebe pa su tako dali jednom za gume za auto, auto su popravljali u jednom navratu pa su im dali dio novca i tako je to bilo nekoliko puta, tako da su oni vratili tih svojih 30.000,00 kn u više navrata jer nisu mogli odjednom i to kada god im je trebalo za te njihove potrebe. Dakle, nikakvog duga nema za te kredite koje su uzeli, već u trenutku kada je ona podnosila kaznenu prijavu, tada je postojao samo dug za uzdržavanje.

9.6. Nadalje je navela da ne zna ništa o tome da bi optuženik kupovao kakvu obuću i odjeću djetetu. Pretpostavlja da je, ali ta odjeća se nalazi kod njega u kući. U njenu kuću dijete nije ništa donijelo od obuće i odjeće. Za Božić mu je kupio bicikl i mobitel za prošli rođendan, međutim ŠŽL je razbio ubrzo taj mobitel i razbio je i još 3 mobitela i ona nije za to da dijete uopće ima svoj mobitel jer je dosta neodgovoran po tom pitanju i vrlo brzo uništi mobitel. ŠŽL ima asistenta u školi koji mu pomaže u ponašanju jer mu je utvrđena emocionalna nezrelost. Ta tri mobitela koja je razbio, jednog mu je kupio njegov krsni kum na pričesti, jednog je kupila optuženikova majka, odnosno dala mu je svoj stari mobitel, a isto tako ona mu je dala stari mobitel. No sva tri je razbio, kao i četvrti koji mu je optuženik kupio za Božić.

9.7. Za vrijeme dok je dijete kod oca tj. kod optuženog, tada on brine za potrebe hrane. Ona plaća sve obveze djeteta za školu i sve ostalo. Od svih poklona koji su kupljeni djetetu, priznaje mu bicikl koji je kupio za ovaj zadnji Božić i koji košta 450,00 eura. Osim toga, ne priznaje mu ništa jer taj mobitel je poklon i to nije uzdržavanje.

9.8. Na raspravi dana 30. studenog 2023. majka i zz djeteta RŽL navela je da iskazuje suglasno kao na zapisniku od 20. veljače 2023. (list 83- 84 spisa). Od prošle rasprave do danas nije dobila niti jedan iznos na ime uzdržavanja. Dijete se od 20.7.2023. pa nadalje nalazi kod oca odnosno optuženog, a još uvijek je u tijeku postupak odlučivanja oko skrbništva djeteta. Navodi da ostaje kod svog iskaza od 20. veljače 2023. i u pogledu iznosa kojeg je dobila prisilnom naplatom putem FINA- e i to iznosa 4.939,89 eura, ali ističe da je cjelokupno dugovanje okrivljenog puno veće od naprijed navedenog iznosa. Nema još saznanja o tome da bi mi optuženi jučer uplatio iznos od 113 eura na njen račun.

9.9. Na raspravi dana 18. ožujka 2024. državno odvjetništvo ispravilo je prijedlog sankcije sa zapisnika od 30. studenog 2023. (list 126 spisa) na način da su sada u potpunosti odustali od prijedloga za izricanjem optuženom posebne obveze te se predlaže sada istome izreći samo uvjetnu osudu, obzirom što je dug u cijelosti namiren, a dijete se nalazi kod oca od 7. mjeseca 2023.

10. Iz rješenja (list 6) Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj R1 Ob-486/2021 od 12. srpnja 2021., pravomoćno istoga dana, vidljivo je da je okrivljeni dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. ŠŽL iznos od 1.200,00 kuna mjesečno, počevši od 1. travnja 2019. pa nadalje.

11. Iz podataka Ministarstva financija, Porezne uprave, vidljivo je da je okrivljenik u periodu od srpnja do prosinca 2021. ostvario dohodak u iznosu od 37.432,90 kuna, a u periodu od siječnja do ožujka 2022. iznos od 16.640,63 kune.

12. Iz podataka Fine (list 88-94 spisa) vidljivo je da je ovrhom na ime duga naplaćen iznos ukupno 4.939,89 eura i to do dana 17. veljače 2023. (list 88 spisa), a od 4. mjeseca 2022. do 12. mjeseca 2022. nije bio naplaćen niti jedan iznos (list 89- 93 spisa).

13. Dakle, nesporno je da okrivljenik u utuženom periodu od 12. srpnja 2021. do 5. srpnja 2022. nije platio majci i zakonskoj zastupnici djeteta ŠŽL niti jedan iznos na ime uzdržavanja u tom periodu. Nesporno je da je njegova obveza uzdržavanja u tom periodu iznosila 1.200,00 kuna mjesečno. Nesporno je i to da je okrivljenik ipak kasnije tj. nakon utuženog perioda, a na temelju ovrhe koju je pokrenula majka djeteta, platio sve zaostatke uzdržavanja za utuženi period. Nesporno je da dijete ŠŽL od 7. mjeseca 2023. godine živi kod oca tj. okrivljenog temeljem donesene pravomoćne privremene mjere Općinskog suda u Novom Zagrebu. Sve to nesporno a naprijed navedeno proizlazi iz iskaza okrivljenog, majke djeteta kao i iz podataka Fine s lista 88 do 94 spisa iz kojih proizlazi da od travnja 2022. do prosinca 2022. nije isplaćen ni jedan iznos na ime uzdržavanja (list 89-93 spisa), ali je do dana 17. veljače 2023. isplaćeno ukupno 4.939,89 eura (list 88 spisa).

14. Sporno je da li okrivljenik zbog opravdanih razloga nije plaćao uzdržavanje, obzirom što isti navodi na raspravi da nije plaćao uzdržavanje u utuženom periodu jer se nije mogao dogovoriti s majkom djeteta zbog njihovih poremećenih odnosa. U svom prvom iskazu okrivljenik je naveo da nije plaćao uzdržavanje jer da je ostalo neriješen njihov međusobni problem oko kredita kojeg je on dobio i za koji smatra da mu je majka djeteta trebala djelomično vratiti, jer da je od tog kredita dio novaca dao roditeljima majke djeteta i da je zapravo tim neplaćanjem uzdržavanja u utuženom periodu htio kompenzirati taj dug.

15. Nasuprot tome, majka djeteta navela je da ne postoji nikakav njezin dug za taj kredit jer da je dio tog kredita okrivljenik utrošio za uređenje dijela njegove obiteljske kuće u kojoj je i ostao živjeti, a da su njeni roditelji njima vraćali pozajmljeni im novac u nekoliko navrata još dok su okrivljenik i ona zajedno živjeli.

16. Dakle, sporno je da li je okrivljenik takvim svojim postupanjem odnosno neplaćanjem uzdržavanja u utuženom periodu, počinio predmetno kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11.

17. Naime, sud naprijed navedeni iskaz majke djeteta u cijelosti prihvaća kao istinit i vjerodostojan, a iz kojeg proizlazi da okrivljenik uzdržavanje u utuženom periodu nije plaćao tj. nije joj platio niti jedan iznos na ime uzdržavanja za taj period što okrivljenik niti ne osporava, samo navodi svoje razloge neplaćanja uzdržavanja.

18. Da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo proizlazi dakle prvenstveno iz iskaza majke djeteta, što potvrđuje i okrivljenik navodeći da iako je bio svjestan te svoje obveze, no nije plaćao uzdržavanje u utuženom periodu zbog poremećenih odnosa s majkom djeteta, s kojom se nije mogao dogovoriti oko isplate uzdržavanja za utuženi period, kao niti oko ničega drugog vezano za dijete. On to objašnjava u svom iskazu time da je tako htio kompenzirati dug na osnovu kredita kojeg je dobio za vrijeme dok je živio s majkom djeteta, a za koji kreditni dug majka djeteta navodi da isti ne postoji.

19. Naime, valja istaći da je obveza uzdržavanja zakonsko strogo osobno pravo djeteta, a plaćanje istog obaveza je roditelja, gdje zakon propisuje i određuje da se djetetu mora svaki mjesec plaćati određeni iznos novca na ime uzdržavanja (u ovom slučaju 1.200,00 kuna mjesečno) i tu se radi o novcu koji je neophodan za dijete tj. djetetove osobne egzistencijalne potrebe te se okrivljenik ne može pozivati na to da nije plaćao uzdržavanje jer da je smatrao da tako kompenzira kreditni dug sa majkom djeteta. Osim svega, između okrivljenog i majke djeteta ne postoji nikakav dogovor niti sporazum oko bilo kakve kompenzacije duga. Štoviše majka djeteta navodi da nikakav njihov međusobni dug ne postoji. Stoga su neuvjerljivi i neprihvatljivi takvi navodi okrivljenog da uzdržavanje nije htio plaćati zbog neriješenih odnosa oko tog kredita sa majkom djeteta. Naime, njihovi međusobni dugovi i dioba njihove imovine je njihova osobna stvar i predmet je rješavanja u nekom drugom postupku ili međusobnim dogovorom, sporazumom i slično. No, ako se radi o ovakvoj strogo osobnoj obvezi oca djeteta tj. plaćanju uzdržavanja, koja obveza mu proizlazi iz pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, pod poslovnim brojem R1 Ob-486/21 od 12. srpnja 2021. godine i to da za svoje dijete ŠŽL plaća svaki mjesec uzdržavanje, tada je on to dužan plaćati djetetu, odnosno tadašnjoj zakonskoj zastupnici djeteta RŽL, bez obzira na bilo kakva dugovanja koja ima prema istoj i ne može na štetu djeteta samoinicijativno odlučiti da cijelu jednu godinu tj. od 12. srpnja 2021. do 5. srpnja 2022. ne plaća uzdržavanje. Sve to iz razloga što dijete i njegova prava na uzdržavanje radi zadovoljavanja osobnih životnih potreba tj. oko prehrane, higijene, odjeće, obuće, školskih obveza i ostalih aktivnosti djeteta ne može se ograničavati samoinicijativnim neplaćanjem, navodeći da je to zbog nekih neriješenih imovinskih odnosa između oca i majke djeteta.

20. Stoga takvo okrivljenikovo opravdanje za neplaćanje uzdržavanja koje navodi okrivljenik nije prihvatljivo i po stavu suda, usmjereno je na otklanjanje kaznene odgovornosti od sebe, jer ako se ima dijete kojem je sud odredio visinu i način plaćanja uzdržavanja tj. u ovom slučaju po tadašnjih 1.200,00 kuna mjesečno, tada se to uzdržavanje mora plaćati svaki mjesec, a imovinskopravni odnosi roditelja ukoliko postoje trebaju se rješavati u nekom drugom postupku jer dijete nije predmet kompenzacije, već ljudsko biće sa svim svojim svakodnevnim potrebama, a sve kako bi normalno i zdravo odrastalo.

21. No, valja istaći da se ovdje radi također o specifičnoj životnoj situaciji gdje je dijete nakon utuženog perioda sudskom odlukom dodijeljeno ocu tj. okrivljenom, stoga njegova obveza u ovom kaznenom predmetu odnosi se samo na period od 12. srpnja 2021. do 5. srpnja 2022. jer od tada je okrivljenik plaćao uzdržavanje, iako nakon pokrenutog ovršnog postupka na njegovoj plaći tj. nakon utuženog period, no usprkos svemu, platio je na taj način sve zaostatke a kako to i proizlazi iz iskaza majke djeteta (koja je ovrhu pokrenula za period od 1. travnja 2019. pa nadalje), iskaza okrivljenog, kao i iz priležećih izvadaka iz Fine (list 88-94 spisa), iz kojih jasno proizlazi da po pokrenutom ovršnom postupku od strane majke djeteta do prosinca 2022. nije ništa naplaćeno (list 89-93 spisa) te je naplaćeno naknadno do 17. veljače 2023. i to iznos od ukupno 4.939,89 eura prema podacima Fine od 12. veljače 2023. (list 88 spisa).

22. Dakle, kako je cjelokupni dug za utuženi period plaćen, stoga više okrivljenom nije bilo potrebno izricati posebnu obvezu plaćanja zaostataka duga za uzdržavanje, međutim okrivljenikova kaznena odgovornost po stavu ovog suda ipak postoji. Naime, isti je kazneno odgovoran za to što u utuženom periodu nije platio niti jedan iznos na ime uzdržavanja, jer kako je već i navedeno, nitko ne može samoinicijativno odlučiti da ne izvršava svoju obvezu prema djetetu koja obveza je strogo osobne naravi. Dakle, to je strogo osobno djetetovo pravo koje se ne može zbog nekih drugih razloga ograničavati djetetu osim ukoliko ne postoji neki službeni ovjereni dokument tj. sporazum ili odluka kojom se roditelji djeteta zajednički o tome dogovaraju. U ovom slučaju ne postoji nikakav zajednički dogovor, a osim toga valja istaći da svi pokloni, darovi odjeća i slično koje kupuje okrivljenik ne predstavljaju osnovno i obvezno uzdržavanje djeteta koje je namijenjeno za osobne djetetove potrebe osim ako se roditelji i oko toga zajednički ne dogovore pa stoga iako je okrivljenik kupovao određene stvari djetetu, to ne predstavlja iznos obveznog mjesečnog uzdržavanja.

23. Također ovdje se radi o specifičnoj obiteljskoj situaciji gdje roditelji djeteta žive u kućama jedan do drugog i time dijete očito svakodnevno može boraviti gdje želi. Stoga je i logično i životno da je dijete i u utuženom periodu češće od uobičajenog dolazilo ocu u susjednu kuću, no u tom utuženom periodu a kako je i nespornim utvrđeno, dijete je bilo dodijeljeno majci, a otac je u tom periodu za svakodnevne životne potrebe djeteta bio dužan majci djeteta svaki mjesec plaćati po 1.200,00 kuna. Stoga, isto tako sada kada dijete živi kod oca tj. od srpnja 2023., majka djeteta dužna je plaćati uzdržavanje ocu djeteta što ona i čini, a kako je to okrivljenik i naveo. 24. Tako zbog svega navedenog kaznena odgovornost okrivljenog se ne može isključiti zbog toga što je on tek kasnije nakon utuženog perioda i to prisilno putem ovrhe, platio sve zaostatke uzdržavanja za utuženi period. On je to učinio tek naknadno, no tijekom utuženog perioda nije platio niti jedan novčani iznos što on i potvrđuje u svom iskazu, jedino navodi svoje razloge zašto nije plaćao, a koji ga razlozi kako je naprijed i navedeno ne opravdavaju.

25. Stoga obzirom na nespornu činjenicu neplaćanja uzdržavanja od strane okrivljenog u utuženom periodu, bilo je potrebno od strane suda razjasniti samo ono što je sporno u ovom postupku, a to je da li je okrivljenik naprijed navedenim svojim ponašanjem, tj. neplaćanjem uzdržavanja na račun majke, počinio sva bitna obilježja predmetnog kaznenog djela.

26. Sud nalazi da je obrana okrivljenog, a koja je naprijed navedena, koja se odnosi na njegove razloge zbog kojih nije plaćao uzdržavanje iako je bio u materijalnoj mogućnosti što potvrđuje i njegova majka, usmjerena je isključivo na izbjegavanje njegove kaznene odgovornosti, što je osobito vidljivo po tome što je isti naveo da iako je bio svjestan te svoje obveze, on to u utuženom periodu nije činio zbog već svih naprijed navedenih njegovih razloga postojanja duga između njega i majke djeteta, a koji dug majka djeteta negira niti o tome postoji bilo kakav pismeni dokument. 27. Dakle, ovaj sud smatra da je takvo ponašanje okrivljenog neodgovorno i neprimjereno jer uzdržavanje djeteta je djetetovo zakonsko pravo te je obveza roditelja, u ovom slučaju oca oštećenog, da mu redovito i u određenim mu iznosima plaća uzdržavanje. Ukoliko se kao u ovom slučaju očito radi o poremećenim međusobnim odnosima i narušenoj komunikaciji između okrivljenog i majke i zz oštećenog, dakle zbog takvih odnosa ne može trpjeti dijete i zbog toga ne dobivati nužno uzdržavanje.

28. Radi se kod oštećenog o djetetu u utuženom periodu starom 8 do 9 godina kojem je novac svakodnevno potreban za sve kako osnovne egzistencijalne potrebe, tj. hranu, odjeću, obuću, higijenu, tako i za sve školske i ostale potrebe. Dakle, ne može se na štetu svih potreba djeteta navoditi u današnje vrijeme razlog neplaćanja, tj. neriješene materijalno odnose sa bivšom ženom. Odrasli tj. roditelji moraju biti u dovoljnoj mjeri svjesni, ozbiljni i odgovorni u slučaju kada se ima dijete da se pobrinu da to dijete ima sve neophodne uvjete i mogućnosti za normalan rast i razvoj. Iznos od tadašnjih 1.200,00 kuna nije ni u kojem slučaju dovoljan iznos za sve potrebe djeteta, no kao takav je određen pravomoćnom sudskom odlukom i stoga treba poštivati to djetetovo pravo.

29. No, u ovom slučaju se ne raspravlja o tome da li je otac u objektivnoj mogućnosti plaćati uzdržavanje ili ne, jer on ne navodi da nije mogao plaćati uzdržavanje, a što potvrđuje i njegova majka RŽ navodeći da iako je okrivljenik u utuženom periodu bio službeno nezaposlen, ali se uvijek snalazio na različite načine i sa različitim poslovima jer je po zanimanju vozač i sam je zarađivao za svoje potrebe, dakle okrivljenik jedino navodi svoje razloge neplaćanja, a to su neriješeni materijalni odnosi s majkom djeteta, dakle to ga ne oslobađa odgovornosti za ovo kazneno djelo.

30. Okrivljenik je tek naknadno platio uzdržavanje za utuženi period i to nakon što je majka djeteta pokrenula ovršni postupak protiv njega, dakle prisilnim putem Fine počeo je plaćati uzdržavanje za utuženi period, što nije niti sporno među strankama jer to proizlazi iz iskaza okrivljenog i majke djeteta i podataka Fine, koja majka djeteta je također navela da je temeljem tog ovršnog postupka namirena u cijelosti na ime uzdržavanja za utuženi period, no sve je to namireno nakon utuženog perioda, stoga nije upitna zbog svega navedenog odgovornost okrivljenog za ovo kazneno djelo u utuženom periodu jer se uzdržavanje mora plaćati za svaki mjesec, redovito i u određenim iznosima, što okrivljenik nije činio.

31. Dakle, iskaz majke i zz oštećene sud nalazi uvjerljivim, životnim i okolnosnim te ga u cijelosti prihvaća, a iz kojeg proizlazi da joj okrivljenik u utuženom periodu nije plaćao uzdržavanje, a što je potvrdio i sam okrivljenik navodeći svoje naprijed u više navrata navedene razloge neplaćanja.

32. Iz navedenog proizlazi da je okrivljenik postupao svjesno i voljno i da nije plaćao uzdržavanje, iako je znao da ta njegova obveza postoji, dakle s obzirom da je postupao svjesno i voljno čime su dokazani subjektivni i objektivni elementi bića predmetnog kaznenog djela, a koji proizlaze iz provedenih naprijed navedenih dokaza, osobito iskaza majke i zz oštećene, kao i iz iskaza okrivljenog i svjedokinje tj. njegove majke RŽ koji iskaz sud također u cijelosti prihvaća jer je isti okolnostan i vjeran i iz njega također proizlazi da je okrivljenik u utuženom periodu stalno nešto radio jer je po zanimanju vozač pa se tako sam brinuo za svoju egzistenciju i ova svjedokinja zna da su u utuženom periodu postojali neki problemi oko neplaćanja uzdržavanja od strane okrivljenog. Stoga je sud okrivljenog proglasio krivim i osudio ga na naprijed navedenu uvjetnu osudu i to zbog toga što u vremenu od 12. srpnja 2021. do 5. srpnja 2022., iako temeljem rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj R1 Ob-486/2021 od 12. srpnja 2021., koje je postalo pravomoćno i ovršno 12. srpnja 2021., presuđen doprinositi za uzdržavanje djeteta ĐŽL, rođenog **.**.2013. iznos od 1.200,00 kuna mjesečno, počevši od 1. travnja 2019. pa nadalje, svjestan te svoje obveze i u mogućnosti da istu ispuni, obzirom da je bio zaposlen u Data Bak d.o.o., nije platio dužne iznose uskrativši svome sinu ŠŽL uzdržavanje u iznosu od 13.200,00 kuna, dakle, nije uzdržavao dijete koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u članku 172. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. Kaznenog zakona.

33. Temeljem tako cjelokupno provedenog dokaznog postupka, a kako je naprijed navedeno, dakle temeljem obrane okrivljenog, iskaza majke djeteta i majke okrivljenog te ostalih u spisu priležećih dokaza, sud je nedvojbeno utvrdio da su se u radnjama okrivljenog, ostvarila sva bitna obilježja bića inkriminiranog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, iz čl. 172. st. 1 i 2 Kaznenog zakona/11, te je sud okrivljenog proglasio krivim za predmetno kazneno djelo i osudio, s obzirom da je isti bio svjestan svoje obveze plaćanja uzdržavanja, kao i visine, no usprkos tome temeljem naprijed navedenog, nije htio plaćati dužne iznose uzdržavanja, a kako mu je to bilo određeno pravomoćnim rješenjem.

34. Odlučujući o vrsti i visini kaznene sankcije sud je kao olakotno cijenio činjenicu da je okrivljenik naknadno platio sve zaostatke za utuženi period, kao i to da je naveo da je svjestan svoje obveze plaćanja uzdržavanja, kao i činjenicu da dijete od srpnja mjeseca 2023. živi kod okrivljenog kojem je dijete sudskom odlukom dodijeljeno, dakle on sada brine o djetetu, dok je kao otegotno uzeta okolnost da se radi o kaznenom djelu povrede dužnosti plaćanja uzdržavanja, dakle djela počinjenog na štetu maloljetnog djeteta, odnosno djela izrazite društvene opasnosti.

35. Stoga je temeljem čl. 172. st. 2. KZ/11 okrivljenom izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koju sud smatra primjerenom djelu i osobi počinitelja te ujedno dovoljnom prijetnjom da ne čini nova kaznena djela. Ujedno, okrivljenom je temeljem čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna zatvora od 6 mjeseci neće izvršiti, ukoliko isti u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo, a koliko je prema mišljenju suda potrebno za zaključak da li izrečena sankcija postiže svrhu, a cijeneći pri tome i duljinu inkriminiranog razdoblja, dob i potrebe djeteta, te visinu obveze.

36. Dakle, obzirom što je okrivljenik naknadno a nakon utuženog perioda platio sve zaostatke uzdržavanja za utuženi period, a što proizlazi iz iskaza majke djeteta kao i iz iskaza okrivljenog, stoga isti nema više nikakvih zaostataka za utuženi period. 37. Valja također istaći da to što je platio uzdržavanje za utuženi period naknadno tj. nakon utuženog perioda, a do završetka ovog postupka isplatio je sve zaostatke, to navedeno ne isključuje njegovu kaznenu odgovornost, jer očito je uzdržavanje počeo plaćati prisilnim putem ovrhe, koji postupak je morala pokrenuti majka djeteta i to za period od 1. travnja 2019. pa nadalje, obzirom što u utuženom periodu okrivljenik nije plaćao uzdržavanje. Stoga je isti kazneno odgovoran jer u cijelom utuženom periodu nije plaćao uzdržavanje za taj period, iako je bio u materijalnoj tj. financijskoj mogućnosti plaćati, a kako on to i sam navodi i to da nije plaćao jer smatra da mu majka djeteta duguje novac na osnovu njegovog kredita.

38. Sud nalazi da će se tako izrečenom sankcijom tj. naprijed navedenom uvjetnom osudom u cijelosti postići svrha kažnjavanja, te ispuniti opća i posebna prevencija.

39. Sud je temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 odredio da je okrivljenik dužan platiti troškove ovoga kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude, s obzirom što je svojim protupravnim postupanjem, tj. činjenjem predmetnog kaznenog djela uzrokovao vođenje ovog kaznenog postupka, a iz odredbe čl. 148. st. 1. ZKP-a proizlazi da kad sud okrivljenika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka. S time da se kod okrivljenog radi o radno sposobnoj osobi koji je i nadalje u radnom odnosu pa je time očito u mogućnosti platiti navedene troškove, koji su usprkos duljini trajanja ovog postupka određeni u primjerenom minimalnom iznosu i u dovoljnom roku da bi se mogli platiti, jer se kod okrivljenog radi o radno sposobnoj osobi koji ostvaruje stalne prihode, pa sud nalazi da plaćanjem istih neće biti ugrožena njegova materijalna egzistencija.

40. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Velikoj Gorici 4. studenog 2024.

ZAPISNIČAR:

SUDAC ZA MLADEŽ:

Biljana Friščić

Dubravka Pavišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Županijski sud.